Da li se musliman može nastaniti u kafirskoj zemlji radi boljeg života?

Pitanje:
Živim u jednoj od zemalja zapada i mogu da praktikujem svoju vjeru bez poteškoća Elhamdulillah. Vidio sam na vašoj stranici neke hadise od Allahovog Poslanika Allallahu Alejhi ve Sellem gdje zabranjuje muslimanima da se nastanjuju u zemljama kafira i da žive među kafirima. Sad sam zbunjen da li da se vratim u svoju zemlju ili da ostanem u ovoj zemlji. Znam ukoliko se vratim u svoju zemlju imat ću poteškoće i iskušenja radi mog pridržavanja vjere i znam da neću imati slobode po pitanju obožavanja Allaha kao što imam u ovoj zemlji. Nadam se da mi možete objasniti propis ostajanja u ovoj zemlji naručito što zemlje muslimana danas nisu puno različite po pitanju pridržavanja islamskih zakona naspram zapadnih zemalja.

Odgovor:
Zahvala neka je Allahu.
Osnovni princip je da muslimanu nije dozvoljeno da se nastani među mušricima ukoliko nije u mogućnosti da ispoljava svoju vjeru otvoreno a pri tome ima mogućnost da se odseli u zemlju muslimana. Za ovo imaju dokazi kako u Kur'anu tako i u sunnetu.

U Kur'anu Allah kaže:

إِنَّ الَّذِينَ تَوَفَّاهُمُ الْمَلَائِكَةُ ظَالِمِي أَنفُسِهِمْ قَالُوا فِيمَ كُنتُمْ ۖ قَالُوا كُنَّا مُسْتَضْعَفِينَ فِي الْأَرْضِ ۚ قَالُوا أَلَمْ تَكُنْ أَرْضُ اللَّـهِ وَاسِعَةً فَتُهَاجِرُوا فِيهَا ۚ فَأُولَـٰئِكَ مَأْوَاهُمْ جَهَنَّمُ ۖ وَسَاءَتْ مَصِيرًا

Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: "Šta je bilo s vama?" – "Bili smo potlačeni na Zemlji" – odgovoriće. – "Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?" – reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti Džehennem, a užasno je on boravište.

(4:97)

U sunnetu, Allahov Poslanik Sallallahu Alejhi ve Sellem je rekao:

أَنَا بَرِيءٌ مِنْ كُلِّ مُسْلِمٍ يُقِيمُ بَيْنَ أَظْهُرِ الْمُشْرِكِينَ

Odričem se svakog muslimana ko se naseli među mušricima.'' 

Prenosi Ebu davud 2645. sahihom ga ocijenio Albani u sahih-Ebu-Davud.

Što se tiče zdravog razuma, musliman koji se naseli među mušricima ne može da ispuni mnoge od javnih propisa i izlaže se iskušenjima radi stvari koje su dozvoljene i čak zakonom zaštićene u tim zemljama. A musliman se ne bi trebao izlagati iskušenjima i fitni.

To je ako gledamo na dokaze iz Kur'ana i sunneta bez da obraćamo pažnju na stvarnost situacije u zemljama muslimana i kafirskim zemljama.
Ako gledamo šta se dešava u zemljama muslimana ne možemo se složiti sa govorom u pitanju gdje se kaže:
''Naročito što zemlje muslimana danas nisu puno različite po pitanju pridržavanja islamskih zakona naspram zapadnih zemalja.''
Ovakva generalizacija nije ispravna. Zemlje muslimana nisu sve iste po pitanju pridržavanja i nepridržavanja islamskih zakona/propisa nego se razlikuju u tome, pa čak i unutar zemlje razlikuje se od grada do grada, regije do regije.

Slično tome kafirske zemlje nisu iste po pitanju onoga što je dopušteno u njima i po svojim moralnim standardima.

Tako da uzimajući u obzir da se zemlje muslimana razlikuju kao i zemlje kafira i takođe da se ne može seliti u zemlje muslimana radi strogih pravila oko viza i sličnih zakona ponekad musliman ne može prakticirati svoju vjeru u zemljama muslimana dok to može više raditi u nekim od zemalja nevjernika. Zbog ovih stvari nemoguće je donijeti jasan genralni sud/propis koji će pokriti sve zemlje i sve ljude pojedinačno. Nego svaki musliman pojedinac ima svoj pojedinačni skup okolnosti i propis koji se odnosi na njega i neka svako sagleda svoje stanje. Ukoliko može da praktikuje islam u zemlji muslimana u kojoj se nalazi više nego to može u zemlji kafira onda mu nije dozvoljeno da se seli tamo. Međutim ako je suprotno tome dozvoljeno mu je da se naseli u zemlji kafira uzimajući u obzir da je siguran da će se odupirati fitnama i iskušenjima pristupajući preventivnim mjerama propisanim šerijatom.

Postoje govori nekih učenjaka po pitanju ovog što smo spomenuli:

Šejh Ibn Usejmin rahimehullah je bio upitan o ovoj stvari pa je odgovorio: ''Ovo je jedna od težih mesela današnjice, jer se zemlje razlikuju, nekada će muslimani biti proganjani ukoliko se vrate svojim zemljama a bit će sigurni u zemljama kufra. Ali ako kažemo da je haram da žive među kafirima pa gdje je islamska država koja će ih primiti i dozvoliti im da tu žive?''

Kaže Zekerija El-Ensari E-šafi'i u (4/207 "أسنى المطالب")
''Obavezno je da čovjek seli iz zemlje kafira u zemlju muslimana ako je u mogućnosti, ukoliko u zemljama kufra ne mogu da ispoljavaju svoju vjeru.''

Ibn El-Arabi El-Maliki je rekao: ''Hidžra znači napuštanje darul-harba i odlazak u darul-islam. to je ono što je bilo obavezno za vremena Allahovog Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem i tako je i danas za one koji se boje za svoje živote.
( نيل الأوطار, 8/33, od El-Ševkanija)

El-Hafiz Ibn Hadžer rahimehullah u komentaru hadisa: ''Odričem se svakog muslimana koji se smjesti među mušricima.'' kaže, to se odnosi na svakog muslimana koji nije siguran da praktikuje svoju vjeru. (Fethul-bari komentar hadisa 2825.)

U (الموسوعة الفقهية (20/206) se spominje:
Daru-ul-harb je svako mjesto u kojem vladavina kufra preovladava. jedan od propisa vezano za darul-harb je hidžra, što se tiče hidžre iz darul-harba učenjaci su podijelili ljude na tri skupine:

1. Oni kojima je dužnost da učine hidžru, to su oni koji imaju mogućnost da se odsele i koji ne mogu javno ispoljavati svoju vjeru u darul-harbu. Obavezno je i svakoj ženskoj osobi pa makar nemala mahrema, a ukoliko smatra da će biti sigurna u putu ili ako je rizik puta manji nego rizik ostajanja u darul-harb.

2. Oni kojima nije dužnost da se sele, to su oni koji nisu u mogućnosti da se odsele dali radi bolesti ili prisile da ostanu u zemlji kafira ili oni koji su slabi poput žena i djece jer Allah kaže:

إِلَّا الْمُسْتَضْعَفِينَ مِنَ الرِّجَالِ وَالنِّسَاءِ وَالْوِلْدَانِ لَا يَسْتَطِيعُونَ حِيلَةً وَلَا يَهْتَدُونَ سَبِيلً

Samo nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta,

(4:98) 

3. Oni kojima je hidžra mustehab ali nije obavezna, to su oni koji su u mogućnosti da se odsele ali u isto vrijeme mogu i da praktikuju svoju vjeru otvoreno. Njima je mustehab da se odsele u zemlje muslimana kako bi mogli učestovati u džihadu i kako bi povećali broj muslimana.

U fetvama stalne komisije za fetve (12/50) se takođe spominje: ''Dozvoljeno je čovjeku da se odseli iz jedne zemlje mušrika u drugu u kojoj je manje zla i manje opasnosti za muslimana, a neki od muslimana su učinili hidžru iz Meke u Abesiniju po naredbi Allahovog Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem.''

Molim Allaha da popravi stanje muslimana.
Izvor: Islamqa fetva broj 13363

DODATAK:

Šejh Ibn Usejmin rahimehullah u drugoj fetvi kaže:
Jedna od kategorija ljudi koji ostaju u zemljama kafira su ljudi koji ostaju iz individualnih dozvoljenih razloga poput poslova ili liječenja. Njima je dozvoljeno da borave onoliko koliko im je potrebno. Učenjaci su spomenuli da je dozvoljeno da se ide u zemlje kufra radi posla čak prenose da su i neki ashabi nek je Allah zadovoljan s njima činili tako.
Na kraju fetve spominje:
Kako da vjernik bude zadovoljan da živi u zemlji kufra gdje vidi obrede kufra kako se javno čine i vidi da sud ne pripada Allahu i Njegovom poslaniku (sude po onome mimo Allahovog zakona). To vide vlastitim očima, čuju svojim ušima i to odobravaju čak se osjećaju kao da tu pripadaju i tu žive sa svojom ženom i djecom i ugodno mu je kao što mu je ugodno u zemljama muslimana uprkos tome što mu je žena i djeca u opasnosti i moral i vjera ugroženi.

(" مجموع فتاوى الشيخ ابن عثيمين " ( فتوى رقم 388 ))