Tri razloga koji donose Allahov oprost

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:

"Uzvišeni Allah kaže: 'Čovječe, opraštat ću ti grijehe ne obazirući se na njih sve dok Me budeš dozivao i molio. Čovječe, kada bi ti grijesi dostigli nebeske visine a potom Me zamolio za oprost, oprostio bih ti. Čovječe, kada bi Mi došao sa punom Zemljom grijeha i susreo Me bez truna širka, obasuo bih te sa isto toliko oprosta!'" (Muslim,3540)

U hadisu kojeg prenosi Enes spominju se tri razloga koji donose Božiji oprost.

1.

Prvi je dova praćena nadom. Dova je naređena da se uči i Allah se obavezao da će je uslišati. "Vaš Gospodar je rekao: 'Molite Me i Ja ću vam se odazvati...'" (El-Mu'min, 60.) U četiri sunena od Nu'mana bin Bešira prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Dova je ibadet', a potom je proučio spomenuti ajet".

Dova je povod za uslišenje molbe ukoliko se ispune njeni uvjeti i izbjegnu prepreke za njeno uslišenje. Ponekad uslišenje dove izostane zbog neispunjenja nekih od njenih uvjeta ili postojanja nekih zapreka i njenih adaba.

Jedan od najvažnijih uvjeta za uslišenje dove jeste prisutnost srca i nada da će Allah Uzvišeni to uslišati. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Molite Allaha uvjereni da će vam uslišati. Zaista Allah ne prima dovu nemarnog srca.""(Tirmizi,3479) 

Zato je čovjeku zabranjeno da u dovi spominje: "Allahu moj, oprosti mi ako hoćeš." Međutim, on treba biti odlučan u molbi jer Allaha niko ne može prisiliti." (Buhari,11/39,Muslim,2679)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio da čovjek s nestrpljenjem očekuje uslišenje dove i da je napusti zbog izostanka njena uslišenja. Za takvo ponašanje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da predstavlja prepreku za njeno uslišenje jer čovjek ne smije izgubiti nadu u njeno primanje, pa makar to značilo veoma dug period. Allah Uzvišeni voli vjernike uporne i istrajne u dovi.Uzvišeni kaže: "...a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost je Allahova doista blizu onih koji dobra djela čine." (El-A'raf, 56)

Sve dok je čovjek uporan u dovi, žudi da se dova primi ne gubeći nadu u to, on je blizu toga da mu ona bude i primljena, jer ko uporno kuca na vrata, ona bi mu se na kraju mogla i otvoriti.
Najvažnije što čovjek može moliti Allaha jeste oprost grijeha i ono što se nadovezuje na to, kao što je izbavljenje od Vatre i ulazak u Džennet. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Oko toga šapućemo." Tj. molimo u namazu za Džennet ispas od Vatre.

Ebu Muslim el-Havlani je rekao: "Kada god mi je na um pala neka dova, sjetio sam se vatre pa sam tu dovu preinačio u traženje Allahove zaštite od nje."

Od Allahove neizmjerne milosti prema čovjeku jeste i to što Ga čovjek ponekad moli za neku dunjalučku potrebu, pa mu je On ne dadne i to mu kompenzuje boljim od onog što je tražio, poput uklanjanja nekog zla od njega, da mu to ostavi za onaj svijet ili da mu oprosti neki grijeh. Bilježi Ahmed i Tirmizi predanje u kojem stoji: "Ko god uputi dovu, Allah će mu je uslišati ili će od njega odagnati neko zlo, u omjeru dobra kojeg je tražio, ukoliko dova nije praćena grijehom ili prekidanjem rodbinskih veza."' (Tirmizi, 3381)

Ebu Seid, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: '"Nema nijednog muslimana koji uputi Allahu dovu - s tim da u njoj nema kakva grijeha ili kidanja rodbinske veze - a da mu Allah, zahvaljujući njoj, ne dadne jedno od troje: ubrza ono što je zamolio, pohrani mu to za onaj svijet ili poštedi ga zla (u omjeru dobra kojeg je tražio u dovi).' Rekoše: 'Onda da puno dovimo.' On reče: 'Kod Allaha je više."" (Hakim, 1/492) Dakle, istrajnost u dovi praćenoj nadom u Allahov oprost rezultira Njegovim oprostom, inšallah.

Jedan od najvećih povoda za oprost jeste da čovjek nakon što počini grijeh, zna i vjeruje da samo Allah oprašta grijehe.

Riječi Uzvišenog: "...Čovječe, opraštat ću ti grijehe ne obazirući se na njih sve dok Me budeš dozivao i molio..." i pored tvojih mnogobrojnih grijeha jer to neće nadvisiti Moju veličanstvenost niti će to za Mene biti puno.

Muslim bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada neko od vas dovi, neka traži, uveliča, svoju želju jer to ne može preći Njegovu veličanstvenost."

Dakle, ma koliki čovjekovi grijesi bili, Allahov je oprost mnogo, mnogo veći od njih i oni su neznatni i ništavni u poređenju sa Njegovim oprostom i milosti.

2.

Drugi razlog je traženje oprosta za grijehe, pa makar oni dostigli do oblaka. Riječ 'anan spomenuta u hadisu znači oblak. Rečeno je da znači i dokle oči mogu vidjeti. U drugom predanju stoji: "Kada bi svojim grijesima popunili prostor između nebesa i zemlje, a zatim zatražili oprost od Allaha, On bi vam oprostio."

Istigfar znači traženje oprosta, a to je, ustvari, zaštita od zla grijeha uz njihovo prekrivanje. U Kur'anu se na mnogo mjesta koristi taj termin. Ponekad se njegovo značenje naređuje: "...da od Gospodara svoga oprost tražite i da se Njemu pokajete..." (Hud, 3.)

Ponekad je to u obliku pohvale: "I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole - a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah?..." (Ali Imran, 135.)
Ponekad se spominje da Allah prašta samo onima koji Ga mole za oprost: "Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi, pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti - naći će da Allah prašta i da je milostiv." (En-Nisa, 110.)

Na puno mjesta u Kur'anu se traženje oprosta uporedo spominje sa pokajanjem. Onda će u tom slučaju traženje oprosta (istigfar) značiti traženje oprosta od Allaha verbalno, jezikom, dok će (tevba) pokajanje značiti prestanak s činjenjem grijeha srcem i ostalim organima tijela.

Hasan el-Basri kaže: "Tražite oprost u vašim kućama, na vašim trpezama, kada hodate po pijaci, na vašim skupovima, i gdje god bili jer ne znate kada Allah oprost spušta."

Muslim i Buhari bilježe predanje od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem stoji: "Neki čovjek učinio je grijeh i rekao: 'Gospodaru učinio sam grijeh, oprosti mi.' Allah Uzvišeni je rekao: 'Moj rob zna da ima Gospodara, Koji prašta grijeh ili za njega kažnjava. Ja sam mu ga oprostio..." u Muslimovom predanju stoji: "...oprostio sam Svom robu, pa neka radi šta hoće" - ali samo onome ko se ponaša na spomenut način.

Jasno se vidi da se hadisom aludira na istigfar onog koji prizna svoj grijeh i ne bude uporan u griješenju.Međutim, ako bi čovjek samo jezikom tražio oprost, a srcem istrajavao na grijehu, to bi se smatralo samo običnom dovom koju će ako Allah htjedne, uslišati ili će je odbaciti.

Ponekad istrajavanje na grijehu može biti preprekom za uslišavanje dove. U Ahmedovom Musnedu bilježi se od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, sa merfu senedom da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Teško onima koji svjesno istrajavaju na grijehu.”

Znači potpun istigfar koji rezultira oprostom jeste onaj koji se ne uporedi s istrajnošću u grijehu, tj. u kojem se prekine sa griješenjem. Takve Allah hvali i obećava im oprost.

Najbolji istigfar jeste onaj u kojem čovjek počinje traženje oprosta zahvalom Allahu a zatim prizna svoj grijeh, a potom zatraži od Allaha oprost.Šedad ibn Evs,radijallahu anhu, prensoi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Najbolje s čime čovjek može zatražiti oprost jeste da kaže: Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe. Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob. Držim se Tebi date obaveze i obećanja. Utječem Ti se od zla kojeg sam počinio. Priznajem Tvoju blagodat nada mnom. Priznajem i svoj grijeh, pa oprosti mi, zaista niko ne prašta grijehe osim Tebe.'"'' (Buhari,11/97)

Buhari i Muslim bilježe od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao: "Allahov Poslaniče! Nauči me dovi kojom ću moliti u namazu." Poslanik mu reče: "Reci:

'Allahu moj, ja sam se puno ogriješio, a grijehe ne prašta niko osim Tebe. Oprosti mi Tvojim oprostom i smiluj mi se. Ti si milostiv i puno praštaš.'"

Čovjek može zatražiti oprost od Allaha i na ovaj način: "Molim Te za oprost, Allahu Veličanstveni. Samo si Ti Bog. Živi i Vječni. Tebi se kajem."

Buhari bilježi od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Tako mi Allaha, ja zatražim oprost od Allaha i obratim Mu se tevbom više od sedamdeset puta dnevno."
Načelno se može reći da je lijek za grijehe istigfar.

U koga se grijesi nagomilaju i nemoguće ih bude nabrojati i zabilježiti, neka potraži za njih oprost na osnovu Allahova znanja o njima jer On sve zna i sve je registrovao:
"Na Dan kada ih Allah sve oživi, pa ih obavijesti o onome što su radili; Allah je o tome račun sveo, a oni su to zaboravili..." (El-Mudžadele, 6.)

3. 

Treći razlog za opraštanje grijeha jeste očitovanje Allahove jednoće ili tevhida. To je najveličanstveniji razlog, zato ko ga bude ispunio, stekao je sve uvjete da mu se oprosti. Uzvišeni je rekao: "Allah neće oprostiti da mu se išta pridružuje, a oprostit će ono mimo toga, kome On hoće..." (En-Nisa, 48.)

Ko dođe Allahu sa grijesima kolika je zemlja, naći će Allaha spremnog za toliko oprosta.
Međutim, to je ipak Njegova volja i ako hoće, oprostit će mu, a ako hoće, kaznit će ga zbog njegovih grijeha, ali ishod njegov, bit će takav da neće vječno ostati u Vatri već će biti izveden iz nje a potom uveden u Džennet.

Neki smatraju da muvehhid neće biti bačen u vatru poput nevjernika i da u njoj neće imati isto prebivalište kao nevjernik. Ukoliko čovjek upotpuni svoju vjeru, bude iskren u njoj prema Allahu, ispunjavajući sve njene uvjete: svojim srcem, jezikom i tijelom, ili srcem i jezikom neposredno prije smrti, to će rezultirati oprostom svih grijeha koje je ranije počinio i načelno će biti pošteđen Vatre. U čije srce prodre vjera u Allahovu jednoću i iz njega izbaci sve osim ljubavi, veličanja, straha, oslonca i nade prema Allahu Uzvišenom, tada će se svi njegovi grijesi spaliti pa makar bili koliko morska pjena. A možda će se transformisati u dobra djela kao što se spominje u diskusiji o zamjeni hrđavih za dobra djela. Vjera u Allaha (tevhid) jeste najveći otklanjač grijeha. Kada bi se zrno tevhida stavilo na brdo grijeha, pretvorilo bi ih u dobra djela.

Autor: Ibn Redžeb el-Hanbeli

VRIJEDNOST NOĆNOG NAMAZA

Jedna od mnogobrojnih koristi Ramazana je i sticanje novih navika, pa iskoristimo redovno ustajanje na sehur da se polahko naviknemo i na noćni namaz i dovu u zadnjoj trećini noći.

Rekao je Uzvišeni u prijevodu značenja ajeta: "Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju." [Es-Sedžda 16-17]

i takođe kaže: „Oni koji su se Allaha bojali - u Džennetskim baščama će, među izvorima, boraviti primaće ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili, noću su malo spavali i u praskazorje oprost od grijeha molili.'' [Ez-zarijat 15-18]

Rekao je Hasan u komentaru ovog ajeta: "Noću bi tako dugo klanjali da bi nerijetko i trpjeli, svoje bi namaze do zore (praskozorja) odugovlačili a potom bi sjedili tokom dove i traženja oprosta."

Rekao je Allah Milostivi, Samilosni: "Da li je onaj koji u noćnim časovima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga...? Reci: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!" [Ez-Zummer 9.]

Bilježi imam Tirmizi hadis od Ebu Umame El-Bahilija, radijjallahu anhu, da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

"Drži te se noćnog namaza jer je on doista snaga (ustrajnost) onih dobrih prije vas, približavanje vašem Gospodaru, otkup za loša dijela i štit od grijeha." [Sunen Tirmizi 5/553 pod brojem 3549 i Sahihom ga ocijenio šejh Albani]

Također, bilježi se hadis od Ebi Malika El-Ešarija, radijjallahu anhu, da je rekao, rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

"U Džennetu ima soba, iz unutrašnjosti te sobe vidi se spoljašnost a iz vana vidi se unutrašnjost!" Pa je rekao Ebu Malik El-Ešarij: Za koga su pripremljena ova vrata? Pa je rekao Allahov Poslanik alejhi selam: "Za onoga ko bude hranio gladnoga, širio selam i klanjao noću dok ljudi spavaju." [Sahih Ibn Hibban 1/363]

Od Sehla Ibn Sada radijjallahu anhu se prenosi da je rekao:

"Došao je Džibril alejhi selam Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu rekao: "Živi kako hoćeš a ti si mrtvac (umrijet ćeš), radi šta hoćeš ti ćeš shodno tome biti nagrađen, voli koga hoćeš al ti ćeš se rastati od njega al znaj da je slava (čast) vjernikova u NOĆNOM NAMAZU, u njemu je njegov ponos i neovisnost od ljudi. [Mudžem Taberi El-Evsat 4/306]


Kazala je Aiša radijjallahu anha:

"Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je imao običaj da klanja NOĆNI NAMAZ tako da bi mu noge natekle od dugog stajanja. Pa je rekla Aiša radijjallahu anha: O Allahov Poslaniče, ti to činiš a tebi je oprošteno sve sto si počinio i što ćeš počiniti! Pa je rekao: "O Aiša a zar da ne budem Allahov zahvalni rob?!" [Sahih Buhari 1/352 i Sahih Muslim 4/2172]

Rekao je Huzejfe Ibn Jeman, radijjallahu anhu:

"Klanjao sam jedne noći sa Allahovim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem pa je počeo odnosno učio na prvom rekatu suru Beqara, pa sam rekao učinit će ruku nakon stotinu proučeni ajeta, no on je nastavio pa sam rekao klanjat će sa njom cijelom prvi rekat, no on je nastavio pa je počeo da uči suru Nisa' i proučio je, potom je učio Ali Imran i proučio je spojeno, na mjestu gdje bi bio spomenut Tesbih on bi to činio, a na mjestu gdje bi naišao na pitanje (dova), on bi zatražio to od Allaha dok kada bi naišao na ajet u kome se traži utočište on bi se uticao Allahu od toga." [Sahih Muslim 1/537]

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi podsticao svoje Ashabe da klanjaju NOĆNI NAMAZ, pa je jedne prilike rekao u svezi Abdullah Ibn Omera, radijjallahu anhu:

"Divan li je čovjek Abdullah, samo još da klanja noću." Rekao je Salim: Nakon toga Abdullah nije spavao noću osim malo! [ Sahih Muslim 4/1927 Sahih Buhari 1/350]

Također Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je podstakao ummet na NOĆNI NAMAZ, pa je rekao:

„Najbolji post nakon mjeseca Ramazana je post Allahova mjeseca Muharema, a najbolji namaz nakon obaveznog (Farza) je noćni namaz.“ [Sahih Muslim 2/821]


Od Ebu Hurejre bilježi se hadis da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenoseći riječi od Allaha dželleša'nuhu:

عَنْ أَبِى هُرَيْرَةَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- قَالَ «يَنْزِلُ رَبُّنَا تَبَارَكَ وَتَعَالَى كُلَّ لَيْلَةٍ إِلَى السَّمَاءِ الدُّنْيَا حِينَ يَبْقَى ثُلُثُ اللَّيْلِ الآخِرُ فَيَقُولُ مَنْ يَدْعُونِى فَأَسْتَجِيبَ لَهُ وَمَنْ يَسْأَلُنِى فَأُعْطِيَهُ وَمَنْ يَسْتَغْفِرُنِى فَأَغْفِرَ لَهُ».

„Naš Gospodar se spušta svake noći na dunjalučko Nebo u zadnjoj trećini noći te kaže: Ko će da me zamoli (pozove) pa da mu se odazovem, ko će da zatraži pa da mu dam, ko će da zatraži oprosta pa da mu oprostim.“ [Sahih Muslim 2/175]

Odabrani hadisi Allahova Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem 5.

Prenosi se od Ebu-Zerra, Džundub ibn Dženadeta, i Mu'az ibn Džebela, radijallhu anhuma, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Boj se Allaha gdje god da si, loše djelo poprati dobrim, izbrisaće ga i lijepo se sa ljudima ophodi."

[Tirmizi (4/355), broj 1987, poglavlje: Ono što je prenešeno o ophođenju sa ženama, kaže Tirmizi: "Ovaj hadis je hasen sahih."]

Biografija ravija:

1. Ebu-Zerr el-Gaffari, radijallahu anhu, je časni ashab, jedan od zahida i muhadžira. Rano je primio islam, ali je kasno obavio hidžru te nije učestvovao u Bici na Bedru. Učinio je mnogo plemenitih djela. Preselio je 32. god po Hidžri, za vrijeme hilafeta Osmana, radijallahu anhu.

2. Mu'az ibn Džebel el-Ensari el-Hazredži, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u osamnaestoj godini, učestvovao je na Bedru i u bitkama poslije Bedra. Dostigao je najviši stepen znanja o šerijatskim propisima i Kur'anu. Bio je namjesnik Šama za vrijeme hilafeta Omera, radijallahu anhu, gdje je i umro 18. god. po Hidžri.

Kratki komentar hadisa:

Ovaj hadis se ubraja u Poslanikove, sallahu alejhi ve sellem, vesijete u kojima oporučuje svojim ashabima da žive po njima i da muslimani slijede te oporuke u svakom vremenu i na svakom mjestu da bi bili sretni na dunjaluku i ahiretu. Nakon što je Ebu- Zerr primio Islam u Mekki, naredio mu je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, da ide svom narodu želeći da ih Allah njegovim uzrokom uputi na Pravi put. Pa nakon što je vidio koliko mu je stalo da ostane sa njim, sallahu alejhi ve sellem, u Mekki, a znao je da nema kudreta za to, rekao mu je da se boji Allaha gdje god da je, jer je to preče njemu od boravka u Mekki. Ovo je naredba i svakom muslimanu. Moguće je da je ovaj hadis obraćanje Mu'azu da izvršava Allahove naredbe i ostavi zabrane, jer Allah vidi šta on radi i dobro je obaviješten o njimu gdje god bio. I još mu je rekao, sallahu alejhi ve sellem, da se ophodi prema ljudima onako kako bi volio da se oni prema njemu ophode, da ih poštedi neprijatnosti, da ih savjetuje i da bude vedra lica kako bi im se srca zbližila i ljubav među njima upotpunila. A ovakvo ponašanje donosi mnogo hajra i ključ je uspjeha.

Pouke hadisa:

1. Naredba da se treba bojati Allaha javno, tajno i na svim mjestima.

2. Kada čovjek uradi loše djelo a zatim zatraži oprost od Allaha i uradi dobro djelo, to dobro djelo poništi loše.

3. Naredba da se ophodi prema ljudima na najljepši način i da se otklanjaju neprijatnosti od njih.

4. Da lijep ahlak upotpunjuje bogobojaznost.
izvor: Odabrani hadisi Allahova Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem

Nemojte požurivati Ramazan

لا تَقَدَّمُوا رَمَضَان - "Nemojte požurivati ramazan!" 

Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, ne bi počeo s postom mjeseca ramazana sve dok ne bi sigurno vidio mlađak ili dok ga o njegovom viđenju ne bi obavijestio jedan svjedok. Tako je jednom zapostio ramazan kada ga je o viđenju mlađaka obavijestio Ibn Omer, a drugi put kada ga je o njemu obavijestio neki beduin. Prihvatio je njihove obavijesti i nije tražio od njih da to potvrde u formi svjedočenja, već se zadovoljio kod potvrde mlađaka ramazana s jednim haberom njegova viđenja. A ako se ustanovi sa svjedočenjem od svjedoka nije tražio da to potvrdi u formi svjedočenja. Ako se, pak, mlađak ne bi potvrdio ni viđenjem niti svjedočenjem, sačekao bi da se navrši trideset dana mjeseca šabana.

Kada bi tridesete noći viđenje mlađaka bilo spriječeno oblacima upotpunio bi šaban sa trideset dana, a zatim bi zapostio. Ne bi zapaštao trideseti dan šabana kada je noć uoči njega bila oblačna, niti bi to naređivao, već bi naredio da se upotpuni šaban sa trideset dana ako je oblačno i tako bi uvijek postupao. To je njegova praksa i naredba. Sve to nije u oprečnosti s njegovom izjavom:

فإنْ أُغْمى عَلَيْكُم، فاقْدُرُوا لَهُ"

Ako vas oblaci spriječe da vidite mlađak, onda računajte!"(Buhari,4/102, 104)

 Riječ kader koja je spomenuta u prethodnom hadisu upravo znači određeno računanje. Njome se aludira na upotpunjenje kao što se kaže: فَأَكْمِلُوا العِدَّة "Upotpunite određen broj dana." Pod upotpunjenjem misli se na upotpunjenje mjeseca čija je noć bila oblačna i nije bilo moguće u njoj vidjeti mlađak. To se potvrđuje u vjerodostojnom hadisu koji prenosi Buhari:

فَأَكْمِلُوا العِدَّة عِدَّةَ شَعْبَان

"Upotpunite potreban broj dana mjeseca šabana!"( Buhari,4/106)


Također je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

لا تَصُومُوا حَتَّى تَرَوْه، ولا تُفْطِرُوا حَتَّى تَرَوْه، فإنْ أُغْمى عَلَيْكُم، فاقْدُرُوا لَهُ

"Nemojte postiti niti mrsiti sve dok ga ne vidite (mlađak), a ako vas oblačnost spriječi da ga vidite onda upotpunite dane mjeseci (šabana ili ramazana)!"( Malik (1/287) 

Mjesec koji je naređeno upotpuniti jeste mjesec u kojem bude oblačnosti, tj. kod početka posta i njegova završetka. Još je jasniji od spomenutog hadisa hadis u kojem stoji:

الشَّهْرُ تِسْعَةٌ وعِشْرون، فلا تَصُومُوا حَتَّْى تَرَوه، فإنْ غُمَّ عليكم فأَكْمِلُوا العِدَّة

"Mjesec ima dvadeset i devet dana. Nemojte postiti sve dok ne vidite mlađak. Ako vas oblačnost spriječi da ga vidite, onda upotpunite!" Buhari (4/104,105) 

Po formi hadis se odnosi na početak mjeseca, a po svom značenju na završetak. Zato nije dozvoljeno zanemariti ono na što upućuje njegova forma, a uvažiti njegovo značenje. Također, Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

الشَّهْرُ ثَلاثون، والشَّهْرُ تِسْعَةٌ وعِشْرون، فإنْ غُمَّ عليكم فَعُدُّوا ثَلاثين"

Mjesec može imati trideset ili dvadeset i devet dana, pa ako vas oblačnost spriječi da vidite mlađak, onda upotpunite trideset dana.»

لا تَصُومُوا قَبْلَ رَمَضَانَ، صُومُوا لِرٌوْيَتِهِ، وأَفْطِروا لِرُؤيتِهِ، فإن حَالَتْ دَونَه غَمَامَةٌ فأكْمِلُوا ثلاثين

"Nemojte zapaštati prije nastanka mjeseca ramazana. Zapostite kada vidite mlađak i omrsite se kada ga vidite. Ako vas oblačnost spriječi da ga vidite, onda upotpunite trideset dana." (Tirmizi,688;Ebu Davud,2327;Nesai,4/136)

لا تَقدَّموا الشَّهْرَ حَتَّى ترَوُا الهِلال، أوْ تُكْمِلوا العِدَّة، ثُمَّ صُومُوا حَتَّى تَرَوُا الهِلاَلَ، أَوْ تُكْمِلوا العِدَّة

"Nemojte požurivati s mjesecom ramazanom sve dok ne vidite mlađak ili dok ne upotpunite dane (mjeseca šabana). Zatim postite sve dok ne vidite ponovo mlađak ili dok ne upotpunite dane (mjeseca ramazana)." (Ebu Davud,2326;Nesai,4/135-136)

Rekla je Aiša, r.a., da bi Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, bio oprezan prema mlađaku mjeseca šabana više nego prema mlađacima drugih mjeseci. Potom bi zapostio kada bi ga vidio. A ako bi njegovo viđenje spriječili oblaci, upotpunio bi šaban na trideset dana, pa bi nakon toga zapostio. Darekutni i Ibn Hiban smatraju ovu predaju vjerodostojnom.

Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, je također rekao: 

"Postite kada vidite mlađak i omrsite se kada ga vidite. Ako vas oblaci spriječe da ga vidite, izračunajte trideset dana." (Buhari,4/106) 

"Nemojte postiti sve dok ne vidite mlađak, a nemojte ni mrsiti sve dok ga ne vidite, pa ako vas oblaci spriječe da ga vidite, onda računajte!"(Buhari,4/102-104)

لا تَقَدَّمُوا رَمَضَان "Nemojte požurivati ramazan!",

 a u drugoj verziji stoji:

"لا تَقَدَّمُوا بَيْنَ يَدَىْ رَمَضَان بِيَومٍ، أَوْ يَوْمَيْن، إلاَّ رَجُلاً كان يَصُومَ صِيَاماً فَلْيَصُمْهُ".

"Nemojte požurivati ramazan, pa da postite prije njega jedan ili dva dana, osim ako je neko uobičajio da posti neki post, onda neka ga posti (i tada)." (Buhari,4/109)

Dokaz da se spomenuta zabrana odnosi i na dan u kojem se ne vidi mlađak zbog oblačnosti jeste hadis koji prenosi Ibn Abbas u merfu formi u kojem se kaže:

لا تَصُومُوا قَبْلَ رَمَضَانَ، صُومُوا لِرٌوْيَتِهِ، وأَفْطِروا لِرُؤيتِهِ، فإن حَالَتْ دَونَه غَمَامَةٌ فأكْمِلُوا ثلاثين

"Nemojte postiti uoči ramazana. Postite kada viditi mlađak, a i mrsite kada ga vidite, pa ako vas oblak spriječi da ga vidite, onda upotpunite trideset dana." Bilježi ga Ibn Hiban u svom Sahihu. Hadis je jasan i nedvosmislen, da se post na dan kada viđenje mlađaka spriječi oblačnost i na dan koji nije trideseti smatra postom prije ramazana.

Poslanik, Sallallahu Alejhi ve Sellem, je također rekao:

لا تَقَدَّمُوا الشَّهْرَ إلاَّ أَنْ تَرَوُا الهِلالَ، أَوْ تُكْمِلُوا العِدَّة، ولا تُفْطِرُوا حَتَّى تَرَوُا الهِلالَ، أَوْ تُكْمِلُوا العِدَّةَ

"Nemojte postiti prije ramazana sve dok ne vidite mlađak ili ne upotpunite trideset dana, a nemojte ni prestati s postom sve dok ne vidite mlađak ili ne upotpunite trideset dana!"

"Postite kada vidite mlađak, a i prestanite s postom kada ga vidite. Ako vam njegovo viđenje spriječi oblak, onda upotpunite trideset dana i nemojte preduhitrivati mjesec." Tirmizi je rekao da je hasen-sahih.

Nesai bilježi hadis od Junusa od Simaka od Ikrime od Ibn Abbasa u merfu formi u kojem stoji:

صُومُوا لِرُؤْيَتِهِ، وأَفْطِرُوا لِرُؤْيَتِهِ، فإنْ غُمَّ عَلَيْكُم، فَعُدُّوا ثَلاثين يَوْماً، ثُمَّ صُومُوا، ولا تَصُومُوا قَبْلَه يَوْماً، فإن حَال بَيْنَكُم وبينه سَحَابٌ، فَأَكْمِلُوا العِدَّة عِدَّةَ شَعْبَان

"Zapostite kada vidite mlađak, a i prekinite post kada ga vidite, pa ako vam oblačnost spriječi njegovo viđenje, onda izbrojite trideset dana. Nakon toga zapostite. Nemojte postiti dan prije ramazana. Pa ako vas oblaci spriječe da vidite mlađak, onda upotpunite trideset dana, trideset dana mjeseca šabana." Nesai (4/153-154)

Prenosi Simak od Ikrime, od Ibn Abbasa da su se ljudi prepirali o viđenju mlađaka mjeseca ramazana. Neki su rekli da će se on vidjeti danas, a drugi sutra. Potom je neki beduin došao Poslaniku,sallallahu alejhi ve sellem, i rekao da ga je vidio. Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, ga je upitao: "Vjeruješ li da nema boga osim Allaha i daje Muhammed Allahov poslanik?" "Da' ', odgovorio je. Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, je zatim naredio Bilalu da obavijesti narod da zaposte. Potom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Postite kad vidite mlađak, a prekinite post kada ga vidite. Ako vas oblačnost spriječi da ga vidite, onda izbrojite trideset dana pa zapostite. Nemojte postiti dan prije ramazana!" Darekutni u svom Sunenu (2/157-158)

Preuzeto iz djela (زاد المعاد - ابن قيم الجوزية ) - Zadu-l-me’ad – Ibn Kajjim el-Dževzijje
udjela ima i : tewhid-blogspot.com

Odabrani hadisi Allahova Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem 4.

Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu aleji ve sellem, rekao:

"Ko voli da mu se poveća opskrba i produži život neka održava rodbinske veza."

[Buharija (2/728), broj 5986, knjiga: 'Itikaf, poglavlje: Ko voli da mu se poveća opskrba, i Muslim (4/1982), broj 5986, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Održavanje rodbinskih veza i zabrana njihovog prekidanja.]



Biografija ravije:

Enes ibn Malik el-Ensari, rahimehullah, časni ashab, sluga Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. Služio ga je deset godina. Prenio je mnogo hadisa i ubraja se među fakihe i učene ashabe. Preselio je 92. god. po Hidžri.

Kratki komentar hadisa:

Održavanje rodbinskih veza je djelo sa kojim je Uzvišeni Allah zadovoljan, daje sevape na ahiretu i povećava opskrbu na dunjaluku. U ovom hadisu Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, nas poučava da onaj koji voli da mu Allah poveća rizk (opskrbu) i da mu produži životni vijek i učini ga berićetnim treba održavati rodbinske veze. Tu vezu treba održavati sa svojom rodbinom po porijeklu i tazbinstvu, tako što će im čini dobročinstvo, biti suosjećajan prema njima, blag prema nemoćnim i neće zapostaviti nikog od njih. Udjeljivanje siromasima je sadaka a udjeljivanje rodbini je sadaka i održavanje rodbinskih veza.

Pouke hadisa:

1. Podsticanje na održavanje rodbinskih veza je djelo sa kojima je Uzvišeni Allah zadovoljan i za njega daje sevape na ahiretu.

2. Uzvišeni Allah je učinio održavanje rodbinskih veza uzrokom povećanja opskrbe na dunjaluku.

3. Uzvišeni Allah je učinio održavanje rodbinskih veza uzrokom produženja života i činjenja života berićetnim.
izvor: Odabrani hadisi Allahova Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem

Odabrani hadisi Allahova Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem 3.

ISKRENOST U NIJJETU

Kaže Omer ibn el-Hattab, radijallahu anhu: "Čuo sam da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem rekao:

'Zaista se djela vrednuju prema nijetima, i zaista svakom čovjeku pripada ono šta namjerava. Pa onaj ko je učinio hidžru Allahu i Njegovom Poslaniku, hidžra mu je bila Allahu i Njegovom Poslaniku, a onaj ko je učinio hidžru radi dunjalučke koristi ili zbog žene da bi je oženio, njegova hidžra je bila onome kome ju je učinio.''

[Buharija (1/3), broj 1, knjiga: Početak objave, poglavlje: Kako je počela objava Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, i Muslim(3/151), broj 1097, Knjiga o upravi, poglavlje: Riječi Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: "Zaista se djela vrednuju premanijjetima" sa drugačijim tekstom.]

Značenje manje poznatih riječi:
hidžra - preseljenje iz nevjerničke zemlje u islamsku

Biografija ravije (prenosioca hadisa):
On je časni ashab, vođa pravovjernih Omer ibn el-Hattab ibn Nufejl el-Kureši el-'Adevi, radijallahu anhu. Primio je islam prije Hidžre. On je drugi pravovjerni halifa, a hilafet mu je trajao deset i po godina. Preselio je kao šehid u mjesecu zul-hidžetu 23. god. po Hidžri.

Kratki komentar hadisa:

Učenjaci su saglasni da je nijjet neophodan u činjenju dijela da bi se za njih dobila nagrada. Takođe su saglasni da se nijeti srcem i da nije uslov da se izgovara riječima. 

Pouke hadisa:

1. Iskren nijjet Uzvišenom Allahu i slijeđenje Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, su dva uvjeta za primanje bilo kojeg djela u islamu.

2. Ako musliman čini dunjalučka djela sa valjanim nijjetom biće nagrađen, pa time postaju sva njegova djela ibadet Uzvišenom Allahu. Na primjer: učitelj u njegovom poučavanju, učenik u učenju, službenik na svom poslu, trgovac u svojoj trgovini i njima slični, smatra se da su u ibadetu ako imaju valjan nijjet.

3. Ako je musliman imao namjeru da uradi neko dobro djelo, a nije bio u stanju da ga obavi ima nagradu za svoj nijjet.

4. Iskren nijjet u ime Allaha je razlog uspjeha na dunjaluku i ahiretu.

izvor: Odabrani hadisi Allahova Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem

Najčešće greške u toku Ramazana

Najčešće greške u toku Ramazana

Ahmed Musa Džibril

1.  Fokusiranje na hranu,  do te mjere da ljudi brinu više o hrani nego o postu, u ovo takođe spada i trošenje velikih količina novca na iftare i na velike količine suvišne hrane.

2.  Ranjenje sa sehurom, Neki ljudi sehure nekoliko sati poslije teravije ili jacije, što je pogrešno, jer se sehur treba odgoditi da bude što prije nastanka sabahskog vremena kada se treba završiti sa sehurom.

3. Zaboravljanje na nijet-namjeru za post Ramazana, ovo je nešto što se radi srcem a ne verbalno.
Po Hanbelijskom mezhebu-školi se ovo smatra ibadetom i smatraju da je dovoljno da se nijet donese jednom na početku Ramazana osim u slučaju da se desi prestanak posta. (put ili slično). Po Malikijskom, Šafijskom i Hanefijskom mezhebu nijet se mora ponavljati svaku noć.

4. Ako se desi da kasno saznaš da je Ramazan odpočeo i već si jeo u toku dana, na tebi je da u tom trentku prestaneš sa jelom i da nakon Ramazana nadoknadiš taj dan.

5. Neki ljudi ne klanjaju prvu teraviju smatrajući da je prva noć Ramazana tek nakon prvog dana posta, i zaboravljaju da je Islamski kalendar lunarni, i da se orjentiše po mjesecu, i da se početak novog dana u mjesecu računa od akšama.

6. Neki ljudi vjeruju da se post prekida ukoliko neko jede ili pije iz zaborava ili greške. Ovo je pogrešno, ukoliko vams e ovo desi, nastavite post, i nema potrebe da nadoknadite taj dan.

7. Neki tvrde da ukoliko vidite nekog da jede u toku Ramazana da ga ne trebamo napominjati da poste. Bin baz kaže da je ovo pogrešno i da nam je naređeno od Allaha da savjetujemo na dobro a da odvraćamo od zla. Tako da ćemo ga upozoriti jer se to smatra odvraćanjem od zla.

8. Neke sestre smatraju da im nije dozvoljeno da koriste kanu u toku ramazana, što je pogrešno jer im je dozvoljeno da je koriste i u Ramazanu.

9. Postoji vjerovanje da je zabranjeno da se okusi hrana u toku njezinog spremanja da bi se provjerilo da li treba dodati začina. Ovo je pogrešno, dozvoljeno nam je da provjerimo da li trebamo da dodamo još začina ali sve dok to ne pređe u gutanje hrane ili jelo.

10. Korištenje misvaka i četkica. Poslanik Sallallahu Alejhi ve Sellem je koristio misvak u toku ramazana tako da je i nama dozvoljeno da ga koristimo kao i četkicu i pastu, jer i misvak ima svoj okus, ali nam nije dozvoljeno da ih jedemo u toku posta.

11. Neki ljudi požuruju sa ezanom za sabah, da bi spriječili ljude da dalje jedu i iz bojazni da neće prekinuti post. što je svakako pogrešno.

12. Neki ljudi odgađaju ezan za akšam da bi i jeli kasnije. iz bojazni da akšam nije još nastupio što je takođe pogrešno.

13. Neki vjeruju da je zabranjeno imati odnos sa ženom/mužom u toku ramazana što je pogrešno, to je zabranjeno samo u vremenu kada postimo.

14. Nasuprot nekim vjerovanjima, ženi je dozvoljeno da zaposti iako se desi da prespava noć bez da je učinila gusul nakon prolaska mjesečnog ciklusa.

15. Slično predhodnom, i čovjeku i ženi je dozvoljeno da poste kada prespavaju noć a nisu učinili gusul nakon što su imali odnos.

16. Neki ljudi spajaju podnu i ikindiju bez nekog opravdanog razloga misleći da je vrućina i post opravdanje. ovo je opet pogrešno.

17. Neki ljudi čekaju dok Muezin prouči ezan za akšam, pa tek nakon toga prekidaju post. ovo je pogrešno i na čovjeku je da počuri da se omrsi.

18. Neki ljudi ne iskorištavaju priliku da dove prije neko prekinu svoj post, zaboravljajući da Allah prima dovu postaču prije nego što se iftari. Učenjaci su savjetovali da se to čini pred sam nastanak akšama.

19. Neki ljudi prave grešku da zadnji dio Ramazana provedu u spremanjima za Bajram zanemarujući vrijednost i koncept Ramazana i šta on zapravo predstavlja.

20. Neki roditelji ne dopuštaju svojoj maloj djeci da poste, ovo je kontra-produktivno jer što ranije djete počne sa postom, lakše će se naviknuti na post kada mu postane stroga obaveza.


21. Neki ljudi se koncentrišu na ostavljanje jela i pića zanemarujući svoje ponašanje, narav i ono što govore. A zapravo bi se trebali što više koncentrisati na kontrolisanje našeg govora u toku Ramazana.

22. Ljudi zapostave ramazan time što traće vrijeme. spavaju u toku dana i ništa ne uspjevaju da urade. Trebamo da iskoristimo ovaj mjesec i da činimo dodatne ibadete.

23. Neki ljudi ne idu na put (radi neke svoje potrebe) u toku Ramazana iz razloga što misle da moraju da prekinu svoj post (Neki učenjaci smnatraju da je prekidanje posta prilikom putovanja vadžib). Prekidanje posta je po izboru prilikom putovanja na duže relacije i ako neko smatra da može da posti bez ikakvog zamora može i da posti.

24. Mnogi ljudi koji su sposobni ne idu u itikaf u mesdžid. Trebali bi da iskoristimo naže zdravlje i vrijeme i da što češće budemo u mesdžidima makar u zadnjih 10 dana Ramazana.

25. Postoji ubjeđenje da je zabranjeno sjeći nokte ili kosu u toku Ramazana. što je pogrešno.

26. Neki smatraju da je zabranjeno da progutaš svoju pljuvačku u toku Ramazana što je pogrešno, ali je mekruh da se guta šlajm (slina)

27. Mirisna ulja i slični mirisi su takođe dozvoljeni uprkos nekim vjerovanjima.

28. Neki ljudi smatraju da krvarenje prekida post, što je pogrešno.


29. Povraćanje takođe ne kvari post, ali ukoliko se neko natjera stavljanjem prstiju u usta da povrati to će mu pokvariti post.

30. Neki ljudi smatraju da nije dozvoljeno da se stavlja voda u usta i nos prilikom uzimanja abdesta, što je opet pogrešno.

31. Nije preporučeno da se posti par dana prije Ramazana osim u slučaju karakterističnih postova poput onoga ko posti Davudov post (jedan dan posti jedan ne posti), stalne sedmične postove ili slično.Preveo: M.N.

Odabrani hadisi Allahova Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem 2.

UVOD U HADISKU NAUKU

Uzvišeni Allah je poslao Svog vjerovjesnika Muhammeda, sallahu alejhi ve sellem, sa Kur'anom i sunnetom i sačuvao Svoju knjigu od iskrivljivanja, dodavanja ili oduzimanja. Kaže Uzvišeni:

"Laž joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od mudroga i hvale dostojnog" [fusilet 42.]

i kaže: 

"Mi, uistinu Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti" [El-Hidžr 9.]

Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je protumačio Kur'an riječima i djelima, a sunnet je došao da pojasni plemeniti Kur'an. U ovom predgovoru učenik se može upoznati sa suštinom hadisa, razlikama između njega i Kur'ana, vrstama hadisa i metodama prenošenja hadisa onakvog kakav je došao do nas.

DEFINICIJA SUNNETA ILI HADISA:

Kažu učenjaci da je hadis ili sunnet sve ono što se pripisuje Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, od riječi, djela, odobravanja šutnjom, tjelesnih i moralnih osobina.

RAZLIKA IZMEĐU KUR'ANA, HADISUL-KUDSIJA I HADISA:

1. Kur'an: riječi i značenje Kur'ana su od Allaha a njegovo čitanje je ibadet. On je mu'džiza i u svojoj najkraćoj suri, prenešen je mutevatir4 predajom i nema sumnje u njegovu vjerodostojnost. Nije dozvoljeno džunupu niti ženi u stanju hajza ili nifasa čitanje ili dodirivanje Kur'ana. Nije dozvoljeno prenošenje Kur'ana po značenju.

2. Hadisul-kudsi: riječi i značenje su od Allaha a njegovo čitanje nije ibadet niti je on mu'džiza. Takođe, nije zabranjeno džunupu ili ženi u stanju hajza ili nifasa čitanje hadisul-kudsija niti dodirivanje knjige u kojoj je zabilježen. On može biti sahih (vjerodostojan), daif (slab) i mevd'u (izmišljen), a njegovo prenošenje po značenju je dozvoljeno. Hadisul-kudsi je ono što prenosi Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, od svoga Gospodara. Na primjer: Prenosi se od Ebu-Zerra, radijallahu anhu, da Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, prenosi da je Allah, dž.š., rekao:

"O robovi moji, zaista sam ja zabranio zulum1 samom Sebi, i učinio sam ga zabranjenim među vama, pa nemojte jedni drugima zulum činiti." 

[Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Zabrana zuluma, broj 2577.

]

HADIS KAO DOKAZ:

Hadis je šerijatski dokaz poput Kur'ana, jer su Kur'an i hadis dva izvora islamskog zakonodavstva, osim što je hadis došao kao tumač onog što je objavljeno u Kur'anu.
Dokaz iz Kur'ana da je hadis šerijatski argument su riječi Uzvišenog:

"A tebi objaljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili"

[En-Nahl 44.]

A dokaz z sunneta su riječi Poslanika, sallahu alejhi ve sellem:

"Držite se mog sunneta i sunneta pravovjernih upućenih halifa, čvrsto se toga držite i zagrizite ga svojim kutnjacima" [Ebu-Davud, Knjiga o sunnetu, poglavlje: Obaveza pridržavanja sunneta, broj 4607.]

BILJEŽENJE SUNNETA:

Na početku svoje misije Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je zabranio pisanje hadisa zajedno sa Kur'anom na istom listu iz bojazni da se ne pomiješaju. Na ovo upućuje hadis kojeg bilježi Muslim od Ebu-Seida el-Hudrija, radijjallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Ne pišite ono što govorim, a onaj ko je napisao nešto mimo Kur'ana neka to izbriše."

[Muslim, Knjiga o zuhdu i rekaiku, poglavlje: Provjeravanje u prenošenju hadisa i propis zapisivanja znanja, broj 3004.]

Kaže učenjak Nevevi: "Zabrana je bila u vrijeme kada je postojao strah da se hadis pomiješa sa Kur'anom, a nakon što je nestao strah, dozvoljeno je bilježenje. Neki učenjaci smatraju da je bila zabrana samo da se piše hadis sa Kur'anom na istom listu kako se ne bi pomiješali i doveli učača u nedoumicu, a Allah najbolje zna".

Nakon što se Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, prestao bojati miješanja hadisa sa Kur'anom, dozvolio je ashabima bilježenje hadisa. Na dan oslobađanja Mekke naredio je Ebu-Šahu da bilježi hadise, a Abdullah ibn Amr ibn 'As, radijallahu anhuma, je bilježio ono što čuje od Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. Takođe, od onih koji su pisali bio je i Alija, radijallahu anhu. Na pisanje hadisa upućuje knjiga Amra ibn Hazma, u kojoj su hadisi o nasljedstvu, sunnetima i krvarini, kao i knjiga koju je Ebu-Bekr poslao Enesu, radujallahu anhuma, kad ga je postavio namjesnikom Bahrejna, u kojoj su hadisi o sadaki i nisabima zekata.

Ashabi, radijallahu anhum, poput četverice pravovjernih halifa, su posebno vodili računa o pisanju hadisa. Zatim se znanje proširilo a ashabi se rasuli po po islamskim pokrajinama sve do vremena hilafeta Omera ibn Abdulaziza ibn Mervana, rahimehumullah. On je naredio svojim namjesnicima u pokrajinama: "Pogledajte hadise, Poslanika sallahu alejhi ve sellem, pa ih sakupite" a stanovnicima Medine je napisao:
"Pogledajte hadise Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, pa ih zabilježite, zaista se bojim nestanka znanja i umiranja učenih."

Smatraju učenjaci da je period bilježenja hadisa za vrijeme Omera ibn Abdulaziza, rahimehullah, ustvari, period zvaničnog bilježenja hadisa, dok je samo zapisivanje i čuvanje hadisa na listovima knjiga, pločama i kožama bilo poznato za vrijeme ashaba, radijallahu anhum. Među prvim koji su bilježili sunnet i zapisivali ga u posebne knjige je imam Malik ibn Enes, rahimehullah, koji je preselio 173. god. po Hidžri . On se smatra prvim od onih koji su pisali u ovoj naučnoj oblasti, a njegova knjiga se zove "El-Muvette ala ebvabil-fikh". A prvi koji je pisao hadise sa senedom (lancem prenosilaca), sakupljajući hadise svih ashaba, je Ebu-Davud ibn Sulejman ibn el-Džarud et-Tajalisijj, koji je preselio 204. god. po Hidžri. Poslije njih dvojice napisano je mnoštvo različitihknjiga o hadisu, spomenut ćemo neke od tih knjiga:


1. EL-DŽAMI'U: poput zbirke El-džami'u Es-sahih od imama Buharije, koji je preselio 256. po Hidžri, rahimehullah. Sakupio je u ovoj zbirki hadise o akaidu, propisima, adabima, tefsiru i sl.

2. EL-MUSNED: poput zbirke Musned imama Ahmeda ibn Hanbela, koji je preselio 241. po Hidžri, rahimehullah. Sakupio je u ovoj zbirki predaje svakog ashaba ponaosob.

3. EL-MU'ADŽEM: poput zbirki El-Mu'adžem el-Kebir, El-Mu'adžem el-Evsat i El-Mu'adžem es-Sagir od Taberanija, a mu'adžemi su knjige u kojima su hadisi poredani po šejhovima. U većini slučajeva hadisi su poredani po alfabetu el-hidža kao što su mu'adžemi Taberanija, gore spomenutog.

4. EL-'ILEL: poput zbirke Kitabul-'ilel od Darekutnija i Ebu-Hatima. To su knjige u kojima su sakupljeni hadisi sa i'letom, to jest koji u sebi imaju neki skriveni nedostatak zbog kojeg su slabi.

5. EL-ATRAF: poput zbirke Tuhfetul-ešraf bim'arifetil atraf od Hafiza Ebul-Hadžadža el-Muzzija, rahimehullah. To su knjige koje spominju dio hadisa kojiupućuje na ostali dio i u kojima su sakupljeni senedi tog hadisa.

6. EL-MUSTEDREK: poput zbirke Mustedrekul-Hakim. U njoj je sakupio Hakim hadise koji ispunjavaju šarte Buharije i Muslima a oni ih nisu spomenuliu svojim zbirkama.

ŠEST POZNATIH ZBIRKI HADISA:

1. SAHIHUL-BUHARI: od imama Buharije, rahimehullah, preselio 256. po Hidžri.

2. SAHIHUL-MUSLIM: od imama Muslima, rahimehullah, preselio 261. po Hidžri.

3. SUNEN EN-NESAI: od Ahmed ibn Šuajba en-Nesaia, rahimehullah, preselio 303. po Hidžri.

4. SUNEN EBI DAVUD: od Sulejmana ibn El-eša'sa, rahimehullah, preselio 375. po Hidžri.

5. DŽAMI'U ET-TIRMIZI: od Ebu 'Ise Muhammed ibn 'Isa et-Tirmizia, rahimehullah, preselio 267. po Hidžri.

6. SUNEN IBN MADŽE: od Muhammeda ibn Jezida ibn Madže rahimehullah, preselio 275. po Hidžri.

Kada se kaže da hadis bilježi grupa (džema'a), misli se na šest hadiskih zbirki, dva sahiha i četiri sunena. A kada se kaže da ga bilježe sedmerica (seb'a), doda se na šest gore spomenutih zbirki Musned Imama Ahmeda.A kada se kaže da ga bilježe peterica (hamse), misli se na četiri sunena i Musned Imama Ahmeda.
Kada se kaže da hadis bilježe trojica (selase), misli se na sunene osim Ibn-Madže.

SENED (LANAC PRENOSILACA) I METN (TEKST HADISA):

Pod senedom se podrazumijeva lanac prenosilaca hadisa koji vodi do teksta hadisa, nazvan je senedom jer se hadis oslanja na taj lanac. A pod metnom se podrazumijeva dio hadisa koji počinje nakon završetka lanca prenosilaca.
Na primjer, hadis koji je spomenut u ovoj knjizi pod brojem 57: Bilježi Buharija u svom Sahihu: ˝Rekao nam je Sulejman ibn Harb da je rekao Šu'be od Katade od Enesa ibn Malika da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

'Kod koga se nađu tri osobine osjetiće slast imana...'˝, sened u ovom hadisu su riječi Buharije: "Rekao nam je Sulejman (...) da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao", a metn: "Kod koga se nađu tri osobine osjetiće slast imana..."

Islamski učenjaci su napisali mnoga i ogromna djela o zaštiti sunneta i vodili su računa o senedima i metnovima hadisa. Kaže Ibn Mubarek, rahimehullah: "Sened je od vjere, da nije seneda rekao bi ko hoće šta hoće" [Predgovor Sahihu Muslim, poglavlje: Dokaz da je sened od vjere.]

Odatle je nastala poznata hadiska naučna disciplina MUSTALAHUL HADIS za izučavanje seneda (lanca prenosilaca) i metna (teksta hadisa), kako bi učenjak razlikovao hadis koji se prihvata i radi po njemu od onog koji se odbija i ne radi po njemu.

VRSTE HADISA U POGLEDU PRIHVATANJA I ODBIJANJA

A. Sahih:
Sahih hadis je hadis čiji je sened (lanac prenosilaca) spojen, a prenosi ga pravedan ravija od njemu sličnog do kraja seneda, u kom nema šuzuza niti 'illeta.
Sahih hadis ima pet uslova:
1- Spojenost seneda, tj. da je svaki ravija (prenosilac) uzeo hadis od onog ko je prije njega, i tako od početka pa do kraja seneda.
2- Pravednost ravije, tj. da je musliman, pametan i ne čini velike grijehe.
3- Pouzdanost ravije, tj. da ima dobro pamćenje i da čuva knjigu u kojoj piše hadis.
4- Da u hadisu nema šuzuza, a šaz znači da pouzdan ravija prenosi nešto što se suprostavlja onome što je prenio ravija koji je pouzdaniji od njega.
5- Da u hadisu nema 'illeta, a 'illet je skriveni razlog koji umanjuje valjanost hadisa iako vanjština hadisa upućuje na njegovu valjanost.
B. Hasen:
To je hadis čiji je sened (lanac prenosilaca) spojen, kojeg prenose pravedne ravije kod
kojih je, pa makar jednog od njih, pouzdanost slabija, i u kojem nema šuzuza niti 'illeta.
C. Da'if:
To je hadis koji nije na stepenu hasen hadisa gubljenjem jednog od njegovih uvjeta.
Šerijatski propis rada po da'if hadisu:
Mustehab je raditi po ovom hadisu ako se radi o hadisu koji govori o vrijednostima određenih dijela, uz tri uslova:
1. da hadis nije jako slab,
2. da hadis potpada pod šerijatsko pravilo po kome se radi,
3. da se ne smatra, budući da se radi po njemu, da je vjerodostojan, nego da se radi po njemu uz predostrožnost.

D. Mevd'u:
To je krivotvoreni i izmišljeni hadis koji se pripisuje Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem

Šerijatski propis rada po mevd'u hadisu:
Idžma'om (konsenzusom) učenjaka ovog ummeta nije dozvoljeno prenošenje ovog hadisa. Kaže Poslanik, sallahu alejhi ve sellem:

"Ko prenese od mene hadis znajući da je lažan, pa i on je jedan od onih koji lažu na mene."

[Predgovor Sahihu Muslim, poglavlje: Obaveza prenošenja hadisa od pouzdanih ravija i ostavljanje od lažljivaca.]

 Iz knjige: Odabrani hadisi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Odabrani hadisi Allahova Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem 1.

Prenosi se u vjerodostojnom hadisu:

"Neka Allah da udoban život čovjeku koji čuje od mene hadis pa ga zapamti da bi ga prenio nekom drugom; mnogo je onih koji prenose znanje učenijim od sebe, i mnogo je onih koji prenose znanje a nisu učeni." 

[Sahihul-džami'u (2/1145), broj 6763.]

PREDGOVOR

Zahvala pripada Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo, Njemu se kajemo i Njemu se utječemo od zla nas samih i naših loših dijela. Koga Allah uputi niko ga u zabludu odvesti neće, a koga On u zabludu odvede niko ga uputiti neće.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha Jedinog, Koji sudruga nema, i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik. Neka je Allahov salavat i selam njemu, njegovoj časnoj porodici i ashabima. Kako je velika odgovornost upućivanja ljudi dobru i ukazivanja na Pravi put, i kolika je Allahova blagodat da se čovjek nađe u skupini Allahovih čestitih robova, koji postupaju u skladu sa Njegovim šerijatom (zakonom), slijedeći u tome Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Želja nam je, kada govorimo o tome, da naglasimo svakom ko radi na polju daveta i podučavanja islamu da bude u svom nijjetu iskren prema Allahu, tako će učitelj nastojati da obavi svoj zadatak na način koji će ostvariti očekivane ciljeve predviđene planom i programom. A učenik je svjestan da kroz ove nauke koje uči sadi u sebi sadnicu koja će dati plemenite plodove, svjetlo i uputu, te da se od njega očekuje trud, čvrsta volja, rad na povećanju i traganju za znanjem.
Nastojali smo, praveći ovaj plan i program, pripremiti nužne teme koje odgovaraju nivou učenika. Obzirom da se ove teme uče samo u jednoj godini, nastojali smo obuhvatiti temeljne šerijatske znanosti i ono što svaki musliman mora znati, izlažući tematiku na jednostavan način, jasnim izrazima, čime se ostvaruje cilj ne ostavljajući nedoumice kod učenika. Pripremajući nastavni plan i program predmeta hadis, nastojali smo spomenuti samo vjerodostojne hadise Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, čija su  značenja i pouke nama sasvim jasne. Na taj način će poimanje biti jasnije i razumijevanje dublje uz potpuno ispunjenje cjelina plana i programa, jasnoću njegovih pitanja i nastojanja da bude povezan sa stvarnošću u kojoj ljudi žive. Uspješan učitelj je onaj koji oblikuje učenička shvatanja kroz nastavni program i budi kod njih žudnju za povećanjem znanja i razumijevanjem lekcija na ispravan način. S te strane će nastojati da primjene naučeno, onako kako to diktira obrazovna odgovornost. Ogromna je obaveza stavljena na pleća daija i učitelja, a ona se ne može ostvariti osim zajedničkim trudom predavača i učenika, uz prisustvo sredstava koja olakšavaju shvatanje, poput udžbenika, pribora za podučavanje i tome slično. Allaha Uzvišenog molimo da Odjel za nauku pri Organizaciji "Islamski vakuf" učini uspješnim u izboru i ponudi, i molimo Ga da pomogne i nadahne učitelja i učenika da upotpune sve neophodno za ostvarenje plemenitog cilja u širenju šerijatskog znanja i objašnjenju istine. Naš cilj je Allahovo zadovoljstvo, neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda.

Iz knjige: Odabrani hadisi Allahova Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem

ZAR TI DA MI BUDEŠ ŽENA A NISI NI MALO LIJEPA

Jedan čovjek je otišao iz Egipta u Emirate radi posla. Tamo je proveo četiri godine. Poticao je iz jako siromašne porodice, ali se je sebebom rada obogatio. Nakon što je stekao imetak, poslao je pismo ocu: „Oče moj, želim da se oženim. Prohujale su tolike godine, a ja sam još neoženjen. Sad je kucnuo čas, i želim da ti za mene odabereš ženu. Imaš i moju dozvolu da dogovoriš brak s njom u moje ime. Želim da dođem na sami dan vjenčanja i ne želim prije braka niti da je vidim.“ Toliko je povjerenje imao u oca, koji je bio jako...

čestit čovjek, i imam u džamiji. U traženju supruge za sina, otac je slijedio savjet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: ”Ženu udaju četiri stvari: njen imetak, njeno porijeklo, njena ljepota i njena vjera, a ti odaberi onu vjernicu, dobro ti bilo.” (Buharija, 5146, i Muslim, 3708) Tako i bi. Otac je odabrao pobožnu ženu i vjernicu, ali koja nije bila posebno lijepa i privlačna.

Sin je došao u Egipat na dan vjenčanja, sačekali su ga na aerodromu i odmah ga odveli njegovoj ženi koja je nosila nikab. Kad su ostali sami u sobi, ona je skinula veo s lica. Zaprepastio se je kad je ugledao njeno lice: „I ovo je ta žena koju je moj otac odabrao!! Ovo je ta! Pa ti nisi nimalo lijepa! Ne dopadaš mi se!“ Njegova žena se je rastužila čuvši to, i razumijela je šta ga muči. Mnogo se je rastužio i dodao: „Nakon četiri godine vraćam se kući, radujući se i pun uzbuđenja, a šta me dočeka!“ Ubrzo nakon toga je zaspao, od tuge i umora.

Pokušala ga je probuditi na noćni namaz kad je nastupila zadnja trećina noći, ali je on nastavio spavati. Opet je pokušala, i on ponovo nije htio ustati; nakon toga ga je malo poprskala vodom. Probudio se je i tada mu je rekla: „Znam koliko si se razočarao, i ja znam da nisam lijepa. Ali znaš šta? Željela sam se udati samo iz jednog razloga...

Htjela sam da u praksi primijenim hadis Poslanika, sallallahu alejhi we sellem,: „Smilovao se Allah čovjeku koji ustane da klanja noćni namaz i zatim probudi svoju ženu. Ako ona odbije da ustane on je blago popršće vodom po licu. Allah se smilovao ženi koja ustane da klanja noćni namaz i zatim probudi svoga muža, a ako on odbije da ustane ona njega blago popršće vodom po licu." ( Hadis bilježi Ebu Davud i hadis je sahih )

Tako mi Allaha, puno sam ti zahvalna što si mi pomogao da se moja želja ostvari. Mnogo sam željela sam da primijenim taj hadis, i već sam skoro bila izgubila nadu da ću se ikad udati. Jer znam da nisam lijepa i privlačna... Molim te, možeš li sad s mnom ispuniti i ostatak hadisa? Možeš li ustati i predvoditi me u namazu? Hoćeš li klanjati s mnom noćni namaz?“

Razbudio se je i klanjao s njom noćni namaz. Ovaj se je čovjek zakleo Allahom da čim je predao selam i pogledao svoju suprugu, nikad nije vidio ljepše žene od nje. Ova porodica, draga braćo i sestre u islamu, danas imaju unuke koji su hafizi Kur'ana i neki od njih su na putu stjecanja znanja i zvanja učenjaka ovog ummeta.

Preveo i obradio: Nedim Botić
Preuzeto sa: n-num.com

RAMAZAN KAO NAJOPASNIJI MJESEC

Ramazan je bez sumnje najopasniji mjesec u godini, a opasnost leži u tome što iz ramazana osoba ne može izaći i da bude na pozitivnoj nuli...nego će biti jedan od dvoje:

1. Onaj koji bude klanjao namaz i trudio se pa mu se Allah smiluje i oprosti mu.
ili
2. Onaj koji ne bude niti bude klanjao namaz niti se trudio da zaradi Allahov oprost, pa time zaradi Allahovo proklestvo.


Dokaz za ovo je u hadisu Allahovog Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem kojeg prenosi Ka'b b. 'Udzre, r.a.:

"Resulullah, Sallallahu Alejhi ve Sellem je rekao: "Primaknite se mimberu!", i mi smo se primakli. Kada se popeo na prvu stepenicu mimbera rekao je: "Amin!" Kada se popeo na drugu stepenicu kazao je: "Amin!" I na trecoj stepenici je rekao: "Amin!" Kada je sišao sa mimbera rekli smo: "Allahov Poslaniče, danas smo od tebe čuli nešto što nikada prije nismo čuli!?" On je rekao: "Kada sam se popeo na prvu stepenicu mimbera Džibril, a.s., pojavio se preda mnom i rekao:

''Proklet neka je onaj ko dočeka mjesec ramazan i dozvoli da mu on prođe, a da ne zaradi oprost!''

Ja sam tada rekao: 'Amin!' Kada sam se popeo na drugu stepencu, rekao je: 'Proklet neka je onaj pred kojim se spomene tvoje ime a on ne donese salavat na tebe!' Ja sam kazao: 'Amin!' Kada sam se popeo na treću stepenicu, rekao je: 'Proklet neka je onaj ko doživi da njegovi roditelji ili jedan od njih ostare, pa ga njegovo služenje i briga o njima ne uvede u Džennet.' Ja sam rekao: 'Amin!'" [Sahih EI-Hakim, Ahmed i drugi ]

''Fulan ibn Fulan Ademijj''

12 PITANJA O RAMAZANU

12 PITANJA O RAMAZANU - ŠEJHUL ISLAM IBN TEJMIJJE

Pitanje 1: Da li je putniku bolje da posti ukoliko tokom svoga putovanja ne osjeća ni glad, ni žeđ, niti umor?

Odgovor: Postoji saglasnost među muslimanima da putnik treba prekinuti post, iako nema poteškoće. Bolje mu je da prekine post. Ako bi međutim postio, većina smatra da je njegov post dozvoljen, dok drugi smatraju da je nevažeći.

Pitanje 2: Postoji Imâm u džamiji koji je Hanafî. On je rekao svome džematu da ima knjigu u kojoj stoji da ukoliko osoba ne nanijeti post prije ponoći, ili poslije, ili tokom vremena kad doručkuje, post osobe se smatra nevažećim. Da li je ovo tačno?

Odgovor: Svi muslimani koji smatraju da su dužni da poste i namjeravaju postiti Ramazan (Ramadhân) su dužni imati Nijjah (namjeru). Ako on na primjer zna da je sutra Ramadhân, mora nanijetiti post. Post je u srcu. Svako ko zna da će učiniti nešto, to prvo mora namjeriti.

Nije međutim obavezno izgovarati nijjet. O ovome postoji saglasnost među muslimanima. Svi muslimani poste sa nijjetom a njihov post je definitivno ispravan - والله أعلم.

Pitanje 3: Mora li se post nanijetiti svaki dan?

Odgovor: Svako ko zna da je sutra Ramazan i namjerava da ga posti je nanijetio svoj post. Ovo važi bez obzira da li je on izgovorio svoj nijjet ili ne. Ovo je djelo svih muslimana. Svi oni namjeravaju da poste.

Pitanje 4: Da li je dozvoljeno prekinuti post samo zato što je sunce zašlo?

Odgovor: Ako je cijelo sunce zašlo, postač treba prekinuti svoj post, a ne treba uzimati u obzir crveni sjaj na horizontu. Kada cijelo sunce zađe, pojavljuje se mrak na istoku.

Pitanje 5: Svaki put kada osoba želi da posti on gubi svijest, pjeni mu iz usta i pada na tlo. On ostaje u ovome stanju do te mjere da se smatra ludim.

Odgovor: Ako post čini da on postaje toliko bolestan, on može ostaviti post pa nakon toga napostiti dane. Ako bi uvijek postajao takav kada posti, smatra se nesposobnim za post. Umjesto toga će za svaki propušteni dan nahraniti siromahe - والله أعلم.

Pitanje 6: Da li je trudnici dozvoljeno da ne posti ako se boji za fetus?

Odgovor: Ukoliko je žena trudna i boji se za svoj fetus, ona može prekinuti post i umjesto toga napostiti propuštene dane i za svaki propušteni dan nahraniti siromahe - والله أعلم.

Pitanje 7: Čovjek je namjerno prekinuo post a nakon toga imao i seksualni odnos. Da li je on sada dužan i da naposti taj dan i da se otkupi ili samo prvo?

Odgovor: Dužan je samo napostiti taj dan. Što se otkupa tiče, Mâlik, Ahmad i Abû Hanîfah smatraju da je dužan da se otkupi. To međutim ne kaže aš-Šâfi`î.

Pitanje 8: Čovjek je imao seksualni odnos sa svojom ženom tokom zore, dok je mislio da je još uvijek noć. Nakon toga je primijetio da je nastupila zora.

Odgovor: Postoje tri stava po ovome pitanju:

1 - On se mora i otkupiti i napostiti taj dan. Ovo je poznati stav pravne škole Imâma Ahmada.

2 - Samo je dužan napostiti taj dan. Ovo je drugi stav pravne škole Imâma Ahmada, te Abû Hanîfe, aš-Šâfi`î i Mâlika.

3 - Nije dužan ni jedno niti drugo. Ovaj stav su imali mnogi Selefi. Neki od njih su bili Sa`îd bin Džubajr, Mudžâhid, al-Hasan, Ishâq, Dâwûd (adh-Dhâhirî) i njegovi sljedbenici (Dhâhirijjah), i drugi. Oni su rekli:

"Onaj ko jede a misli da nije nastupila zora pa kasnije sazna suprotno, nije prekinuo post."

Ovo je najispravniji stav.

Pitanje 9: Šta važi ukoliko čovjek ljubi i grli svoju ženu, pa mu iz polnoga organa izađe Madhî (providna sluz koja izlazi iz polnoga organa prilikom uzbuđenja)?

Odgovor: Većina smatra da je post prekinut.

Pitanje 10: Šta vi smatrate o onome ko ne posti Ramazan?

Odgovor: Ako ne posti Ramazan zato što smatra da je to dozvoljeno a zna da je zabranjeno, obavezno ga je pogubiti. Ako bi međutim ostavio post iz lijenosti, treba se kazniti onako kako vladar smatra da je najbolje. Treba ga kazniti kaznom za blud. Ako je on neuk po ovom pitanju, prvo ga treba podučiti. Nakon toga ga treba kazniti kaznom za blud. Sve se vraća na to šta vladar smatra da je najbolje - والله أعلم

Pitanje 11: Da li je noć Noćnoga Putovanja (Lajlat-ul-Isrâ') bolja od noći Qadra (Lajlat-ul-Qadr)?

Odgovor: Za poslanika صلى الله عليه وسلم je Lajlat-ul-Isrâ' bila bolja dok je Lajlat-ul-Qadr bolja za društvo. Ono što je poslaniku صلى الله عليه وسلم darovano tokom Noći Uzdignuća (Lajlat-ul-Mi`râdž) je savršenije od onoga što mu je darovano tokom Lajlat-ul-Qadr. Sa druge strane je dar društvu savršeniji tokom Lajlat-ul-Qadr u odnosu na Lajlat-ul-Mi`râdž.

Pitanje 12: Da li su (prvih) deset dana Dhûl-Hidždžah bolji od zadnjih deset dana Ramadhâna?

Odgovor: Deset dana Dhûl-Hidždžah su bolji od deset dana Ramadhâna. Sa druge strane su zadnjih deset noći Ramadhâna bolje od deset noći Dhûl-Hidždžah. Ibn-ul-Qajjim je rekao:

"Ako razumna osoba razmisli o ovome odgovoru, on će mu biti dovoljan. Ne postoje dani u kojima su (dobra) djela draža Allâhu od deset dana Dhûl-Hidždžah. Među njima su dani `Arafah, Nahr i Tarwijah. Što se zadnjih noći Ramadhâna tiče, poslanik صلى الله عليه وسلم je bio budan tokom svih njih. Među njima se nalazi noć koja je bolja od hiljadu mjeseci."

Izvor: Medžmû`-ul-Fetâvâ (116/145)

RADOSNE VIJESTI

Prenosi se od našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem..

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ، قَالَ: قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: «مَنْ آمَنَ بِاللَّهِ وَبِرَسُولِهِ، وَأَقَامَ الصَّلاَةَ، وَصَامَ رَمَضَانَ كَانَ حَقًّا عَلَى اللَّهِ أَنْ يُدْخِلَهُ الجَنَّةَ...

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Ko bude vjerovao u Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,obavljao (propisane) namaze, postio mjesec ramazan, ima pravo kod Allaha, tebareke ve te'ala, da ga uvede u Džennet...' (Buharija)


وَعَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ قَالَ: «كَانَ رَجُلَانِ مِنْ بَلِيٍّ - حَيٍّ مِنْ قُضَاعَةَ - أَسْلَمَا مَعَ رَسُولِ اللَّهِ - صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ - فَاسْتُشْهِدَ أَحَدُهُمَا، وَأُخِّرَ الْآخَرُ سَنَةً، قَالَ طَلْحَةُ بْنُ عُبَيْدِ اللَّهِ: فَرَأَيْتُ الْجَنَّةَ، فَرَأَيْتُ الْمُؤَخَّرَ مِنْهُمَا أُدْخِلَ الْجَنَّةَ قَبْلَ الشَّهِيدِ، فَتَعَجَّبْتُ لِذَلِكَ، فَأَصْبَحْتُ فَذَكَرْتُ ذَلِكَ لِلنَّبِيِّ - صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ - أَوْ ذُكِرَ لِرَسُولِ اللَّهِ - صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ - فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ - صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ -: " أَلَيْسَ قَدْ صَامَ بَعْدَهُ رَمَضَانَ، وَصَلَّى سِتَّةَ آلَافِ رَكْعَةٍ، وَكَذَا وَكَذَا رَكْعَةً صَلَاةَ سُنَّةٍ؟»

وَزَادَ ابْنُ مَاجَهْ فِي آخِرِهِ: فَمَا بَيْنَهُمَا أَبْعَدُ مِمَّا بَيْنَ السَّمَاءِ وَالْأَرْضِ.


Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: ‘Bila su dva čovjeka iz Belijje kod Kuda'a, koja su primila Islam pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je jedan od njih šehidio, a drugi je živio poslije njega još godinu dana, pa je Talha b. Ubejdullah rekao: Vidio sam u snu da je drugi prije uveden u Džennet nego šehid, čemu sam se začudio, pa odmah po svanuću, to spomenuh Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, našta mi reče: Zar nije poslije smrti svoga kolege, postio Ramazan i klanjao oko šest hiljada rekata, rekat po rekat, godina dana?’ (Ibn Madže, Ibn Hiban, El-Bejheki, Ahmed, Šejh Albani, rahimehullah, ga je ocijenio vijerodostojnim u Es-silsiletus-sahiha.)

U predaji kod Ibn Madže, rahimehullah, se dodaje još: … stoga je udaljenost među njima kao što je razdaljina između Nebesa i Zemlje!

Priroda i vrijednost namjere

Namjera nije izgovaranje riječi: "Namjeravam uraditi to i to.'' To je prelijevanje iz srca koje teče poput osvajanja nadahnutih Allahom.

Ponekad je jednostavno, ponekad je teško. Osobi, čije je srce izuzetno kreposno, jednostavno je imati iskrenu namjeru, u većini slučajeva. Takva osoba ima srce koje teži ka korijenima dobrote, koja veoma često procvjeta dobrim djelima. A onima čija srca teže ovosvjetskim pitanjima, i njima su zaokupljena, teško je postići iskrenu namjeru, tako da čak obavezna djela ibadeta postaju zamorna i mučna.

Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: 

''Zaista se djela cijene prema namjeri i zaista će svaki čovjek dobiti ono što je naumio svojim djelom, pa ko bude učinio hidžru u ime Allaha i Njegovog Poslanika, njegova je hidžra hidžra Allahu i Njegovom Poslaniku, a ko bude učinio hidžru radi materijalne dobiti ili radi žene da bi se njome oženio, njegova je hidžra za ono za što ju je naumio." (Prenose Buhari i Muslim)
Imam Eš-Šafi rekao je: "Ovaj je hadis trećina svog znanja.''

Riječi: "Zaista se djela cijene prema namjeri" znače da su jedino djela koja su učinjena sukladno sunnetu primljena, a nagrada slijedi ukoliko je namjera iskrena, kao što je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Djela su prema njihovom ishodu.'' (1)

Slično tome, riječi: "svaki će čovjek dobiti ono što je naumio svojim djelom" znače da nagrada za djelo ovisi o namjeri koja je iza tog djela. Nakon što je iznio ovo načelo, Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, dalje kaže: " ... pa ko bude učinio hidžru u ime Allaha i Njegovog Poslanika, njegova je hidžra hidžra Allahu i Njegovom Poslaniku, a ko bude učinio hidžru radi materijalne dobiti ili radi žene da bi se njome oženio, njegova je hidžra za ono za što ju je naumio.'' Tako se prividno istovjetna djela mogu razlikovati, jer je kod svake osobe namjera za njih različita, po stupnju dobrog i lošeg.

Dobre namjere ne mijenjaju prirodu zabranjenih djela. Neuki ne smiju pogrešno protumačiti značenje ovog hadisa, i tako misliti da dobra namjera može zabranjena djela pretvoriti u prihvatljiva. Gore navedeni hadis podrazumijeva isključivo ibadet i dozvoljena djela, a ne zabranjena. Ibadet i dozvoljena djela mogu se pretvoriti u zabranjena, zbog namjere koja iza njih stoji, a dozvoljena djela mogu namjerom postati dobra ili loša, ali loša djela ne mogu postati ibadetom, čak ni uz dobru namjeru. (2)

Kada je loša namjera popraćena nedostacima u samom djelu, tada su njihova težina i kazna uvećane. Svako hvale vrijedno djelo mora imati korijen u čvrstoj namjeri, jedino tada može biti smatrano vrijednim nagrade. Temeljno načelo jeste da je namjera za djelo samo ibadet Allahu. Ako je naša namjera da se hvalimo, tada se ista djela ibadeta ustvari pretvaraju u djela nepokornosti. Što se tiče dozvoljenih djela, sva uključuju namjeru, koja ih može pretvoriti u odlična djela koja mogu čovjeka primaći Allahu i dodijliti mu dar Njegove blizine.

Vrijednost namjere

Omer ibn el-Hattab, neka je Allah zadovoljan njime, rekao je: "Najbolja su djela ona kada se čini ono što je Allah naredio, ostavlja ono što je zabranio i ima iskrena namjera za sve što Allah od nas zahtijeva:' (3)

Jedan od naših predaka rekao je: "Mnoga mala djela postaju velikim zbog namjera. Mnoga velika djela, s drugestrane, postaju malim zbog nedostatne namjere.''

Jahja Ibn Ehu Kesir rekao je: "Naučite o namjerama, jer je njihova važnost veća od važnosti djela:' Ibn Omer je jednom prilikom čuo čovjeka koji je, dok je oblačio ihrame, rekao: "O Bože! Nijet činim učiniti hadž i umru:' Zatim mu je rekao: "Nisu li, ustvari, ljudi oni koje obavještavaš o svom nijetu? Nije li Allah Onaj Koji već zna šta je u tvom srcu?"(4)

Nijet ne treba izgovarati u toku djela ibadeta, zbog toga što je dobra namjera jedino u srcu.


Iz knjige: Čišćenje duše prema prvim izvorima
preuzeto sa: Stazom islama
______________________________________
Fusnote:

1 Buhari, Kitab el-Kader, 1 1/499.

2 Ovo je predstavljeno u hadisu koji bilježi Muslim u svom Sahihu, u kojem Ebu Zerr prenosi da je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Imat ćete nagradu za sadaku, čak i kada imate spolni odnos sa svojim suprugama." Ashabi na to rekoše: "Da li ćemo uistinu biti nagrađeni za zadovoljavanje naših strasti?" A on im odgovori:':Ako imate zabranjeni odnos, činite grijeh, isto tako ukoliko imate dozvoljeni odnos, imate nagradu." Imam En-Nevevi je rekao: "Ovaj hadis jasno ukazuje da dozvoljena djela postaju djelima pokornosti, ukoliko je iza njih dobra namjera, spolni akt postaje djelo ibadeta ako je učinjen uz bilo koju od slijedećih namjera: zbližavanje sa vašom ženom, kao što je Allah, dželle šanuhu, naredio, nada da će se kao rezultat spolnog odnosa dobiti pravovjerno potomstvo; čuvanje svoje i ženine čistoće; sprečavanje zabranjenih požudnih pogleda, misli ili zabranjenih odnosa, kao i svaka druga dobra namjera.

3 Tahzib el-Asma'li-Nevevi, l / 1 73. Ebu Ishak aš-Širazi je, kako mu je bio običaj, jednom prilikom ušao u džamiju da bi nešto pojeo i uvidio je da mu je ispao dinar. Vratio se putem kojim je došao i našao ga na zemlji, ali onda ga ostavi gdje ga je našao, rekavši: "Možda nije moj, možda pripada nekome drugom''

4 Sahih, Džami '1-ulum vel-hikam, str. 1 9.

______________________________________

ALLAHOV NUZUL (SPUŠTANJE) NA DUNJALUČKO NEBO

Zabilježeno je u dvije vjerodostojne zbirke (tj. kod Buharije i Muslima) da je Ebu Hurejre prenio od Poslanika, alejhi selam, da kaže:

''Spušta se Gospodar na dunjalučko nebo u zadnjoj trećini noći, govoreći: 'Ko mi dovi da mu se odazovem? Ko traži da mu dam? Ko traži oprost da mu oprostim?''' (Zabilježili Buhari, 1145, i Muslim, 758)

Oko dvadeset osam različitih ashaba prenosi ovaj hadis od Poslanika, alejhi selam, i ehli sunnet se ujedinio na njegovom prihvatanju.


Allahov nuzul (spuštanje) na dunjalučko nebo jeste od sifata fi'lijje (Njegovih svojstava od djela) koja su povezana sa Njegovom voljom i mudrošću. To je stvarno spuštanje onako kako to dolikuje Njegovom dostojanstvu i veličini.


I nije dozvoljeno činiti tahrif (mijenjanje) u značenju: 'spuštanje Njegove naredbe', ili: 'spuštanje Njegove milosti', ili: 'spuštanje nekog od Njegovih meleka', ili bilo kakvo drugo neispravno tumačenje. – To je potpuno neispravno zbog sljedećih razloga:

Prvi: To je oprečno i kontradiktorno vanjštinskom značenju hadisa. – Poslanik, alejhi selam, je ovo spuštanje pripisao direktno Allahu, i osnovni princip jeste da se nešto pripisuje nekome samo onda kada stvarno to čini ili je uzrok da se to dogodi. S toga, pripisivanje ovoga nekome ili nečemu drugom bi bilo tahfir (mijenjanje) i oprečno je osnovnom principu.


Drugi: Takvo (pogrešno) tumačenje bi ukazivalo da nešto od riječi nedostaje, a osnovni princip je da ništa nije izostavljeno.


Treći: Spuštanje Njegove naredbe ili milosti nije specifično samo za ovaj dio noći. Čak šta više, Njegova naredba i milost su konstantni u spuštanju u svakom vremenu.


Ako bi se tada reklo da to znači da je to 'posebna naredba', ili 'posebna milost', a to se obavezno ne spušta u svako vrijeme. – Odgovor na ovakvu izjavu je taj da ako je ovakva pretpostavka i tumačenje ispravno, šta bi onda značilo to da je zadnja destinacija prilikom spuštanja 'dunjalučko nebo' – zašto se tu završava? – Pa, kakva je to korist za nas, ako se milost spušta samo do neba do kojeg nas je Poslanik, alejhi selam, obavijestio da dolazi?


Četvrti: Hadis ukazuje da ono što se spušta kaže: 'Ko Mi dovi da mu se odazovem? Ko traži da mu dam? Ko traži oprost da mu oprostim?' – A niko ne može reći nešto ovako, osim Allah.

Izvor: Alim Hasanagić @ facebook

još manja obavijest

Eselamu Alejkum
Bismillahi Elhamdulillahi Esselatu ve-Eselamu  ala Resul Muhammed ibn Abdullah Sallallahu Alejhi ve Sellem...
tek toliko da javim da mi je zauzetost ovih dana veća nego što je bila ikad...u ovom mjesecu...tak da se pišemo najranije u nedelju...ili subotu uveče...

Usmrti me kao muslimana i daj da budem sa dobrima

Život je putovanje

Od samog početka stvaranje čovjek je na putovanju.On je putnik i nije mu dozvoljeno da stane sve dok ne stigne u Džennet ili Džehennem.Pametan je onaj čije je putovanje zasnovano na teškoćama i opasnostima.Obično je teško tražiti zadovoljstva i olakšanja tokom njega jer ona trebaju biti postignuta nakon što je putovanje okončano.Svaki korak i svaki uzdisaj koji se napravi tokom ovog putovanja ga neće zaustaviti.Dokazano je da putnik priprema opskrbu za put koja će ga odvesti do njegovog konačnog cilja.Tako ako zastane, spava ili odmara on to čini pripremajući se da završi svoje putovanje.


Razmišljanje


Učenjaci su se složili da je zaokupljanje sebe sa razmišljanje umjesto idenja zapravo stajanje ali ako iskoristimo vrijeme koje se potroši razmišljanjem u činjenju nekog dobrog djela, bilo javnog ili tajnog, povećanja našeg znanja ili jačanjem naše vjere, ono bi imalo prioritet.Čovjek će biti proživljen shodno vrsti djela koja je učinio sa znanjem, namjerom i voljom.Tijelo će biti proživljeno u skladu sa njegovim djelima bila ona dobra ili loša.Kada budemo napustili ovaj svijet vidjet ćemo stvarnost toga.Onoliko koliko je tvoje srce blisko Allahu ti ćeš biti sklonjen od ljudi i od mješanja sa njima i onoliko koliko čuvaš svoju tajnu i volju, Allah će te štititi.Srž svega ovoga je istina monoteizma, potom istina poznavanja Pravog puta i potom istina djela.I budi na oprezu od ljudi koji te traže i koji poznaju tvoj cilj jer su oni ogromna bolest.


Ibn Kajjim