Namjera nije izgovaranje riječi: "Namjeravam uraditi to i to.'' To je prelijevanje iz srca koje teče poput osvajanja nadahnutih Allahom.
Ponekad je jednostavno, ponekad je teško. Osobi, čije je srce izuzetno kreposno, jednostavno je imati iskrenu namjeru, u većini slučajeva. Takva osoba ima srce koje teži ka korijenima dobrote, koja veoma često procvjeta dobrim djelima. A onima čija srca teže ovosvjetskim pitanjima, i njima su zaokupljena, teško je postići iskrenu namjeru, tako da čak obavezna djela ibadeta postaju zamorna i mučna.
Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je:
''Zaista se djela cijene prema namjeri i zaista će svaki čovjek dobiti ono što je naumio svojim djelom, pa ko bude učinio hidžru u ime Allaha i Njegovog Poslanika, njegova je hidžra hidžra Allahu i Njegovom Poslaniku, a ko bude učinio hidžru radi materijalne dobiti ili radi žene da bi se njome oženio, njegova je hidžra za ono za što ju je naumio." (Prenose Buhari i Muslim)
Imam Eš-Šafi rekao je: "Ovaj je hadis trećina svog znanja.''
Riječi: "Zaista se djela cijene prema namjeri" znače da su jedino djela koja su učinjena sukladno sunnetu primljena, a nagrada slijedi ukoliko je namjera iskrena, kao što je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Djela su prema njihovom ishodu.'' (1)
Slično tome, riječi: "svaki će čovjek dobiti ono što je naumio svojim djelom" znače da nagrada za djelo ovisi o namjeri koja je iza tog djela. Nakon što je iznio ovo načelo, Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, dalje kaže: " ... pa ko bude učinio hidžru u ime Allaha i Njegovog Poslanika, njegova je hidžra hidžra Allahu i Njegovom Poslaniku, a ko bude učinio hidžru radi materijalne dobiti ili radi žene da bi se njome oženio, njegova je hidžra za ono za što ju je naumio.'' Tako se prividno istovjetna djela mogu razlikovati, jer je kod svake osobe namjera za njih različita, po stupnju dobrog i lošeg.
Dobre namjere ne mijenjaju prirodu zabranjenih djela. Neuki ne smiju pogrešno protumačiti značenje ovog hadisa, i tako misliti da dobra namjera može zabranjena djela pretvoriti u prihvatljiva. Gore navedeni hadis podrazumijeva isključivo ibadet i dozvoljena djela, a ne zabranjena. Ibadet i dozvoljena djela mogu se pretvoriti u zabranjena, zbog namjere koja iza njih stoji, a dozvoljena djela mogu namjerom postati dobra ili loša, ali loša djela ne mogu postati ibadetom, čak ni uz dobru namjeru. (2)
Kada je loša namjera popraćena nedostacima u samom djelu, tada su njihova težina i kazna uvećane. Svako hvale vrijedno djelo mora imati korijen u čvrstoj namjeri, jedino tada može biti smatrano vrijednim nagrade. Temeljno načelo jeste da je namjera za djelo samo ibadet Allahu. Ako je naša namjera da se hvalimo, tada se ista djela ibadeta ustvari pretvaraju u djela nepokornosti. Što se tiče dozvoljenih djela, sva uključuju namjeru, koja ih može pretvoriti u odlična djela koja mogu čovjeka primaći Allahu i dodijliti mu dar Njegove blizine.
Vrijednost namjere
Omer ibn el-Hattab, neka je Allah zadovoljan njime, rekao je: "Najbolja su djela ona kada se čini ono što je Allah naredio, ostavlja ono što je zabranio i ima iskrena namjera za sve što Allah od nas zahtijeva:' (3)
Jedan od naših predaka rekao je: "Mnoga mala djela postaju velikim zbog namjera. Mnoga velika djela, s drugestrane, postaju malim zbog nedostatne namjere.''
Jahja Ibn Ehu Kesir rekao je: "Naučite o namjerama, jer je njihova važnost veća od važnosti djela:' Ibn Omer je jednom prilikom čuo čovjeka koji je, dok je oblačio ihrame, rekao: "O Bože! Nijet činim učiniti hadž i umru:' Zatim mu je rekao: "Nisu li, ustvari, ljudi oni koje obavještavaš o svom nijetu? Nije li Allah Onaj Koji već zna šta je u tvom srcu?"(4)
Nijet ne treba izgovarati u toku djela ibadeta, zbog toga što je dobra namjera jedino u srcu.
Iz knjige: Čišćenje duše prema prvim izvorima
preuzeto sa: Stazom islama
______________________________________
Fusnote:
1 Buhari, Kitab el-Kader, 1 1/499.
2 Ovo je predstavljeno u hadisu koji bilježi Muslim u svom Sahihu, u kojem Ebu Zerr prenosi da je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Imat ćete nagradu za sadaku, čak i kada imate spolni odnos sa svojim suprugama." Ashabi na to rekoše: "Da li ćemo uistinu biti nagrađeni za zadovoljavanje naših strasti?" A on im odgovori:':Ako imate zabranjeni odnos, činite grijeh, isto tako ukoliko imate dozvoljeni odnos, imate nagradu." Imam En-Nevevi je rekao: "Ovaj hadis jasno ukazuje da dozvoljena djela postaju djelima pokornosti, ukoliko je iza njih dobra namjera, spolni akt postaje djelo ibadeta ako je učinjen uz bilo koju od slijedećih namjera: zbližavanje sa vašom ženom, kao što je Allah, dželle šanuhu, naredio, nada da će se kao rezultat spolnog odnosa dobiti pravovjerno potomstvo; čuvanje svoje i ženine čistoće; sprečavanje zabranjenih požudnih pogleda, misli ili zabranjenih odnosa, kao i svaka druga dobra namjera.
3 Tahzib el-Asma'li-Nevevi, l / 1 73. Ebu Ishak aš-Širazi je, kako mu je bio običaj, jednom prilikom ušao u džamiju da bi nešto pojeo i uvidio je da mu je ispao dinar. Vratio se putem kojim je došao i našao ga na zemlji, ali onda ga ostavi gdje ga je našao, rekavši: "Možda nije moj, možda pripada nekome drugom''
4 Sahih, Džami '1-ulum vel-hikam, str. 1 9.
Imam Eš-Šafi rekao je: "Ovaj je hadis trećina svog znanja.''
Riječi: "Zaista se djela cijene prema namjeri" znače da su jedino djela koja su učinjena sukladno sunnetu primljena, a nagrada slijedi ukoliko je namjera iskrena, kao što je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Djela su prema njihovom ishodu.'' (1)
Slično tome, riječi: "svaki će čovjek dobiti ono što je naumio svojim djelom" znače da nagrada za djelo ovisi o namjeri koja je iza tog djela. Nakon što je iznio ovo načelo, Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, dalje kaže: " ... pa ko bude učinio hidžru u ime Allaha i Njegovog Poslanika, njegova je hidžra hidžra Allahu i Njegovom Poslaniku, a ko bude učinio hidžru radi materijalne dobiti ili radi žene da bi se njome oženio, njegova je hidžra za ono za što ju je naumio.'' Tako se prividno istovjetna djela mogu razlikovati, jer je kod svake osobe namjera za njih različita, po stupnju dobrog i lošeg.
Dobre namjere ne mijenjaju prirodu zabranjenih djela. Neuki ne smiju pogrešno protumačiti značenje ovog hadisa, i tako misliti da dobra namjera može zabranjena djela pretvoriti u prihvatljiva. Gore navedeni hadis podrazumijeva isključivo ibadet i dozvoljena djela, a ne zabranjena. Ibadet i dozvoljena djela mogu se pretvoriti u zabranjena, zbog namjere koja iza njih stoji, a dozvoljena djela mogu namjerom postati dobra ili loša, ali loša djela ne mogu postati ibadetom, čak ni uz dobru namjeru. (2)
Kada je loša namjera popraćena nedostacima u samom djelu, tada su njihova težina i kazna uvećane. Svako hvale vrijedno djelo mora imati korijen u čvrstoj namjeri, jedino tada može biti smatrano vrijednim nagrade. Temeljno načelo jeste da je namjera za djelo samo ibadet Allahu. Ako je naša namjera da se hvalimo, tada se ista djela ibadeta ustvari pretvaraju u djela nepokornosti. Što se tiče dozvoljenih djela, sva uključuju namjeru, koja ih može pretvoriti u odlična djela koja mogu čovjeka primaći Allahu i dodijliti mu dar Njegove blizine.
Vrijednost namjere
Omer ibn el-Hattab, neka je Allah zadovoljan njime, rekao je: "Najbolja su djela ona kada se čini ono što je Allah naredio, ostavlja ono što je zabranio i ima iskrena namjera za sve što Allah od nas zahtijeva:' (3)
Jedan od naših predaka rekao je: "Mnoga mala djela postaju velikim zbog namjera. Mnoga velika djela, s drugestrane, postaju malim zbog nedostatne namjere.''
Jahja Ibn Ehu Kesir rekao je: "Naučite o namjerama, jer je njihova važnost veća od važnosti djela:' Ibn Omer je jednom prilikom čuo čovjeka koji je, dok je oblačio ihrame, rekao: "O Bože! Nijet činim učiniti hadž i umru:' Zatim mu je rekao: "Nisu li, ustvari, ljudi oni koje obavještavaš o svom nijetu? Nije li Allah Onaj Koji već zna šta je u tvom srcu?"(4)
Nijet ne treba izgovarati u toku djela ibadeta, zbog toga što je dobra namjera jedino u srcu.
Iz knjige: Čišćenje duše prema prvim izvorima
preuzeto sa: Stazom islama
______________________________________
Fusnote:
1 Buhari, Kitab el-Kader, 1 1/499.
2 Ovo je predstavljeno u hadisu koji bilježi Muslim u svom Sahihu, u kojem Ebu Zerr prenosi da je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Imat ćete nagradu za sadaku, čak i kada imate spolni odnos sa svojim suprugama." Ashabi na to rekoše: "Da li ćemo uistinu biti nagrađeni za zadovoljavanje naših strasti?" A on im odgovori:':Ako imate zabranjeni odnos, činite grijeh, isto tako ukoliko imate dozvoljeni odnos, imate nagradu." Imam En-Nevevi je rekao: "Ovaj hadis jasno ukazuje da dozvoljena djela postaju djelima pokornosti, ukoliko je iza njih dobra namjera, spolni akt postaje djelo ibadeta ako je učinjen uz bilo koju od slijedećih namjera: zbližavanje sa vašom ženom, kao što je Allah, dželle šanuhu, naredio, nada da će se kao rezultat spolnog odnosa dobiti pravovjerno potomstvo; čuvanje svoje i ženine čistoće; sprečavanje zabranjenih požudnih pogleda, misli ili zabranjenih odnosa, kao i svaka druga dobra namjera.
3 Tahzib el-Asma'li-Nevevi, l / 1 73. Ebu Ishak aš-Širazi je, kako mu je bio običaj, jednom prilikom ušao u džamiju da bi nešto pojeo i uvidio je da mu je ispao dinar. Vratio se putem kojim je došao i našao ga na zemlji, ali onda ga ostavi gdje ga je našao, rekavši: "Možda nije moj, možda pripada nekome drugom''
4 Sahih, Džami '1-ulum vel-hikam, str. 1 9.
______________________________________
No comments:
Post a Comment