Sunday 23 February 2020

Ne možemo da obavljamo noćni namaz


U govoru o kijamu-lejl (dobrovoljni noćni namaz) u svojoj knjizi Letaa'if-ul-me'arif imam Ibn Hadžer El-Hanbeli rahimehullah spominje sljedeće govore selefa u vezi onih koji imaju poteškoću prilikom obavljanja ovog preporučenog ibadeta:


قيل لابن مسعود رضي الله عنه : ما نستطيع قيام الليل, قال : أبعدتكم ذنوبكم. .

Rekli su Ibn Mes'udu radiallahu anhu: ''Ne možemo da obavljamo kijamu-lejl'' Pa im je odgovorio: ''Udaljite se od vaših grijeha.''


وقيل للحسن : قد أعجزنا قيام الليل, قال : قيّدتكم خطاياكم.

Rekli su El-Easanu El-Basriju rahimehullah: ''Postali smo nemoćni da obavljamo noćni namaz.'' pa im je odgovorio: ''Uskratite sebi grijehe! ''


وقال فضيل بن عياض : إذا لم تقدر على قيام الليل وصيام النهار, فاعلم أنّك محرومٌ مُكَبَّلٌ, كبَّلَتْكَ خكيئتُكَ.

El-Fudajl ibn Ijjad rahimehullah je rekao: Ako ne možeš da klanjaš tokom noći i da postiš tokom dana onda znaj da si uskraćen i zavezan, zarobljen svojim grijesima.''


وقال الحسن : إنّ العبد ليذنب الذنب فيُحرم به قيام الليل


El-Hasan je takođe rekao: ''Ako rob učini grijeh onda mu bude uskraćen kijamu-lejl radi tog griejha.''
[Lataa’if el-Me’aarif str. 98.]


Izvor: https://tulayhah.wordpress.com/2014/02/21/we-are-not-able-to-perform-qiyaam-al-lail-responses-from-the-salaf/

Saturday 15 February 2020

Značenje taguta 2. dio




2. poglavlje



''Značenje Kloni se taguta a vjeruj u Allaha''


dr. Muhammed ibn Abdurahman El-Humejs


Pitanja za samoprovjeru:
1. Šta je osnova vjere Ibrahimove (Sallallahu Alejhi ve Sellem)?
2. Opis nevjerovanja u taguta?
3. Da li ima poveznica između prisustva imana u srcu i prijateljstva sa ljudima imana?
*4. Da li musliman može voljeti nemuslimane iz svoje porodice radi rodbinske veze?



Što se tiče značenja klonjenja taguta onda je to da vjeruješ u uzaludnost obožavanja onoga mimo Allaha i da odbaciš to obožavanje i da ga mrziš i da prezireš one koji to rade. Što se tiče vjerovanja u Allaha onda je to da vjeruješ da je Allah jedini istiski Bog koji jedini zaslužuje sve vrste obožavanja nasuprot drugih. I da posvetiš sve vrste obožavanja, svako djelo, iskreno samo Allahu i da uz to negiraš drugima obožavanje nečeg mimo Allah. Takođe u to spada da pokazuješ ljubav ljudima ihlasa (tj. islama) a da mrziš i pokazuješ neprijateljstvo ljudima širka. Ovo je vjera Ibrahimova, oni koji se okrenu od ove vjere zavaravaju samo sebe. Primjer ovoga Allah spominje u ajetu:


قَدْ كَانَتْ لَكُمْ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ فِي إِبْرَاهِيمَ وَالَّذِينَ مَعَهُ إِذْ قَالُوا لِقَوْمِهِمْ إِنَّا بُرَآءُ مِنكُمْ وَمِمَّا تَعْبُدُونَ مِن دُونِ اللَّـهِ كَفَرْنَا بِكُمْ وَبَدَا بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةُ وَالْبَغْضَاءُ أَبَدًا حَتَّىٰ تُؤْمِنُوا بِاللَّـهِ وَحْدَهُ إِلَّا قَوْلَ إِبْرَاهِيمَ لِأَبِيهِ لَأَسْتَغْفِرَنَّ لَكَ وَمَا أَمْلِكُ لَكَ مِنَ اللَّـهِ مِن شَيْءٍ ۖ رَّبَّنَا عَلَيْكَ تَوَكَّلْنَا وَإِلَيْكَ أَنَبْنَا وَإِلَيْكَ الْمَصِيرُ

Doista je za vas lijep uzor u Ibrahimu i onima s njim, kad su rekli narodu svom: "Uistinu, mi smo čisti od vas i onog šta obožavate mimo Allaha: nemamo ništa s vama i nastalo je između nas i vas neprijateljstvo i mržnja vječna, dok ne budete vjerovali u Allaha, Njega Jedinog - izuzev riječi Ibrahima ocu njegovom: 'Sigurno ću ti tražiti oprost, a ne vladam za tebe od Allaha ništa.' Gospodaru naš! U Tebe se pouzdavamo i Tebi se obraćamo, a Tebi je dolazište!

(Kur'an 60:4)

Objašnjenje:

Što se tiče opisa kufra/nevjerstva u taguta onda je to da čovjek vjeruje u neispravnost obožavanja onoga mimo Allaha. Allah u Kur'anu kaže:

ذَٰلِكَ بِأَنَّ اللَّـهَ هُوَ الْحَقُّ وَأَنَّ مَا يَدْعُونَ مِن دُونِهِ هُوَ الْبَاطِلُ وَأَنَّ اللَّـهَ هُوَ الْعَلِيُّ الْكَبِيرُ

To je zato što Allah – postoji, a oni kojima se oni, pored Allaha, klanjaju – ne postoje, i zato što je Allah uzvišen i velik.

(Kur'an 22: 62)

A to je na način da ostavi sve ibadete mimo onih Allaha radi, da im se ne približava i da ne miješa ništa u svom ibadetu Allahu I da mrzi i prezire kufr i obožavanje taguta a Allah kaže:.


إِن تَكْفُرُوا فَإِنَّ اللَّـهَ غَنِيٌّ عَنكُمْ ۖ وَلَا يَرْضَىٰ لِعِبَادِهِ الْكُفْرَ ۖ 

Ako vi budete nezahvalni (činili kufr) – pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan ako su robovi Njegovi nezahvalni, 

(Kur'an 39:7 )

U to spada da smatra ljude od toga nevjernicima i da im iskazuje neprijateljstvo. I ne čini njih svojim saveznicima niti im pokazuje ljubav ili podršku.

Značenje vjerovanja u Allaha i da je Jedini Gospodar, Onaj koji se obožava i Jedini koji ima pravo da se obožava nasuprot svega drugog. I da ne postoji niko dostojan da mu se ibadet čini osim njega, Allah kaže:

ذَٰلِكَ بِأَنَّ اللَّـهَ هُوَ الْحَقُّ 
To je zato što je Allah – istina, 
(Kur'an 22:62 )

Takođe da se svi oblici ibadeta rade iskreno Allaha radi, poput namaza, posta, zekata, hadža, dove, zakletve, pouzdanja, nade, straha itd. tako da negira sve ovo od onih kojima ljudi čine ibadete mimo Allaha i da ih čini samo Allaha radi. Jer Allah u Kur'anu kaže:

قُلِ اللَّـهَ أَعْبُدُ مُخْلِصًا لَّهُ دِينِ
Reci: "Samo se Allahu klanjam, iskreno Mu ispovijedajući vjeru svoju,
ili drugi približan prevod značenja:
''Reci, Allaha iskreno obožavam i Njemu pripada moja vjera.''
(Kur'an 39:14)

Tako nije dozvoljeno da se upućuje ni jedan dio ibadeta nečemu mimo Allaha i ako se ovo ne ispoštuje onda je to širk.

Dio ''vjerovanja u Allaha'' je i ljubav prema onima koji ga iskreno obožavaju i drže se tevhida kao i prijateljstvo s takvima, potpomaganje u hajru i ljubav. U to spada i mržnja prema njihovim neprijateljima od ljudi širka, udaljavanje od njih i ne pridruživanje njihovim saveznicima. kao što je

Prenosi se od Enesa ibn Malika radiallahu anhu da je Allahov Poslaik Sallallahu Alejhi ve Sellem rekao:

ثَلاَثٌ مَنْ كُنَّ فِيهِ وَجَدَ حَلاَوَةَ الإِيمَانِ: أَنْ يَكُونَ اللَّهُ وَرَسُولُهُ أَحَبَّ إِلَيْهِ مِمَّا سِوَاهُمَا، وَأَنْ يُحِبَّ المَرْءَ لاَ يُحِبُّهُ إِلَّا لِلَّهِ، وَأَنْ يَكْرَهَ أَنْ يَعُودَ فِي الكُفْرِ كَمَا يَكْرَهُ أَنْ يُقْذَفَ فِي النَّارِ
Ko bude imao tri osobine, osjetit će slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega ostalog, da zavoli čovjeka isključivo radi Allaha i da mrzi da se vrati u nevjerstvo, nakon što ga je Allah spasio iz njega, kao što mrzi da bude bačen u vatru.”
(Prenosi El-Buhari 16. i Muslim 43.)

Allahov Poslanik Sallallahu Alejhi ve Sellem rekao:

إِنَّ أَوْثَقَ عُرَى الْإِيمَانِ: أَنْ تُحِبَّ فِي اللهِ، وَتُبْغِضَ فِي اللهِ 

''Najčvršći oblik imana je ljubav u ime Allaha i mržnja u ime Allaha.''

(Et-Teberani El-kebir 11/215, El-Begavi u Šerhu-Sunne 13/53, Ahmed 4/286 Albani ocjenio sahihom u Es-Sahihah 998)

Ono što je upravo objašnjeno je ustvari vjera Ibrahima Alejhi Selam kao što Allah spominje u Kur'anu:


وَمَن يَرْغَبُ عَن مِّلَّةِ إِبْرَاهِيمَ إِلَّا مَن سَفِهَ نَفْسَهُ ۚ وَلَقَدِ اصْطَفَيْنَاهُ فِي الدُّنْيَا ۖ وَإِنَّهُ فِي الْآخِرَةِ لَمِنَ الصَّالِحِينَ

Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drži do sebe. A Mi smo njega na ovome svijetu odabrali, i na onome će biti među dobrima. 

(Kur'an 2:130)

Allah objašnjava stav Ibrahima i vjernika koji su ga slijedili naspram kafira i da je ovo primjer koji smo dužni slijediti:


قَدْ كَانَتْ لَكُمْ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ فِي إِبْرَاهِيمَ وَالَّذِينَ مَعَهُ إِذْ قَالُوا لِقَوْمِهِمْ إِنَّا بُرَآءُ مِنكُمْ وَمِمَّا تَعْبُدُونَ مِن دُونِ اللَّـهِ كَفَرْنَا بِكُمْ وَبَدَا بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةُ وَالْبَغْضَاءُ أَبَدًا حَتَّىٰ تُؤْمِنُوا بِاللَّـهِ وَحْدَهُ إِلَّا قَوْلَ إِبْرَاهِيمَ لِأَبِيهِ لَأَسْتَغْفِرَنَّ لَكَ وَمَا أَمْلِكُ لَكَ مِنَ اللَّـهِ مِن شَيْءٍ ۖ رَّبَّنَا عَلَيْكَ تَوَكَّلْنَا وَإِلَيْكَ أَنَبْنَا وَإِلَيْكَ الْمَصِيرُ 
Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: "Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali!" – ali nisu riječi Ibrahimove ocu svome: "Ja ću se moliti da ti oprosti, ali te ne mogu od Allaha odbraniti." – Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti. 
(Kur'an 60:4)

Tako da su se udaljavali od njih i odbacivali njih i ono što su oni obožavali mimo Allaha. I izašli su javno sa svojim neprijateljstvom i mržnjom i prestali sa ljubavlju sve dok ne učine svoj ibadet samo Allaha radi i da se odreknu svih lažnih božanstava mimo Njega.

Kraj citata iz komentara šejha El-Humejsa na knjigu ''M'ana et-Tagut'' Značenje taguta od šejha Muhammeda AbdulVehaba rahimehullah.

U fetvi broj 256706. na ISLAMQA.info se spominje:

Ono što je prethodno spomenuto ipak ne negira da među muslimanom i određenim nevjernikom može postojati prirodna ljubav radi nekog razloga poput rodbinske veze, bračne veze (tazbina/tadžbina) ili nekih ugodnih djela i usluga sa strane nevjernika i slično tome a istovremeno da se čovjek protivi njegovom nevjerstvu.

Allah u Kur'anu spominje ljubav Allahovog Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem prema svome amidži Ebu Talibu iako je ovaj bio nevjernik:

إِنَّكَ لَا تَهْدِي مَنْ أَحْبَبْتَ وَلَـٰكِنَّ اللَّـهَ يَهْدِي مَن يَشَاءُ ۚ وَهُوَ أَعْلَمُ بِالْمُهْتَدِينَ 
Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš (أَحْبَبْتَ)voliš – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.
(Kur'an 28:56)


Ta ljubav prema amidži je prirodna jer je on njegova rodbina.

Allah je dozvolio brak sa ženom od ehlul-kitabija iako brak dovodi do ljubavi među supružnicima kao što Allah u Kur'anu spominje:

وَمِنْ آيَاتِهِ أَنْ خَلَقَ لَكُم مِّنْ أَنفُسِكُمْ أَزْوَاجًا لِّتَسْكُنُوا إِلَيْهَا وَجَعَلَ بَيْنَكُم مَّوَدَّةً وَرَحْمَةً ۚ إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ
i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju
(Kur'an 30:21)

Ovo je prirodna ljubav kao ljubav prema hrani, piću, odjeći i slično što opet ne znači da vjerske suprotnosti ne mogu postojati zajedno sa prirodnom ljubavlju jer te dvije stvari su različite.

To je poput lijeka, osoba može voljeti i mrziti lijek u isto vrijeme. Voli ga na jedan način a mrzi na drugi.

Slično tome borba na Allahvom putu u sebi sadrži prirodnu mržnju prema bolu kojeg može pri sebi imati ali u isto vrijeme se voli radi toga što je islamski propis i radi nagrada koje sa sobom nosi. A Allah kaže u Kur'anu:

كُتِبَ عَلَيْكُمُ الْقِتَالُ وَهُوَ كُرْهٌ لَّكُمْ
Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! 
(Kur'an 2:216)

Odgovori:
1. Osnova vjere Ibrahimove je ljubav u ime Allaha i mržnja u ime Allaha.
2. Nevjerovanje u taguta je smatranje da je neispravno i uzaludno obožavati taguta kao i smatranje njihovih slijedbenika kafirima i udaljavanje od njih.
3. Od imana u Allaha je da čovjek iskreno obožava Allaha i da voli ljude od imana i da prijateljuje s njima.
*4. Da, ovo je prirodna ljubav kao ljubav prema hrani, piću, odjeći i slično što opet ne znači da vjerske suprotnosti ne mogu postojati zajedno sa prirodnom ljubavlju jer te dvije stvari su različite.

NAPOMENA: Osnova je tekst iz komentara šejha Abdurahmana El-Humejsa na njegov komentar dodan je dio fetve sa islamqa radi pojašnjenja i iz njega izvedeno pitanje i odgovor broj 4.




Thursday 6 February 2020

Da li se musliman može nastaniti u kafirskoj zemlji radi boljeg života?


Pitanje:
Živim u jednoj od zemalja zapada i mogu da praktikujem svoju vjeru bez poteškoća Elhamdulillah. Vidio sam na vašoj stranici neke hadise od Allahovog Poslanika Allallahu Alejhi ve Sellem gdje zabranjuje muslimanima da se nastanjuju u zemljama kafira i da žive među kafirima. Sad sam zbunjen da li da se vratim u svoju zemlju ili da ostanem u ovoj zemlji. Znam ukoliko se vratim u svoju zemlju imat ću poteškoće i iskušenja radi mog pridržavanja vjere i znam da neću imati slobode po pitanju obožavanja Allaha kao što imam u ovoj zemlji. Nadam se da mi možete objasniti propis ostajanja u ovoj zemlji naručito što zemlje muslimana danas nisu puno različite po pitanju pridržavanja islamskih zakona naspram zapadnih zemalja.

Odgovor:
Zahvala neka je Allahu.
Osnovni princip je da muslimanu nije dozvoljeno da se nastani među mušricima ukoliko nije u mogućnosti da ispoljava svoju vjeru otvoreno a pri tome ima mogućnost da se odseli u zemlju muslimana. Za ovo imaju dokazi kako u Kur'anu tako i u sunnetu.

U Kur'anu Allah kaže:

إِنَّ الَّذِينَ تَوَفَّاهُمُ الْمَلَائِكَةُ ظَالِمِي أَنفُسِهِمْ قَالُوا فِيمَ كُنتُمْ ۖ قَالُوا كُنَّا مُسْتَضْعَفِينَ فِي الْأَرْضِ ۚ قَالُوا أَلَمْ تَكُنْ أَرْضُ اللَّـهِ وَاسِعَةً فَتُهَاجِرُوا فِيهَا ۚ فَأُولَـٰئِكَ مَأْوَاهُمْ جَهَنَّمُ ۖ وَسَاءَتْ مَصِيرًا

Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: "Šta je bilo s vama?" – "Bili smo potlačeni na Zemlji" – odgovoriće. – "Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?" – reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti Džehennem, a užasno je on boravište.
(4:97)

U sunnetu, Allahov Poslanik Sallallahu Alejhi ve Sellem je rekao:

أَنَا بَرِيءٌ مِنْ كُلِّ مُسْلِمٍ يُقِيمُ بَيْنَ أَظْهُرِ الْمُشْرِكِينَ
Odričem se svakog muslimana ko se naseli među mušricima.'' 

Prenosi Ebu davud 2645. sahihom ga ocijenio Albani u sahih-Ebu-Davud.

Što se tiče zdravog razuma, musliman koji se naseli među mušricima ne može da ispuni mnoge od javnih propisa i izlaže se iskušenjima radi stvari koje su dozvoljene i čak zakonom zaštićene u tim zemljama. A musliman se ne bi trebao izlagati iskušenjima i fitni.

To je ako gledamo na dokaze iz Kur'ana i sunneta bez da obraćamo pažnju na stvarnost situacije u zemljama muslimana i kafirskim zemljama.
Ako gledamo šta se dešava u zemljama muslimana ne možemo se složiti sa govorom u pitanju gdje se kaže:
''Naročito što zemlje muslimana danas nisu puno različite po pitanju pridržavanja islamskih zakona naspram zapadnih zemalja.''
Ovakva generalizacija nije ispravna. Zemlje muslimana nisu sve iste po pitanju pridržavanja i nepridržavanja islamskih zakona/propisa nego se razlikuju u tome, pa čak i unutar zemlje razlikuje se od grada do grada, regije do regije.

Slično tome kafirske zemlje nisu iste po pitanju onoga što je dopušteno u njima i po svojim moralnim standardima.

Tako da uzimajući u obzir da se zemlje muslimana razlikuju kao i zemlje kafira i takođe da se ne može seliti u zemlje muslimana radi strogih pravila oko viza i sličnih zakona ponekad musliman ne može prakticirati svoju vjeru u zemljama muslimana dok to može više raditi u nekim od zemalja nevjernika. Zbog ovih stvari nemoguće je donijeti jasan genralni sud/propis koji će pokriti sve zemlje i sve ljude pojedinačno. Nego svaki musliman pojedinac ima svoj pojedinačni skup okolnosti i propis koji se odnosi na njega i neka svako sagleda svoje stanje. Ukoliko može da praktikuje islam u zemlji muslimana u kojoj se nalazi više nego to može u zemlji kafira onda mu nije dozvoljeno da se seli tamo. Međutim ako je suprotno tome dozvoljeno mu je da se naseli u zemlji kafira uzimajući u obzir da je siguran da će se odupirati fitnama i iskušenjima pristupajući preventivnim mjerama propisanim šerijatom.

Postoje govori nekih učenjaka po pitanju ovog što smo spomenuli:

Šejh Ibn Usejmin rahimehullah je bio upitan o ovoj stvari pa je odgovorio: ''Ovo je jedna od težih mesela današnjice, jer se zemlje razlikuju, nekada će muslimani biti proganjani ukoliko se vrate svojim zemljama a bit će sigurni u zemljama kufra. Ali ako kažemo da je haram da žive među kafirima pa gdje je islamska država koja će ih primiti i dozvoliti im da tu žive?''

Kaže Zekerija El-Ensari E-šafi'i u (4/207 "أسنى المطالب")
''Obavezno je da čovjek seli iz zemlje kafira u zemlju muslimana ako je u mogućnosti, ukoliko u zemljama kufra ne mogu da ispoljavaju svoju vjeru.''

Ibn El-Arabi El-Maliki je rekao: ''Hidžra znači napuštanje darul-harba i odlazak u darul-islam. to je ono što je bilo obavezno za vremena Allahovog Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem i tako je i danas za one koji se boje za svoje živote.
( نيل الأوطار, 8/33, od El-Ševkanija)

El-Hafiz Ibn Hadžer rahimehullah u komentaru hadisa: ''Odričem se svakog muslimana koji se smjesti među mušricima.'' kaže, to se odnosi na svakog muslimana koji nije siguran da praktikuje svoju vjeru. (Fethul-bari komentar hadisa 2825.)

U (الموسوعة الفقهية (20/206) se spominje:
Daru-ul-harb je svako mjesto u kojem vladavina kufra preovladava. jedan od propisa vezano za darul-harb je hidžra, što se tiče hidžre iz darul-harba učenjaci su podijelili ljude na tri skupine:

1. Oni kojima je dužnost da učine hidžru, to su oni koji imaju mogućnost da se odsele i koji ne mogu javno ispoljavati svoju vjeru u darul-harbu. Obavezno je i svakoj ženskoj osobi pa makar nemala mahrema, a ukoliko smatra da će biti sigurna u putu ili ako je rizik puta manji nego rizik ostajanja u darul-harb.

2. Oni kojima nije dužnost da se sele, to su oni koji nisu u mogućnosti da se odsele dali radi bolesti ili prisile da ostanu u zemlji kafira ili oni koji su slabi poput žena i djece jer Allah kaže:

إِلَّا الْمُسْتَضْعَفِينَ مِنَ الرِّجَالِ وَالنِّسَاءِ وَالْوِلْدَانِ لَا يَسْتَطِيعُونَ حِيلَةً وَلَا يَهْتَدُونَ سَبِيلً

Samo nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta,
(4:98) 

3. Oni kojima je hidžra mustehab ali nije obavezna, to su oni koji su u mogućnosti da se odsele ali u isto vrijeme mogu i da praktikuju svoju vjeru otvoreno. Njima je mustehab da se odsele u zemlje muslimana kako bi mogli učestovati u džihadu i kako bi povećali broj muslimana.

U fetvama stalne komisije za fetve (12/50) se takođe spominje: ''Dozvoljeno je čovjeku da se odseli iz jedne zemlje mušrika u drugu u kojoj je manje zla i manje opasnosti za muslimana, a neki od muslimana su učinili hidžru iz Meke u Abesiniju po naredbi Allahovog Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem.''

Molim Allaha da popravi stanje muslimana.
Izvor: Islamqa fetva broj 13363

DODATAK:
Šejh Ibn Usejmin rahimehullah u drugoj fetvi kaže:
Jedna od kategorija ljudi koji ostaju u zemljama kafira su ljudi koji ostaju iz individualnih dozvoljenih razloga poput poslova ili liječenja. Njima je dozvoljeno da borave onoliko koliko im je potrebno. Učenjaci su spomenuli da je dozvoljeno da se ide u zemlje kufra radi posla čak prenose da su i neki ashabi nek je Allah zadovoljan s njima činili tako.
Na kraju fetve spominje:
Kako da vjernik bude zadovoljan da živi u zemlji kufra gdje vidi obrede kufra kako se javno čine i vidi da sud ne pripada Allahu i Njegovom poslaniku (sude po onome mimo Allahovog zakona). To vide vlastitim očima, čuju svojim ušima i to odobravaju čak se osjećaju kao da tu pripadaju i tu žive sa svojom ženom i djecom i ugodno mu je kao što mu je ugodno u zemljama muslimana uprkos tome što mu je žena i djeca u opasnosti i moral i vjera ugroženi.

(" مجموع فتاوى الشيخ ابن عثيمين " ( فتوى رقم 388 ))