Thursday 26 June 2014

Odabrani hadisi Allahova Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem 2.



UVOD U HADISKU NAUKU

Uzvišeni Allah je poslao Svog vjerovjesnika Muhammeda, sallahu alejhi ve sellem, sa Kur'anom i sunnetom i sačuvao Svoju knjigu od iskrivljivanja, dodavanja ili oduzimanja. Kaže Uzvišeni:
"Laž joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od mudroga i hvale dostojnog" [fusilet 42.]

i kaže: 
"Mi, uistinu Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti" [El-Hidžr 9.]

Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je protumačio Kur'an riječima i djelima, a sunnet je došao da pojasni plemeniti Kur'an. U ovom predgovoru učenik se može upoznati sa suštinom hadisa, razlikama između njega i Kur'ana, vrstama hadisa i metodama prenošenja hadisa onakvog kakav je došao do nas.

DEFINICIJA SUNNETA ILI HADISA:

Kažu učenjaci da je hadis ili sunnet sve ono što se pripisuje Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, od riječi, djela, odobravanja šutnjom, tjelesnih i moralnih osobina.

RAZLIKA IZMEĐU KUR'ANA, HADISUL-KUDSIJA I HADISA:

1. Kur'an: riječi i značenje Kur'ana su od Allaha a njegovo čitanje je ibadet. On je mu'džiza i u svojoj najkraćoj suri, prenešen je mutevatir4 predajom i nema sumnje u njegovu vjerodostojnost. Nije dozvoljeno džunupu niti ženi u stanju hajza ili nifasa čitanje ili dodirivanje Kur'ana. Nije dozvoljeno prenošenje Kur'ana po značenju.

2. Hadisul-kudsi: riječi i značenje su od Allaha a njegovo čitanje nije ibadet niti je on mu'džiza. Takođe, nije zabranjeno džunupu ili ženi u stanju hajza ili nifasa čitanje hadisul-kudsija niti dodirivanje knjige u kojoj je zabilježen. On može biti sahih (vjerodostojan), daif (slab) i mevd'u (izmišljen), a njegovo prenošenje po značenju je dozvoljeno. Hadisul-kudsi je ono što prenosi Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, od svoga Gospodara. Na primjer: Prenosi se od Ebu-Zerra, radijallahu anhu, da Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, prenosi da je Allah, dž.š., rekao:


"O robovi moji, zaista sam ja zabranio zulum1 samom Sebi, i učinio sam ga zabranjenim među vama, pa nemojte jedni drugima zulum činiti." 
[Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Zabrana zuluma, broj 2577.
]

HADIS KAO DOKAZ:

Hadis je šerijatski dokaz poput Kur'ana, jer su Kur'an i hadis dva izvora islamskog zakonodavstva, osim što je hadis došao kao tumač onog što je objavljeno u Kur'anu.
Dokaz iz Kur'ana da je hadis šerijatski argument su riječi Uzvišenog:

"A tebi objaljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili"
[En-Nahl 44.]

A dokaz z sunneta su riječi Poslanika, sallahu alejhi ve sellem:

"Držite se mog sunneta i sunneta pravovjernih upućenih halifa, čvrsto se toga držite i zagrizite ga svojim kutnjacima" [Ebu-Davud, Knjiga o sunnetu, poglavlje: Obaveza pridržavanja sunneta, broj 4607.]

BILJEŽENJE SUNNETA:

Na početku svoje misije Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je zabranio pisanje hadisa zajedno sa Kur'anom na istom listu iz bojazni da se ne pomiješaju. Na ovo upućuje hadis kojeg bilježi Muslim od Ebu-Seida el-Hudrija, radijjallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Ne pišite ono što govorim, a onaj ko je napisao nešto mimo Kur'ana neka to izbriše."
[Muslim, Knjiga o zuhdu i rekaiku, poglavlje: Provjeravanje u prenošenju hadisa i propis zapisivanja znanja, broj 3004.]

Kaže učenjak Nevevi: "Zabrana je bila u vrijeme kada je postojao strah da se hadis pomiješa sa Kur'anom, a nakon što je nestao strah, dozvoljeno je bilježenje. Neki učenjaci smatraju da je bila zabrana samo da se piše hadis sa Kur'anom na istom listu kako se ne bi pomiješali i doveli učača u nedoumicu, a Allah najbolje zna".

Nakon što se Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, prestao bojati miješanja hadisa sa Kur'anom, dozvolio je ashabima bilježenje hadisa. Na dan oslobađanja Mekke naredio je Ebu-Šahu da bilježi hadise, a Abdullah ibn Amr ibn 'As, radijallahu anhuma, je bilježio ono što čuje od Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. Takođe, od onih koji su pisali bio je i Alija, radijallahu anhu. Na pisanje hadisa upućuje knjiga Amra ibn Hazma, u kojoj su hadisi o nasljedstvu, sunnetima i krvarini, kao i knjiga koju je Ebu-Bekr poslao Enesu, radujallahu anhuma, kad ga je postavio namjesnikom Bahrejna, u kojoj su hadisi o sadaki i nisabima zekata.

Ashabi, radijallahu anhum, poput četverice pravovjernih halifa, su posebno vodili računa o pisanju hadisa. Zatim se znanje proširilo a ashabi se rasuli po po islamskim pokrajinama sve do vremena hilafeta Omera ibn Abdulaziza ibn Mervana, rahimehumullah. On je naredio svojim namjesnicima u pokrajinama: "Pogledajte hadise, Poslanika sallahu alejhi ve sellem, pa ih sakupite" a stanovnicima Medine je napisao:
"Pogledajte hadise Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, pa ih zabilježite, zaista se bojim nestanka znanja i umiranja učenih."

Smatraju učenjaci da je period bilježenja hadisa za vrijeme Omera ibn Abdulaziza, rahimehullah, ustvari, period zvaničnog bilježenja hadisa, dok je samo zapisivanje i čuvanje hadisa na listovima knjiga, pločama i kožama bilo poznato za vrijeme ashaba, radijallahu anhum. Među prvim koji su bilježili sunnet i zapisivali ga u posebne knjige je imam Malik ibn Enes, rahimehullah, koji je preselio 173. god. po Hidžri . On se smatra prvim od onih koji su pisali u ovoj naučnoj oblasti, a njegova knjiga se zove "El-Muvette ala ebvabil-fikh". A prvi koji je pisao hadise sa senedom (lancem prenosilaca), sakupljajući hadise svih ashaba, je Ebu-Davud ibn Sulejman ibn el-Džarud et-Tajalisijj, koji je preselio 204. god. po Hidžri. Poslije njih dvojice napisano je mnoštvo različitihknjiga o hadisu, spomenut ćemo neke od tih knjiga:


1. EL-DŽAMI'U: poput zbirke El-džami'u Es-sahih od imama Buharije, koji je preselio 256. po Hidžri, rahimehullah. Sakupio je u ovoj zbirki hadise o akaidu, propisima, adabima, tefsiru i sl.

2. EL-MUSNED: poput zbirke Musned imama Ahmeda ibn Hanbela, koji je preselio 241. po Hidžri, rahimehullah. Sakupio je u ovoj zbirki predaje svakog ashaba ponaosob.

3. EL-MU'ADŽEM: poput zbirki El-Mu'adžem el-Kebir, El-Mu'adžem el-Evsat i El-Mu'adžem es-Sagir od Taberanija, a mu'adžemi su knjige u kojima su hadisi poredani po šejhovima. U većini slučajeva hadisi su poredani po alfabetu el-hidža kao što su mu'adžemi Taberanija, gore spomenutog.

4. EL-'ILEL: poput zbirke Kitabul-'ilel od Darekutnija i Ebu-Hatima. To su knjige u kojima su sakupljeni hadisi sa i'letom, to jest koji u sebi imaju neki skriveni nedostatak zbog kojeg su slabi.

5. EL-ATRAF: poput zbirke Tuhfetul-ešraf bim'arifetil atraf od Hafiza Ebul-Hadžadža el-Muzzija, rahimehullah. To su knjige koje spominju dio hadisa kojiupućuje na ostali dio i u kojima su sakupljeni senedi tog hadisa.

6. EL-MUSTEDREK: poput zbirke Mustedrekul-Hakim. U njoj je sakupio Hakim hadise koji ispunjavaju šarte Buharije i Muslima a oni ih nisu spomenuliu svojim zbirkama.

ŠEST POZNATIH ZBIRKI HADISA:

1. SAHIHUL-BUHARI: od imama Buharije, rahimehullah, preselio 256. po Hidžri.

2. SAHIHUL-MUSLIM: od imama Muslima, rahimehullah, preselio 261. po Hidžri.

3. SUNEN EN-NESAI: od Ahmed ibn Šuajba en-Nesaia, rahimehullah, preselio 303. po Hidžri.

4. SUNEN EBI DAVUD: od Sulejmana ibn El-eša'sa, rahimehullah, preselio 375. po Hidžri.

5. DŽAMI'U ET-TIRMIZI: od Ebu 'Ise Muhammed ibn 'Isa et-Tirmizia, rahimehullah, preselio 267. po Hidžri.

6. SUNEN IBN MADŽE: od Muhammeda ibn Jezida ibn Madže rahimehullah, preselio 275. po Hidžri.

Kada se kaže da hadis bilježi grupa (džema'a), misli se na šest hadiskih zbirki, dva sahiha i četiri sunena. A kada se kaže da ga bilježe sedmerica (seb'a), doda se na šest gore spomenutih zbirki Musned Imama Ahmeda.A kada se kaže da ga bilježe peterica (hamse), misli se na četiri sunena i Musned Imama Ahmeda.
Kada se kaže da hadis bilježe trojica (selase), misli se na sunene osim Ibn-Madže.

SENED (LANAC PRENOSILACA) I METN (TEKST HADISA):

Pod senedom se podrazumijeva lanac prenosilaca hadisa koji vodi do teksta hadisa, nazvan je senedom jer se hadis oslanja na taj lanac. A pod metnom se podrazumijeva dio hadisa koji počinje nakon završetka lanca prenosilaca.
Na primjer, hadis koji je spomenut u ovoj knjizi pod brojem 57: Bilježi Buharija u svom Sahihu: ˝Rekao nam je Sulejman ibn Harb da je rekao Šu'be od Katade od Enesa ibn Malika da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

'Kod koga se nađu tri osobine osjetiće slast imana...'˝, sened u ovom hadisu su riječi Buharije: "Rekao nam je Sulejman (...) da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao", a metn: "Kod koga se nađu tri osobine osjetiće slast imana..."

Islamski učenjaci su napisali mnoga i ogromna djela o zaštiti sunneta i vodili su računa o senedima i metnovima hadisa. Kaže Ibn Mubarek, rahimehullah: "Sened je od vjere, da nije seneda rekao bi ko hoće šta hoće" [Predgovor Sahihu Muslim, poglavlje: Dokaz da je sened od vjere.
]

Odatle je nastala poznata hadiska naučna disciplina MUSTALAHUL HADIS za izučavanje seneda (lanca prenosilaca) i metna (teksta hadisa), kako bi učenjak razlikovao hadis koji se prihvata i radi po njemu od onog koji se odbija i ne radi po njemu.



VRSTE HADISA U POGLEDU PRIHVATANJA I ODBIJANJA
A. Sahih:
Sahih hadis je hadis čiji je sened (lanac prenosilaca) spojen, a prenosi ga pravedan ravija od njemu sličnog do kraja seneda, u kom nema šuzuza niti 'illeta.
Sahih hadis ima pet uslova:
1- Spojenost seneda, tj. da je svaki ravija (prenosilac) uzeo hadis od onog ko je prije njega, i tako od početka pa do kraja seneda.
2- Pravednost ravije, tj. da je musliman, pametan i ne čini velike grijehe.
3- Pouzdanost ravije, tj. da ima dobro pamćenje i da čuva knjigu u kojoj piše hadis.
4- Da u hadisu nema šuzuza, a šaz znači da pouzdan ravija prenosi nešto što se suprostavlja onome što je prenio ravija koji je pouzdaniji od njega.
5- Da u hadisu nema 'illeta, a 'illet je skriveni razlog koji umanjuje valjanost hadisa iako vanjština hadisa upućuje na njegovu valjanost.
B. Hasen:
To je hadis čiji je sened (lanac prenosilaca) spojen, kojeg prenose pravedne ravije kod
kojih je, pa makar jednog od njih, pouzdanost slabija, i u kojem nema šuzuza niti 'illeta.
C. Da'if:
To je hadis koji nije na stepenu hasen hadisa gubljenjem jednog od njegovih uvjeta.
Šerijatski propis rada po da'if hadisu:
Mustehab je raditi po ovom hadisu ako se radi o hadisu koji govori o vrijednostima određenih dijela, uz tri uslova:
1. da hadis nije jako slab,
2. da hadis potpada pod šerijatsko pravilo po kome se radi,
3. da se ne smatra, budući da se radi po njemu, da je vjerodostojan, nego da se radi po njemu uz predostrožnost.

D. Mevd'u:
To je krivotvoreni i izmišljeni hadis koji se pripisuje Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem
Šerijatski propis rada po mevd'u hadisu:
Idžma'om (konsenzusom) učenjaka ovog ummeta nije dozvoljeno prenošenje ovog hadisa. Kaže Poslanik, sallahu alejhi ve sellem:

"Ko prenese od mene hadis znajući da je lažan, pa i on je jedan od onih koji lažu na mene."
[Predgovor Sahihu Muslim, poglavlje: Obaveza prenošenja hadisa od pouzdanih ravija i ostavljanje od lažljivaca.]


 Iz knjige: Odabrani hadisi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

No comments:

Post a Comment