Kad biste upitali bilo kojeg muškarca iz Mekke, ko je najbolji strijelac među Kurejšijama, dobili biste odgovor. 'To je Sa'd ibnu Ebi Vekkas! On je prvi čovjek u streljaštvu, dobitnik svih nagrada!"
U svom je dućanu, u jednom njegovom dijelu, napravio poseban izlog namijenjen tome. Njegov dućan je bio posebno zanimljiv za junake iz bitaka i posjetioce koji vole tu vještinu. Tu su mogli upoznati majstorstvo izrade i ljepotu izgleda oružja. Kad bi došli do dućana, vidjeli bi ga kako sjedi u prednjem dijelu, oštri strijele i izrađuje vrhove kopalja. Njegova vještina u bitkama stvorila je od njega vrsnog majstora i stručnjaka. Njegova porodica, a posebno majka, zatražila je od njega da ostavi taj zanat, jer je za to potrebna velika preciznost i napor. Ali, pravi Kurejšija je to odbio. Znao je pravi razlog njihove zabrinutosti zbog čega su tražili da se prođe ratnih vještina i junaštva.
Sunce otklanja tminu
Jednoga dana Sa'd, vrlo umoran, legne na krevet i utone u dubok san. Ružno je sanjao, te se sav oznojio. Vidio je sebe kako se nalazi u nekom teškom mraku, ne znajući kuda da krene. Osjetio je iznenadnu težinu u prsima, nije mogao da udahne i umalo da se ne uguši. Ali, iznenada, nestade toga mraka i dođe mu svjetlo iz neke daljine. Svjetlo je izgledalo jako poput Sunca. Bila su to svjetla koja nose njemu draga lica, Ebu Bekra, Aliju ibnu Ebi Taliba i Zejda ibnu eI-Harisa. Osjetio je neku sigurnost i spokoj u svojoj duši. Ujutro je otišao u svoj dućan i upravo počeo oštriti strijele, kada naiđe Ebu Bekr, radijAllahu anhu. Ebu Bekr mu je bio tako drag prijatelj, da mu se učinilo da je Sunce upravo izašlo njegovim dolaskom. Nakon nekoliko minuta, Ebu Bekr ga je obavijestio o nečemu jako važnom u vezi s Muhammedom, sallAllahu alejhi ve sellem. Sa'd je bio jako sretan i nasmijan. On više nije samo daidža Muhammedov, on je sada daidža Resulullaha, sallAllahu alejhi ve sellem.
Mu'minova sreća je vječna
Došlo je vrijeme, Sa'de, da uistinu postaneš daidža Poslanikove Objave. On te sada čeka da postaneš četvrti mu'min od svih Kurejšija koji mu vjeruju. Pripala ti je dvostruka čast!
Sa'd upita Ebu Bekra: "Ko su ta trojica koji vjeruju Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem?" Ebu Bekr odgovori: "Ja, Ali, i Zejd ibn eI-Haris! Pred Sa'dovim očima javi se ponovo slika iz sna. "Kunem se Allahom, oni su ti koji su mi osvijetlili tminu i otklonili strah! Hajdemo brzo, Ebu Bekre, hoću da budem ja taj četvrti, ne mogu više čekati!" Obradovao se Resulullah, sallAllahualejhi ve sellem, svom najdražem daidži. Obradovala su se i trojica ashaba novom i četvrtom mu'minu. Svi su imali razlog za radost. Ko se ne bi obradovao Sa'dovom imanu? l mi smo, također, sretni i ushićeni. Dobro nam došao, Resulullahov daidža, da bi i ti, zajedno s njim, nosio teret Objave.
Možda iskorištavaju naša osjećanja
Nismo bili obradovani i ushićeni samo Sa'dovim imanom, nego i njegovom čvrstinom i ustrajnošću na tom putu. Čim se vratio svojoj kući, Sa'd je počeo klanjati i namaz obavljati onako kako ga je učio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, iako je znao da su njegova porodica i majka vatrene pristalice idolopoklonstva i da obrede obavljaju kipovima i idolima. Kad je vidjela Sa'da kako čini neke njoj nejasne pokrete, njegova majka se silno iznenadila. Ubrzo nakon što je obavio namaz, upitala ga je 0 tome, a on joj je odgovorio: "Majko, obavljam namaz Allahu, Stvoritelju Nebesa i Zemlje. On me je uputio Svojoj i Muhammedovoj vjeri. Ovaj ibadet nikada, sve dok sam živ, neću napustiti!" Ona reče: "Ako se, Sa'de, ne vratiš svojoj prvoj vjeri, ja od danas neću ni jesti ni piti! Neću okusiti hranu, niti ću popiti kap vode, sve dok ne odbaciš Muhammedovu vjeru!"
Mu'min ne ostavlja vjeru Istine
Sa'd, radijAllahu anhu, je uvidio da mu majka ispunjava svoju zakletvu - svoje obećanje. Na tren je bio u nedoumici. Ali, i sam je bio jako odlučan u svom čvrstom obećanju Allahu i svom Poslaniku. Zato je rekao svojoj majci, nakon što nije ni jela ni pila: - "]a se neću vratiti svom kufru i neznanju džehaletu, nakon što me je Allah uputio prema stazi imana i ispravnosti. Pametan čovjek, majko, nikad ne odstupa od onoga što je dobro!"
- "ja neću okusiti ni vodu ni hranu, makar umrla od žeđi i od gladi! Ljudi će, nakon moje smrti, reći:- "Sa'de, ti si ubio svoju majku!"
- "Kunem se Allahom, majko, kada bi ti imala hiljadu života, pa da te duše napuštaju jedna za drugom, ja neću napustiti vjeru istine, pravde i ispravnosti, a ti kako hoćeš!"
Kad mu se majka uvjerila u njegovu čvrstinu, odlučnost, pa i hrabrost, odbacila je svoju nakanu i vratila se jelu i piću.
Kur'an ovjekovječuje stav muslimana
Saznao je Resulullah, sallAllahu alejhi ve sellem, što se sve dešavalo njegovom daidži u vlastitoj kući. Jasno su znala i Nebesa o njegovom nepokolebljivom stavu. Eto, spušta se Džibril i nosi radosnu vijest Sa'du i Allahovom Poslaniku zajedno, da je Sa'dov stav, stav koji prihvaća Allah, dželle šanuhu, Njegov Poslanik, meleci i mu'mini:
"Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan svojim roditeljima. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi,a odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim! Meni će se sve vratiti. Ako te budu nagovarali da drugoga Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se,na ovome svijetu velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se Meni iskreno obraća, Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti!" (Prijevodznačenja, XXXI; 14,15)
To je četvrta, veličanstvena stranica, stranica časti. To je Sa'dova stranica, stranica mu'mina. On je četvrti među četvoricom. On je Poslanikov daidža. S njim je Allah zadovoljan, iako je rasrdio svoju majku. O njemu govori Kur'an i podupire njegov stav.
Mi smo na Allahovom putu
Sa'd napušta Resulullaha, sallAllahu alejhi ve sellem, sretan i spokojan, što i kur'anski ajeti odobravaju njegov stav. Na svom putu kući, Sa'd je u društvu nekolicine Resulullahovih ashaba. Na tom putu, Sa'd ispisa još jednu stranicu dobročinstva. Prvu takve vrste. Na njegovom putu ga pokuša spriječiti Ebu Džehl. Njega i one koji su bili s njim upita: "Šta mislite o našim bogovima?" Oni odgovoriše: "To je obično kamenje, koje niti šteti, a niti dobro ne može učiniti. Allah je iznad svega toga. A u Allahovoj vjeri je svako dobro."
Na to se jako naljuti Ebu Džehl, te dođe do fizičkog obračuna. Sa'd je udario Ebu Džehla košću koju je držao u ruci i izranjavao ga. Ebu Džehl je uzvratio udarcem Sa'du u uho, pa je Sa'du potekla krv. To je prva krv potekla radi Allaha, dželle šanuhu. A krv Ebu Džehla je potekla u ime šejtana.
Oprostio sam vam
Krv Ebu Džehla nije u historiji ni prva ni zadnja krv, potekla izazvana od velikog junaka Se'ida. Nakon hidžre u Medinu, dragi daidža neustrašivo stoji u bitki na Bedru i kidiše na neprijatelje. Mnogo je doprinio pobjedi, zajedno s ostalim velikanima, a pod vodstvom Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve seilem.
Sa'd je sačuvao krzneni kaput koji je nosio u bitki na Bedru, kao uspomenu na Allahovu pomoć s Neba. Čuvao ga je i kao simbol herojstva koja je Allah, dželle šanuhu, namijenio svojim robovima mu'minima iz redova muhadžira i ensarija, radijAllahu anhunu u prvoj odlučujućoj, borbi između pravde i nepravde.
Bože i nas upiši među junake islama! Oprosti nam, kao što si i njima oprostio! Pomozi svakome od nas da budemo veliki junaci koji pomažu Tvoju vjeru i Objavu!
Bože, usmjeri mu strijele k neprijatelju
Planine i doline potvrđuju, a i sama planina Uhud svjedoči da je Sa'd, radijAllahu anhu, i sam bio mu'džiza (čudo). Njegove ruke, nikada, ni časa nisu bile na miru, te je tako neprekidno odapinjao strijele i udarao po neprijatelju. Posmatrao ga je Resulullah, sallAllahu alejhi ve sellem, s ponosom, pa mu reče: "Odapinji, Sa'de, odapinji strijele, tako ti iskupljujem majku i oca. Allah te pomaže!"
Meleci na to rekoše: "Amin, kad Resulullah poziva Allaha za pomoć i potporu svom daidži!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, nije nikada do tada rekao nikom: "Iskupljujem ti majku i oca!", osim Sa'du, radijAllahu anhu. To su iskrene riječi iz mubareć usta Poslanika,sallAllahu alejhi ve sellem. On savršeno zna ko je Sa'd i kome iskupljuje majku i oca.
Perzija je osvojena
l nakon smrti Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, nastavila su se Sa'dova junaštva u svojimbitkama. Svoja junaštva Sa'd, radijAllahu anhu, zapečaćuje časnom i vječnom uspomenom koju nema niko, osim Halida i Ebu Ubejda, koji su pravili čuda u bitkama na Jermuku, u Samu, i na tlu Bizanta,i gotovo da takve i nema u cijeloj povijesti. Vi, sigurno, znate da su Perzija i Rim tada bile najveće države na svijetu.
Halid i Ebu Ubejd su najavili prvu polovinu radosne vijesti koju je Resulullah, sallAllahu alejhi vesellem, objavio: "Rim je osvojen!" Ostalim muslimanima je preostalo da realiziraju drugu polovinu radosne vijesti i da nakon osvajanja kažu: "Perzija je osvojena!" Ovaj put pobjednički bajrak nosi Sa'd za vrijeme Omera eI-Faruka, radijAllahu anhu. Polazi Sa'd, uz Allahove borce, i stiže u Irak, tadašnji prostor Perzije, gdje se sukobljava s velikom perzijskom vojskom od sto hiljada vojnika, pod vodstvom Rustema.
Samo Allaha treba obožavati
Riječi Sa'dovih izaslanika upućene Rustemu su bile veličanstvene. Predvodio ih je ashab EI-Mugire ibnu Šu'be, koji je stajao na tepihu, pred Rustemom, govoreći o Sa'dovoj želji, želji njegovih vojnika i muslimana, pa čak i želji čitavog islama za otklanjanjem nepravde.
"Došli smo da ostavite svoje idolopoklonstvo i prihvatite Allahovu vjeru; da ostavite vjeru zuluma i uzmete vjeru pravde - islam; da izađete iz tjeskoba ovoga svijeta i budete spašeni na Onome svijetu - Ahiretu!"
Vojska islama je poslije ovih riječi pošla na osvajanje Perzije - ognjišta idolopoklonstva. Došli su da bi rekli da je Allah, dželle šanuhu, veći i veličanstveniji od Kisre. Allah, dželle šanuhu, je bio uz Sa'da i islamsku vojsku, koja je odnijela pobjedu nad Perzijancima, vatropoklonicima. lako je tada Perzija slovila kao najjača i najveća država tog vremena, sve je to bilo ništavno pred pobjedonosnom vojskom islama, koju je Allah, dželle šanuhu, pomogao.
Svaki musliman je ravan jednom narodu
Bez obzira na opremu i slonove kojim je raspolagala Rustemova vojska, doživjela je poraz. Pala je velika perzijska vojska pred naletom sinova islama, njihovih kopalja, oštrih sablji i čvrstog imana. U perzijskim redovima zavlada strah i panika, tako da su ih i vlastiti slonovi počeli gaziti. Za razliku od perzijske, muslimanska vojska nije bila brojna, ali su zato njeni vojnici bili naoružani čvrstom vjerom. Svaki takav musliman bio je ravan jednom narodu, svaki je osobno bio jedna vojska s opremom, naoružanjem i snagom.
Muslimansku vojsku je predvodio EI-Kaka'ibnu Amr. Izdaleka se već mogla naslutiti pobjeda. Jedna glava, sva u krvi, skortljala se uo sredine bojišta. To je glava nekoga ko se bijegom pokušao spasiti ali nije uspio. Odmah zatim se začu glas: "Kunem se Bogom, Gospodarom Ka'be, Rustemu sam odsjekao glavu!" Rustemova glava pade na zemlju, pred noge muslimana.
Sa'dova vojska nije iznevjerila
Muslimanska vojska je proslavljala pobjedu. Bili su ushićeni i veličali su Allaha, dželle šanuhu, koji im je omogućio da ostvare ovaj veliki uspjeh, l do Omera, radijAllahu anhu, dođe vijest o pobjedi. Sada se, Omere, možeš odmoriti, ne trebaš biti više napregnut iščekujući vijesti s bojišta. Blago tebi kad imaš tako velikog junaka i vojskovođu Sa'da, radijAllahu anhu. On je shvatio ozibljnost povjerenog mu zadatka. Ni jedna vojska ne bi se razočarala, ako bi je predvodio Sa'd, radijAllahuanhu. Omer ga je poslao da svojim rukama ostvari mu'džizu koju je još Resulullah, sallAllahualejhi ve sellem, izrekao o osvojenju Perzije!
Sa'd ulazi u Kisrinu palaču, najbogatiju riznicu na Zemlji, i tamo klanja namaz, u gradu EI-Medain (Ktesifon), a zajedno s njim su i njegovi drugovi. Predvodio je namaz, a poslije rekao: "l koliko ostaviše bašči i izvora, i njiva zasijanih, i dvorova divnih, i zadovoljstava koja su u radosti provodili!" (Prijevod značenja, XLIV: 25-27) Istinu kaza Allah, dželle šanuhu, istinu je rekao Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, u svojim radosnim objavama. Bože, smiluj im se, i budi zadovoljan sa svim ashabima!
Bože, ostvaruj našim rukama pobjede
Nakon stoje predvodio i bio vojskovođa najveličanstvenije vojske, Sa'd postaje emirom Kufe. Poslije nekog vremena, iz Kufe se vraća u Medinu i nastanjuje se u EI-Akiki, gdje su mu kuća i imanje i gdje završava svoj život u dubokoj starosti.
Allahumme (Bože), smiluj se Sa'du, junaku i vjerniku! On je daidža Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem. On je kovač slave i časti.
On je otvarač perzijskih riznica. On je junak EI-Kadisijje i on je taj koji je planirao put toga osvajanja i pobjede. Allahumme, molimo Te, da nam podariš hrabrost, junaštvo i čvrstinu, kao i našim roditeljima i svim vjernicima!
Autor: Muhammed Muvaffak Selima
Iz knjige: ‘Desetorica kojima je obećan Džennet’
No comments:
Post a Comment