Tri nivoa jekina/ubjeđenja

El-Jekin ima tri nivoa:

1. (علم اليقين) Jekin znanjem. Sigurno znanje.

كَلَّا لَوْ تَعْلَمُونَ عِلْمَ الْيَقِينِ
Zasigurno ne! Kada bi ste to znali znanjem sigurnim

(Kur'an, prevod značenja 102:5)


2. (عين اليقين) Jekin pogledom,

ثُمَّ لَتَرَوُنَّهَا عَيْنَ الْيَقِينِ
Zatim zaista ćete ga vidjeti okom sigurnim
(Kur'an, prevod značenja 102:7)



3. (حق اليقين) apsolutni istinski jekin, jekin istine. sigurna istina.

إِنَّ هَـٰذَا لَهُوَ حَقُّ الْيَقِينِ
Uistinu! Ovo je ta Istina sigurna.
(Kur'an, prevod značenja 56:95)



Primjeri iz običnog života:

1. Poznaješ da u dolini ima voda.
2. Vidiš vodu vlastitim očima.
3. Piješ i osjetiš okus vode.

1. Neko ti kaže da posjeduje med.
2. Pokazuje ti med.
2. Dopušta ti da ga probaš.

1. Imamo čvrsto vjerovanje da Džennet i Džehenem postoje.Ovo je ''Ilmul jekin''
2. Na Sudnjem danu pokazat će se Dženet dženetlijama a Džehenem džehenemlijama, ovo je ''Ajnul Jekin''
3. Kada Dženetlije uđu u Džennet a Džehenemlije u Džehenem. Na taj dan bit će ''hakul jekin''

Izvor: http://ilm4all.blogspot.com/2017/12/levels-of-al-yaqeen-certainty.html

Šta "poklanjamo" jedni drugima?!

"O vjernici, dijelite od lijepih stvari koje ste stekli, i od onoga što smo vam Mi iz Zemlje izveli! Ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili, kada ni sami to ne biste primili osim zatvorenih očiju! I znajte da je Allah nezavisan i hvale dostojan!" (Prevod značenja Kur'an 2:267.)

"Šejtan vas plaši siromaštvom i navodi vas na zlo, a Allah vam obećava oprost i dobro Allah je neizmjerno dobar i Sveznajući." (Prevod značenja Kur'an 2:268.)

"On daje mudrost kome hoće, a onome kome je mudrost dana, dano je veliko dobro! A samo razumom obdareni pouku prihvataju!" (Prevod značenja Kur'an 2:269.)

"Ibn-Abbas kaže: "Od lijepih stvari imovine kojom ih je Allah opskrbio, te su je stekli." Isto tako, on kaže: "Naredio im je da dijele od najljepšeg, najkvalitetnijeg i najvrednijeg dijela imetka, a zabranio da daju milostinju od lošeg, nekvalitetnog i pokvarenog dijela imetka, jer i Allah je dobar i prima samo dobro." Zato i kaže: "Ne izdvajajte ono što ne vrijedi!", tj. ne odabirite što je loše (pokvareno), "da biste to udijelili, kad ni sami to ne biste primili", tj. što ne biste uzeli ukoliko bi se vama dalo, osim da zažmirite Allah je nezavisan od toga više nego vi, pa ne dajite Allahu ono što sami ne volite. Ajet je, inače, objavljen u vezi sa grupom Ensarija Medinlija koji su dijelili kao sadaku loše hurme..."osim zatvorenih očiju"Uzmimo za primjer: kada bi vam neko bio nešto dužan, pa to donio lošije nego što je zadužen, vi to ne biste primili kao dobro, a da ne utvrdite nedostatak. Kako onda da dajete svome Gospodaru ono s čime sami niste zadovoljni?! A vaša je obaveza prema Meni da date iz najljepšeg i najvrednijeg imetka vašega! Predanje navodi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, a Ibn-Džerir uz predanje dodaje riječi Allaha Uzvišenog: "Nećete dobro postići dok ne budete dijelili od onoga što volite!" (3:92) (Tefsir Ibn Kesir)

Diploma univerziteta ne dokazuje učenost Salih El Fevzan

Pitanje:
Da li je dovoljno osobi da ima diplomu sa univerziteta da podučava druge ljude vjeri ili treba da je preporučen od učenih?

Odgovor:
On mora da ima znanje. A svako ko ima diplomu univerziteta nije učen.
Mora da ima znanje i razumjevanje Allahovog dina.
Diploma ne dokazuje ikakvo znanje.
Čak i najveći džahili mogu dobiti diplomu.
Takođe može biti najučeniji od ljudi bez da ima diplomu.
Da li je šejh Ibn Baz imao diplomu?
Da li je šejh ibn Ibrahim imao diplomu?
Da li je šejh ibn Humejd imao diplomu?
Da li je iko od njih imao diplomu?
Uprkos tome oni su od imama ovog vremena.
Sve je do čovjekovog znanja i razumjevanja a ne do diploma i preporuka. One nisu bitne.
Stvarnost pokazuje gdje čovjek stoji.
Kada se desi iskušenje ono ukaže na onoga ko ima znanja naspram onoga ko se pretvara da je naučen i onoga ko je džahil.

Odgovorio: Salih El-Fevzan

Izvor: https://www.sahab.net/forums/index.php?app=forums&module=forums&controller=topic&id=114719

Komentar riječi: ''Postite sa ljudima i prekinite post (bajramujte) sa ljudima''

Sve jedno da li postili odredjeni dan ili bajramovali, u zadnje vrijeme smo svjedoci čestog korištenja, tumačenja a nerijetko i zloupotrebe predaje koju prenosi Aiša, radijallahu anha, u kojoj stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:


الفِطْرُ يَوْمَ يُفْطِرُ النَّاسُ، وَالأَضْحَى يَوْمَ يُضَحِّي النَّاس

-"Bajram (ramazanski) je onda kada ljudi bajramuju, i kurban bajram je kada ljudi bajramuju."

Ovaj hadis bilježi imam Tirmizi u svome Sunenu br.802 (3/156), Darekutni pod brojem 2447 (3/231), Begavi u Šerhus-Sunne br.1725 (6/247) i dr. a vjerodostojnim ga ocijenio šejh Albani u djelu Sahihul-Džami' br.4287 (2/789).

A u drugom rivajetu kod Darekutnija i Bejhekija od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

فطركم يوم تفطرون وأضحاكم يوم تضحون

-"Prestanak posta (bajram) je onda kada bajramujete a kurban je onda kada prinosite žrtve."

Ovom predajom se želi dokazati ispravnost slijeđenja ljudi u početku i kraju mjeseca Ramazana bez obzira da li oni pratili mlađak ili vršili proračun. Da li je ovaj način dokazivanja sa ovim hadisom ispravan?

Svjedoci smo raznih optužbi da čak neki govore: "Muslimani su se u različitim krajevima još od vremena ashaba razilazili oko početka Ramazana i bajrama pa bi u jednom danu bajramovali u Medini a drugog dana u Šamu i nisu to smatrali problemom. Zar su neki danas pametniji i učeniji od ashaba!?"

Razlog pisanja ovih redova je upravo ovakav nastup koji ne priliči jednom islamskom misionaru i vokabular koji ne vodi jedinstvu.

Uzvišeni Allah kaže:

يَسْأَلُونَكَ عَنِ الْأَهِلَّةِ قُلْ هِيَ مَوَاقِيتُ لِلنَّاسِ وَالْحَجِّ

-"Pitaju te o mlađacima. Reci: ”Oni su ljudima oznake o vremenu i za hadžiluk.” (2:189)

Pa je Uzvišeni Allah određene ibadete povezao sa viđenjem mlađaka, poput posta, bajrama, hadža i sl. (Pogledaj tefsir Kurtubija 2/342, tefsir Ibn Kesira 1/522, Advaul-Bejan od šejha Emina Šenkitija 3/57)

Oni koji početak i kraj ovih ibadeta vezuju za nešto drugo moraju doći sa dokazom.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

صُومُوا لِرُؤْيَتِهِ وأفْطِرُوا لِرُؤْيَتِهِ، فإنْ حَالَتْ دُونَهُ غَيَابَة فأكْمَلُوا ثلاثين يَوْماً

-"Postite kada ga vidite (mlađak) i prestanite sa postom (bajramujte) kada ga vidite, a ako se ispriječe oblaci onda upotpunite (Ramazan) trideset dana." (Buhari i Muslim)

A u drugom hadisu od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhu, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

ولا تفطروا حتى تروا الهلال أو تكملوا العدة

-"I nemojte bajramovati dok ga ne vidite (mlađak) ili upotpunite trideset dana."

Bilježi ga Imam Buhari u svome Sahihu br.1906, Imam Muslim u Sahihu br.1080, Imam Malik u Muvetti br.762, Imam Šafija u svome Musnedu br.720, Imam Ahmed u Musnedu br.4488, i drugi.

Ova dva hadisa kao što vidimo bilježe skoro svi imami mezheba i najveći autoriteti hadisa u historiji muslimana uopšteno.

U jednome hadisu je naredba da se posti i bajramuje po viđenju mlađaka a u drugome zabrana da se postupa suprotno gledanju mlađaka.

Šejhul Islam Ibn Tejmijje spominje Idžma' (koncenzus) muslimana da je neispravno raditi i oslanjati se na proračune kada su ibadeti u pitanju poput početka i završetka mjeseca Ramazana, dana Arefata i sl. (Pogledaj Medžmu'ul-Fetava Ibn Tejmijje 25/132) I dodaje da je stav onih koji kažu da čovjek može za sebe raditi po proračunu u situaciji kada je oblačno pa se ne vidi nikako mjesec da sam za sebe radi po proračunu, kaže to je izniman stav koji je suprotan idža'u, a da se to (proračun) stavi na mjesto općeg propisa (الْحُكْمِ الْعَامِّ) to nije rekao niko od muslimana. (Medžmu'ul-Fetava Ibn Tejmijje 25/133)

I današnji učenjaci su ovog stava da se skoro ne poznaje ni jedan koji je rekao drugačije, od onih koji su spomenuli da je ovo idžma' učenjaka je i 'Stalna komisija za fetve' (10/111), zatim šejh Ibn Baz, rahimehullah, govoreći da čak i ako se utvrdi proračunima da je nastupio novi mjesec da to nije dovoljno za šerijatsko nastupanje novoga mjeseca i da se to ne uzima u obzir u ibadetima. (pogledaj Medžmu'ul-Fetava Ibn Baz 15/109-110).

Dakle, dok se mlađak ne bude vidio okom ne može se raditi ni po čemu drugome već se upotpuni 30 dana.

I drugi učenjaci poput šejha Usejmina, Albanija, Munedžida i td. svi su stava da je rad po propačunima neispravan!

Čak šta više ako bi muslimani bili nesigurni da li je viđen mlađak na kraju Ramazana ili ne, po jednoglasnom mišljenju svih učenjaka oni će taj dan postiti. Ovo spominje šejhul-Islam Ibn Tejmijje u Medžmu'ul-Fetava (25/204).

Dakle, ovo nije stav nekih koji su se umislili da su učeniji od ashaba već je ovo stav ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, počevši od njega, alejhis selam, preko njegovih ashaba i onih koji ih slijede!
Da li je ispravno ostaviti rad po ovim hadisima i po idžmau' samo da bi radili onako kako rade ostali ljudi? Da li zaista Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje ummetu da rade po stavu većine ljudi bez obzira na ispravnost postupka? Da li je zaista neko sebi prizvao znanje koje nisu posjedovali ashabi?!

Da bismo odgovorili na ovo i još neka pitanja neophodno je vratiti se na razumijevanje selefa i njihovo shvatanje hadisa u kojem se naređuje slijeđenje 'naroda':

-"Bajram (ramazanski) je onda kada ljudi bajramuju, i kurban bajram je kada ljudi bajramuju."

Rekao je Imam San'ani u komentaru ovoga hadisa: "U ovome je dokaz da je za potvrdu nastupanja bajrama potrebno da se usaglasi stav sa onim na čemu su ljudi, a da je na pojedinacu koji poznaje nastupanje bajrama viđenjem mlađaka, da se usaglasi sa ostalima. I njihov stav o (vremenu) namazu, iftaru i bajramu je i njemu obavezan. U ovom značenju je i hadis Ibn Abbasa, radijallahu anhu, u kojem stoji da mu je Kurejb rekao: "Muavija, radijallahu alnhu, i stanovnici Šama, su vidjeli mlađak i zapostili u petak," – a Kurejb je došao u Medinu krajem mjeseca (Ramazana) pa kada je Ibn Abbas obaviješten o tome rekao je: "Ali mi smo vidjeli mlađak u subotu (dan kasnije) i nećemo prestati sa postom dok ne napunimo trideset dana ili ne vidimo mlađak (29-tog dana)." Zar nije dovoljno to što ga je vidio Muavija i ljudi sa njim? – upitao sam. "Ne, ovako nam je naredio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,"- reče Ibn Abbas. (Muslim br.1087)

Nastavlja Imam San'ani, pa kaže: "Spoljašnjost ove predaje ukazuje da je Kurejb vidio mlađak ali mu je Ibn Abbas naredio da posti iako je to sigurno kod njega bio dan bajrama." (Subulus-Selam 1/425)

Dakle, ono što je spomenuto od razilaženja ashaba po ovome pitanju je da su se razišli po pitanju viđenja mlađaka a ne oko proračuna jer je idžma' na tome da je to neispravno. Tako da, dokazivanje ovom predajom gdje se ashabi razilaze u viđenju mlađaka i prenošenje toga na situaciju gdje imamo razilaženje onih koji prate mlađak i onih koji koriste, po idžmau' neispravnu metodu (proračun) je stavljanje dokaza tamo gdje mu nije mjesto! Pa se postavlja pitanje ko zaista misli da je pametniji od ashaba!?

Kaže Imam Ševkani prenoseći govor El-Hattabija, rahimehullah: "Značenje hadisa je da (sav) narod ne može pogriješiti u stvarima koje su pitanja idžtihada (ulaganje napora da se dođe do istine), pa ako jedan narod uloži sav napor ali ipak ne budu vidjeli mlađak (hilal), osim nakon što su upotpunili trideset dana, i ne bajramuju osim nakon toga pa se ispostavi da je mjesec (Ramazan) imao dvadeset devet a ne trideset dana njihov post i bajram su ispravni i oni nemaju grijeha niti se kude." (Nejlul-Evtar 3/369) Pogledaj i Eš-Šafi Fi Šerh Musnedu Šafi'ij od Imama Ibn Esira, preselio 606 hidžretske god. (2/306)

Dakle, ovaj hadis učenjaci koriste kao dokaz da ako jedan narod prati mlađak pa pogriješe da tada nisu grešni i da im je ibadet ispravan.
Ševkani, rahimehullah, navodi nekoliko značenja na koja ukazuje ovaj hadis pa između ostaloga kaže:

فِيهِ الرَّدُّ عَلَى مِنْ يَقُولُ إنَّ مَنْ عَرَفَ طُلُوعَ الْقَمَرِ بِتَقْدِيرِ حِسَابِ الْمَنَازِلِ جَازَ لَهُ أَنْ يَصُومَ بِهِ وَيُفْطِر دُونَ مَنْ لَمْ يَعْلَمْ.

-"U njemu je odgovor onima koji kažu da onaj koji poznaje kretanje mjeseca putem proračuna može postiti i bajramovati po tome mimo ostalih ljudi."

Dakle, sam hadis koji koriste da bi dokazali ispravnost oslanjanja na proračune i slijeđenje većine koja radi po proračunu je dokaz protiv njih! Jer većina naroda nije u stanju proračunavati, već su pojedinci ovaj neispravan metod utvrđivanja pošetka i kraja Ramazana nametnuli narodu, tako da je ovdje naredba da se slijedi narod, a jedina metoda kojom običan svijet može utvrditi tačno vrijeme ovih ibadeta je ono što je došlo u šerijatskim tekstovima; viđenje mlađaka ili upotpunjavanje 30 dana. Te se slijeđenjm većine naroda želi ukazati na obavezu praćenja mlađaka!

I kaže: "Ako jedna osoba bude vidjela mlađak i kadija ne presudi po tome svjedočenju (ne prihvati to) tada ni taj neće postiti kao ni ostali ljudi."

Iz ovoga postaje jasno da je ovaj hadis dokaz u situacijama kada imamo različita viđenja mlađaka, kao u situaciji Muavije i Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, ili kada se za prestanak posta uslovljavaju dva svjedoka koji su vidjeli mlađak a dođe samo jedan, i niko više ne potvrdi da je vidio mlađak, tada se to svjedošenje odbacuje a po ovome hadisu i sam taj svjedok mora raditi kao i ostali ljudi, iako oko tog pitanja ima razilaženja.

I kaže Imam Ševkani: "U hadisu je obavijest da će se ummet podijeliti u frakcije i da će postupati suprotno sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa će jedni raditi po proračunima i na tome je jedna skupina, jedni će požurivati sa postom i stajanjem na Arefatu i to su učinili svojim simbolom a to su Batinije, i ostat će jedna skupina na sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vidljivi na istini i oni se ciljaju sa riječima "ljudi (narod)" spomenutim u hadisu, i oni su većina makar njihov broj bio mali. (Nejlul-Evtar 3/370)

Dakle, pod terminom "ljudi" u hadisu: "Ramazanski bajram je onda kada ljudi bajramuju, i kurban bajram je kada ljudi bajramuju" se misli na one koji prate mlađak makar njihov broj bio mali, i njih je obaveza slijediti, pa je ovaj hadis dokaz protiv onih koji pozivaju da se slijedi većina makar se oslanjali na proračun! Ne, već se pod ljudima misli na sljedbenike sunneta, one koji prate mlađak.

Rekao je Husejn Ibn Muhammed: "Ono što se želi reći hadisom da suština stvari nije presudna i da dan kada ljudi ispravnom šerijatskom metodom utvrde bajram; svjedočenjem i sl. (tj.viđenjem mlađaka ili upotpunjavanjem 30 dana), takav će se propis i donijeti pa makar kasnije otkrili da su pogriješili."

Islamski učenjaci ovaj hadis spominju u poglavlju koje nosi naziv:

باب ما جَاء لِكُلّ أهْلِ بَلَدٍ رُؤْيَتُهُم

'Poglavlje o tome da svaka država ima svoje viđenje.' To spominje Imam Tirmizi, Muslim, Ibn Kudame u Mugniju, i drugi.
Dakle, ovim hadisom oni dokazuju da ako u jednom mjestu ljudi vide mlađak i proglase da se sutra bajramuje nema čovjek pravo da se izdvaja i kaže ali u tom i tom mjestu nisu vidjeli mlađak i oni sutra poste i ja ću sa njima postiti! Ne, već će raditi sa ljudima (koji su vidjeli mlađak) u njegovom mjestu. I to je jasno iz govora uleme.

Dakle, svi govori uleme da čovjek posti i bajramuje sa svojim narodom su izgrađeni na stavu da svaka zemlja ima svoje viđenje mlađaka, a ne na dozvoli proračuna, i na daijama je da ovo pojasne a ne da prevode govore šejha Albanija, Ibn Baza, rahimehuma Allah, i drugih gdje ovo spominju bez toga da se kaže da je stav ovih šejhova da je proračun batil i neispravan i da se ne smije raditi po njemu već se njihov govor odnosi na situaciju da svaka država gleda mlađak! I ovo je neimanje ilmskoga emaneta kod prenošenja stavova uleme.

Nije nam cilj napadati nikoga, ali nemojte govoriti za one koji nisu vašega stava da sebi prizivaju znanje koje nisu imali ashabi jer ste vi ti koji ste se suprostavili praksi ashaba i umjesto da tražite oprost vi ste počeli napadati sljedbenike sunneta, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i sunneta njegovih pravednih halifa, i prvih generacija muslimana i uleme ovoga ummeta.

A ako niste dobro razumjeli govore učenjaka, mogli ste istražiti ovo pitanje i njemu prići sa naučno – ilmskog aspekta a ne ulaziti u nijjete vaših neistomišljenika, jer i oni mogu to uraditi sa vama pa reći da ste vi od mišljenja današnje uleme koja je podijeljena po ovom pitanju odabrali ono koje odgovara institucijama u kojima djelujete, ali mi to ne kažemo već nijjete ostavljamo Allahu, koji će nam svima suditi, pa nemojte ni vi 'čačkati' po naših nijjeta, nije to vaše zaduženje.

Zašto se ne spomene i ulema koja je zabranila bajramovanje sa onima koji nemaju ispravan metod utvrđivanja početka i kraja određenih ibadeta?! Ili je samo cilj da se neko okarakteriše kao neispravan, žestok i zastario!!

A da ne govorimo kako to da se fetva šejha Mensura Simarija u kojoj kaže da je Kavazović upao u djelo kufra - pomjeranjem ezana za podne namaz pet minuta iz odavanja počasti žrtvama u Francuskoj – odbacuje i ne prihvata se nikako a od jednom se fetva koja nam odgovara srdačno prihvata. Zar se ne gledaju dokazi ?
Kada nas pitaju šta je rješenje, jasno odgovaramo: Da se vratimo Kur'anu i sunnetu. U ajetu u kojem Allah, subhaneh, zabranjuje podjele kaže:

واعتصموا بحبل الله جميعا ولا تفرقوا

-"Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!" (3:103)

Pa je naredba o držanju za Allahovo uže prije zabrane razjedinjavanja, što znači da onoga momenta kada se neko ostavi tog užeta on prouzrokuje podjele i razjedinjavanje!!

Iz spomenutog se da zaključiti sljedeće:

1. Idžma učenjaka je na tome da je proračunavanje početka i kraja Ramazana neispravan metod.
2. Obaveza je muslimanima da se u tome oslanjaju na viđenje mlađaka.
3. Ako se u različitim mjestima u različitom vremenu vidi mlađak svako mjesto će raditi po svome viđenju mlađaka.
4. Dokazivanje sa hadisom slijeđenja većine ljudi je stavljanje dokaza gdje mu nije mjesto, jer većina ljudi posjeduje metodu viđenja mlađaka a ne proračuna.
5. Pod "ljudima" se misli na one koji se drže sunneta gledanja mlađaka.
6. Obaveza je slijediti Kur'an i sunnet onako kako su ga shvatile prve generacije.
7. Od mišljenja uleme uzimamo ono što je bliže dokazu a ne ono što nam odgovara.
8. Tražimo istinu pa ako pogodimo to je Allahova milost ako promašimo to je od nas i šejtana.
9. Ne ulazimo u nijjete drugih ali upozoravamo na emanet ilma i znanja.
10. Molimo Allaha da od nas i vas prihvati ibadete i druga dobra djela a oprosti greške i pređe preko loših postupaka.


Izvor: Senad Zejnilović @Facebook

Ibn Tejmije o sufizmu

Šejh Ibn Tejmije rahimehullah kaže:
Riječ sufizam '''sufijeh'' ( الصوفية) se odnosi na nošenje vunene odjeće i to je njeno ispravno značenje. 

 Rečeno je da dolazi od riječi ''صوفة بن أد بن طانجة '' safvat-u-lfukaha ili od Soofa ibn Add ibn Taanija, arapskog plemena koje je bilo poznato po asketizmu ili od Ehlul-suuf tj po siromašnim od stanovnika Medine u vremenu Allahovog Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem koji su spavali u mesdžidu ili od riječi El-Safa (planina u Mekki) ili od riječi El-Safva (elita) ili od ''الصف المقدم بين يدي الله'' (najbližem rangu do Allaha). Sva ova mišljenja su daif i da je ijedno tačno onda bi se zvali Saafi ili Safa'i ili safavi a ne sufi.
Izvor: (11 / 195)" مجموع الفتاوى "

Također je rekao: ''Što se tiče sufizma nije bio poznat u toku prve tri generacije nego tek poslije njih.''
Izvor: (11/5) "مجموع الفتاوى "

Allahov Poslanik Sallallahu Alejhi ve Sellem je rekao:
" خير الناس قرني ثم الذين يلونهم ثم الذين يلونهم …."
''Najbolji ljudi su oni u mojoj generaciji, zatim oni poslije njih a zatim oni poslije njih.'' (Buhari 2652, Muslim 2533 hadis od Ibn Mes'uda)


Dodatak prevodioca:
Što se tiče fetvi Ibn Tejmije o sufizmu mogu se naći u njegovoj knjizi ''Kitab Et-Tesavuf'' i treba ih staviti u ispravan kontekst. Citirati Ibn Tejmijin pohvalan uopšten govor o nekim ''sufijama'' i stavljati ga u današnji kontekst je jednako korištenju riječi ''gej'' u današnjem naspram prijašnjeg vremena. (Kao u ''On je gej i dobar čovjek'' iz prošlog vijeka kada je ''gej'' značilo samo ''veseo čovjek'' a danas se prvobitno misli na sodomite.) To što neki ljudi danas za sebe kažu da su sufije i da tesavuf znači ''odgoj duše'' a zatim ih vidiš kako su ogrezli u novotarijama, velikim grijesima a čak i kufrovima je čista kontradiktornost. Nema preče osobe da se slijedi od Allahovog poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem niti ljudi koji su ga bolje slijedili od ashaba a niko od njih se nije nazivao sufijom pa zar nije preče da se ne lažemo i pokušamo biti makar obični muslimani?

Kafir je onaj ko ne tekfiri jevreje i kršćane 2. dio Imam En-Nevevi

Onaj ko ne čini tekfir nad ljudima koji se pripisuju drugom dinu mimo islama poput kršćana, ili sumnja u njihov tekfir ili kaže da je njihova vjera ispravna ili je pohvali on je kafir pa makar ako ispoljava islam mimo ovog ili ako tvrdi da je musliman.
Takođe tekfir se odnosi i na osobe koje tvrde ili ukazuju na to da je cijeli ummet na stranputici ili da tvrdi da je neko od ashaba kafir.
Takođe tekfir se spušta i na onoga koji čini djelo za koje muslimani zajedno smatraju da ne može učiniti osim kafir, pa makar se pripisivao islamu svojim drugim djelima, poput sedžde krstu ili vatri, učešće u povorki ka crkvi u njihovoj posebnoj odori poput zunnara i sično ili djela koja liče ovome (učestovanje u horovima?)*.


وأن من لم يكفر من دان بغير الإسلام كالنصارى أو شك في تكفيرهم أو صحح مذهبهم فهو كافر وإن أظهر مع ذلك الإسلام واعتقده وكذا يقطع بتكفير كل قائل قولا يتوصل به إلى تضليل الأمة أو تكفير الصحابة وكذا من فعل فعلا أجمع المسلمون أنه لا يصدر إلا من كافر وإن كان صاحبه مصرحا بالإسلام مع فعله كالسجود للصليب أو النار والمشي إلى الكنائس مع أهلها بزيهم من الزنانير وغيرها وكذا

* dodatak prevodioca u zagradi.
Izvor:
Imam En-Nevevi, Revdah-Et-Talibin (Dar'alam El-Kutub, Rijad 2003.) ver. 7. str. 289-290.

https://ia800400.us.archive.org/27/items/RawdatuTalibin/rawdat7.pdf

Razlika između mesdžida i musale (Ibn Usejmin)

Šejh Ibn Usejmin je bio upitan, koja je razlika između mesdžida (džamije) i mussale (sobe ili vanjskog prostora za namaz) i kada se nešto može smatrati mesdžidom.

On je odgovorio:
''Što se tiče uopštenog značenja cijela Planeta je mesdžid radi hadisa Allahovog Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem:

جعلت لي الأرض مسجداً وطهوراً

''Učinjena mi je Zemlja mesdžidom i čistećom''

Što se tiče konkretnijeg značenja, mesdžid je mjesto koje je posebno pripremljeno za stalnu potrebu obavljanja namaza pa svejedno bilo to od kamenica, blata ili cementa ili nečeg drugog.
Što se tiče musale to je mjesto koje osoba koristi da povremeno obavlja namaz ali ga ne obavlja stalno. (Glavni primjeri musale su musala na mezarju i mussala za bajrame, kako je spomenuto u fetvi stalne komisije za fetve) Ovo nije mesdžid, džamija. Dokaz za ovu tvrdnju je da je Allahovog Poslanik Sallalalhu Alejhi ve Sellem klanjao nafilu namaz u svojoj kući a ona se nije smatrala mesdžidom.
Slično tome Utban ibn Malik radiallahu anhu ga je pozvao da dođe u njegovu kuću da klanjaju na mjestu gdje je on uobičavao da klanja ali to mjesto nije bio mesdžid.
Tako da:
Musala je mjesto na kome se klanja a koje nije posebno određeno da bude javni mesdžid u koji ljudi mogu da dođu i da obave namaz i koje je posebno pripremljeno za tu svrhu.
Izvor: ["فتاوى الشيخ ابن عثيمين" 12/ 394]

Ne postoji ništa na Zemlji da sliči onome u Džennetu osim po imenu.

وَبَشِّرِ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ أَنَّ لَهُمْ جَنَّاتٍ تَجْرِي مِن تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ ۖ كُلَّمَا رُزِقُوا مِنْهَا مِن ثَمَرَةٍ رِّزْقًا ۙ قَالُوا هَـٰذَا الَّذِي رُزِقْنَا مِن قَبْلُ ۖ وَأُتُوا بِهِ مُتَشَابِهًا ۖ وَلَهُمْ فِيهَا أَزْوَاجٌ مُّطَهَّرَةٌ ۖ وَهُمْ فِيهَا خَالِدُونَ

A one koji vjeruju i dobra djela čine obraduj džennetskim baščama kroz koje će rijeke teći; svaki put kada im se iz njih da kakav plod, oni će reći: "Ovo smo i prije jeli" – a biće im davani samo njima slični. U njima će čiste žene imati, i u njima će vječno boraviti.

[Kur'an 2:25]

Ibn Abbas je rekao: ''Ne postoji ništa na Zemlji da sliči onome u Džennetu osim po imenu''

U drugoj predaji: ''Samo su imena slična u poređenju onoga što je na ovome svijetu i onoga u Džennetu.''

Izvor: Tefsir Ibn Kesir

Ko sve ima pravo da tekfiri?

Ko ima pravo da tekfiri

Pitanje:
Ko ima pravo da tekfiri određenu osobu? Da li je dozvoljeno običnom čovjeku koji poznaje propise i prepreke tekfira da tekfiri određenu osobu koja je upala u jasan kufr? Ili pak kažemo takvom čovjeku nemoj raditi to, ostavi to (tekfir pojedinca) kadiji ili muftiji ili učenjaku? Očekujemo od vas objašnjenje jer je zaista mnogo grešaka u ovoj meseli.

Odgovor:
Kao što si spomenuo, običan čovjek koji poznaje propise tekfira i njegove prepreke moze tekfiriti pojedinca i na ovome je bila praksa još od vremena Allahova Poslanika pa sve do našeg vremena.
A što se tiče onoga koji ne poznaje propise tekfira i njegove prepreke takvom nije dozvoljeno upuštanje u tekfir zbog hadisa „Ko bude rekao svome bratu: ‘O nevjerniče’, zaista jedan od njih dvojice će se vratiti sa kufrom“.

Tekfir nije specifičan samo za kadiju, ili muftiju, ili pak nekog učenjaka, ovakvo mišljenje je pogrešno.

Odgovorio: šejh Ali b. Hudajr el-Hudajr
Izvor: https://menhedz.com/ko-sve-ima-pravo-da-tekfiri/

Kafir je onaj koji ne tekfiri jevreje i kršćane 1. dio Kadi Ijjad

Koncenzus je da je učinio kufr onaj ko ne smatra kafirom kršćana i jevreja i pripadnike drugih vjera mimo vjere muslimana ili se ustručava da takve tekfiri ili sumnja u njihov kufr. Kadi Ebu Bekr (El-Baklijani) je rekao: ''To je radi direktnog teksta objave i koncenzusa ummeta na kufr takve osobe, tako da onaj ko se ustručava da ih tekfiri on odbija jasan tekst objave i koncenzus ili sumnja u to. A takvo odbijanje ili sumnju može izraziti samo kafir.''
(Eš-Šif'a 297/2 Kadi Ijjad)


الاجماع علی کفر من لم يكفراحدا من النصاری واليهود و کل من فارق دين المسليمن او وقف فی تکفير ھم او شک ، قال القاضی ابو بکر لا ن التوقيف والا جماع اتفقاعلی کفرھم فمن وقف فی ذٰلک فقد کذب النص و التوقيف اوشک فيه، والتکذيب والشک فيه لا يقع الامن کافر
الشفا ء بتعریف حقوق المصطفٰی 297/2
http://files.books.elebda3.net/download-pdf-ebooks.org-wq-8351.pdf

Traženje oprosta za umrlog nemuslimana?

مَا كَانَ لِلنَّبِيِّ وَالَّذِينَ آمَنُوا أَن يَسْتَغْفِرُوا لِلْمُشْرِكِينَ وَلَوْ كَانُوا أُولِي قُرْبَىٰ مِن بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُمْ أَصْحَابُ الْجَحِيمِ
Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici Džehennema biti.

Kur'an 9:113

El-Kurtubi kaže u El-Ahkamu: ''Ovaj ajet znači da osoba mora prekinuti blisko prijateljstvo (موالاة) sa kafirima svejedno bili oni živi ili mrtvi. Allah nije dozvolio da vjernici traže oprosta za mušrike. Traženje oprosta za mnogobošce i kafire nije dozvoljeno.'' (القرطبي في الأحكام (8/173))

Muslim u Sahihu (916.) prenosi od Ebu Hurejre radiallahu anhu da je Allahov Poslanik Sallallahu Alejhi ve Sellem rekao:
''Tražio sam od Gospodara da mi dozvoli da tražim oprosta za svoju majku pa mi nije dozvolio. Pa sam tražio dozvolu da joj posjetim (bez dove) kabur pa mi je dozvolio.''

Ovaj hadis jasno ukazuje da Allah nije dozvolio Svome poslaniku koji je najplemenitiji od stvorenja da dovi za oprost za svoju majku koja je umrla.

Eš-Ševkani kaže: ''Ovaj ajet ukazuje da musliman nema prisan odnos sa kafirima i da je haram da se traži oprosta za njih (kad presele), ili da se dovi za kafire na način koji nije dozvoljen (dok su živi).''

Ako neko kaže:
''Ibrahim je dovio za svog oca koji je bio kafir.''

قَالَ سَلَامٌ عَلَيْكَ ۖ سَأَسْتَغْفِرُ لَكَ رَبِّي ۖ إِنَّهُ كَانَ بِي حَفِيًّا
"Mir tebi!" – reče Ibrahim. "Moliću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. ''
Kur'an 19:47

Odgovor na to je:

مَا كَانَ لِلنَّبِيِّ وَالَّذِينَ آمَنُوا أَن يَسْتَغْفِرُوا لِلْمُشْرِكِينَ وَلَوْ كَانُوا أُولِي قُرْبَىٰ مِن بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُمْ أَصْحَابُ الْجَحِيمِ
Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici Džehennema biti.
Kur'an 9:113

وَمَا كَانَ اسْتِغْفَارُ إِبْرَاهِيمَ لِأَبِيهِ إِلَّا عَن مَّوْعِدَةٍ وَعَدَهَا إِيَّاهُ فَلَمَّا تَبَيَّنَ لَهُ أَنَّهُ عَدُوٌّ لِّلَّـهِ تَبَرَّأَ مِنْهُ ۚإِنَّ إِبْرَاهِيمَ لَأَوَّاهٌ حَلِيمٌ
A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i obazriv.
Kur'an 9:114

Ibn Abbas radiallahu anhu kaže: ''Kada je umro, postalo je jasno da je bio Allahov neprijatelj.'' (Tefsir ibn Kesir)
Hatim Et-Tai (حَاتِمٍ الطَّائِيِّ) je bio otac od Adija ibn Hatima njegova dobrota i darežljivost je bila toliko poznata da ga po njoj arapi i dan danas pozanju. Hranio bi siromašne, davao utočište beskućnicima i bio darežljiv prema svojim neprijateljima.
Njegov sin Adi ibn Hatim radiallahu anh je primio islam i postao jedan od poznatih ashaba jednom prilikom je pred Poslanikom Sallallahu Alejhi ve Sellem pohvalio svog oca i rekao:
يا رسول الله إن أبي كان يصل الرحم ، وكان يفعل ويفعل ، قال : إن أباك أراد أمراً فأدركه

''O Allahov Poslaniče moj otac je bio dobar prema rodbini, hranio bi siromašne, i radio bi tako i tako, nabrajajući njegova djela..pa da li će on imati nagradu za išta od toga? Allahov Poslanik Sallallahu Aeljhi ve Sellem reče: ''Tvoj otac je tražio nešto (slavu) i to je i dobio.''
(Musned imama Ahmeda 32 / 129 hasenom ocjenio Šuajb Arnaut, slično se spominje i kod Ibn Hibbana 1/41. a on je ocjenio sahihom )

Et-Teberani u El-Kebiru (6/197) spominje isti hadis sa dodatkom da je Allahov Poslanik Sallallahu Alejhi ve Sellem rekao: إن أباك كان يُحبُّ أن يُذكر
'' Tvoj otac je htjeo da bude poznat.'' 

Ibn Kesir kaže:
''Spomenuli smo biografiju Hatima Et-Tai-a iz doba džahilijeta koji se spominje kao jedna od najpoznatijih ličnosti, i spominjemo njegovu darežljivost i dobročinstvo. Ali dobročinstvo i darežljivost moraju biti bazirani na islamu da bi koristili osobi na Budućem svijetu, ni jednom nije rekao: ''Gospodaru oprosti mi moje grijehe na Sudnjem danu.''

(El-Bidaje ve-Nihaje 5/67)

Traženje rahmeta se ukazuje i riječima* rahmetli, pokojni, RIP...Ibret je kad ljudi traže oprosta za pjevače i glumce ili neke ljude koji su čini neki hajr za druge ljude ali još veći ibret je u tome što se traži od Allaha da primi dobra djela ljudi koji su bili otvoreni Allahovi neprijatelji koji su javno vrijeđali Allaha i njegovu vjeru.

*rahmetli (Da Allah podari rahmet), pokojni (spokoj mu duši), RIP (da počiva u miru)...

Da li je nesuđenje šerijatom veliki ili mali kufr

Pitanje

Eselamu alejkum, šejh. Pročitao sam jednu od vaših fetvi po pitanju vladanja sa zakonom mimo onoga što je Allah objavio. U tom pitanju sam pročitao da imaju dvije vrste nesuđenja po onome što je Allah objavio od čega jedno veliki a drugo mali kufr. U toj fetvi sam pročitao da je prva vrsta kufra propisivanje zakona koja dozvoljava ono što je Allah zabranio ili zabranjivanje dozvoljenog, ili zadovoljstvo time ili obavezivanje ljudi ovim zakonima. Pokazao sam ovu fetvu svom prijatelju koji je rekao da se ne slaže sa tekstom vaše fetve i da je to pogrešno. Dalje je nastavio da objašnjava da ukoliko osoba ne sudi i ne vlada sa onime što je Allah objavio ili ako propisuje zakone i obavezuje ljude njima da je to mali kufr (kufr dune kufr). On je rekao da to postaje veliki kufr (Kufr ekber) kada vladar/sudija učini istihlal (tj. smatra dozvoljenim). Takođe je rekao da su šejh Ibn Baz, Ibn Usejmin i El-Fevzan smatrali nevladanje šerijatom malim kufrom (i da to postaje veliki kufr tek kada se smatra dozvoljenim/istihlal).

Tako, molim vas da li možete da navedete neke dokaze zašto ste spomenuli u jednoj od vaših fetvi da je prva vrsta kufra (veliki kufr) kada neko propisuje zakon kojim dozvoljava ono što je Allah zabranio ili zabranjuje šta je On dozvolio, ili zadovoljstvo takvim zakonima, potvrđivanje njih i obavezivanje ljudi njime. Da vas Allah nagradi.


Odgovor

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Svjedočim da nema drugog boga mimo Allaha i da je Muhamed sallallahu 'alejhi ve sellem njegov rob i poslanik.

Nema razilaženja među učenjacima u pogledu toga da nije dozvoljeno suditi nečim mimo onog što je Allah objavio i da se to kreće između velikog i malog kufra. Učenjaci navode da je veliki kufr da se propisuje ljudima opšti zakon sa kojim se oni obavezuju (a koji nije od Šerijata).

Šejh Ibn Usejmin rahimehullahr u Medžmu’-ul-fetava (referenca 1.) spominje: ”Da li ima razlike u posebnim slučajevima kada neko presudi po nečemu mimo Allahove objave i slučaja koji spada u opšte propisivanje zakona?”

Odgovor: ”Da, ima razlike. Stvari koje spadaju u opšte propisivanje zakona ne potpadaju pod ovu podjelu nego su uvijek od prve vrste to jeste od kufra koji izvodi čovjeka izvan okvira islama. Ovo je radi toga što propisivač propisuje ono što je u suprotnosti sa islamom vjerujući da je to bolje od islama i korisnije ljudima kao što smo ranije naveli.” Također je rekao:
”Što se tiče onoga koji je propisao te zakone a zna za Allahove propise i zna da je to u suprotnosti s njima, takav je zamijenio Šerijat tim zakonima i zbog toga je nevjernik. On nije izabrao ove zakone umjesto Allahovog Šerijata osim zato što misli da su takvi zakoni bolji za ljude u njegovoj zemlji od Allahovog zakona.”

Također je rekao: ”Onaj ko ne sudi sa onim što je Allah objavio iz nemara prema Allahovoj objavi ili iz zadovoljstva prema tome ili zbog toga što smatra da je to bolje ili korisnije za ljude, takav je nevjernik. To je kufr koji čovjeka izvodi iz islama. Od njih su ljudi koji propisuju zakone koje učine metodologijom ljudima koju trebaju slijediti i po kojoj se trebaju povoditi. A nisu ove zakone stavili na mjesto Allahovog zakona osim zato što ih smatraju boljim i korisnijim za ljude. Poznato je zdravom razumu i ljudskoj fitri da osoba neće odabrati jednu metodologiju, a ostaviti drugu osim zato što vjeruje da je ta superiornija naspram one koju je odbacio i da vjeruje da ono odbačeno ima nedostatke.”

Šejh Muhamed ibn Ibrahim rahimehullah je rekao: ”Što se tiče onog što se opisuje kao mali kufr (‘kufr dune kufr’) pri suđenju nečim mimo Allahovog zakona vjerujući da je Allahov šerijat istinit i priznavajući nepokornost, to je nešto što se desi jednom ili neplanirano. A što se tiče onih koji pripisuju zakone i obavezuju druge njima to je kufr (veliki) makar priznavali grešku i smatrali Allahov zakon boljim i pravednijim. Tako onaj koji potvrđuje te zakone, ko ih smatra boljim od šerijata i onaj ko ih učini referencom (ono na šta se vraća pri suđenju) učinio kufr koji ga izvodi iz okvira islama.”

Šejh Salih El-Fevzan je rekao: ”Suđenje nečim mimo Allahovog zakona je kufr koji može biti veliki kufr koji izvodi čovjeka izvan islama i može biti mali kufr koji ga ne izvodi iz islama. Ovo se vezuje za stanje vladara. Ako smatra da suđenje Allahovim zakonom nije obavezno, ili da ima izbora, ili ako podcjenjuje Allahov zakon ili vjeruje da je sekularni zakon bolji ili jednak Allahovom zakonu, ili da Allahov zakon nije prikladan za neko vrijeme, ili ako želi zadovoljiti nevjernike i licemjere nesuđenjem po Allahovom zakonu sve je ovo veliki kufr. Dok ako je svjestan obaveze suđenja Allahovim zakonom i zna koja je presuda obavezna u nekoj prilici ali tako ne presudi, a svjestan je da zaslužuje kaznu onda je takav griješnik i kafir malim kufrom. A ukoliko nije bio upoznat sa Allahovim propisom u nekoj stvari ali se potrudio i uložio napor da sazna, pa zatim pogriješio, taav će biti nagrađen za svoj idžtihad a njegova greška će biti oproštena. Ovo se sve tiče posebnih slučajeva. što se tiče uopštenog propisivanja zakona i presuda to je druga stvar…zatim šejh navodi govor Ibn Tejmije i fetvu šejha Ibrahima koju smo citirali iznad i zatim kaže: ”Tako da je on (Šejh Ibrahim rahimehullah) napravio razliku između pojedinačne presude koja se ne ponavlja i opšteg zakona na kojeg se vraća pri svim ili nekim presudama, zatim potvrđuje da je ovo kufr koji izvodi čovjeka iz vjere u potpunosti. Razlog tome je da zamjena šerijatskog zakona sekularnim neminovno ukazuje da takva osoba taj zakon smatra boljim i korisnijim od šerijatskog, a nema sumnje da je to veliki kufr koji čovjeka izvodi van okvira islama i da to negira njegov tevhid (monoteizam).”

Eš-Šenkiti rahimehullah kaže u komentaru ajeta:


قُلِ ٱللَّهُ أَعْلَمُ بِمَا لَبِثُوا۟ ۖ لَهُۥ غَيْبُ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضِ ۖ أَبْصِرْ بِهِۦ وَأَسْمِعْ ۚ مَا لَهُم مِّن دُونِهِۦ مِن وَلِىٍّ وَلَا يُشْرِكُ فِى حُكْمِهِۦٓ أَحَدًا ٢٦

26 Reci: "Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka."

Al-Kahf, 26


Nakon navođenja dokaza da propisivanje zakona pripada samo Allahu kaže: ”Iz Allahove objave koju smo citirali postaje jasno svima da su oni koji slijede ljudski izmišljene zakone, objavljene im od šejtana preko usana njegovih sljedbenika, koji su u suprotnosti sa onim što je Allah objavio preko Svoga poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem bez sumnje nevjernici i mnogobošci. Ovo je jasno svima osim onima koje je Allah zaslijepio naspram svjetla objave i ostavio ih da lutaju.”

Što se tiče drugih detalja oko izjava učenjaka koji su spomenuli raziku između opšteg propisivanja i i pojedinačnog presuđivanja možete se vratiti na knjigu ”El-Hukmu bi gajri ma enzele Allahu; Ahvaluhu ve ahkamuhu” (referenca 2.) (Suđenje nečim mimo onoga što je Allah objavio, stanja i propisi) od autora Dr. Abdurahmana El-Mahmuda, poglavlje ”Suđenje koje je nasuprot Allahovom šerijatu” strana 172.

A Allah najbolje zna.

Preuzeto sa: https://istina.ba/da-li-je-nesudjenje-serijatom-veliki-ili-mali-kufr/

reference:
1.مَجْمُوع الفَتَاوى 2/144
2. Link do knjige: https://ia800201.us.archive.org/26/items/waq43653/43653.pdf

Lehvel-hadis

وَمِنَ النَّاسِ مَن يَشْتَرِي لَهْوَ الْحَدِيثِ لِيُضِلَّ عَن سَبِيلِ اللَّـهِ بِغَيْرِ عِلْمٍ وَيَتَّخِذَهَا هُزُوًا ۚ أُولَـٰئِكَ لَهُمْ عَذَابٌ مُّهِينٌ

Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis (Korkut: priče za razonodu) da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.


Upitan je Ibn Mesud (رضي الله عنه) za ovaj ajet, pa je odgovorio: “Tako mi Onoga, osim kojeg drugog boga nema, (ovu zakletvu je ponovio tri puta), lehvel hadis to je muzika.'' (Tefsir Ibn Kesir)


Ibn Abbas (رضي الله عنه) je rekao za ovaj ajet: ''To znači pjevanje i sve što mu sliči'' (Edebul-Mufred 786. El-Albani ocjenio sahihom)

Slično se prenosi i od Džabira, Ikrime, Seida ibn Džubejra, Mudžahida, Mekhula i drugih.

Poznato je da se dova Allahovog Poslanika (صلى الله عليه وسلم) ne odbija, a Allahov Poslanik je zadovio za Ibn Abbasa riječima:
اللَّهُمَّ عَلِّمْهُ الْكِتَابَ
“Allahu moj, poduči ga Kitabu .”
(Buhari knjiga 3 poglavlje o znanju hadis 75. i Muslim - mutefekun alejhi)
Kod Ibn Madže:
اللَّهُمَّ عَلِّمْهُ الْحِكْمَةَ وَتَأْوِيلَ الْكِتَابِ
''Allahu moj poduči ga hikmetu (sunnetu) i te'vilu (tumačenju) Kur'ana''
(Ibn Madže 1:166. sahih-darusselam)

Slično se prenosi i od Džabira, Ikrime, Seida ibn Džubejra, Mudžahida, Mekhula i drugih.

Ebu Musa El Ešari (رضي الله عنه) prenosi da je Allahov Poslanik (صلى الله عليه وسلم) rekao:
لَيَكُونَنَّ مِنْ أُمَّتِي أَقْوَامٌ يَسْتَحِلُّونَ الْحِرَ وَالْحَرِيرَ وَالْخَمْرَ وَالْمَعَازِفَ
“Zaista će se pojaviti ljudi iz moga ummeta koji će dozvoljavati nemoral, svilu, alkohol i muzičke instrumente…”

Riječ istine o Seidu Kutbu

Pitanje:
Posjedujem knjigu koja cenzuriše Seida Kutba rahimehullah i malo fali da ga spominje kao kafira. Najviše me zbunjuje fetva Ibn Baza rahimehullah rahimehullah gdje se spominje da treba paliti njegove knjige. Da li je ovo bilo od upute ispravnih prethodnika?

Odgovor:
Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Svjedočim da nema nikog drugog vrijednog obožavanja osim Allaha i da je Muhammed Sallallahu Alejhi ve Sellem Njegov rob i poslanik.

Seid Kutb rahimehullah je bio dobro poznat po svojoj iskrenosti u davi, držanju islama i čuvanju granica islama. Činjenica je da ga smatramo šehidom na istini. Ako je pogriješio u nekim stvarima u svojim spisima onda ne bi trebao biti slijeđen u tim stvarima. Međutim ne treba smanjivati njegovu bitnost. Ispravan postupak u ovakvim slučajevima je da se ponude dokazi koji prave razliku između onoga što je ispravno i pogrešno. Takođe trebamo se potruditi da se takve greške ne ističu naspram vrlina ovog čovjeka.

Sa druge strane ne poznajemo da postoji takva fetva šejha Ibn Baza rahimehullah koja pohvaljuje paljenje njegovih knjiga. Čak naprotiv iako šejh Ibn Baz rahimehullah ukazuje na neke od grešaka Seida Kutba također je poznato da ga je pohvalio za njegov doprinos islamu i njegove vrline.

A Allah najbolje zna.

Izvor: http://www.islamweb.net/emainpage/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=18930

Rad u građevini: izgradnja crkve

Stalna komisija za vjerska pitanja (اللجنة الدائمة للبحوث العلمية والإفتاء) je upitana:

Da li musliman može raditi u građevini prilikom izgradnje crkve?

Odgovor:

Nije dozvoljeno ni jednom muslimanu koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan da gradi crkvu niti bilo koje drugo mjesto obožavanja koje nema mjesto u islamu koji je Allah objavio Muhammedu Sallallahu Alejhi ve Sellem. Ovo je od najgorih oblika potpomaganja drugih u nevjerstvu i promovisanju vjerskih simbola. Allah Uzvišeni je rekao:

وَتَعَاوَنُوا عَلَى الْبِرِّ وَالتَّقْوَى وَلَا تَعَاوَنُوا عَلَى الْإِثْمِ وَالْعُدْوَانِ وَاتَّقُوا اللَّهَ إِنَّ اللَّهَ شَدِيدُ الْعِقَابِ

''Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.''

[Kur'an 5:2]

A sa Allahom je sav uspjeh (وبالله التوفيق )
وصلى الله على نبينا محمد وآله وصحبه وسلم

Članovi:
Abdul-Aziz ibn Abdullah ibn Baz
AbdulAziz ibn Abdillah Al Šejh
Salih ibn Fevzan El-Fevzan
Bekr ibn Abdullah Ebu Zejd

Izvor: http://www.alifta.net/Fatawa/FatawaDetails.aspx?languagename=ar&View=Page&PageID=5452&PageNo=1&BookID=3#P483

Pomaganje nevjernika protiv muslimana (Sulejman El-Ulvan)

Autor: Sulejman ibn Nasir ibn Abdullah El-Ulvan

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, neka je salavat i selam na našeg Vjerovjesnika Muhammeda, i na njegovu porodicu, ashabe…

Spomenuto je pitanje o kojem sam mnogo govorio, to je pitanje pomaganja nevjernika protiv muslimana, i potpomaganje sa mnogobošcima protiv muvehhida. Skupina savremenika kaže da ako se cilja iza toga ovosvjetska korist, to biva grijehom, a ne biva nevjerstvom, a ako bude sa namjerom vjere i iz mržnje prema vjeri, onda ovo postaje nevjerstvom. Ovo detaljisanje nema osnove, ovo je od mišljenja džehmija, murdžija i novotara. Jer ako neko voli nadmoć vjere nevjernika nad vjerom muslimana, makar sjedio u mesdžidu i ne pomagao nevjernike bio bi nevjernik.

Pa koji je onda način ovo ograničavati pomaganjem ili potpomaganjem? Došli su jasni dokazi da onaj koji se bude našao u redovima nevjernika, potpomogne ih i prijateljuje sa njima da je takav uradio ono što poništava osnovu vjerovanja, kao što kaže Uzvišeni „… a onaj od vas koji ih uzme za prijatelje, on je od njih…“1

Ebu Muhammed ibn Hazm u svom djelu „El-Muhalla“ prenosi konsenzus da se ovaj ajet tumači njegovom vanjštinom i da je onaj koji sa njima prijateljuje od njih, a najveća vrsta prijateljevanja je stajanje onoga koji za sebe kaže da je musliman u redovima nevjernika i potpomaganje mnogobožaca protiv muslimana.

U jednom govoru koji se prenosi od ashaba, tabi’ina i i imama koji se slijede u pogledu značenja Allahovih riječi: „… zašto ste se u pogledu licemjera podvojili na dvije skupine, a Allah ih je unazadio zbog onog što su zaradili…“2 (navodi se) da se ovaj ajet odnosi na one koji pomognu nevjernike protiv muslimana. Ovo je govor Ibn Abbasa. Uzvišeni Allah kaže kada su ashabi imali različita mišljenja u pogledu njih zato što oni svjedoče da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, uspostavljaju namaz, daju zekat, a zadesili su se u redovima nevjernika, uz mogućnost da su neki od njih prisiljeni, i uz druge mogućnosti, pa su se ashabi u pogledu njih razišli, da li da ih ubijaju ili ne, pa je Allah objavio: „… zašto ste se u pogledu licemjera podvojili na dvije skupine…“ Allah im se obraća: zašto se razlikujete u pogledu ovih, a stali su u redove mnogobožaca?

„… zašto ste se u pogledu licemjera podvojili na dvije skupine, a Allah ih je unazadio zbog onog što su zaradili? Želite li da uputite onoga koga je Allah u zabludu odveo? Onome koga Allah odvede u zabludu ti nećeš puta naći.“3

Na ovo upućuju Allahove riječi: „Obraduj licemjere time da im pripada bolna kazna. One koji uzimaju nevjernike za zaštitnike mimo vjernika. Je li oni traže od njih ponos? Ponos sav pripada Allahu.“4[…]

I kako kaže Uzvišeni: „O vjernici, ne uzimajte vaše očeve i vašu braću za prijatelje ako preferiraju nevjerstvo nad vjerovanjem.“ 5

Dalje, Allah Uzvišeni spominje da su neki ljudi izašli iz islama zbog dunjaluka, a ne iz mržnje prema vjeri, ni neprijetaljstva prema vjernicima. A kada je Allah Uzvišeni spomenuo prisilu u suri En-Nahl „…osim onaj koji bude prisiljen, a njegovo srce bude smireno u imanu…“6 kaže (kasnije): „…to je zato što su preferirali život na ovom svijetu nad budućim…“7

Allah Uzvišeni pojašnjava da je uzrok nevjerstva ljubav prema ovom svijetu, a ne mržnja prema vjeri. Na ovo upućuje ono što je došlo u Muslimovom Sahihu u hadisu Ala’a ibn Abdurrahmana, od njegovog oca, a on od Ebu Hurejre da je Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Pretecite djelima smutnje, kao dijelovi mrkle noći, osvanut će u njima čovjek kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, i omrknuti kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik, prodavat će vjeru za prolazne stvari ovog svijeta.“8

I zato kaže Uzvišeni: „… a rekli su riječ nevjerstva i uznevjerovali nakon što su prihvatili islam…“9

Allah je spomenuo da je uzrok nevjerstva riječ, bez uzimanja u obzir ubjeđenja srca. Oni koji su rekli: „… nismo vidjeli nikog sličnog ovim našim karijama…“ misleći na Allahovog poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem „… željnijih stomaka, lažnijih jezika i većih kukavica u boju…“ Allah je u pogledu njih objavio: „…reci: ‚Jeste li se to Allahu, njegovim ajetima i Njegovom poslaniku ismijavali?‘ Ne pravdajte se, učinili ste nevjerstvo nakon vjerovanja…“10 Nije spomenuo Uzvišeni da je nevjerstvo bilo zbog ubjeđenja, nego je nevjerstvo bilo zbog riječi, jer je Allah rekao: „… a rekli su riječ nevjerstva i uznevjerovali nakon što su prihvatili islam…“

Muslimani se slažu da onaj koji ode kod kršćanina, a ovaj mu kaže: „Neću te zaposliti dok ne kažeš da je Allah jedan od trojice,“ pa ovaj to kaže da bi ga zaposlio, da je ovakav nevjernik mnogobožac. Allah kaže: „Nevjernici su oni koji kažu da je Allah jedan od trojice…“11 bez obzira da li imao za cilj svjetske ili vjerske stvari, sve dok je izgovorio ovo nevjerstvo.

Džehmije su ti koji ograničavaju izlazak iz islama ubjeđenjem, poricanjem ili smatranjem dozvoljenim, a što se tiče onog što spominju od priče o Hatibu12, ona je dokaz protiv njih, a ne za njih, jer kažu da onaj koji pomogne nevjernike protiv muslimana, stane u njihove redove boreći se protiv onih koji ispovijedaju tevhid ne biva nevjernikom jer se Hatib našao u redovima mnogobožaca, a nije bio nevjernik. Hoće reći, značenje ovoga je da onaj ko bude pored Ebu Džehla i Ebu Leheba i prolije krv Allahovog poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem nije nevjernik. Ovo je značenje njihovih riječi. Jer oni kažu da je Hatib bio u redovima mnogobožaca i borio se protiv Allahovog poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, a pored toga nije postao nevjernik. Iako je ovo bivanje u redovima Ebu Džehla, Ebu Leheba, Ibn Ebi Mu’ajta i predvodnika nevjerstva, zindika i mulhida? Prolio krv Allahovog poslanika, borio se protiv njega, ipak nije počinio nevjerstvo jer se Hatib našao u redovima mnogobožaca, borio se protiv Vjerovjesnika i nije počinio nevjerstvo??? Ako budu otvoreno izjavili ovaj govor, biti će prezreniji od Džehma ibn Safvana, jer je Džehm smatrao da je ovo nevjerstvo, ali ne samo po sebi, nego samo upućuje na nevjerovanje – nedostatak ubjeđenja, a ovi kažu da ovo nije nevjerstvo! A ako se sustegnu od ovog govora onda im se replicira: „Kakvo je značenje dokazivanja ovom pričom?“ Hatib radijellahu 'anhu je bio od ljudi od vjere, učesnika Bedra, od sljedbenika tevhida, od ljudi koji su voljeli Allahovog poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, a u samoj osnovi nije uopšte bio u redovima mnogobožaca, nego je napisao pismo, za koje je imao spostveno tumačenje, da bi napravio sebi mjesto kod mnogobožaca. Najviše na što može upućivati njegov postupak je da je to otkrivanje tajne. I pored toga učenjaci se razilaze u pogledu onoga pri kome se nađe ovaj postupak nakon smrti Allahovog poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, pa skupina učenjaka je odlučna da je ovakav počinio nevjerstvo, makar bilo i otkrivanje tajne, da ne spominjemo pomaganje ili potpomaganje. A dokaz da je ovakav počinio nevjerstvo je da ga je Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem ispitao, potom rekao: „Istinu vam je rekao.“ Ko dođe poslije ovoga, kako ćemo znati da je rekao istinu? Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem nije uklonio sa njega izvršenje ovog propisa, nije otklonio od njega ubistvo, osim zbog toga što je rekao istinu. A Allah daje Vjerovjesniku da spozna nešto od gajba, kako kaže Uzvišeni: „…osim onih za koje želi od poslanika…“ I zato je Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem i rekao: „Istinu vam je rekao.“ A kako mi možemo znati da onaj koji ovo učini nam je rekao istinu, a nije to učinio radi izdaje ili uz dogovor sa neprijateljem da bi naudio islamu i muslimanima?

Dalje, zašto nevjernici napadaju muslimane i bore se protiv muslimana? Zar ne rade to da bi širk stavili na mjesto tevhida i kufr na mjesto imana i laičke zakone na mjesto Šerijata. Nema sumnje da oni ovo rade, a onaj koji ih pomaže, svejedno namjeravao on ovo ili ne, takav ispunjava njihove potrebe, a ko ispuni zahtjeve mnogobožaca za njihovo mnogoboštvo, i ko ispuni zahtjeve predvodnika nevjerstva za njihovo nevjerstvo, i pomogne nevjernike u iznalaženju laičkih zakona na mjesto Šerijata, ovakav je od najvećih mnogobožaca, i od najvećih predvodnika nevjerstva.

Šta misliš, kada bi neki čovjek od mnogobožaca htjeo da donese kipove i postavi ih u muslimanskoj zemlji da se obožavaju mimo Allaha, ali to nije u stanju da učini jer nema vojske, niti sljedbenika, pa unajmi ljude da postave ove kipove u muslimanskoj zemlji da bi se obožavali mimo Allaha, a oni znaju namjeru ovog čovjeka, ipak ne vjeruju u ono što on vjeruje, ali znaju njegovu namjeru, a žele samo dunjaluk i njegove komadiće, hoćemo li ovakve smatrati muslimanima, a oni donose kipove i postavljaju ih na muslimanskoj zemlji kako bi se obožavali mimo Allaha Uzvišenog? Koja je razlika između ovih i onih koji se potpomažu sa predvodnicima nevjerstva protiv muslimana, a znaju da nevjernici žele da postave širk na mjesto tevhida, kufr na mjesto imana, laičke zakone na mjesto Šerijata?

Izvor: https://istina.ba/pomaganje-nevjernika-protiv-muslimana/

1. El-Maide, 51.
2. En-Nisa’, 88.
3. En-Nisa’, 88.
4. En-Nisa’, 138-139.
5. Et-Tevbe, 23.
6. En-Nahl, 106.
7. En-Nahl, 107.
8. Muslim:173.
9. Et-Tevbe, 74.
10. Et-Tevbe, 65.
11. El-Maide,73.
12. Šejh cilja na poznatu priču o Hatibu ibn ebi Belte’i, koji je prilikom kretanja pohoda za oslobođenje Mekke 8 h.g. pokušao poslati pismo Kurejšima u kojem ih obavještava da je krenuo pohod na Mekku. Pošto je njegova namjera razotkrivena, rekao je da je to uradio radi toga što nije bio ugledan u Mekki, pa u slučaju da se nešto desi ima kod mekkanskih mnogobožaca nešto čime će se zalagati za sigurnost svoje porodice. (op.prev.)

Oni koji vladaju zakonom mimo šerijata su nevjernici (Sulejman El-Ulvan)

Et-Tevhid znači obožavanje jedino Allaha. Onaj koji vjeruje u Allaha iskazuje bera'a (neprijateljstvo, mržnju) naspram širka i njegovih sljedbenika. A onaj ko ne pokazuje bera'a prema širku i mušricima, on ne može biti musliman.

U deset rušitelja vjere, šejhul islam Muhamed ibn Abdulvehab rahimehullah spominje kao jedan od rušitelja vjere da ne smatraš kafirom mušrike i kafire ili da sumnjaš u njihov kufr.

Tako da mi vjerujemo u kufr jevreja, kršćana i mušrika i pokazujemo neprijateljstvo prema njima. Jer Allah kaže u Kur'anu:

فَلَمَّا اعْتَزَلَهُمْ وَمَا يَعْبُدُونَ مِن دُونِ اللَّـهِ
I pošto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha, klanjali
[19:49]


وَإِذِ اعْتَزَلْتُمُوهُمْ وَمَا يَعْبُدُونَ إِلَّا اللَّـهَ
Kad napustite njih i one kojima, umjesto Allahu robuju...

[18:16]


وَأَعْتَزِلُكُمْ وَمَا تَدْعُونَ مِن دُونِ اللَّـهِ
I napustiću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate 

[19:48]


قَدْ كَانَتْ لَكُمْ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ فِي إِبْرَاهِيمَ وَالَّذِينَ مَعَهُ إِذْ قَالُوا لِقَوْمِهِمْ إِنَّا بُرَآءُ مِنكُمْ وَمِمَّا تَعْبُدُونَ مِن دُونِ اللَّـهِ
Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: "Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate
[60:4]

A Allah kaže:
وَلَا يُشْرِكُ فِي حُكْمِهِ أَحَدًا
On ne uzima nikoga u hukmu(propisivanju) Svojim kao ortaka.
[18:26]

Tako da je na nama obaveza da se udaljimo od širka i njegovih slijedbenika. I neka niko pogrešno ne misli da se u širk može upasti samo obožavajući grobove ili dozivajući u dovi nekog mimo Allaha ili tražeći od ljudi milost, oprost i izliječenje (milost i oprost koje se traže samo od Allaha). Ovo je širk bez ikakve sumnje.

Međutim postoje druge vrste širka poput širka mehabbe, ljubavi prema nekome mimo Allaha (na način kako se Allah voli), širk et-ta'a, pokornosti nekome mimo Allahu (na način na koji se samo Njemu pokorava) i širk nesuđenja/vladanja po onome što je Allah objavio jer Allah kaže:

وَلَا يُشْرِكُ فِي حُكْمِهِ أَحَدًا
On ne uzima nikoga u hukmu (sudu/propisivanju) Svojim kao ortaka.
[18:26]


Tako da je onaj koji ne sudi šerijatom nego ljudski osmišljenim zakonima mušrik billahi a i kafir. Allah kaže:

إِنِ الْحُكْمُ إِلَّا لِلَّـهِ
Sud pripada jedino Allahu

 [12:40]

To znači da niko nema pravo da propisuje zakone mimo Allaha. Takođe Allah kaže:

وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللَّـهُ فَأُولَـٰئِكَ هُمُ الْكَافِرُونَ
A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici. 

[5:44]


Tako da je dužnost da se ne vjeruje u te propisivače. Šejhul islam Ibn Tejmije rahimehullah je rekao:

قال شيخ الإسلام ابن تيمية رحمه الله تعالى: ‘والإنسان متى حلّل الحرام المجمع عليه أو حرّم الحلال المجمع عليه أو بدّل الشرع المجمع عليه؛ كان كافراً باتّفاق الفقهاء
''Kada god neka osoba proglasi halalom ono što je haram po koncenzusu ili proglasi haramom ono što je halal po koncenzusu ili zamjeni dio šerijata na kome se složio ummet koncenzusom onda je takav kafir po koncenzusu učenjaka fikha.''

 [Medžmu'ul fetava 3/267]


Imam ibn Hazm rahimehullah je rekao:

 ‘من حكم بحكم الإنجيل ممّا لم يأت بالنص عليه وحيٌ في شريعة الإسلام؛ فإنّه كافر مشرك خارج عن الإسلام
''Ko god vlada/sudi po (tevratu) indžilu u stvarima gdje ima jasan tekst u šerijatu islama onda je takav kafir, mušrik i izvan islama, po koncenzusu fakiha.'' 

[Ihkam El-Ahkam fi usul al-Ahkam 5/153.]


SubhanAllah, El-Imam ibn Hazm navodi koncenzus fakiha o kufru onih koji sude Tevratom i Indžilom (jer su oni samo za taj ummet, derogirani Kur'anom) šta je tek sa ovima danas koji sude zakonima jevreja i kršćana i prokletnika od ljudi.

Ovo je propis onih koji sude kršćanskom politikom, UN zakonima ili zakonima kufr vijeća. Kakav je propis ovih ljudi?
Oni su veći kafiri od prokletog Iblisa!

Ibn Hazm kaže da su oni koji sude istinskim Tevratom i Indžilom a ostavi Kur'an kafiri po koncenzusu fakiha. A da oni koji vladaju politikom Buša i prokletnika od ljudi da oni ne postaju kafiri?

SubhanAllah
مَا لَكُمْ كَيْفَ تَحْكُمُونَ
Šta vam je, kako rasuđujete?

 [68:36]


Ova zabluda ima jako prisustvo u današnjem vremenu. Ove selefije današnjice imaju pri sebi irdža'a. Oni su selefije irdža'a. Oni imaju veliki elan u odlaganju stvari, pa kažu ''To je kufr dune kufr'' (mali kufr)

Ovo je zabluda i zastranjivanje!
Ovo je kufr ekber (veliki kufr)! Ako čovjek odstrani dijelove šerijata ili ih ne implementuje uopšte ovo je veliki kufr (nevjerstvo koje izvodi iz islama).


To je što El-Hafiz ibn Kesir rahimehullah spominje u El-Bidaje ve-Nihaje o Džingis Kanu (i njegovim naslijednicima) kada spominje one koji su vladali El-Jasikom (zakon koji je bio ''polovično'' šerijat sa ubačenim tatarskim zakonima)

‘فمن ترك الشرع المحكم، المنزل على محمد بن عبد الله خاتم الأنبياء وتحاكم إلى غيره من الشرائع المنسوخة كفر فكيف بمن تحاكم إلى الياسق وقدمها عليه؟ من فعل ذلك كفر بإجماع المسلمين
''Onaj koji ostavi suđenje šerijatom koji je spušten na Muhammeda ibn Abdullaha, pečata svih poslanika i sudi nečim mimo njega poput kufra onih koji sude Jasikom. Ko god učini tako, on je zanevjerovao po idžma'u muslimana.'' 

[El-Bidaje ve-Nihaje 13:118/119]


Imamo koncenzus učenjaka. Spominje ga Ibn Hazm isto je uradio i Ibn Tejmije i El-Hafiz ibn Kesir. Ono što ostaje (mimo ovog koncenzusa) je zabluda, zastranjivanje, irdža'a, igranje sa Allahovom knjigom i sunnetom Allahovog Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem.


Autor: سليمان بن ناصر بن عبد الله العلوان

Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=OGhMG80lsqg (redovno se briše video sa youtube, pa bi bilo lijepo da javite kada ga ponovo uklone)

Pretjerivanje može odvesti u kufr

Šejh Atiatullah El-Libi (عطية الله الليبي) spominje u anegdoti o havaridžima:

Neki od njih (havaridža) koje je Allah uputio na pravi put pa su se pokajali su nam nakon dugo vremena koje su proveli s nama rekli da su nekada sumnjali u Allaha i Allahovog Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem i u objavu Kur'an. Da, tako mi Allaha toliko su pretjerali i postali prestrogi u vjeri da su postali nezadovoljni sa Allahom i Njegovom milošću pa su odbijali njegove blagodati. Pretjerivali su u gulu'vu dok se nisu uništili.

Zbog toga je šejh Ebu Muhammed El-Makdisi (أبو محمد المقدسي) koji je ekspert po pitanju njih i zaista poznat sa njihovom zabludom nazvao svoju knjigu Es-Selasinija takođe i ''pretjerivanje u tekfiru vodi u kufr.''


Iz praktičnog primjera ovog pretjerivanja Ebu Merjem El-Azdi navodi:
''Neka draga braća iz Horasana (koja su sada u Siriji) su mi spomenuli grupu koja je tekfirila meleke jer su učinili sedždu Ademu Alejhi Selam a smatrali su Iblisa monoteistom jer je odbio da čini sedždu nekome drugom mimo Allaha. Ovo se desilo u proviciji Ankvarada u Afganistanu.
(Dževāb Suaāl Fi Džihad A'Daf' str.4-6)


Ovi gulati su smatrali muslimanom one koje je Allah proglasio kafirom i smatrali kafirom one koje je Allah proglasio vjernicima. Ovakvo vjerovanje ih je odvelo u kufr jer su odbili jasan dokaz iz Allahove objave.
(The Neo-Kharajites str. 28.)



izvor: https://web.telegram.org/#/im?p=@a7taker9

Skraćivanje i spajanje namaza za bolesnu osobu?

Skraćivanje namaza nije dozvoljeno za bolesne, nego je dozvoljeno samo putnicima jer Allah Uzvišeni kaže:

وَإِذَا ضَرَبْتُمْ فِي الْأَرْضِ فَلَيْسَ عَلَيْكُمْ جُنَاحٌ أَن تَقْصُرُوا مِنَ الصَّلَاةِ إِنْ خِفْتُمْ أَن يَفْتِنَكُمُ الَّذِينَ كَفَرُوا ۚ إِنَّ الْكَافِرِينَ كَانُوا لَكُمْ عَدُوًّا مُّبِينًا

Nije vam grijeh da molitvu na putovanju skratite, i kada se bojite da će vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni neprijatelji. 

[Kur'an 4:101]

A što se tiče spajanja namaza u jednom od dva vremena (npr. spajanje podne i ikindije u vremenu ikindije ili u vremenu podne) kao što je spajanje podne i ikindije ili akšama i jacije to je dozvoljeno bolesnim kada imaju potrebu da olakšaju svoju poteškoću. Tako da im je to dozvoljeno u ovom slučaju ali im nije dozvoljeno da skraćuju broj rekata jer to je olakšica samo za putnike.

Odgovorio: Šejh Salih El-Fevzan
Izvor المنتقى من فتاوى الشيخ العلامة صالح الفوزان (izdanje 2. str. 221. pitanje 274.)


Šejhul Islam Ibn Tejmijje rahimehullah je rekao:

''Razlog skraćivanja namaza je samo putovanje i nije dozvoljeno ukoliko se ne putuje. A što se tiče spajanja namaza kada se ima izgovor ili potreba, to je dozvoljeno, pri kratkim i dugim putovanjima, pri jakoj kiši (u džematu), pri bolesti i radi nekih drugih razloga. Razlog tome je da se ummet poštedi od poteškoća.''

Izvor: مجموع الفتاوى
(22/293)

Učestovanje na glasanju AbdulMuhsin Abbad

Na pitanje da li se učestvovanje na glasanju smatra uklanjanjem zla rukom jer tom prilikom insan bira dobrog čovjeka da bude vladar, šejh je odgovorio:

"Ova glasanja nisu šerijatski način biranja. Ovakav način je muslimanima uvežen od strane njihovih neprijatelja. Vlast, na ovaj način, pripada većini pa makar ta većina onih koji biraju a i oni koje biraju bili najlošiji ljudi jer oni biraju jednog od njih. Vlast pripada većini, pa kada većina budu ološ odabraće jednog od njih."

Nakon što je šejh pojasnio loše strane izbora kaže: "Rezime toga je da su izbori strani muslimanima i da to nije stvar sa kojom je došla njihova vjera (Islam)."

I kaže šejh: "Islamski način biranja je ovakav; odabir vrše ehlul-halli vel-akdi (أهْلُ الحَلِّ وَ العَقْدِ), tj. vlasnici odabiranja (veliki i iskusni učenjaci, predvodnici, vojsko-vođe, poglavari isl. POGLEDAJ tekst pod nazivom "Hilafet i halifa – šartovi hilafeta, biranje i imenovanje halife, ciljevi hilafeta") i oni će to obaviti. Jer oni su poglavari, savjetnici i predvodnici naroda. A što se izbora tiče tj.glasanja ako većina bude od kategorije čija je šteta veća od koristi takvoga će i izabrati." (Komentar na Sunen Ibn Madže, kaseta broj 283)

Upitan je također da li se glasanje smatra od ispravnih načina biranja, pa je odgovorio:

"Ne, glasanje nije od ispravnih načina već je ubačeno muslimanima od strane kjafira. Rezultat glasanja i ono čemu ono vodi je da ako su glasači od loših ljudi oni će odabrati jednog od njih. Jer kako je to rečeno: Svaka ptica svome jatu leti." (Komentar Tirmizijevog Sunena, poglavlje o fitnama, kaseta broj 243)

Prevod: tewhid dawa

Da li se 4 imama smatraju većinom učenjaka i propis ostavljača namaza

Šejh Sulejman El-Ulvan hafizehullah je rekao:
''Za primjer možemo uzeti napuštanje namaza (neklanjanje). Neki kažu da je mezheb većine učenjaka da ostavljanje namaza nije kufr-nevjerstvo. Temeljeći ovo na govoru Ebu Hanife, Malika i Šafije.
Istina je da ovo jeste mišljenje ovih imama i postoji više od jednog govora imama Malika po ovom pitanju međutim da li se oni smatraju većinom učenjaka?

Spomenuli smo idžma-koncenzus ashaba da je onaj koji napusti namaz kafir pa kako da postane mišljenje većine učenjaka (da nije kafir)?

Tako da, oni se ne smatraju većinom učenjaka.
Imam Abdullah ibn Šekik El-Ukajli, Imam Ejub ibn Temimeh El-Sikhtijani. Imam Ishak Ibn Ruhavejh i imam Muhamed ibn Nasr El-Mervazi. Ovo su imami upute i od većine učenjaka muslimana. Ovi učenjaci spominju koncenzus ashaba da je onaj ko ostavi namaz kafir.

Pa kako da se nakon ovoga kaže da je mišljenje većine učenjaka da ostavljanje namaza nije kufr temeljeći to na tome da su pročitali od Ebu Hanifa, Malika i El-Šafije? Ovo je od greški pri prepoznavanju mezheba džumhura (većine učenjaka).

Mezheb džumhura većine se ne prepoznaje samo iz govora četvorice imama nego se kaže ovo je mezheb imama Ahmeda, ovo je mezheb Šafije ovo je mezheb Malika, ovo je govor četvorice imama. Ovakav govor je sasvim u redu.

Međutim nije ispravno da se kaže: ''Ovo je mezheb većine učenjaka'' jer su ova četvorica samo četvorica među ostalim učenjacima.

Oni su četvorica od sedam fakiha tako da ostaju i trojica od sedam fakiha zatim mezheb tabi'ina i mezheb ashaba pa da se može reći ''ovo je mezheb većine učenjaka.''

Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=o2OdHGRZnLE&feature=youtu.be

Tekst na istu temu: https://trebasilma.blogspot.com/2020/03/namaz-i-jasan-propis-onoga-ko-ga.html

FETVE ŠEJHA ALBANIJA PO PITANJU ULASKA U PARLAMENT

(I)
Rekao je šejh Albani, rahimehullah:

"Nije dozvoljeno muslimanu a kamoli grupi muslimana da ulaze u parlamente koji su izgrađeni po zakonima koji su oprečni zakonima islama jer je mnogo ajeta u Kur'anu koji nam zabranjuju da podržavamo nevjernike i mnogobošce. A kako da nam ne zabrani Allah, subhanehu ve te'ala, da mi pomažemo nevjernike i mnogobošce - u njihovim djelima ili vjerovanju - koji tvrde da su muslimani(tj. Nevjernici koji nose muslimanska imena)? Mi dobro znamo da današnji parlamenti nisu islamski, i ovo je realnost koja kategorično ne prihvata nikakvu diskusiju. Jer su muslimani prošli 14 vjekova i nisu poznavali nevjerničke parlamente osim kada su u njihovim kućama bili napadani od strane nevjernika, koji su imponirali (nametnuli) muslimanima njihove zakone, ideologije i njihov način življenja. Parlamenti su izgrađeni po principu da sud pripada narodu. Dok u islamu sud pripada samo Allahu, subhanehu ve te'ala. I ovo je mes'ela u kojoj nema razilaženja među muslimanima dok razilaženja postoje u mnogim drugim mes'elama, a zahvala pripada samo Allahu subhanehu ve te'ala. Rekao je uzvišeni Allah:
»... Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da obožavate samo Njega...« (Jusuf, 40)

Ovo je istina koja ne prihvata nikakvu diskusiju. Onda kako mogu reći da sud pripada narodu?!"


Zatim je Albani rekao:
"Ne možemo nešto promjeniti slijedeći izgubljene ljude nego moramo djelovati kao što je rekao Sejid Kutub, rahimehullah, koji je koristio ove riječi: 'Obavezno mora biti podjele (između istine i neistine)'.
Poslanik ﷺ u njegovoj da'vi i borbi protiv taguta nije bio na strani mušrika. A Allah, subhanehu ve te'ala, mu je objavio:

»I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti Mi objavljujemo...« (El-Isra, 73)

Poslanik ﷺ nije bio na strani mušrika, ali Allah, subhanehu ve te'ala, mu je objavio ovaj ajet da bi nama bio pouka da ne budemo na strani mušrika i nevjernika."

(Kaseta br. 358-03. Preuzeto sa stranice: www.alalbany.net)


(II)


Rekao je šejh Albani:

"U prošlosti smo govorili po pitanju izbora, da nisu dozvoljeni u islamu, takođe smo govorili i o određenim grupama ljudi koji su ušli u ove skupštine koji nisu izgrađene po Allahovom zakonu. Jedan prisutan čovjek je izvadio kao dokaz, istoriju Jusufa, alejhi selam, koji je rekao kralju: »Postavi me, reče da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan.« (Jusuf, 55) Tako da je Jusuf bio upravitelj u vladavini jednog nevjerničkog vladara. Onda zašto nije muslimanima dozvoljeno da ulaze u skupštine?!

Odgovor je na dva ili više načina: Jusuf, alejhi selam, nije dostigao tamo putem neispravnih izbora. Nego je Uzvišeni Allah njega iskušao kraljevom ženom pa je zato i završio u zatvor. Pa se njegova istorija nastavlja u zatvoru sa njegova dva prijatelja iz zatvora. Onda jedan od njih izlazi iz zatvora i postaje kraljev sluga a drugi biva obijen. Poslije nekoliko godina kralj sanja jedan san i pita ko bi mogao da ga protumači. Onda se ovaj sluga prisjeti i ode da upita Jusufa, alejhi selam, o snu, pa odnese odgovor kralju.

Onda je kralj rekao: »Dovedite mi ga želim ga zadržati za sebe.« Onda je Jusuf, alejhi selam, rekao: »Postavi me, reče da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan.« Tako da Jusuf, alejhi selam, nije imao namjeru da stigne do vlasti, čak to mu ni na pamet nije palo. Nego je Uzvišeni Allah odredio njemu sva ta dešavanja sve dok ga kralj nije uzeo k'sebi i postavio ga za ministra u svojoj državi. Tako da je on počeo da sudi sa njegovim šerijatom kojeg mu je Allah objavio a ne sa nevjerničkim zakonima. Dok mi danas kucamo na vrata širka, idolatrije i kufra. Čist je Jusuf, alejhi selam, od ovoga, nije moguće da njemu na pamet padne a kamoli da uradi nešto slično tome. Izbori odgovaraju nevjerničkim sistemima koji ne prave rezlike među ljudima, na bazi vjerovanja niti na bazi pola. Jer kada se otvore vrata izbora u njima ulazi svako bio on dobar ili ne bez ikakve razlike. Na kraju obično oni koji dobijaju su najgori ljudi društva. Da li dolikuje nama da idemo stazom nevjernika i da se argumentiramo istorijom Jusufa, alejhi selam?! Između istorije Jusufa, alejhi selam, i realnosti današnjih izbora je razlika kao dan i noć. Zatim ovo što je Jusuf, alejhi selam, uradio pripadalo je njegovom šerijatu, a Poslanik ﷺ je rekao: "Svaki Poslanik je poslan svome narodu, a ja sam poslan cjelom čovječanstvu." Tako da nije dozvoljeno jednom tragaocu znanja da se argumentira ajetom koji se odnosi na nekom od prethodnih šerijata."

Zatim je šejh govorio o drugim stvarima i na kraju je spomenuo jedno jako važno pravilo:

"Jasno poznate stvari u vjeri se ne eliminušu zbog određenih sumnji koje se mogu roditi iz određenog argumenta bilo da je argument iz našeg šerijata. Jer slijeđenje ovih dokaza spada u ajet gde Uzvišeni kaže: »...oni slijede ajete mutešabihe željni smutnje i svog tumačenja.« (Ali Imran, 7). Znači da čovjek uvjek mora da slijedi jasne propise u vjeri."

(Kaseta br. 668_02. Preuzeto sa stranice: www.alalbany.net)



(III)


Putem telefona upitan je šejh Albani:
Neka braća od nas zahtijevaju da se kandidujemo za parlamentarace, pod uslovom da bi regulisali stanje. Da li je to dozvoljeno?


Odgovor šejha Albanija:
"Nije dozvoljen ulazak u skupštine koje se danas nalaze u arapskim zemljama, i ne kažem islamskim zemljama jer one nisu izgrađene po islamskim propisima. Takođe, dobar cilj ne opravdava loš način da bi se taj cilj postigao. Riječi koje oni često spominju: 'Ulazimo da bi sredili', su samo zamisao. Stvarnost kazuje da većina tih muslimana koji ulaze u ta mjesta da bi sredili stanje, ustvari sami oni propadaju jer je tamo svakakvih parlamentaraca a većina njih su nemuslimani. Oni su bez brada. Dakle onaj koji se među njima nađe izgovorom da nešto sredi, prvo što će srediti je njegova brada. I tako će vremenom samo sređivati bradu sve dok ne postane po mezhebu neukih ljudi iz Sirije koji kažu: .... "

(Kaseta br. 339_11. Preuzeto sa stranice: www.alalbany.net).


(IV)

Rekao je šejh Albani:

"Ulazak u parlament nije put Poslanika ﷺ. Da'va svih Poslanika je bila koncentrisana na riječi: »Obožavajte Allaha i klonite se taguta.«

Pogledajte život Nuha, alejhi selam, 950 godina u pozivanju svoga naroda. Čemu je on ljude pozivao? Zvao ih je u tevhid. Danas nas mnoge grupe prekoravaju govoreći nam: dokle ćete se vi zauzimati (biti okupirani) sa tevhidom, Kur'anom i sunnetom dok su židovi okupirali naša mjesta itd itd? Oni se ustvari ne suprotstavljaju nama nego Allahovim Poslanicima, naročito Poslaniku koji je najduže živio Nuhu, alejhi selam. Ovi ljudi ne poznaju vrijednost tevhida. Zaboravili su na riječi našeg Poslanika ﷺ: "Ko kaže: "Nema drugog božanstva koje zaslužuje obožavanje mimo Allaha sa srčanom iskrenošću Allah će vatri oharamiti njegovo tjelo."


Nisu spoznali veličinu tevhida pa su se udaljili. Gdje su otišli? Otišli su mjestima koja nisu u njihovim rukama i koja nikada ne mogu dostići. (tj imati glavnu riječ).Poslanik ﷺ nije se pridružio mušricima na njihovom putu i nije ih slijedio u njihovoj propasti sa ciljem da im ukaže na dokaze na diplomatski način kao što ovi žele... Ja sam siguran da ovi muslimani "selefije" - u alegorijskom smislu selefije, ne u relanom, jer su oni sa ovog puta djelimično skrenuli - biće pod uticajem drugih, a neće oni uticati na druge. Vidjeli smo ih u Siriji. Kad neko od njih uđe tamo sa dugačkom bradom, samim ulazom počinje da postepeno skraćuje svoju bradu sve dok mu brada ne postane 'Sirijska' za koju oni kažu: "Najbolja brada je ona koja je već ponikla." Znači krati je mašinicom brojem 1 ili 2. Ovo govorimo na osnovu realnog stanja, dalje, mi poznajemo uticaj struje koja vodi sve pred sobom, uticaj funkcije i fotelje. Oni ulaze u skupštinu koristeći jednu rizičnu šejtanovu zavjeru, ulaze pravdanjem da žele nešto da promijene.

Dragi brate slijedi put da've koji je bio kao što je Allahov Poslanik ﷺ rekao: "Ako Allah tvojim sebebom uputi na pravi put jednu osobu to ti je draže (bolje) od stada crvenih deva." Allah je selefijskom da'vom uputio na hiljade ljudi da ne kažem i na milione. Ali ako se oni pripoje politici da'va će sigurno oslabiti. To se dogodilo ihvanijama i liberalnoj partiji koji nisu ništa dobili od njihove da've, ništa i pored tolikih želja koje su imali za poziv u djelo koje oni nazivaju: "Sud pripada samo Allahu."


Kažemo im: Sud pripada samo Allahu, samo za vladare a za nas ne?! Čuo sam neke hatibe u Siriji koji su govorili protiv poglavara koji ne sude po Allahovom zakonu, međutim on je oprečan Allahovom zakonu u njemu samom u njegovom namazu i ibadetu. Ako ga savjetuješ o ovome reći će ti: Ovo je hanefijski mezheb. Da li se Suđenje po Allahovom zakonu samo nevjernika tiče?! Takođe je i muslimanima obaveza da ostvare jednoću stvoritelja u zakonodavstvu. Savjetujemo svu braću gdje god se nalazili, ako žele zadovoljstvo Allaha neka ne ulaze u skupštine jer su one oprečne islamu. Allah, subhanehu ve te'ala, je Poslaniku ﷺ rekao:

»A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio.« (El-Isra 74)


Dok su se ovi (koji ulaze u parlamente) dosta priklonili (nevjernicima) jer oni su ti koji podržavaju te zakone. I na kraju, pisao mi je jedan brat iz Jemena koji kaže da oni priznaju kamatu, nemoral, alkohol i dr, Pa kako će onda ovim putem da srede stanje?!

(Kaseta br. 700_01. Preuzeto sa stranice www.alalbany.net)



(V)

Šejh Albaniju je postavljeno sljedeće pitanje:

"Oni (koji dozvoljavaju ulazak u skupštinu) kažu: Djelo bez kojeg se ne može izvršiti vadžib je vadžib". Polazeći od ovog pravila, da li mi možemo reći da je ulazak u skupštinu vadžib, jer putem skupštine mi postižemo visoke ciljeve muslimana kao što je ostvarivanje njihova prava i dr.?"

Odgovor šejha Albanija:

"Ovom pravilu nije ovdje mjesto. Pravilo koje glasi: 'Djelo bez kojeg se ne može izvršiti vadžib je vadžib' znači da, svaki razlog koji je sam po sebi dozvoljen ako te vodi ka izvršavanju obaveza onda je njegovo izvršavanje obaveza. Ali, ako je taj razlog haram, ne može niko od učenjaka spomenuti ovo pravilo u vezi tog razloga. Ove riječi su zaista ili ignorisanje ili želja za ignorisanjem, a to je gorčije od gorkog."

(Kaseta br. 660_02. Preuzeto sa stranice: www.alalbany.net)



(VI)

Upitan je šejh Albani, rahimehullah:
"Da li je muslimanima ili drugim islamskim grupama dozvoljeno da se kandiduju za ulazak u skupštinu, da učestvuju u njoj i dokaz koji o tome govore?"

Odgovor šejha Albanija, rahimehullah:
"Ove skupštine nisu izgrađene na islamskim osnovama. Iskustvo je potvrdilo da je ulazak u te skupštine skretanje od koga muslimani imaju posljedice. Pogledajte ovdje (gdje mi živimo) npr.: Održali su se izbori, demokratija mašaAllah, većina od pobjednika bili su muslimani ali nisu ništa promijenili. Dokaz koji govori da je zabranjen ulazak u ova mjesta je jasniji od sunca u sred dana. Nije dozvoljeno da se podrži vlast koja ne sudi po Allahovom zakonu. Kao tragedija nam je dovoljno da mi sudimo po zakonima koji su oprečni zakonima našeg Boga. A da učestvujemo u takvim mjestima, to je još veća tragedija od prve.

Drugi dokaz je, da je ovakav postupak vrsta opijuma za muslimane samo da ih udalji od puta kojeg treba slijediti u dva aspekta:


Učenje čistog, izvornog islama putem selefa i slijeđenje Kur'ana i sunneta.
Njegovo primjenjivanje od strane svakog pojedinca.



Određene partije i dalje nastavljaju da učestvuju više od pola vijeka, nemajući nikakav uspjeh, čak i da su uspjeli da srede određene (pogrešne) ideje koje su naslijedili od svojih pradjedova. Dok, oni koji su slijedili Pravi put nisu kao i ovi, oni su slijedili riječi Poslanika ﷺ koji je rekao za spašenu skupinu: "To su ljudi koji će slijediti moj put i put mojih drugova." Oni su, mašallah, sredili sami sebe, obrazovali su svoju djecu, sredili svoje porodice i toliko su postigli da su stigli čak do nevjerničkih pozicija, dok političke grupe nisu ništa sredili, čak ni sami sebe. Dakle, nije dozvoljen ulazak u ta mjesta. Naročito kada je poznato da temelj na kojem su izgrađena ta mjesta je neispravan. U islamu ne postoji nešto što se naziva izbor. Izbori se u svim mjestima bez izuzetka kupuju novcem, funkcijama i dr., zato u njima uvijek dobije pokvarenjak, pohotljivac, alkoholičar, nemoralne žene i dr. Zar će oni srediti stanje naroda?! Naročito ummet islama?! "Ah, koliko je daleko, koliko je daleko ono što se obećava."


Neko je upitao?

"Kada mi govorimo ljudima ove riječi, oni nam kažu da je stvar idžtihada. Da li su ove njihove riječi prihvatljive?"

Odgovara šejh:

"To su u potpunosti neprihvatljive riječi. Kažemo ovima koji kažu da je stvar idžtihada, ko je taj koji je idžtihadio u njima? Gdje su ti učenjaci koji čine idžtihad, kad su oni zatvorili ova vrata? Ima od njih koji ne znaju da klanjaju kao što je Allahov Poslanik ﷺ klanjao, stvar koja se pet puta dnevno ponavlja. Gdje je taj učenjak koji idžtihadi?! Da nam Allah pomogne."

Neko je upitao?

"Određeni ljudi mogu iznijeti dokaz: Zar da ova mjesta ostavimo hrišćanima, komunistima ili marksistima?"

Pa šejh upita:

"A šta je Allahov Poslanik uradio?"

Odgovori neko iz mase:

"Napustio je Mekku."

Pa je šejh ponovio pitanje, opet je odgovor bio isti:

"Ostavio je Mekku nevjernicima."

Dalje nastavlja šejh:

"Oni misle da su riječi koje govore oni mnogo jak dokaz. Da su oni poznavali istinu i da su slijedili put Allahovog Poslanika ﷺ ne bi nijedan komunista niti ateista mogao da spriječi da'vu. Istina je da islam ne imponira svim ovim ljudima da postanu muslimani, jer je Uzvišeni Gospodar rekao: »Nema prisile u vjeri«, ali oni neće moći da spriječe islam."

(Kaseta br. 328_04. Preuzeto sa stranice: www.alalbany.net)



(VII)

Rekao je šejh Albani, rahimehullah:

"Ulazak u skupštine koje su izgrađene na osnovama i zakonima koje su oprečme islamu je zabranjen. Ja se zaista čudim kako jedan musliman može da kaže da je ovo pravi put?! To može reći samo onaj musliman koji ne poznaje put Poslanika . Sve islamske grupe su složne u svome cilju, međutim, oni se razilaze u načinu postizanja tog cilja. Jedan od tih načina jeste ulazak muslimana u skupštine kako bi modifikovali zakone, da ograniče njihove štete i da što je više moguće menjaju štetne zakone i tako vremenom sve dok zakon skupštine ne postane islamski zakon!! Ja sam ubijeđen da ovaj način ne zagovara ni jedan učenjak islamskih mezheba, nego je to mezheb jednog čovjeka koji je bio musliman ali griješnik, koji se zvao Ebu Nevvas. Uspostavljanje islamskog zakona putem skupština je dozvoljena samo po mezhebu Ebu Nevvasa. Rekao je Ebu Nevvas (u pjesmi): "Izliječime uzrokom moje bolesti". Ovo je jedna od najčudnijih stvari koje se mogu čuti od nekih islamskih pozivača danas.

Ovaj cilj (islamskih grupa) ne može se ostvariti osim na jedan jedini način, a to je put Poslanika ﷺ koji se može opisati u dvije riječi: "Pročišćavanje i edukacija." Mnogo je ljudi probalo taj put (put politike). Šta su od toga dobili? Ništa. Vidjeli smo mnogo muslimana koji su optimisti i ulaze u skupštine, zatim kad izađu iz nje oslabljenim imanom (jer su se uvjerili da se ništa ne može postići putem skupštine). Mi se nadamo, da se oni uzalud trude da ostvare visoke ciljeve pogešnim putem koji je oprečan islamu. Ne vjerujem da postoji čovjek pa makar i neuki a da nije čuo riječi Poslanika ﷺ koje je govorio na njegovim hutbama i koje danas imami na hutbama govore: "Najbolja uputa je uputa Muhammeda " Nema sumnje da je najbolja uputa uputa našeg Poslanika ﷺ.

Dobro, da li je Allahov Poslanik ﷺ saučestvovao sa mušricima, i da li je njih slijedio u njihovom sistemu? Nasuprot, Uzvišeni Allah mu je rekao:

»A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio, i tada bismo ti doista da li da iskusiš dvostruku muku u životu i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao.« (El-Isra, 74-75)

Allahu ekber. Uzvišeni Allah Svome Poslaniku ﷺ prijeti. Ovaj ajet je najjači dokaz koji kazuje da ne pripada nikakvoj muslimanskoj grupi da naginje ka ovom sudu radi njegovog regulisanja. Allah, subhanehu ve te'ala, u drugom ajetu kaže:

»I ne naginjite onima koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži.« (Hud, 113)

(Kaseta br. 706_05. Preuzeto sa stranice www.alalbany.net)


(VIII)


Šejh Albaniju je postavljeno sljedeće pitanje:

"Razumio sam vaš odgovor o ulasku u skupštine, ali i pored toga imam jedno specifično pitanje. U našem mjestu postoje "ahbaši" koji ulaze u skupštine i mijenjaju puno stvari na štetu muslimana, iz tih razloga muslimani su prinuđeni da ulaze u skupštine kako bi iskoristili zakonski prostor radi dobijanja svojih prava. Nije im cilj da izgrade islamsku državu kao što neki govore. Kakvo je vaše mišljenje o takvom postupku? "

Odgovor šejha Albanija:

"Dragi brate mi apsolutno ne podržavamo ulazak u skupštine jer će šteta biti veća od koristi. Ono što si spomenuo je usko povezano sa jednim propisom koji nije islamski nego cionistički koji kaže: "Cilj opravdava (loše) sredstvo koje vodi tom cilju." Vidjeli smo one koji su ulazili u ta mjesta. Njihov završetak je bio gorak. Mogu se neke stvari liječiti u nekim aspektima ali kod drugih aspekata takvo djelo je upropaštavanje vjere. Mi uporno nastavljamo sa svojim stavovima koje smo već naveli. Liječenje ne može biti putem ovih krivih metoda jer je to propis koji nema veze sa islamom. Da li da se suprotstavimo islamu da bi pomogao jednog muslimana?! Često me pitaju, čak su mi juče postavili pitanje: Da li je muslimanu dozvoljeno da obrije bradu od straha posljedica ili šteta? Ovo spada pod tim propisom: "Cilj opravdava (loše) sredstvo koje vodi tom cilju." Ovo nije islamsko vjerovanje. Islamsko vjerovaje kaže: 'Ko se boji Allaha, Allah će mu dati rješenja i opskrbe odakle se i ne nada.'

Ako ahbaši vide dozvoljenim ulazak u nevjerničke skupštine kao što je vaša u Libanu da bi oštetili muslimane, zar da mi liječimo problem po mezhebu Ebu Nesu-uasa koji kaže: 'Izliječime me uzrokom moje bolesti.' Ako se ti ahbaši ne boje Allaha i pratikuju vjeru na osnovu svojih želja ne brinući se o tome šta je halal a šta haram jer kod njih "cilj opravdava način" i kao takvi ulaze u skupštine da bi nanijeli štete Ehli sunnetu, da li da mi njih uzemo kao primjer pa da postupimo kao i oni, da uđemo u nevjerničke skupštine. Najprije, prva obaveza svake osobe koja uđe u skupštinu je da se zaklinje jednom neislasmkom zakletvom. Iz tog razloga mi smatramo da je haram ulazak u njih."

(Kaseta br. 737_02. Preuzeto sa stranice www.alalbany.net)



(IX)


Upitan je šejh Albani, rahimehullah: Kakav je sud o ulasku u parlament?

Odgovor:

"Mi vjerujemo da ovo nije dozvoljeno. Plod takvih djela je šteta u stvarima koje nemaju koristi jer ovi parlamenti ne sude po Allahovom zakonu. Ljudi koji uđu u parlament, mogu ući sa dobrom namjerom misleći da će nešto promijeniti od tih zakona. Ali oni zaboravljaju jednu gorku činjenicu a to je da oni koji ulaze u parlament nemaju ništa u svojim rukama, nego su oni u rukama drugih. I dok je ovakvo stanje oni ne mogu ništa promijeniti. Nasuprot, oni će biti primorani da slijede određena pravila koja će možda biti i oprečna islamu... Ne može se stanje popraviti ovim stvarima koji vode porjeklo bi'data jer je parlament izgrađen putem glasanja a u njima je i muškaraca i žena. Ovdje počinje greška ovog sistema. Takođe u njemu ima dobrih i zlih ljudi. Među njima nema razlike. Dobar i loš imaju pravo da se odaberu i da oni odabiraju. Takođe među njima nema razlike između učenjaka i neukog. Dok islam bira skupom konsultovanja muslimana od najodabranijih ljudi u znanju i ponašanju."


(Kaseta br. 440_03. Preuzeto sa stranice www.alalbany.net)

(X)

U nastavku ćemo navesti jedan savjet upućen od strane šejha Albanija, rahimehullah, jednom od glavnih selefija u jednoj od arapskih zemalja koje su se bavile politikom poslije dugog bavljenja ispravnom da'vom po sunnetu Poslanika .

Rekao je šejh Albani:

"Allahov Poslanik ﷺ nije bio zainteresovan da se približi mušricima Mekke niti ih je slijedio radi njegove da've, jer je Uzvišeni Gospodar njega najbolje odgojio i nagovjestio mu da se uopšte ne priklanja njima, ma koliko malo to bilo. Rekao je Uzvišeni Allah:

»A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio.« (El-Isra, 74).

Uzvišeni Allah je njega na najbolji način odgojio, takođe je i on svoje ashabe na najbolji način odgojio sve dok se nije stvorila grupa čvrstih muslimana pomoću koje je Allahov Poslanik ﷺ mogao da se odbrani od nevjerničkih napada u Medini. A vi koji ulazite u ta mjesta, i oni koji vam to dozvoljavaju vaš završetak je jasna propast jer ćete izgubiti da'vu o kojoj ste se toliko brinuli, pomoću koje ste odgajali koga god ste htjeli na ovom putu. Najzad se bavite politikom i preokupacija su vam skupštine a zatim možete postati i ministri. A ti ministri neće suditi po Allahovom zakonu. Zar je to da'va da čovjek ostvari jednoću Uzvišenog Allaha u zakonodavstvu, dok ćete vi sami podržavati suđenje po drugim zakonima mimo Allahovog tvrdeći da ćete regulisati zakon?!

Prije puno vremena sam od Ihvanija čuo da govore da se sređivanje društva postiže regulisanjem stanja svake individue. A to je istina u koju smo sigurno ubijeđeni. To je put Allahovog Poslanika ﷺ kao što i svjedoči njegov svijetli život. Takomi Allaha ne znam šta vas je navjelo da se suprotstavite putu Allahovog Poslanika ﷺ ulazeći u te skupštine koje su izgrađene na suđenjem drugim zakonima mimo zakona Uzvišenog Allaha."

(Kaseta br. 700_02. Preuzeto sa stranice www.alalbany.net)


Preuzeto: https://justpaste.it/1ey9x