ROBOVI MILOSTIVOG (2. dio)

Druga osobina: 

Ustrajnost pri obavljanju namaza, naručito noćnog namaza (kijamu-lejl)

الصفة الثانية : محافظتهم على الصلاة، لاسيَّما قيام الليل

Allah kaže:

وَالَّذِينَ يَبِيتُونَ لِرَبِّهِمْ سُجَّدًا وَقِيَامًا

I oni koji provode noć pred Gospodarom svojim, čineći sedždu i stojeći. [25:64]

Jedna od vidljivih osobina robova Milostivog je ustrajnost u obavljanju namaza, koji je glavni oblik tjelesnog obožavanja. Oni plodonosno obavljaju kako obavezne tako i dobrovoljne namaze a naročito noćni namaz koji je jako naglašen sunnet Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Postoje mnogi hadisi koji ukazuju na osobinu pravovjernih koja je obavljanje noćnog namaza i postoji direktan ajet koji govori da je to od osobina robova Milostivog.

Među predajama gdje se spominje obavljanje noćnog namaza su i riječi Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: ''Nakon obaveznih namaza najbolji namaz je salatul-lejl (namaz u noći).''

Takođe je rekao: ''Čvrsto se držite noćnog namaza jer je on praksa časnih ljudi prije vas i to je od oblika približavanja vašem gospodaru, on briše loša djela i spriječava grijehe.''

Što se tiče noćnog namaza, Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ih je obavljao u svim vremenima noći. Obavljao ih je u ranijem dijelu noći, sredini noći i u zadnjem dijelu noći. Kasnije je uveo u redovnu praksu da stoji na kijamu u zadnjem dijelu noći sve do prve zore. ovo je najbolje vrijeme za klanjanje noćnog namaza jer Gospodar svih svijetova silazi do nama najbližeg neba. Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Naš Uzvišeni Gospodar svake se večeri spušta na zemaljsko nebo u zadnjoj trećini noći i govori: ‘Ko Me moli,pa da mu se odazovem, ko nešto traži pa da mu dam, ko od Mene oprosta traži, pa da mu oprostim.'' (Buhari, Fethu-l-bari 11/128)

Tako da svaki rob koji se brine za svoju dušu treba da ima određenu količinu noćnog namaza koju obavlja, pa makar to bilo malo, kako bi zadobio ovu osobinu.
Ova veza koju robovi Milostivog imaju sa noćnim namazom je radnja ibadeta, intimna stvar u vremenu ponizosti i straha od Allaha dok odlaze na sedždu, ruku i kijame.
Pa ako je ovo njihov odnos naspram noćnog namaza kojeg Allah nije učinio obaveznim šta je onda tek sa dobrovoljnim namazima koji su najveći stubovi vjere nakon šehadeta. nema sumnje da su oko njih još više zabrinuti i još više ih čuvaju.

*Svi spomenuti hadisi su ocjenjeni vjerodostojnim od šejha Albanija.

OSOBINE ROBOVA MILOSTIVOG (Abdurezak El-Abbad El-Bedr) serijal:
1. https://trebasilma.blogspot.com/2020/03/robovi-milostivog-uvod-abdurezak-el.html
2. https://trebasilma.blogspot.com/2020/03/robovi-milostivog-1-dio.html
3. https://trebasilma.blogspot.com/2020/03/robovi-milostivog-2-dio.html

4. https://trebasilma.blogspot.com/2020/09/robovi-milostivog-3-dio.html

INTERNET KAO ISPIT 5. dio

8. Opreznost pri iznošenju stavova

Ono što priliči razumnom čovjeku jeste da ne požuruje u iznošenju svog stava o svakoj stvari, te da ne govori o svemu što zna, nego da vodi računa o koristi; tako da ne treba da daje svoje mišljenje o svakoj maloj ili velikoj stvari, i ne mora da priča o svakoj novoj stvari; stoga što možda nije stvorio ispravnu sliku o toj stvari, ili je možda izvršio pogrešnu pretpostavku i uzeo neispravan stav, a Arapi su još od davnina u narodnoj izreci rekli: „Greška je opskrba brzopletih.“

Za razliku od toga, ako bi zastao i razmislio, to bi bilo bliže zdravom i čistom razmišljanju i sazrijevanju mišljenja i bliže je tome da takav bude sačuvan od greške.

Arapi su pohvalno govorili o onom koji pomno razmatra stvari, razmišlja, sagleda stvari i s vana i iznutra, pa su rekli o njemu: „Zaista je takav spretan i okretan.“

Naprotiv nije ni od mudrosti da čovjek iznese svoj stav u svemu što poznaje, čak ako je i razmislio o toj stvari i pogodio istinu; pa nije svako mišljenje za razglasiti, niti sve ono što se zna za kazati.

Naprotiv mudrost nalaže da čovjek sačuva svoje mišljenje osim ako to situacija zahtijeva, i proizilazi iz mudrosti i koristi, te da to učini savjetujući se, posebno ako se radi o krupnim stvarima.

Odmjeri govor prije no zboriš, jer

govornik ukazuje na razum ili mahanu.

Jedan od mudrih je rekao: „Zaista u početku govora je iskušenje koje zadivljuje i začuđujuća žurba; pa kada se um smiri, te počne trezveno razmišljati i kada se duša dovede u red – onda neka ponovo sagleda stvari  i neka radost njegova u dobrom djelu bude jednaka žalosti njegovoj pri pogreški.“

Ibn Hibban, Allah mu se smilovao, je rekao: „Blag gotovo da je nedostižan, kao što onaj koji požuruje nikada ne stigne, pa tako i onaj koji prešuti gotovo nikada da ne zažali, a onaj koji prozbori gotovo nikada da se ne sačuva. Onaj koji požuruje govori prije nego li spozna stvari, odgovara na pitanja prije nego razumije, zahvaljuje mu se prije nego ga provjerimo, a zatim bude pokuđen nakon pohvale; čvrsto odluči prije nego i razmisli, a uradi prije nego li i odluči.

Onoga koji požuruje stvari prati žalost i napušta ga spokoj, a Arapi su davali nadimak brzopletosti: „Majka žalosti“.

Prenosi se lancem prenosilaca od Omera ibn Habiba da je rekao: „Rečeno je: ’Ne postoji onaj ko požuruje da je uspio, niti srdit da je srećan bio, niti dokolica koji nečemu jarko teži, niti plemenit koji je zavidan, niti gramziv koji je bogat, niti dosadnjaković koji prijatelje ima.“

 Zbog toga sam pomno istražio savjete mudrih, naročito onda kada se radilo o onome što je opasna stvar. Mutenebbi je rekao:

Ispravan stav je prije hrabrosti hrabrih

To je prvo a ona je mjestu drugom

Pa ako se pri nekom razumnom nađu

uzdignut će se iznad svake visine.

I rekao je:

Pri čovjeku svaka hrabrost bogatstvo je

a nema je ravnoj onoj kod mudrog.

 9. Umjerenost u prezentiranju

Ono što priliči razumnom jeste da bude pravedan kada nešto izlaže, da bude oprezan od pretjerivanja i uveličavanja stvari, jer stvarnost se gubi između pretjerivanja i preuveličavanja na jednoj strani, i umanjivanja i zanemarivanja na drugoj strani. Arapi su rekli u jednoj od poslovica: „Najbolji od ljudi je onaj ko je umjeren.“

IZVOR: Internet: ispit za iman, odgoj i razum Muhammed b. Ibrahim el-Hamed

1. https://trebasilma.blogspot.com/2014/10/internet-kao-ispit.html
2. https://trebasilma.blogspot.com/2014/10/internet-kao-ispit-2dio.html
3.
4.

5. https://trebasilma.blogspot.com/2020/03/internet-kao-ispit-5-dio.html

ROBOVI MILOSTIVOG (1. dio)

Prva osobina: 

Pribranost, staloženost, dostojanstvo i poniznost prema Allahu i Njegovim robovima

Allah kaže:

وَعِبَادُ الرَّحْمَـٰنِ الَّذِينَ يَمْشُونَ عَلَى الْأَرْضِ هَوْنًا وَإِذَا خَاطَبَهُمُ الْجَاهِلُونَ قَالُوا سَلَامًاA robovi Milostivog, oni koji hodaju po Zemlji ponizno, i kad im se obrate neznalice, kažu: "Selam!" [25:63]

Jedna od karekteristika i lijepih osobina robova Milostivog je njihova poniznost prema Allahu i Njegovim robovima tako da se ponašaju pribrano, staloženo, mirno i dostojanstveno. Ovo je poniznost koja se jasno vidi iz načina na koji hodaju i iz njihovog vanjskog izgleda što je jedan od plodova i plodova njihovog imana.

Ibn Abbas radialllahu anhu komentarišujući Allahove riječi kaže:

الَّذِينَ يَمْشُونَ عَلَى الْأَرْضِ هَوْنًا

… oni koji hodaju po Zemlji ponizno …

Tj. hodaju u pokornosti, praktikuju samokontrolu i imaju poniznost prema drugim ljudima.

Jedan od pokazatelja njihove poniznosti prema drugima i sebi je da ako naiđu na glupake i neznalice oni ipak im se obrate sa odgovarajućim i stvarnim govorom bez ikakvih osobina glupaka i neznalica. ovo je značenje Allahovih riječi: 

وَإِذَا خَاطَبَهُمُ الْجَاهِلُونَ قَالُوا سَلَامًا

… i kad im se obrate neznalice, kažu: "Selam!''

Što znači: Riječi očišćene od grijeha i ružnoće (tj. ne odnosi se ajet samo na riječ ''selam'' nego na sav govor prikladan robu milostivog)

Na ovaj način će se sačuvati od dva posrtaja, posrtaja nogu i posrtaja jezika.

Ibn Kajjim rahimehullah je rekao:
Postoje dva glavna oblika posrtaja, posrtaj nogu i posrtaj jezika. A oba su spomenuta zajedno u Allahovim riječima:

وَعِبَادُ الرَّحْمَـٰنِ الَّذِينَ يَمْشُونَ عَلَى الْأَرْضِ هَوْنًا وَإِذَا خَاطَبَهُمُ الْجَاهِلُونَ قَالُوا سَلَامًا

A robovi Milostivog, oni koji hodaju po Zemlji ponizno, i kad im se obrate neznalice, kažu: "Selam!" [25:63]

Tako ih Allah spominje da su uspravni i postojani kako u izrazima koje koriste tako i u svojim koracima.

Ovi ljudi ne odgovaraju na ružno ponašanje neznalica i glupaka istom mjerom i načinom. Nego se okreću od njih i obraćaju im se riječima čistim od mrlja. Tako odgovaraju na loše ponašanje lijepim kao što Allah spominje u ajetu:

وَلَا تَسْتَوِي الْحَسَنَةُ وَلَا السَّيِّئَةُ ۚ ادْفَعْ بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ فَإِذَا الَّذِي بَيْنَكَ وَبَيْنَهُ عَدَاوَةٌ كَأَنَّهُ وَلِيٌّ حَمِيمٌ * وَمَا يُلَقَّاهَا إِلَّا الَّذِينَ صَبَرُوا وَمَا يُلَقَّاهَا إِلَّا ذُو حَظٍّ عَظِيمٍ

Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni. [41:34-35]

Što se tiče ljudi ima ih koji po ovim mjerilima spadaju u mnoge različite kategorije po pitanju njihovog ponašanja prema drugima. ono što musliman treba da radi radi ovog i slijedećeg svijeta i ulijepšavanja svoga ponašanja je da na sebe primjeni osobinu koju Allah spominje u ovim ajetima kao osobinu robova Milostivog. Na ovo se odnosi i da odgovori na loše ponašanje dobrim i da bude ponizan prema Allahovim robovima sve jedno kakvo njihovo ponašanje bude.

Ali čak i prije ovog on mora tražiti od Allaha pomoć u svakoj stvari kojoj radi i da od Allaha traži da mu podari lijepo ponašanje i karakter i da ga odvrati od lošeg ponašanja i lošeg karaktera. ovo se vjerodostojno navodi i od Allahovog Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem da je otpočinjao namaz sa dovom:

اهْدِنِي لأَحْسَنِ الأَخْلاَقِ لاَ يَهْدِي لأَحْسَنِهَا إِلاَّ أَنْتَ وَاصْرِفْ عَنِّي سَيِّئَهَا لاَ يَصْرِفُ عَنِّي سَيِّئَهَا إِلاَّ أَنْتَ

Uputi me na lijep karakter/ahlak a niko ne upućuje sem tebe. I odvrati me od lošeg ahlaka/karaktera i niko ne može odvratiti sem Tebe. 

Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nas je takođe podučio da kad izlazimo iz kuće kažemo:

اللَّهُمَّ أَعُوذُ بِكَ أَنْ أَضِلَّ أَوْ أُضَلَّ أَوْ أَزِلَّ أَوْ أُزَلَّ أَوْ أَظْلِمَ أَوْ أُظْلَمَ أَوْ أَجْهَلَ أَوْ يُجْهَلَ عَلَيَّ

Gopodaru moj, utječem ti se od toga da u zabludi budem, ili me neko u zabludu dovede, da nekog na grijeh navedem ili me neko na grijeh navede, da nekom nepravdu učinim ili mi neko nepravdu učini, da neznalica budem ili me neko na neznanje navede

U ovoj dovi se nalazi zaštita roba od lošeg ponašanja prema drugima i od toga da se drugi loše ponašaju prema njemu.


*Svi spomenuti hadisi su ocjenjeni vjerodostojnim od šejha Albanija.

OSOBINE ROBOVA MILOSTIVOG (Abdurezak El-Abbad El-Bedr) serijal:
1. https://trebasilma.blogspot.com/2020/03/robovi-milostivog-uvod-abdurezak-el.html
2. https://trebasilma.blogspot.com/2020/03/robovi-milostivog-1-dio.html
3. https://trebasilma.blogspot.com/2020/03/robovi-milostivog-2-dio.html

4. https://trebasilma.blogspot.com/2020/09/robovi-milostivog-3-dio.html

ROBOVI MILOSTIVOG Uvod (Abdurezak El-Abbad El-Bedr)

Sva zahvala neka je Allahu i neka je salavat i selam na Allahvog Poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih u dobru slijede oponašajući njihove primjere. Dalje.
Položaj onoga ko je rob Allahu je velik položaj tj. to je najplemenitiji položaj za koji je Allah pohvalio Svoje poslanike i njihove pomagače. U mnogo ajeta Allah spominje one koji ispunjavaju ovaj položaj spominjući uz to i Svoje ime dajući im počast i ukazujući na uzdignutost njihovog položaja. Allah spominje mnoštvo osobina i blagoslovljenih naziva za ljude koji su na ovom položaju. Spomenuti su na mnogo mjesta u predajama kako bi se muslimani trudili da sebi pripišu ove kvalitete i osobine i da se ponašaju u skladu sa osobinama koje nazivi nose sa sobom. Radeći tako pridobit će veliku čast kod Gospodara svih svjetova.

Od najčasnijih mjesta na kojima Allah spominje osobine svojih robova je u ajetu pri kraju sure El-Furkan. Ovdje Allah spominje osam osobina počinjući sa:

وَعِبَادُ الرَّحْمَـٰنِ الَّذِينَ يَمْشُونَ عَلَى الْأَرْضِ هَوْنًا

A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji ponizno/mirno hodaju, .... (25:63)

Dobijamo naznaku da je velika razlika u ovim ljudima radi značenja riječi Er-Rahman ( prevod značenja Milostivi) i onoga na šta to ukazuje. Jer je iz Njegove milosti da je ove ljude uputio u iman i uzdigao ih da budu pokorni Milostivom i približio ih Sebi.

Allah navodi njihove osobine počinjući svaku slijedeću osobinu sa riječima:

وَالَّذِينَ

i oni koji …

I zatim završava spominjujući velike nagrade koje im je pripremio. Tako da svaki musliman koji radi da bi se spasio i ostvario vječnu sreću treba da razmisli o opisima robova Milostivog koji se spominju u ovom poglavlju. Na ovaj način će upoznati osobine i moći raditi na ostvarivanju i primjenjivanju tih osobina na sebi na najpotpuniji način.

OSOBINE ROBOVA MILOSTIVOG (Abdurezak El-Abbad El-Bedr) serijal:
1. https://trebasilma.blogspot.com/2020/03/robovi-milostivog-uvod-abdurezak-el.html
2. https://trebasilma.blogspot.com/2020/03/robovi-milostivog-1-dio.html
3. https://trebasilma.blogspot.com/2020/03/robovi-milostivog-2-dio.html

4. https://trebasilma.blogspot.com/2020/09/robovi-milostivog-3-dio.html

Namaz i jasan propis onoga ko ga ostavlja

Ibnul-Kajjim, rahimehullah, je u svojoj knjizi “Es-salatu ve hukmu tarikiha” (“Namaz i propis onoga ko ga ostavlja”) detaljno govorio o propisu onoga ko ostavlja namaz koristeći kao dokaz mnogobrojne ajete i hadise koji ukazuju na kufr (nevjerstvo) ostavljača namaza, ne ostavljajući prostora sumnji u ispravnost toga mišljenja.

Od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se više od 30 hadisa koji, različitim tekstom, ukazuju na kufr (nevjerstvo) ostavljača namaza, ili ukazuju da je to širk, ili ukazuju da je takav izašao iz vjere. Ili, ukazuju na uzdizanje Allahove zaštite (zimmeta) od njega. Ili, pak, ukazuju na sačuvanost (krvi i imetka) onoga ko klanja naš namaz i okreće se našoj Kibli. Ili, s druge strane, pak tekst da se na Sudnjem danu od ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, neće pozivati osim vjernici, a znak po kojem će se raspoznavati jeste – abdest. Ili, tekst koji ukazuje da će iz Vatre izaći svaki vjernik (muvehhid), a znak na osnovu kojeg će se oni prepoznati jeste sačuvanost (od vatre) dijelova tijela koji su padali na sedždu.

A ja ću od tih hadisa spomenuti slijedeće:

Hadis kojeg bilježi Muslim (1/88, 134) od Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhu, da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Između čovjeka i širka i kufra je ostavljanje namaza”. A u rivajetu Tirmizije (5/13, 2618): “Između kufra i imana jeste ostavljanje namaza”. A kod Nesaija (1/232): “Ono što razdvaja čovjeka od kufra jeste ostavljanje namaza”.

Isto tako bilježe imam Ahmed (5/364), Tirmizi (5/13, 2621), Nesai (1/231), Ibn-Madže (1/564, 1079) i ostali od Burejde el-Eslemija, radijallahu anhu, da je rekao:

“Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ugovor koji razdvaja između nas i njih jeste namaz. Pa ko ga ostavi – nevjernik je”. Hadis je skupina učenjaka ocijenila vjerodostojnim poput Tirmizija, Nesaija, Hakima, Ibn-Hibbana i ostalih, Allah im se smilovao. A nema sumnje da se pod kufrom ovdje cilja na veliki kufr, kao što ćemo to kasnije pojasniti.

Šta je očigledno u meseli ostavljanja namaza?


Očigledno je da se niko ne treba dvoumiti kada je riječ o pitanju nevjerstva onoga ko ostavlja namaz, i to zbog dvije stvari pored gore navedenoga, koje oni – koji su suprotnog mišljenja – ne mogu izbjeći.


1. Prva stvar: Kufr onoga ko ostavlja namaz jeste veliki kufr, i njegov izlazak iz vjere je upravo ono što su razumjeli ashabi. U kontekstu govora onih koji ostavljača namaza smatraju nevjernikom šejh Usejmin, rahimehullah, kaže [Šerhu el-mumti']: “Što se tiče govora ashaba njih je puno. Prenosi se od 16 ashaba, a među njima je i Omer b. el-Hattab”. A spomenut ćemo i govor nekih učenjaka koji su shvatili da se govor ashaba odnosi na veliki kufr koji izvodi iz vjere.


Evo nekih od tih predaja:

- Predaja Omera, radijallahu anhu, koju bilježi Ibn Ebi-Šejbe [El-Iman 34, 103]; Mervezi [Ta’azimu kadris-salati 2/892, 923 sve do 929]): “Nema udjela u islamu onome ko ostavi namaz”. Lanac predaje je vjerodostojan do Omera, radijallahu anhu. Prenosi se od Omera preko više puteva. Predaja jasno ukazuje da Omer, radijallahu anhu, smatra onoga ko ostavlja namaz nevjernikom velikog kufra, kao što ćemo pojasniti.

-Predaja Huzejfe, radijallahu anhu, a koju bilježi Buharija (1/215, 791), kada je rekao čovjeku koga je vidio da ne upotpunjava ruku’u i sedždu: “Nisi klanjao! I kada bi umro, umro bi mimo fitre u kojoj je Allah stvorio Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem”.

Adžurijj, rahimehullah, nakon sto je spomenuo ovu i druge predaje, kaže [Šeria’, 1/296]: “Ovo upućuje da je namaz od imana, tako da onaj ko ne klanja – nema ni imana ni islama.”

Hafiz Ibn-Hadžer kaže [Fethul-Bari, 2/321]: “Ovu predaju su kao dokaz uzeli oni koji ostavljača namaza smatraju nevjernikom, jer je očevidno da je Huzejfe negirao islam onome ko je izostavio neke od njenih ruknova, tako da je negiranje islama onome ko ga je u potpunosti ostavio preče”.

- Predaja Džabira, radijallahu anhu, koju bilježi Mervezi [Ta’azimu kadris-salati, 2/877-892], od Mudžahida da je upitao Džabira: “Šta je kod vas za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, razdvajalo kufr od imana?” Pa je rekao: “Namaz!”

Isto tako, preko Ebu-Zubejra da je čuo Džabira b. Abdullaha da je, kada ga je neki čovjek upitao: “Jeste li grijeh smatrali nevjerstvom?”, rekao: “Ne, ali između čovjeka i kufra jeste ostavljanje namaza”.

Sened prvog hadisa je dobar (hasen) zbog Muhammeda b. Ishaka, koji je ovdje ispoljio da je čuo. A sened drugog hadisa je vjerodostojan. Džabir, radijallahu anhu, je pojasnio da je kod njih za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, granica između kufra i imana bila namaz. Te da su pod kufrom podrazumijevali veliki kufr, jer je Džabir napravio razliku između kufra koji je ovdje ostavljanje namaza i grijeha kojeg – kada čovjek učini, ne postaje nevjernik. A kada ostavljanje namaza ne bi bilo veliki kufr, ne bi u razdvajanju njega i grijeha bilo ikakve koristi.


2. Druga stvar: Smatranje onoga koji ostavlja namaz nevjernikom nije mišljenje jednog dijela ashaba, već se prenosi njihov koncenzus. Šejh Usejmin kaže [Pitanja putem telefona od strane uprave daveta u Kataru]: “Došli su dokazi iz Kur’ana, sunneta, zdravog rezoniranja i koncenzusa ashaba kojeg prenosi više učenjaka da je ostavljač namaza nevjernik: bit će vječito u Vatri, i ne spada pod Allahovu volju – mešiet (u oprostu)”.

Ja cu samo spomenuti one koji prenose koncenzus:

-Maloprijašnji govor Omera, radijallahu anhu: “Nema islama onome ko ostavi namaz!”, a drugom rivajetu: “Nema udjela u islamu onome ko ostavi namaz!”

U svojoj knjizi “Es-salatu ve hukmu tarikiha” (“Namaz i propis onoga ko ga ostavlja”), Ibnul-Kajjim je ovo svrstao u koncenzus ashaba kada je riječ o kufru ostavljača namaza, rekavši o Omeru: “Ovo je izgovorio u prisustvu ashaba i oni mu to nisu negirali. Slično ovome smo spomenuli i od Muaza b. Džebela, Abdur-Rahmana b. Aufa i Ebu-Hurejre, i ne zna se da im je i jedan ashab oprečan u tome”.

- Navedene riječi Džabira, radijallahu anhu, kada ga je Mudžahid upitao: “Šta je kod vas, za vrijeme Posalnika, sallallahu alejhi ve sellem, razdvajalo kufr od imana?” Pa je rekao: “Namaz”. U ovome je dokaz koncenzusa, i još više od toga: a to je da ovaj hadis ima propis merfu- hadisa, kao što je ustanovljeno u knjigama mustalaha jer se događaj pripisuje vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

- Abdullah b. Šekik, plemeniti tabi’in, koji je sreo velike ashabe kaže: “Ashabi nisu smatrali ostavljanje nijednog djela kufrom, osim namaza”. Predaju bilježe Tirmizi (5/14, 2622) Mervezi [Ta’azimu kadris-salati 2/904, 948]; lanac predaje je vjerodostojan. Predaju su vjerodostojnom ocijenili: Hakim, Nevevi i Albani, rahimehumullah.

Ševkani kaže [Nejlul-evtar 1/372]: "Očigledno je iz njegovoga izraza (Abdullaha b. Šekika) da je oko ovih riječi koncenzus ashaba jer njegove riječi: “Ashabi Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem” upućuju na spomen veće grupe ljudi koja je ujedinjena na jednom stavu.”

-Koncenzus prenosi i imam Ishak b. Rahevejh. Mervezi kaže [Ta’azimu kadris-salati 2/929]: “Čuo sam Ishaka gdje kaže: “Pritvrđeno je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je ostavljač namaza kafir, i to je bilo mišljenje učenjaka od vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa do dan-danas da je onaj ko namjerno ostavi namaz bez ikakva opravdanja tako da prođe čitavo namasko vrijeme, kafir”.

- I kaže Ibn-Nasr el-Mervezi [Ta’azimu kadris-salati, 2/925]: “Spomenuli smo predaje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje govore o kufru onoga ko ostavlja namaz i njegovom izlasku iz vjere te dozvoljenosti borbe protiv onoga koji se sustegne od njegova obavljanja. Od ashaba, radijallahu anhum, se prenosi isto tako i nije nam prenešeno od nijednog od njih nešto što je oprečno tome”.

Odgovarajući onima koji u ovoj meseli nisu uzeli govor ashaba, Ibn-Hazm kaže [Muhalla, 2/242]: "Ne znamo da je iko oprečan ashabima koje smo spomenuli. Oni grde kada je neko oprečan jdnom ashabu onda kada se to podudara sa njihovim prohtjevima, a prenosi se od Omera, Muaza, Abdur-Rahmana b. Aufa, Muaza b. Džebela, Ebu-Hurejre i ostalih ashaba, radijallahu anhum, da je onaj ko jedan farz ostavi namjerno tako da istekne njegovo vrijeme kafir, murtedd (otpadnik od vjere)”.

- Kaže Abdul-Hakk el-Ešbili u svojoj knjizi “Namaz” (Njegov govor prenosi Ibn-Kajjim u svojoj knjizi “Namaz i propis onoga ko ga ostavlja”, 67. str.): “Skupina ashaba i onih koji su došli nakon njih su smatrali nevjernikom onoga ko ostavi namaz namjerno tako da istekne njegovo vrijeme. Od njih su: “Omer ibnul-Hattab, Muaz b. Džebel, Abdullah b. Mes'ud, Ibn-Abbas, Džabir i Ebu-Derdaa. To se prenosi i od Alije, a oni su ashabi”.

IZVOR: KNJIGA ''GOVOR UČENJAKA O UVRŠTAVANJU DJELA TJELESNIH ORGANA I UDOVA U POJAM IMANA'' (Dr.Isam b. Abdullah es-Senani, recenzija Salih ibn Fevzan el-Fevzan) ; uvod preuzet sa www.stazomislama.com



Tekst na istu temu (Da li se 4 imama smatraju većinom učenjaka i propis ostavljača namaza): https://trebasilma.blogspot.com/2018/02/da-li-se-4-imama-smatraju-vecinom.html

Propis ogrlica od ćilibra

Propis ogrlica od ćilibra (baltičke smole, jantara, ambera)

''Za roditelje koji traže način da umanje dječiju bol na ''prirodan'' način ćilibarske ogrlice nude obećanje koje se lahko prodaje. Zavežite oko vrata vašeg djeteta i supstanca Jantarna kiselina (butandionska kiselina) koja ublažava bol će iscuriti iz kamenčića pod kožu i zatim u krv i time će olakšati bolove, barem tako kažu reklame.

Međutim ne postoji nikakav naučni dokaz koji ukazuje da nošenje ogrlica od baltičke smole olakšava ikakvu bol. Među ostalim kaže i dr. Howard Jeffries čak naprotiv stručnjaci iz tog polja kažu da je to fizički nemoguće. I američka uprava za hranu i lijekove nije odobrila nikakve proizvode u obliku nakita i upozorilo je protiv njihovog korištenja.

''Međutim na drugu stranu imamo veoma ozbiljne izvještaje koji navode smrt i gušenja prilikom korištenja ovih proizvoda.'' Spominje dr. Scott Gottlieb (bivši) zvaničnik uprave za hranu i medicinu SAD-a.

Djeca mogu prestati disati ako se ogrlica zakači previše usko uz vrat ili ako se zakači za neki predmet poput kolijevke ili čak staviti kamenčiće u usta i time doći u opasnost od gušenja.

I tu postoji očit i velik rizik. Dodaje dr. Gottlieb.

Kako bi trebale da rade?
Kada se nose uz kožu oko vrata ili ruke ćilibarski kamenčići navodno postaju topliji i onda puštaju jantarsku kiselinu koja bi onda trebala da kroz kožu ulazi u krvotok i time smanjuje bol.

Aaron Celestian doktor nauka i kustos mineralnih nauka pri narodnom muzeju u Los Angeles-u kaže da zaista zaista u ćilibarskim ogrlicama ima jantarske kiseline ali da nema načina da ona bude apsorbirana u kožu. ''Sa hemijske perspektive mora postojati način da se jantarska kiselina oslobodi iz ćilibra a to se dešava samo pod visokim temperaturama.'' Kaže Celestian.

A pod visokim temperaturama misli se na preko 200 stepeni celzijusa.

''Apsurdno je uopšte razmišljati o tome ali da ljudska koža bi trebala imati smrtonosnu temperaturu prije nego li ćilibar otpusti išta od jantarske kiseline. A čak i tad samo bi djelić ćilibra došao u kontakt sa kožom u obliku jantarske kiseline.''

Tako da čak i kada bi temperatura vašeg djeteta nekako dosegla 400 stepeni farenhaita ili preko 200 stepeni celzijusa količina jantarske kiseline bi bila toliko neznatna da bi imala ikakav efekat.

Neki prodavači ćilibarskih ogrlica dodaju da one smanjuju upale i lučenje pljuvačke kod djeteta međutim i za to svakako ne postoji nikakav dokaz.

Nakon smrti jednog djeteta u 2018. godini uprava za hranu i lijekove SAD su izdale upozorenje za korištenje ovih proizvoda međutim s druge strane istraživanja u Kanadi pokazuju da niti jedan od ovih proizvoda ne dolazi sa upozorenjem na moguće gušenje.''

Izvor: https://parenting.nytimes.com/childrens-health/amber-teething-necklaces?fbclid=IwAR0PqE4i1u1NcaVX1nxwA6iPW7X-2v8qIkboSCNuMdR2QJCvIfh7yj2XoHE

Šejh ibn Usejmin rahimehullah spominje načine liječenja u Medžmu fetava-ve-resail-ul-usejmin (17/70.)

Allah Uzvišeni je dao lijek u dvije kategorije:

1. Lijek (sebeb za izliječenje) koji je propisan u islamu poput Kur'ana i dove. Kao što je Allahov Poslanik Sallallahu Alejhi ve Sellem rekao za suru El-Fatiha: ''Kako si znao da je ona rukija.'' Takođe Allahov Poslanik Sallallahu Alejhi ve Sellem je znao činiti rukiju učeći dovu tražeći od Allaha da sebebom njegove dove izliječi nekoga.

2. Fizički način poput običnih lijekova koji su poznati u šerijatu poput meda. ili kroz iskustvo i testiranje popu nekih lijekova i sredstava (čajeva, doktorskih lijekova i alternativnih lijekova). Za ovu kategoriju efekat mora biti direktan a ne zamišljeni. Ukoliko se dokaže da nešto ima direktan efekat onda ga je dozvoljeno koristiti pri bolesti i za liječenje će doći Allahovom dozvolom. Međutim ako je nešto zamišljeno i nešto što bolesnik mora zamisliti kako bi mu donijelo psihičko olakšanje onda nije dozvoljeno i to ne dokazuje da je to lijek. Radi toga je i zabranjeno da ljudi nose halke, narukvice, končiće i slično čime navodno otjeruju bolesti. Za to nema dokaza u šerijatu niti je dokazano kroz praksu i testiranje. Tako da ako nema šerijatskog niti naučnog dokaza da je nešto lijek onda to nije ni dozvoljeno uzeti kao lijek jer onda se time čini širk Allahu jer On je jedini koji daje da je nešto uzrok da nešto liječi.''


Šejh ibn Usejmin rahimehullah takođe kaže:
Što se tiče nošenja halki, ogrlica i sličnog. Ako onaj koji je nosi misli da ono daje nešto samo od sebe neovisno od Allaha onda je on mušrik u smislu velikog širka što je nasuprot tevhida rububijeta jer time vjeruje da ima još gospodara mimo Allaha.

Ako misli da je sredstvo ali da ne liječi samo od sebe onda je to mali širk jer ako neko vjeruje da nešto liječi kada to ne liječi onda je pripisao nešto Allahu jer smatra da je to način a Allah ga nije učiio takvim.
Kraj citata iz: Medžmu'u fetava ve resail-ul-usejmin 9/155

Abdullah b. Ukejm prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:

“Ko na sebe okači nešto, biće tome i prepušten” 

(Et-Tirmizi (2072), Ahmed, 4/311, i El-Hakim, 4/216.)

Izvor: https://islamqa.info/en/answers/192206/ruling-on-dealing-in-so-called-healing-crystals?fbclid=IwAR3cs1BDqAr_UhneEq7Z5YRXqoMl87PGZLxjDv22GRJtLMjibYIMBgiEVPw

Ko ima pravo da čini tekfir?

Pitanje:
Ko ima pravo da protekfiri nekoga? Da li je dozvoljeno običnom čovjeku da čini konkretan tekfir pojedinca (tekfir muajin) koji je pao u očiti kufr i ko poznaje osnove tekfira i njegove prepreke? Ii je na nama da mu kažemo da to ne čini i da to ostavi sudijama, kadijama, muftijama i učenjacima?

Odgovor:
Kao što si spomenuo, obična osoba koja poznaje propise tekfira i njegove prepreke ima pravo da čini tekfir.

To je ono što smo vidjeli od doba Allahovog Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem pa sve do danas. A što se tiče onoga ko nije upoznat njemu nije dozvoljeno radi hadisa: ''Ko god kaže svome bratu ''o kafire'' to se vraća na jednog od njih.''

Odgovorio: Ali ibn Hudejr El-Hudejr
U drugoj traci šejh takođe objašnjava značenje navedenog hadisa:

حَدَّثَنَا أَبُو بَكْرِ بْنُ أَبِي شَيْبَةَ، حَدَّثَنَا مُحَمَّدُ بْنُ بِشْرٍ، وَعَبْدُ اللَّهِ بْنُ نُمَيْرٍ، قَالاَ حَدَّثَنَا عُبَيْدُ اللَّهِ بْنُ عُمَرَ، عَنْ نَافِعٍ، عَنِ ابْنِ عُمَرَ، أَنَّ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم قَالَ ‏ "‏ إِذَا كَفَّرَ الرَّجُلُ أَخَاهُ فَقَدْ بَاءَ بِهَا أَحَدُهُمَا

Prenosi se od Abdullaha ibn Omera radiallahu anhu da je Allahov Poslanik Sallallahu Aljehi ve Sellem rekao: ''Kada čovjek kaže svome bratu kafire to se vraća na jednog od njih.''

(Sahih El-Buhari 6104. , Sahih-Muslim 60.)

Šejh Ali El-Hudajr navodi da se ovo odnosi na ljude koji slijede svoje strasti i prelaze granice čineći nepravedan tekfir na svoga brata muslimana. zatim kaže:

Ali to ne znači da onaj ko kaže ''o kafire'' svome bratu da on pada u kufr koji ga vodi izvan okvira islama. Ne to je pogrešno. To nije ono što se spominje u tekstu hadisa. En-Nevevi, Eba Butajn i drugi od učenjaka navode da je ovo hadisu-l-wa'īd (upozorenja na kaznu na ovom i na slijedećem svijetu). Pa ko god kaže ''O kafire'' muslimanu ko nije učinio djelo kufra za njeg je velik wa'īd ali to ne znači da je izašao iz vjere.

Govor iz: https://youtu.be/wqqOtGgx6Hgffd