malo upozorenje

''Love you'' swisslion takovo,mekani biskvit sa želeom ukusa narandže i čokoladnim prelivom.


E420 palmina biljna mast

E500ii Natrijum - karbonat/ natrijum - bikarbonat (Raznovrsni - Kiseline i soli:karbonati)

E503ii Amonijum - karbonat - (Raznovrsni - Kiseline i soli:karbonati)

E440 pektin

E330 Limunska kiselina (Raznovrsni - limunska kiselina i njene soli)

E202 Kalijum sorbat (Prezervativ)

E476 Poligliceridni esteri masnih kiselina (Emulgatori i stabilizatori - soli i esteri masnih kiselina) - Generalno su mašbuh, ali su halal ukoliko se izvode iz biljnih ulja. Haram su kad se dobiju iz svinjske masti.

E492 Sorbitan tristearat (Emulgatori i stabilizatori - soli ili esteri masnih kiselina) - Ukoliko su dobiveni iz biljnih ulja 100%, tada su halal. Haram su kad im je porijeklo svinjska mast ili GMO sirovine.


Što se tiče većine proizvoda swissliona, uglavnom su halal i veoma ukusni, ali što se tiče ''mekanog biskvita'' sadrži dva emuligatora E476 i E492 koja su ili iz biljnih ulja ili iz životinjske masti, Uglavnom danas na svim proizvodima, proizvođači navedu porijeklo emuligatora, a tako i sam swisslion, kao npr za E440 da je pektin , a što se tiče ova dva emuligatora nije navedeno ništa, tako da uzima se osnova a to je da je životinjskog porijekla kao kod većine proizvođača što dokazuje i sama činjenica da nije navedeno, pa dok se ne dokaže suprotno, savjetujem da se ne konzumira. a Allah najbolje zna.

napomena:
''Poliglicerol poliricinoleat E476'', je emulgator koji se dobiva kemijskim procesima iz ricinusovog ili sojinog ulja i nije poput E476. Namjena mu je smanjiti količinu masti (kakao maslac) u čokoladi. Ovaj aditiv se dodaje prehrambenim proizvodima (konditorskim proizvodima) u malim količinama.

PRIPAZI SE NOVOTARIJA

Tačka 5.

واعلم أن الناس لم يبتدعوا بدعة قط حتى تركوا من السنة مثلها فاحذر المحرمات من الأمور فإن كل محدثة بدعة وكل بدعة ضلالة والضلالة وأهلها في النار

I znaj da ljudi nikada nisu uveli novotariju, osim da su u tolikoj mjeri ostavili sunneta. Zato se pripazi uvedenih stvari, jer je svaka uvedena stvar novotarija, svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda i njeni sljedbenici su u Vatri.

Komentar:

Ovo je važna tačka mudrosti i to je nešto što je prenešeno kao govor selefa koji su rekli: "Ljudi ne uvedu novotariju, osim da u tolikoj mjeri izgube od sunneta".[1] - Ovo je zato što sunnet i novotarija ne mogu biti kombinovani, osim da jedno od njih potisne ono drugo, zbog čega osoba ne može biti ujedno i novotar i osoba od sunneta; ili će biti novotar ili osoba od sunneta, oboje se ne može kombinovati pri njemu. Zato će jedno nužno potisnuti ono drugo, i ovo je od štetnih efekata novotarije.

I ova prenešena tačka mudrosti je potvrđena iskustvom, a tome svjedoči, i dokaz je tome, to što ćeš naći sljedbenika novotarije kako mrzi vjerodostojan hadis i mrzi stvari od sunneta. I najgora stvar za njih i najmrža stvar koju takva osobi možeš čuti jeste da mu kažeš: "Taj i taj hadis zabranjuje to i to", ili : "Zabranjuje ovo i ovo". Oni ne žele da čuju hadis i sunnet koji govori protivno onome na čemu su oni. Pa tako, ovo je znak da sunnet i novotarija ne mogu biti zajedno.

A što se tiče osobe koja je na sunnetu, onda, kada ona čuje hadis od Allahovog Poslanika, sallAllahu 'alejhi ve sellem, ona bude srećna zbog toga, i takav dodaje dobro od dobara na kojima je i dodaje znanje (iz toga hadisa) steknutom znanju. Osoba od sunneta je srećna sa hadisima Poslanika sallAllahu 'alejhi ve sellem. A što se tiče novotara, onda on ima averziju prema hadisima Poslanika, sallAllahu 'alejhi ve sellem, i to je nešto jasno pri novotarima, da oni vode rat protiv stvari od sunneta, jer te stvari od sunneta prekidaju ono na čemu su oni.

I ovo je ono zastrašujuće kod novotarija, i što one (novotarije) takođe uzrokuju zamiranje sunneta i uzrokuju da ljubav spram sunneta zamre u srcima.

Riječi pisca: { Zato, pripazi se uvedenih stvari }: Jer zabranjene stvari nemaju ništa dobro u njima, bez obzira jesu li to zabranjene stvari vezane za širk, ili kufr, ili grijehe, jer Allah ništa ne zabranjuje u čemu je dobro, već zabranjuje samo ono što je ili apsolutna šteta ili ono u čemu zlo preovlađuje nad dobrom ili ako je podjednako. Pa tako, ako u nečemu dođu dobro i zlo, gdje je zlo veće ili podjednako sa dobrom, onda se to ostavlja, dok, ukoliko je dobro preovlađujuće, onda nema štete u tome, i malo zlo nađeno u dobru je opravdano.

Riječi pisca: { jer je svaka uvedena stvar novotarija, a svaka novotarija je zabluda }: Ovo je tekst hadisa Irbada ibn Sarije r.a., gdje se kaže:

"Allahov Poslanik sallAllahu 'alejhi ve sellem, nam je održao govor od kojeg nam je srce zatrepjerelo, a oči zasuzile – našta mi rekosmo: 'O, Allahov Poslaniče, ovo kao da je oproštajni govor, pa nas posavjetuj!' - Pa nam on sallAllahu 'alejhi ve sellem, reče:'Savjetujem vas da se Allaha bojite, i da slušate i pokoravate se, pa čak i da vam rob bude nadređeni..'. a u drugoj predaji: '..Abesinjski rob čija glava je kao da je suha, jer ko god od vas poživi, vidjet će velika razmimoilaženja. Zato se držite moga sunneta i sunneta mojih pravednih upućenih halifa nakon mene, toga se čvrsto držite i toga se uhvatite vašim kutnjacima, i pripazite se novih uvedenih stvari u vjeru..'. – ovo je upozorenje: 'pripazite se', ovo je riječ upozorenja: "..I pripazite se novih uvedenih stvari u vjeru, jer je svaka novo uvedena stvar novotarija, a svaka novotarija je zabluda'.[2] I u jednoj predaji dolaze riječi: 'A svaka zabluda je u Vatri'.[3]

Svaka novo uvedena stvar je novotarija - međutim, ono šta se misli sa riječima 'novo uvedena stvar' jeste: novo uvedena stvar u dinnu (vjeri). A što se tiče novo uvedenih stvari u običajima, dunjalučkim koristima, vrstama hrane, pića, odjeće, itd.. – onda su to samo novotarije u jezičkom smislu, a to nisu novotarije u šer'ijatskom smislu. Pa tako, novo uvedene stvari u vjeru su uvedene stvari koje su zabranjene.

I ovo sadrži pobijanje o opovrgavanje onih koji novotarije dijele u kategorije, dijeleći ih na: lijepe novotarije, ružne novotarije, dozvoljene novotarije. I koji kažu da one potpadaju pod pet propisa (tj. obavezne, preporučene, dozvoljene, zabranjene i pokuđene), a ovo je grješka, jer, novotarije u vjeri, sve su one zabluda tekstualnom izjavom Poslanika sallAllahu 'alejhi ve sellem:

"Svaka novo uvedena stvar je novotarija, a svaka novotarija je zabluda".

I ja mislim da ono što su oni uradili jeste da su novotarije koje su novotarije po pitanju jezika, oni takve novotarije nazivaju lijepim novotarijama. A novotarije u jezičkom smislu su dozvoljene, npr. izgradnja škola, izgradnja domova za studente, i stavljanje hereketa u Mushafima, i slično tome, oni ovakve stvari nazivaju lijepim novotarijama, međutim, ovo nisu novotarije u vjeri, jer su ovo stvari koje dolaze iz sunneta i oživljivača sunneta. Tako da je izgradnja škola ili domova za studente i štampanje mushafa i stavljanje hereketa u njima, sve ovo je podržano znanjem, tako da je to nešto dobro i to je od sunneta. Tako da ovi ljudi ili uzimaju lijepu praksu pa je nazivaju novotarijom, ili stvari običaja nazivaju novotarijama kada ne ulaze u vjeru, jer su to stvari dunjaluka koje ne ulaze u pitanja vjere.

Riječi pisca: { i svaka zabluda i njeni sljedbenici su u Vatri }: su kao što je došlo u hadisu:

"Svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda je u Vatru!".

I kao što je došlo u hadisu o podjeli ummeta na skupine, gdje je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, rekao:

"..I ovaj će se ummet podijeliti na sedamdeset i tri skipine; sve će u Vatru, osim jedna od njih.."[4]

I ovo je dokaz da će novotari biti u Vatri, a oni se razlikuju u stepenima: neki od njih su oni koji će biti u Vatri zbog kufra (tj. stepen te novotarije će biti kufr), i neki od njih će biti u Vatri zbog grijeha (tj. stepen te novotarije će biti grijeh), i među njima će biti onih koji će u Vatri ostati vječno, dok drugi neće čiji će propis biti kao propis drugih ljudi od ashab-ul-kebair(griješnika).[5]





[1] Već je prethodilo da je ovo govor Hasana ibn Atijje, rahimehullah.
Dodatak prevodioca: Ovo je predaja od njega, u kojoj kaže: 'Ljudi nisu oveli novotariju, osim da im je Allah u tolikoj mjeri oduzeo od sunneta i nikad im to neće vratiti sve do Sudnjeg dana'. (Bilježe Darimi i Lalekai, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani u svojoj provjeri na el-Miškat, i kaže u njemu pod br.188: "I ovo se takođe prenosi kao govor Ebu Hurejre, radijAllahu ‘anhu, kojeg prenosi Ebul Abbas el-Asam u hadisu). (Pogledaj nastavak fusnote u Mektebet-ur-Rušd izdanju ove knjige za navode šejhul islama, Ibn Tejmijje, oko ove tačke vezano za novotare).


[2] Ovaj hadis od Irbada ibn Sarije je prethodio. (Dodatak prevodioca: Zabilježili su ga Ahmed, Ebu Da'vud, Tirmizi i Ibn Ma'dže, a sahihom ga je ocijenio šejh Albani).

[3] Dodatak prevodioca: Ovaj dio je došao u hadisu Džabira ibn 'Abdullaha, radijAllahu ‘anhu, zabilježenog kod Nesaije u hadisu br.1578, u Poglavlju o dva Bajrama, poglavlje 22, Kako se drži hutba. Takođe je zabilježen od strane Ibn Huzejme koji spominje da je Allahov Poslanik sallAllahu 'alejhi ve sellem, držao hutbu i da je veličao Allaha i da je ponavljao riječi veličanja Njega kako to On i zaslužuje, pa je rekao: "Koga Allah uputi niko ga ne može zabludjeti, a koga Allah zabludi niko ga ne može uputiti. Najistinitiji govor je Knjiga Allahova, a najbolji put je put Muhammedov. Najgore stvari su uvedene stvari, svaka uvedena stvar je novotarija, svaka novotarija je zabluda, a sve zablude su u Vatri!". Šejh Albani je ovu predaju ocijenio sahihom.

[4] Provjera ovog hadis je prethodila. (Zabilježili su ga Tirmizi i Hakim, a hasenom (dobrim) ga je ocijenio šejh Albani).

[5] Dodatak prevodioca: Šejh Salih es-Suhejmi spominje u njegovom komentaru ove knjige poznati govor imama Sufjana es-Sevrija, rahimehullah: "Novotarija je draža šejtanu od grijeha, jer se osoba pokaje od grijeha, dok se osoba ne kaje od novotarije" (Zabilježio Lalekai u Šerh usul 'itikad ehli sunne).


Iz komentara dr. Saliha Fevzana na ŠERH-US-SUNNE imama Berbeharija

BIVANJE IZMEĐU DVIJE EKSTREMNE SKUPINE

Šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin, rahimehullah, kaže:

''..Tako da su ovo dva ekstremizma:

(1) ehlu ta'til (negatori svih ili nekih Allahovih Imena i Svojstava), a to su džehmije, i

(2) ehlu temsil (oni koji poistovjećuju ili porede Allaha sa stvorenjima), a to su mušebihe.

Džehmije negiraju Svojstva Allaha, Uzvišenog i Veličanstvenog, dok ekstremni među njima negiraju i Njegova Imena govoreći: ''Nama nije dozvoljeno da potvrdimo za Njega Ime ili Svojstvo, jer, ako budemo potvrdili Ime za Njega time bi Njega uporedili sa onim stvorenjima koja imaju ta imena, ili (ako potvrdimo) Svojstvo, time bi Njega uporedili sa onim stvorenjima koja imaju ta svojstva! Pa tako, zbog ovoga mi ne potvrđujemo Imena i Svojstva Njemu. A što se tiče onih Imena koja je Allah vezao za Sebe, onda je to u metaforičkom smislu a ne u smislu da je On uistinu nazvan tim Imenima!''. Mu'atezile negiraju Allahova Svojstva potvrđujući Njegova Imena, dok eš'arije potvrđuju Njegova Imena i sedam Njegovih Svojstva. – Svi spomenuti (džehmije, mu'atezile i eš'arije) potpadaju pod ta'til (negaciju Imena i Svojstava), ali ipak, neki od njih čine potpuni ta'til, kao što to rade džehmije, dok drugi čine djelimični ta'til, poput mu'atezila i eš'arija.

A što se tiče ehlu temsil (onih koji Allaha porede sa stvorenjima), tj. mušebiha, oni potvrđuju Allahova Svojstva govoreći: ''Na nama je obaveza da potvrdimo Svojstva Allahu jer ih je On potvrdio Sam za Sebe!'', međutim, pored ovoga oni kažu: ''Njegova Svojstva su uistinu kao svojstva stvorenja!'', pa su ovi ljudi pretjerali prilikom isbata (potvrde Allahovih Imena i Svojstava), dok su ehlu ta'til pretjerali prilikom tenziha (proglašavanja Allaha čistim od mahana i manjkavosti), gdje prvi (ehlu temsil) kažu: ''Obaveza ti je da potvrdiš Lice za Allaha, a to Lice je kao lice najljepše osobe među Ademovim potomstvom'', i još kažu: ''Ovo je iz razloga što se Allah nama obraća onim što mi razumijemo i shvatamo, pa On kaže: "A ostaje Lice tvoga Gospodara, Veličanstveno i Plemenito." (Prijevod značenja, Er-Rahman, 27), a mi ne shvatamo i mi ne dokučujemo Lice, osim onako kako vidimo sa našim očima, a najljepše što je time opisano a što vidimo našim očima je pri ljudima''.

A što se tiče ehli sunneta vel džema'ta, onda oni kažu: ''Mi od obije spomenute skupine uzimamo ono što je istina i prikladno pri njima: uzimamo ono što je prikladno od tenziha, ali ne činimo temsil, i uzimamo ono što je prikladno od isbata, ali ne činimo ta'til. Pa tako, mi činimo isbat bez temsila, i tenzih bez ta'tila, tako da mi potvrđujemo (Imena i Svojstva) ali bez poređenja. U sažetku: oni (ehli sunnet) su pravedno balansirani u pitanjima Allahovih Svojstava između dvije ekstremne skupine: jedne skupine koja je pretjerala kod tenziha i ta'tila, a to su sljedbenici ta'tila od džehmija i drugih sličnih njima, dok je druga skupina pretjerala kod isbata, a što su sljedbenici temsila. Tako da ehli sunne vel džema't kaže: ''Nemoj pretjerivati niti prilikom potvrde niti prilikom negacije, već potvrdi bez poređenja, kao što On Uzvišeni kaže: "..Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi." (Prijevod značenja, Eš-Šu'ra, 11).''



izvor: Šerh el-Akidet-ul-Vasitijje, str. 438 - 441.

PREPORUKA

et-taqwa.com

Stranica sa velikim brojem fikhskih tekstova prevedenih od strane administracije koje nećete tek tako naći prevedene na vašim fb. ili sličnim profilima, prvobitno počela kao blog da bi se prije neku godinu pretvorila  u web-stranicu. Toplo preporučujem.

SA'D IBN EBI VEKKAS - PRVAK STRIJELACA

Kad biste upitali bilo kojeg muškarca iz Mekke, ko je najbolji strijelac među Kurejšijama, dobili biste odgovor. 'To je Sa'd ibnu Ebi Vekkas! On je prvi čovjek u streljaštvu, dobitnik svih nagrada!"

U svom je dućanu, u jednom njegovom dijelu, napravio poseban izlog namijenjen tome. Njegov dućan je bio posebno zanimljiv za junake iz bitaka i posjetioce koji vole tu vještinu. Tu su mogli upoznati majstorstvo izrade i ljepotu izgleda oružja. Kad bi došli do dućana, vidjeli bi ga kako sjedi u prednjem dijelu, oštri strijele i izrađuje vrhove kopalja. Njegova vještina u bitkama stvorila je od njega vrsnog majstora i stručnjaka. Njegova porodica, a posebno majka, zatražila je od njega da ostavi taj zanat, jer je za to potrebna velika preciznost i napor. Ali, pravi Kurejšija je to odbio. Znao je pravi razlog njihove zabrinutosti zbog čega su tražili da se prođe ratnih vještina i junaštva.

Sunce otklanja tminu

Jednoga dana Sa'd, vrlo umoran, legne na krevet i utone u dubok san. Ružno je sanjao, te se sav oznojio. Vidio je sebe kako se nalazi u nekom teškom mraku, ne znajući kuda da krene. Osjetio je iznenadnu težinu u prsima, nije mogao da udahne i umalo da se ne uguši. Ali, iznenada, nestade toga mraka i dođe mu svjetlo iz neke daljine. Svjetlo je izgledalo jako poput Sunca. Bila su to svjetla koja nose njemu draga lica, Ebu Bekra, Aliju ibnu Ebi Taliba i Zejda ibnu eI-Harisa. Osjetio je neku sigurnost i spokoj u svojoj duši. Ujutro je otišao u svoj dućan i upravo počeo oštriti strijele, kada naiđe Ebu Bekr, radijAllahu anhu. Ebu Bekr mu je bio tako drag prijatelj, da mu se učinilo da je Sunce upravo izašlo njegovim dolaskom. Nakon nekoliko minuta, Ebu Bekr ga je obavijestio o nečemu jako važnom u vezi s Muhammedom, sallAllahu alejhi ve sellem. Sa'd je bio jako sretan i nasmijan. On više nije samo daidža Muhammedov, on je sada daidža Resulullaha, sallAllahu alejhi ve sellem.

Mu'minova sreća je vječna

Došlo je vrijeme, Sa'de, da uistinu postaneš daidža Poslanikove Objave. On te sada čeka da postaneš četvrti mu'min od svih Kurejšija koji mu vjeruju. Pripala ti je dvostruka čast!

Sa'd upita Ebu Bekra: "Ko su ta trojica koji vjeruju Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem?" Ebu Bekr odgovori: "Ja, Ali, i Zejd ibn eI-Haris! Pred Sa'dovim očima javi se ponovo slika iz sna. "Kunem se Allahom, oni su ti koji su mi osvijetlili tminu i otklonili strah! Hajdemo brzo, Ebu Bekre, hoću da budem ja taj četvrti, ne mogu više čekati!" Obradovao se Resulullah, sallAllahualejhi ve sellem, svom najdražem daidži. Obradovala su se i trojica ashaba novom i četvrtom mu'minu. Svi su imali razlog za radost. Ko se ne bi obradovao Sa'dovom imanu? l mi smo, također, sretni i ushićeni. Dobro nam došao, Resulullahov daidža, da bi i ti, zajedno s njim, nosio teret Objave.

Možda iskorištavaju naša osjećanja

Nismo bili obradovani i ushićeni samo Sa'dovim imanom, nego i njegovom čvrstinom i ustrajnošću na tom putu. Čim se vratio svojoj kući, Sa'd je počeo klanjati i namaz obavljati onako kako ga je učio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, iako je znao da su njegova porodica i majka vatrene pristalice idolopoklonstva i da obrede obavljaju kipovima i idolima. Kad je vidjela Sa'da kako čini neke njoj nejasne pokrete, njegova majka se silno iznenadila. Ubrzo nakon što je obavio namaz, upitala ga je 0 tome, a on joj je odgovorio: "Majko, obavljam namaz Allahu, Stvoritelju Nebesa i Zemlje. On me je uputio Svojoj i Muhammedovoj vjeri. Ovaj ibadet nikada, sve dok sam živ, neću napustiti!" Ona reče: "Ako se, Sa'de, ne vratiš svojoj prvoj vjeri, ja od danas neću ni jesti ni piti! Neću okusiti hranu, niti ću popiti kap vode, sve dok ne odbaciš Muhammedovu vjeru!"

Mu'min ne ostavlja vjeru Istine

Sa'd, radijAllahu anhu, je uvidio da mu majka ispunjava svoju zakletvu - svoje obećanje. Na tren je bio u nedoumici. Ali, i sam je bio jako odlučan u svom čvrstom obećanju Allahu i svom Poslaniku. Zato je rekao svojoj majci, nakon što nije ni jela ni pila: - "]a se neću vratiti svom kufru i neznanju džehaletu, nakon što me je Allah uputio prema stazi imana i ispravnosti. Pametan čovjek, majko, nikad ne odstupa od onoga što je dobro!"

- "ja neću okusiti ni vodu ni hranu, makar umrla od žeđi i od gladi! Ljudi će, nakon moje smrti, reći:- "Sa'de, ti si ubio svoju majku!"

- "Kunem se Allahom, majko, kada bi ti imala hiljadu života, pa da te duše napuštaju jedna za drugom, ja neću napustiti vjeru istine, pravde i ispravnosti, a ti kako hoćeš!"

Kad mu se majka uvjerila u njegovu čvrstinu, odlučnost, pa i hrabrost, odbacila je svoju nakanu i vratila se jelu i piću.

Kur'an ovjekovječuje stav muslimana

Saznao je Resulullah, sallAllahu alejhi ve sellem, što se sve dešavalo njegovom daidži u vlastitoj kući. Jasno su znala i Nebesa o njegovom nepokolebljivom stavu. Eto, spušta se Džibril i nosi radosnu vijest Sa'du i Allahovom Poslaniku zajedno, da je Sa'dov stav, stav koji prihvaća Allah, dželle šanuhu, Njegov Poslanik, meleci i mu'mini:

"Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan svojim roditeljima. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi,a odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim! Meni će se sve vratiti. Ako te budu nagovarali da drugoga Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se,na ovome svijetu velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se Meni iskreno obraća, Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti!" (Prijevodznačenja, XXXI; 14,15)

To je četvrta, veličanstvena stranica, stranica časti. To je Sa'dova stranica, stranica mu'mina. On je četvrti među četvoricom. On je Poslanikov daidža. S njim je Allah zadovoljan, iako je rasrdio svoju majku. O njemu govori Kur'an i podupire njegov stav.

Mi smo na Allahovom putu

Sa'd napušta Resulullaha, sallAllahu alejhi ve sellem, sretan i spokojan, što i kur'anski ajeti odobravaju njegov stav. Na svom putu kući, Sa'd je u društvu nekolicine Resulullahovih ashaba. Na tom putu, Sa'd ispisa još jednu stranicu dobročinstva. Prvu takve vrste. Na njegovom putu ga pokuša spriječiti Ebu Džehl. Njega i one koji su bili s njim upita: "Šta mislite o našim bogovima?" Oni odgovoriše: "To je obično kamenje, koje niti šteti, a niti dobro ne može učiniti. Allah je iznad svega toga. A u Allahovoj vjeri je svako dobro."

Na to se jako naljuti Ebu Džehl, te dođe do fizičkog obračuna. Sa'd je udario Ebu Džehla košću koju je držao u ruci i izranjavao ga. Ebu Džehl je uzvratio udarcem Sa'du u uho, pa je Sa'du potekla krv. To je prva krv potekla radi Allaha, dželle šanuhu. A krv Ebu Džehla je potekla u ime šejtana.

Oprostio sam vam

Krv Ebu Džehla nije u historiji ni prva ni zadnja krv, potekla izazvana od velikog junaka Se'ida. Nakon hidžre u Medinu, dragi daidža neustrašivo stoji u bitki na Bedru i kidiše na neprijatelje. Mnogo je doprinio pobjedi, zajedno s ostalim velikanima, a pod vodstvom Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve seilem.

Sa'd je sačuvao krzneni kaput koji je nosio u bitki na Bedru, kao uspomenu na Allahovu pomoć s Neba. Čuvao ga je i kao simbol herojstva koja je Allah, dželle šanuhu, namijenio svojim robovima mu'minima iz redova muhadžira i ensarija, radijAllahu anhunu u prvoj odlučujućoj, borbi između pravde i nepravde.

Bože i nas upiši među junake islama! Oprosti nam, kao što si i njima oprostio! Pomozi svakome od nas da budemo veliki junaci koji pomažu Tvoju vjeru i Objavu!

Bože, usmjeri mu strijele k neprijatelju

Planine i doline potvrđuju, a i sama planina Uhud svjedoči da je Sa'd, radijAllahu anhu, i sam bio mu'džiza (čudo). Njegove ruke, nikada, ni časa nisu bile na miru, te je tako neprekidno odapinjao strijele i udarao po neprijatelju. Posmatrao ga je Resulullah, sallAllahu alejhi ve sellem, s ponosom, pa mu reče: "Odapinji, Sa'de, odapinji strijele, tako ti iskupljujem majku i oca. Allah te pomaže!"

Meleci na to rekoše: "Amin, kad Resulullah poziva Allaha za pomoć i potporu svom daidži!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, nije nikada do tada rekao nikom: "Iskupljujem ti majku i oca!", osim Sa'du, radijAllahu anhu. To su iskrene riječi iz mubareć usta Poslanika,sallAllahu alejhi ve sellem. On savršeno zna ko je Sa'd i kome iskupljuje majku i oca.

Perzija je osvojena

l nakon smrti Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, nastavila su se Sa'dova junaštva u svojimbitkama. Svoja junaštva Sa'd, radijAllahu anhu, zapečaćuje časnom i vječnom uspomenom koju nema niko, osim Halida i Ebu Ubejda, koji su pravili čuda u bitkama na Jermuku, u Samu, i na tlu Bizanta,i gotovo da takve i nema u cijeloj povijesti. Vi, sigurno, znate da su Perzija i Rim tada bile najveće države na svijetu.

Halid i Ebu Ubejd su najavili prvu polovinu radosne vijesti koju je Resulullah, sallAllahu alejhi vesellem, objavio: "Rim je osvojen!" Ostalim muslimanima je preostalo da realiziraju drugu polovinu radosne vijesti i da nakon osvajanja kažu: "Perzija je osvojena!" Ovaj put pobjednički bajrak nosi Sa'd za vrijeme Omera eI-Faruka, radijAllahu anhu. Polazi Sa'd, uz Allahove borce, i stiže u Irak, tadašnji prostor Perzije, gdje se sukobljava s velikom perzijskom vojskom od sto hiljada vojnika, pod vodstvom Rustema.

Samo Allaha treba obožavati
Riječi Sa'dovih izaslanika upućene Rustemu su bile veličanstvene. Predvodio ih je ashab EI-Mugire ibnu Šu'be, koji je stajao na tepihu, pred Rustemom, govoreći o Sa'dovoj želji, želji njegovih vojnika i muslimana, pa čak i želji čitavog islama za otklanjanjem nepravde.

"Došli smo da ostavite svoje idolopoklonstvo i prihvatite Allahovu vjeru; da ostavite vjeru zuluma i uzmete vjeru pravde - islam; da izađete iz tjeskoba ovoga svijeta i budete spašeni na Onome svijetu - Ahiretu!"

Vojska islama je poslije ovih riječi pošla na osvajanje Perzije - ognjišta idolopoklonstva. Došli su da bi rekli da je Allah, dželle šanuhu, veći i veličanstveniji od Kisre. Allah, dželle šanuhu, je bio uz Sa'da i islamsku vojsku, koja je odnijela pobjedu nad Perzijancima, vatropoklonicima. lako je tada Perzija slovila kao najjača i najveća država tog vremena, sve je to bilo ništavno pred pobjedonosnom vojskom islama, koju je Allah, dželle šanuhu, pomogao.

Svaki musliman je ravan jednom narodu

Bez obzira na opremu i slonove kojim je raspolagala Rustemova vojska, doživjela je poraz. Pala je velika perzijska vojska pred naletom sinova islama, njihovih kopalja, oštrih sablji i čvrstog imana. U perzijskim redovima zavlada strah i panika, tako da su ih i vlastiti slonovi počeli gaziti. Za razliku od perzijske, muslimanska vojska nije bila brojna, ali su zato njeni vojnici bili naoružani čvrstom vjerom. Svaki takav musliman bio je ravan jednom narodu, svaki je osobno bio jedna vojska s opremom, naoružanjem i snagom.

Muslimansku vojsku je predvodio EI-Kaka'ibnu Amr. Izdaleka se već mogla naslutiti pobjeda. Jedna glava, sva u krvi, skortljala se uo sredine bojišta. To je glava nekoga ko se bijegom pokušao spasiti ali nije uspio. Odmah zatim se začu glas: "Kunem se Bogom, Gospodarom Ka'be, Rustemu sam odsjekao glavu!" Rustemova glava pade na zemlju, pred noge muslimana.

Sa'dova vojska nije iznevjerila

Muslimanska vojska je proslavljala pobjedu. Bili su ushićeni i veličali su Allaha, dželle šanuhu, koji im je omogućio da ostvare ovaj veliki uspjeh, l do Omera, radijAllahu anhu, dođe vijest o pobjedi. Sada se, Omere, možeš odmoriti, ne trebaš biti više napregnut iščekujući vijesti s bojišta. Blago tebi kad imaš tako velikog junaka i vojskovođu Sa'da, radijAllahu anhu. On je shvatio ozibljnost povjerenog mu zadatka. Ni jedna vojska ne bi se razočarala, ako bi je predvodio Sa'd, radijAllahuanhu. Omer ga je poslao da svojim rukama ostvari mu'džizu koju je još Resulullah, sallAllahualejhi ve sellem, izrekao o osvojenju Perzije!

Sa'd ulazi u Kisrinu palaču, najbogatiju riznicu na Zemlji, i tamo klanja namaz, u gradu EI-Medain (Ktesifon), a zajedno s njim su i njegovi drugovi. Predvodio je namaz, a poslije rekao: "l koliko ostaviše bašči i izvora, i njiva zasijanih, i dvorova divnih, i zadovoljstava koja su u radosti provodili!" (Prijevod značenja, XLIV: 25-27) Istinu kaza Allah, dželle šanuhu, istinu je rekao Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, u svojim radosnim objavama. Bože, smiluj im se, i budi zadovoljan sa svim ashabima!

Bože, ostvaruj našim rukama pobjede

Nakon stoje predvodio i bio vojskovođa najveličanstvenije vojske, Sa'd postaje emirom Kufe. Poslije nekog vremena, iz Kufe se vraća u Medinu i nastanjuje se u EI-Akiki, gdje su mu kuća i imanje i gdje završava svoj život u dubokoj starosti.

Allahumme (Bože), smiluj se Sa'du, junaku i vjerniku! On je daidža Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem. On je kovač slave i časti.

On je otvarač perzijskih riznica. On je junak EI-Kadisijje i on je taj koji je planirao put toga osvajanja i pobjede. Allahumme, molimo Te, da nam podariš hrabrost, junaštvo i čvrstinu, kao i našim roditeljima i svim vjernicima!

Autor: Muhammed Muvaffak Selima
Iz knjige: ‘Desetorica kojima je obećan Džennet’

Šta znači šutnja učenjaka kada se dogodi fitna

Prva stvar: Učenjak uglavnom govori i upozorava prije nego li nastupi fitna, a kada fitna nastupi sustegne se od govora i upuštanja u fitnu. Šejhul islam kaže: „Kada se dogodi fitna razumni nisu tada u stanju kontrolisati bezumnne. Tada veliki ljudi nisu u stanju ugasiti fitnu i suzbiti njene aktere, a takvo je stanje fitne, kao što kaže Uzvišeni:

وَاتَّقُواْ فِتْنَةً لاَّ تُصِيبَنَّ الَّذِينَ ظَلَمُواْ مِنكُمْ خَآصَّةً وَاعْلَمُواْ أَنَّ اللّهَ شَدِيدُ الْعِقَابِ


'I bojte se fitne koja neće zadesiti samo one od vas koji zulum čine, i znajte da Allah žestoko kažjava.' (Enfal, 25).

Kada se desi fitna njene prljavštine neće biti pošteđen osim onaj koga Allaha sačuva.“ Minhadžu es-sunne

Na drugom mjestu šejhul islam kaže: „Kada je ubijen (tj. Osman, radijellahu anhu) srca su se podvojila a nedaće povećale, ispoljiše se loši ljudi a poniziše dobri. U fitnu se upusti onaj ko je prije toga nije mogao učiniti a onaj ko je htio hajr i popravku, tada (u fitni) to nije bio u stanju učiniti.“ Medžmu'ul fetava

Druga stvar: Kada se naredba i zabrana ne prihvataju i kada kod onih kojima se obraćaš ne vidiš poslušna srca, već ono što je oprečno tome, tada je suzdržaost od naredbe i zabrane preča. Musliman se tada treba pozabaviti onim što može učiniti, kao što stoji u hadisu: „Pa kada vidiš škrtost kojoj se pokorava, strasti koje se slijede, dunjaluk kojem se daje prednost i zadivljenost svakog mislioca svojim mišljenjem, tada se posveti sebi i ostavi običan svijet.“ Hadis bilježi Tirmizi, Ebu Davud i drugi.

Ebu Abdullah Fethi

Izvor: Medželle „El – esale“ (skraćeno)

Preveo: Idriz Bilibani (preuzeto s njegovog profila)

Preporuka

http://www.stazomislama.com/

U vremenu kada su se većine internet stranica skoncentrisale na pridobijanje popularnosti i posjeta objavljivanjem svijetskih vijesti i tekstova o teorijama zavjere i sličnim temama koje više zabavljaju čitatelje nego što ih podučavaju nečemu korisnom preporučujem da se posjećuju stranice tipa ove koje se više koncentrišu na islamske teme, fikh, akaid, i ispravljanje grešaka koje su prisutne kod svih nas. Ako ne zabaviš dušu nečim korisnim, ona će tebe zabaviti nečim bezkorisnim.
Ova stranica svakako nije jedina ovog tipa i s vremena na vrijeme planiram da promovišem i druge koje su se pokazale korisnim.

ZA RAZUMOM OBDARENE 0.03

Potreba za objavom

Kako nam je Stvoritelj obezbjedio hranu, piće, oksigen, odjeću isto tako nam je obezbjedio i duševnu opskrbu, uputu i odgovore na pitanja u vezi svrhe našeg postojanja koja neminovno svi svijesno ili podsvjesno imamo.
Primjer:
Zamisli da zaspiš kod svoje kuće a probudiš se u luksuznom avionu bez da znaš kako si tamo dospio i gdje taj avion ide, u njemu ti je obezbjeđena raznolika luksuzna hrana i piće, mjesto za spavanje, i mnoge druge stvari kako za razonodu tako i za zadovoljavanje drugih potreba. Da li bi se prepustio uživanju ili bi se zapitao kako si tamo dospio? ko to sve plaća? ko je to obezbjedio? koji je cilj i svrha svega toga i da li bi htjeo da saznaš svoje konačno odredište? Ako bi saznao da postoji mogućnost da je tvoje odredište nešto loše da li bi imao želju da to nekako promjeniš?


Slično je sa ovim svijetom i životom, naše postojanje ima porijeklo, imamo svrhu i imamo svoju destinaciju. Od prirode čovjeka je da je radoznao i da želid a sazna ''ko ga je doveo u avion, gdje ide i šta mu je raditi''.

Tokom historije čovječanstva naš Stvoritelj je slao odgovore na ova pitanja i upute ljudskom rodu u kojima je obznanjivao svoje postojanje i davao im upute o tome koja im je svrha i šta im je raditi.
Tako je On odredio i da svaki put kada bi se ljudski rod iskvario i sa sobom iskvario i izmjenio uputu od Stvroitelja koju je imao kod sebe Stvoritelj bi odabrao nekog od ljudi kome bi poslao novu uputu i snjom i nadnaravna čuda-dokaze o nečijem poslanstvu.
Zadnja i finalna objava koja nam je poslana je bila prije više od 1400 godina i koja je i dan danas nepromjenjana svakako da bi trebala da nam služi kao glavni kompas koji nam nudi smjernice i omogućuje nam da shvatimo zašto postojimo, koja nam je svrha i destinacija.

Kao naš Stvoritelj, On nas zna najbolje i kao takav ne postoji niko preči da nas uputi na ono što je optimalno za naše postojanje. Kao što uz neku digitalnu spravu dobjemo upustvo za njeno korištenje slično postoji upustvo i za korištenje ovog našeg tjela i života.

-Ali svako može da napiše knjigu i da tvrdi da je od Stvoritelja?

Naravno, tako bi svako razuman trebao da zna da se knjiga koja je stvarno objava od Stvoritelja treba da razlikuje od svih ostalih knjiga i da posjeduje neke stvari koje dokazuju da je ta knjiga zaista od Gospodara svih svijetova.

Neke od stvari koje ukazuju da je Kur'an zaista objava od Stvoritelja:

-Njegovo čuvanje:

Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!

[15:9]

Jedna od izuzetnih stvari vezanih za Kur'an je samo njegovo čuvanje. Dok je opšte poznato da su se tekstovi svih ostalih knjiga za koje ljudi tvrde da su od Gospodara svijetova izmjenili i da su njihovi autori-pisci nepoznati i da ne postoji nikakav lanac prenosilaca kojim bi se dokazalo njihovo porijeklo Kur'an već više od 1400 godina postoji nepromjenjen.
Kur'an je objavljen Allahovom Poslaniku () koji je ga citirao svojim ashabima () koji su ga učili napamet a odabrani pisari ga zapisivali. Nakon toga Poslanik bi provjerio šta su naučili i pisari bi pročitali šta su napisali. Nakon toga ashabi su svoje učenike podučavali Kur'anu  i svi bi se međusobno provjeravali po visokim kriterijima tako da je Kur'an do današnjeg dana ostao bez i jednog promjenjenog harfa. Konstantno kroz ovo proteklo vrijeme postojao je ogroman broj hafiza Kur'ana (ljudi koji ga znaju napamet) tako da kada bi svaki pisani primjerak Kur'ana bio uništen hafizi Kur'ana bi ga mogli napisati za onoliko vremena koliko je dovoljno da se pročita, a da i ne govorimo o tome da je najčitanija knjiga na svijetu jer niko ne može biti musliman bez namaza a namaz se ne može klanjati bez da se ne prouči nešto iz Kur'ana a neki od muslimana dnevno pročitaju cjeli ili pola Kur'ana dok većina pročita barem par stranica mimo namaza.

-Kur'an je bez kontradikcija:

A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne

od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.

[4:82]

Kur'anom se smatra tekst Kur'ana na arapskom jeziku i nikada se ne može prevesti, ono što se prevodi su približna značenja tih ajeta, tako da u Kur'anu ne postoji proturiječnost-kontradikcija a sve greške koje bi se mogle pojaviti pri prevodima su svakako ljudske greške koje im i priliče jer nema čovjeka koji ne griješi. Mnogi nemuslimani su kroz historiju učili arapski jezik samo da bi mogli da pronađu nešto što liči na proturiječnost oni iskreni su na kraju primili Islam dok sud rugi ostali poniženi ili zaboravljeni jer uprkos konstantnom čitanju do današnjeg dana u Kur'anu nije pronađena niti jedna proturiječnost.

-Laž mu je strana

Oni koji ne vjeruju u Kur’an, pošto im je objavljen… A on je, zaista,

knjiga zaštićena,

laž joj je strâna, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i Hvale

dostojnoga

[41:41-42]

Ono što se nalazi u Kur'anu može se podjeliti na ono što se trenutno može dokazati i što se trenutno ne može dokazati. Što se tiče onoga što se trenutno ne može dokazati na nama je da čekamo ili dok budemo u mogućnosti da potvrdimo da li je istina ili laž ili da čekamo svoju smrt i da saznamo da li je istina ono što što se u Kur'anu spominje da nas čeka poslije smrti.

Što se tiče stvari koje se mogu dokazati sve jedno da li to bilo u davnim vremenima ili je nauka tek skoro omogućila da se potvrdi tačnost neki ajeta Kur'an se pokazao 100 % tačnim što se tiče toga.

Navesti ćemo za sada samo jedan od primjera dok ćemo neke od drugih primjera navoditi u budućim tekstovima:

___________________________________________________________

Uzvišeni kaže:

„On stvara par, muško i žensko, od kapi sjemena kad se izbaci...“

Naravno,ako se izbacuje, to znači da se radi o muškoj tečnosti. Znači Kur'an nam govori da je muškarac taj koji je odgovoran za pol djeteta!

Dalje Allah s.w.t.a kaže u suri Kijame, poglavlje 75, ajet 37-39:

„Zar nije čovjek bio kap sjemena koja se ubaci, zatim zakvačak kome On onda srazmjer odredi i skladnim mu lik učini, i onda od njega dvije vrste, muško i žensko stvori.“

Arapski izraz:“nutfeten min menijjin jumna“ označava najmanji dio polne tečnosti!

To nam Kur'an govori da je sastojak muškog sjemena odgovoran za pol djeteta! Današnja nauka je došla do saznanja da pol djeteta zavisi od 23-ćeg para hromozoma, a spermatozoid je taj koji je odgovoran za formiranje pola djeteta. Ako bude XX, onda je žensko, a ako bude XY, onda je muško. U današnjim društvima, pogotovu u onim zatvorenim, iz razloga koje samo oni znaju, ljudi daju prednost muškom djetetu.

Ako bi samo žena bila odgovorna, ona bi rađala samo dječake, a ne djevojčice, a i Kur'an nauka nam kažu da je MUŠKARAC taj koji je odgovoran za pol djeteta, a ne žena! Kur'an opisuje različite stadijume embriona u detalje,u suri Mu'minun, poglavlje 23, ajet 12-14:

Uzvišeni kaže:

„Mi smo zaista čovjeka od uzorka zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo, pa neka je uzvišen Allah, Najljepši Stvoritelj!“

Ovi ajeti sure Mu'minun detaljno opisuju faze razvoja embriona. Opis počinje riječima: „...kap sjemena na sigurno mjesto stavili...“ – na bezbjedno mjesto.Danas nam embrioligija kaže da je embrion zaštićen u utrobi majke kičmom, mišićima sa strane i posteljicom u materici...

Dalje se opis nastavlja:

„...pa onda kap sjemena učinili zakvačkom...“

Arapska riječ „alek“ ima tri značenja: nešto što se zakači, nešto što liči na pijavicu, kao i –ugrušak. Hvala Allahu sva tri značenja su prihvatljiva, jer se embrion zalijepi za matericu. Liči i na pijavicu! Jer, kao što kaže prof. Keatmoore, čak se i ponaša kao pijavica, jer uzima krv i hranjive sastojke od majke. Takođe, liči i na ugrušak. Znači izgleda kao ugrušak ali i kao pijavica...

U kur'anu se riječ „alek“ spominje 6 puta – 2 puta u suri Mu'minun, poglavlje 23. ajet 12-14, u suri Hadždž poglavlje 2 ajet 5, u suri Kijame poglavlje 75, ajet 38, kao i u suri Alek poglavlje 96, ajet 2. šest puta se spominje.Isprije, u 17-om vijeku ljudi su smatrali da je spermatozoid kompletno malo ljudsko biće.

Minijaturno ljudsko biće bilo je smješteno u glavi spermatozoida, a koje se kasnije razvija u utrobi majke, kao nova beba. Kasnije kada su otkrili da je jajna čelija veća od spermatozoida, negirali su sami sebe pa su rekli da nije spermatozoid malo ljudsko biće, već je jajna ćelija malo ljudsko biće! Oboje su odgovorni baš kao što Kur'an kaže, oboje, i muška i ženska polna ćelija su odgovorni za rođenje djeteta.

U Kur'anu se dalje kaže:

“...a zatim smo od ugruška grudu mesa stvorili.“ 

Arapska riječ „mudgah“ znači gruda mesa ili nešto što može da se stavi u usta i žvaće. Prof. Keatmoore kaže da su oba ova značenja prihvatljiva.

U Kur'anu se dalje kaže:

„...pa smo od grude mesa napravili kosti, a onda kosti mesom zaodjenuli...“

Nakon toga Allah dž.š. kaže:

“...i poslije ga kao novo biće oživljujemo...“

Sve faze razvoja embriona, prije ove zadnje, kod svih životinja potpuno su iste kao i kod čovjeka, osim u zadnjoj fazi, kad se formiraju vidljive karakteristike ljudskog bića, glava, ruke, noge... 

„... i poslije ga kao NOVO biće oživljujemo...“

I na kraju kaže:

„...pa neka je uzvišen Allah, Najljepši Stvoritelj!“

Zamisli te Kur`an nam daje detaljna objašnjena razvojnih faza embriona.

Doći će vam neko i reći :

„Ništa novo !

To je možda neki Arap otvorio stomak trudne žene,vidio šta tamo ima i to zapisao u Kur`anu“.

Takav čovjek ne shvata da sve ove faze o kojima Kur`an govori – ne mogu biti posmatrane golim ljudskim okom.Za to vam treba veoma veliki mikroskop.

Kada je prof. Džonson bio zamoljen da prokomentariše ove kur`anske riječi , a bio je načelnik odsijeka za anatomiju u institutu bolnici „Tomas Džeferson“ u Filedalfiji, rekao je :

“Pa , moguće je da je Muhammed imao mikroskop i da je gledao te stvari...“

Podsjetili su ga da mikroskop nije postojao prije 1400 god.Onda se prof Džonson glasno nasmijao i rekao :

„Da, znam to! Vido sam prvi mikroskop koji je napravljen, jedva da uvećava 10 puta a uz to i slika je mutna“!

Zatim je rekao :„ ove riječi MORAJU BITI Božija Objava“!

Potom je bio zamoljen da prokomentariše riječi iz sure Hadždž 22, ajet 5:

„O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje, - pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa OBLIKOVANOG I NEOBLIKOVANOG...“

Ako bi ste napravili razrez u toku ove faze razvoja, i analizirali embrion, vidjeli bi ste da u ovoj fazi neki organi su formirani, a neki nisu .

Zatim je prof. Maršel Džonson rekao – Ako kažem samo: „formirano“,nda opisujem one dijelove koji su potpuno formirani, a ako kažem „nije formirano“ onda opiusujem one dijelove koji nisu formirani, tako da je najbolji mogući opis onaj u Kur`nu „...OBLIKOVANO I NEOBLIKOVANO...“Jer, neki organi su tada već formirani, a drugi nisu.

Prof. Keatmoore kaže da je danas u embriologiji poznato nekoliko faza razvoja embriona, ali je veoma teško sve to razumjeti, jer su to prosto pobrojane

faze: faza1.faza 2. faza3...

Kur`an zasniva poređenje naoblicima embriona u različitim fazama, što je daleko superiornije i razumljivije od onoga dokle je došla današnja embriologija! Ako bi neki naučnik objašnjavao embriologiju kao što je objašnjeno u Kur`nu, bilo bi mu potpuno lakše da objasni i razumije,za razliku od onoga ,kako to opisuje moderna nauka.

faza 1. faza 2. faza 3...

Kur`n kaže u suri Abese 80 ajet 19-20.

„Od kapi sjemena ga stvora pa mu odredžuje ono što hoće,“„i put mu učini lahkim, „

Ljudi se uglavnom čude kako to beba može da prođe kroz prolaz koji je širok jedva jedva tri četiri prsta?!

Beba je kompletna, ima ruke i noge, pa kako je to moguče?Kur`an kaže da Allah s.w.t.a olakšava put!Mi danas znamo da sve počinje kada se posteljice otrgne i izgubi kontakt, a unutrašnje kontrakcije guraju bebu kroz kanal... Voda iz vodenjaka koja puca , pomaže bebi da sklizne kroz kanal, dok razni bebini pokreti podstiču njeno kretanje.

Zbog toga Kur`an kaže da Allah s.w.t.a čini put lahkim.Kur`an vam daje dokaze, opisuje vam različite stadijume embriona – KO je to mogao da opiše ove stvari?Kur`an vam postavlja pitanje:

PA ZAR NEĆETE VJEROVATI ?!

Zar nećete vjerovati u Časni Kur`an?!Kur`an kaže u suri Sedžda 32, ajet 9 :

„...On vam i sluh i vid i pameti daje -, a kako vi malo zahvaljujete“!

Ista poruka se ponavlja u suri Insan 76, ajet 2

„...činimo da on čuje i vidi.“

U današnje vrijeme došli smo do saznanja sa pravo čulo koje se razvije jeste čulo sluha.Kur`an spominje prvo SLUH , pa onda VID.

Do petog mjeseca trudnoće čulo sluha je kompletirano, a bebine oči su kompletne tek u sedmom mjesecu!

Zamislite !

Kur`an nas podučava redosljedu, prvo dolazi sluh pa onda vid. 

„PA KOJU BLAGODAT GOSPODARA SVOGA PORIČETE???“

djelovi preuzeti iz:

http://www.muslim-library.com/dl/books/English_Pocket_Dawah_Manual.pdf

http://nur-islam.com/

Brada kod hanefija

Poznati hanefijski muftija u Damasku Muhammed b, Ali el-Haskefi el-Hanefi (umro 1088 h. god.) kaže: "Kraćenje brade ispod (dužine šake), kao što to rade neki marokanci i ženskaroši među muškarcima, to nije dozvolio niko (od učenjaka), a brijenje brade u potpunosti je običaj hindusa, medžusija (vatropoklonika) i stranaca (nemuslimana)." Isti govor potvrdio je veliki hanefijski učenjak Muhammed Emin b. 'Umer, poznat kao Ibn Abidin (umro 1252 h. god.) u svojoj "Hašiji".

Izvor: Ibn Abidin, Reddul-muhtar ala ed-Durril-muhtar / El-Hašija, 3. tom, str. 398, izdavačka kuća: Daru 'alemil-kutub, godinja izdanja: 1423 / 2003.

[ s gornje strane govor El-Haskefija, a s donje govor Ibn Abidina]

preuzeto od: Amir I. Smajić

ŠTA JE NAFAKA?

Nafaka je sve ono čime se čovjek koristi, svejedno da li je to halal ili haram, lijepo ili ružno. Sve ono čime se koristiš je tvoja nafaka. Ono čime se ne koristiš, makar to i posjedovao, nije tvoja nafaka, već nafaka drugoga. Postoji razlika izmedu sticanja i nafake i između rada i nafake. Ne može se kazati: “Sve ono što stiče čovjek predstavlja njegovu nafaku”, niti je moguće da se kaže: “Njegov posao predstavlja njegovu nafaku.” U onome što čovjek stiče je njegova nafaka i nafaka njegove supruge, djece i drugih koje i ne poznaje. Svima njima dolazi potpuna opskrba.

Mnogo se začudimo kada vidimo kako nafaka dolazi čovjeku. Niko ne zna mjesto svoje nafake. Ponekad čovjek odlazi na više mjesta tražeći je, a ništa ne nalazi i ni do čega ne dolazi. Međutim, nafaka uvijek zna i pronađe put do svoga vlasnika, zna njegovu adresu i poznaje način dolaska do čovjeka, i nikada ne zaluta na putu do njega. Razlog za to je činjenica da je nafaka određena na nebu od strane Uzvišenog Allaha.

Sve dok je nafaka određena, ona mora stizati svome vlasniku. Neki ljudi su u uvjerenju da je određena samo halal nafaka, ali je činjenica da je određena i ona koja je halal i ona koja je haram.

Uzvišeni Allah kaže: Jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujemo! (Kl-Bekare, 57.)

Kao da postoji nafaka koja je lijepa i ona koja je ružna, o čemu Uzvišeni kaže: I onoga koga smo Mi lijepom opskr­bom obdarili i koji udjeljuje iz toga, i tajno i javno... (En- Nahl, 75.)

Dakle, postoji lijepa opskrba i ona koja to nije. Neki ljudi će kazati: Ako je nafaka određena, svejedno bila ona halal ili haram, zbog čega će onda čovjek biti pozvan na odgovornost za haram nafaku?

Odgovor: Uzvišeni Allah je odredio nafaku čovjeka i ukoliko u to čovjek vjeruje, nikada neće posegnuti za haramom, jer zna da će mu njegova nafaka doći i da je na njemu da se strpi. Ukoliko ga, pak, zadesi neka teškoća ili neka okolnost koja nalaže podnošenje, na čovjeku je da se čvrsto drži svoga vjerovanja. Ukoliko se čovjek strpi zbog svoje nafake: i čvrsto se drži svog vjerovanja da će ona doći, njegova će mu nafaka u potpunosti doći i biti mu halal. Međutim, ako se čovjek ne strpi čekajući svoju opskrbu, ukoliko ga obuzme strah zbog teškoće kroz koju prolazi i ukoliko se njegovo srce ispuiu strahom, onda će posegnuti za haramom.

Posezanje za haramom dolazi kao rezultat straha od siromaštva i nespokoja. Čovjek želi da osigura svoju budućnost kao i budućnost svoje djece, a sigurnost se nalazi isključivo kod Allaha. Drugi čovje'k pak želi da ste'kne kapital, koji će ga sačuvati od siromaštva, treći je u uvjerenju da će putem harama moći posjedovati i steći bogatstvo. Nad svim tim ljudima je uspio da nadvlada šejtan putem straha.

O tome Uzvišeni Allah kaže: To vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici.! (Alu imran, 175.)

Jedna od uloga i zadaća šejtana jeste da unese strah u srce* čovjeka, a najlakši put da strah dođe do srca čovjeka je upravo njegova nafaka. Šejtan dođe čovjeku i baja mu:

“Pokori se svojim nadređenim i svjedoči lažno! Ako to ne učiniš, oni će prekinuti tvoju nafaku! Učini grijehe koje oni traže da ih učiniš i ne izlaži sebe i svoju djecu siromaštvu i progonu! Učini tako ili učini to!”

Šejtan neprestano čovjeka plaši sve dok ga ne dovede u ne'prekidni grijeh i griješenje* i dok mu grijeh ne postane obična stvar, koja se dešava svakodnevno, i dok njegova duša ne postane ona koja je sklona zlu i ne čuva se od grijeha.

Sve dok vjerujem u jednog i jedinog Allaha koji je Opskrbitelj ljudi, dužnost mi je da čvrsto vjerujem da je sve ono o čemu mc obavještava Uzvišeni istinito. Tako neću šejtanu dati priliku da me uznemiri. Uzvišeni Allah se u Kur’anu kune Sobom, da bi potvrdio zagarantovanost nafake za Svoje robove: A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava. I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite! (Ez-Zarijat, 22, 23.)

Nakon što pročita ove ajete, čovjek mora osjetiti sigurnost u svome životu i odagnati od sebe sve misli koje su u vezi sa strahom za nafaku, jer je Opskrbitelj Onaj koji je izrekao navedene riječi istine.

Međutim, i pored zakletve Uzvišenog Allaha o tome da je nafaka svakoga čovjeka zagarantovana, neki ljudi još uvijek misle da je njihova nafaka u rukama ljudi. A oni ne mogu donijeti ni korist ni štetu drugom čovjeku bez dozvole Uzvišenog. Jedna od osnova naše vjere je uvjerenje da čovjek može drugom čovjeku donijeti korist ili štetu samo ako to Uzvišeni hoće. Nalazimo da se ljudi u svome svakodnevnom životu pribojavaju za svoju nafaku više nego za bilo šta drugo. Mnogi čak kažu: Taj i taj čovjek mi je nanio štetu u mojoj nafaci! To su riječi koje nisu istinite.

Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže Svome Poslaniku, s.a.v.s.: Reci: Sam od sebe ne mogu nikakvuu štetu otkloniti, a ni neku korist sebi pribaviti... Qunus, 49.)

Pored ovih jasnih ajeta nalazimo ljude koji svjedoče lažno, da bi zadovoljili svoje pretpostavljene, misleći da će na taj način za sebe obezbijediti nafaku. Nalazimo one koji lažu i čine grijehe da bi zadovoljili onoga za koga smatraju da se u njegovoj ruci nalazi njihova nafaka. Takvim ljudima ćemo kazati: Zar niste pročitali kur’anski ajet koji kaže: A na nebu je opskrba vaša i ono što v^n se obećava. I, ttakoo Mi Gospodara neba i Zemlje, toje istina, kao što je istina da govorite! (Ez-Zarijat, 22, 23.)

Čitajte ove ajete da vas ne bi zavarali materijalni uzroci, da vam koraci, koji trebaju biti čvrsti, ne bi postali slabi, da vam se ne bi savili vratovi koji trebaju biti uzdignuti pa da ljudi žive poniženi i pored toga što im je Uzvišeni u Svojoj Knjizi dao ono što će ih čuvati od tog poniženja.

Dakle, nafaka je ono čime se koristi čovjek ili drugo stvorenje, i to korištenje ima dva pravca:

a) materijalno korištenje pomoću kojeg čovjek održava svoj život, i

b) duhovno korištenje, ono pomoću kojeg čovjek obogaćuje svoj život.

Šta je to materijalno korištenje? Šta je to duhovno korištenje? Kada je Uzvišeni Alah stvorio stvorenja, dao im je dva dara:

- Božanski dar i

- Gospodarev dar.

Svaki taj dar različit je u odnosu na drugi.

Gospodarev dar podrazumijeva da je Uzvišeni Allah Gospodar svjetova, Gospodar vjernika i nevjernika, onih koji ga obožavaju i onih koji u Njega ne vjeruju. On je plemeniti Gospodar, Koji je svojimstvorenjima darovao život, pa stoga treba da im garantuje održavanje tog života putem opskrbe. Zbog toga je Uzvišeni Allah odredio da na Zemlji postoji hrana, koja je određena i prisutna od vremena njenog stvaranja. Ta hrana je dovoljna za sva stvorenja na Zemlji i neće presahnuti sve dok ne nastupi Sudnji dan.

Odlomak iz knjige: Nafaka
Autor: Muhammed Šarawi