Da li džini žive u praznim kućama? Da li postoje ''uklete kuće''?

Pitanje
Želio bi da znam da li je istina da kada kupimo kuću i ostavimo je praznom određeni period da će se džini nastaniti u takvoj kući? Da li te džine trebamo zamoliti da napuste kuću prije nego li uselimo? Koliko kuća može ostati prazna? Hvala.

Odgovor:
Sva hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Svjedočim da nema nikoga vrijednog obožavanja mimo Allaha i da je Muhammed Sallallahu Alejhi ve Sellem Njegov rob i poslanik.

U ranijim fetvama (24671, 34098) smo spomenuli da jeste moguće da džini žive u kućama i takođe smo spomenuli kako se zaštititi od njih.

Nemamo odlučujući dokaz u vezi ostavljanja kuća praznim i ne znamo ništa od uputa selefa (ashaba i učenjaka iz prvih generacija) o tome da su tražili od džina da napuste kuće prije nego li kupac kupi kuću. Međutim ukoliko osoba vidi neke od znakova da se džini nalaze u kući. Kao na primjer da vidi zmiju onda mu je dozvoljeno da je upozori i naredi joj da izađe u potpunosti iz kuće (kao u fetvi 9591) zatim ako je ponovo vidi u kući nakon tri dana neka je ubije. Ebu Seid El Hudri rhimehullah prenosi da je Allahov Poslanik Sallallahu Alejhi ve Sellem rekao: ''Neki džini u Medini su prihvatili islam pa ukoliko ih vidite dajte im roka 3 dana, pa ako se pojave opet nakon tri dana onda ih ubijte jer to su šejtani.'' (Muslim sahih) U drugom hadisu se objašnjava da se u ovom slučaju mislilo na zmije.

Od propisanih zaštita kuće od zla šejtana su slijedeće stvari:

- Učenje sure Bekare, Allahov Poslanik Sallallahu Alejhi ve Sellem je rekao: ''Ne pravite od kuća mezare, zaista šejtan bježi od kuće gdje se uči El-Bekare.'' (Hadis muslim)

- Ebu Hurejre radiallahu anhu prenosi da ga je AllahovPoslanik Sallallahu Alejhi ve Sellem postavio kao čuvara Zekatul-Fitra u Ramazanu...(preskočen dug dio hadisa)..pa mi (Ebu Hurejri) je on (šejtan) rekao: ''Kad god odeš u krevet prouči ajetul-kursi od početka do kraja pa ako uradiš tako Allah će ti postaviti čuvara koji će biti pored tebe i nijedan šejtan ti neće moći prići do jutra.'' zatim je Allahov Poslanik Sallallahu Alejhi ve Sellem rekao: '' Veliki lažov ti je rekao istinu, znaš li s kime si pričao?'' Ebu Hurejre odgovori: ''Ne'' a Allahov Poslanik reče: ''To je bio šejtan.'' (El-Buhari)

- Učenje zadnja dva ajeta iz sure El-Bekare. Ebu Nu'man ibn Bešir radiallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik Sallallahu Alejhi ve Sellem rekao: ''Zaista, Allah je napisao knjigu dvije hiljade godina prije nego je započeto stvaranje iz nje je poslao dva ajeta s kojima se završava sura El-Bekare. Šejtan ne može prići kući u kojoj se ti ajeti uče tri noći.'' (Et-Tirimzi)

- Spomeni Allahovo ime prilikom ulaska u kuću i prije nego li otpočneš jelo. Džabir radiallahu anhu prenosi da je čuo Allahovog Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem da kaže: '' Ukoliko osoba spomene Allahovo ime prilikom ulazka u kuću i pri jelu šejtan kaže svojim drugovima: ''Nemamo ovdje mjesto za prenoćište niti imamo hranu.'' Međutim ukoliko osoba uđe bez spominjanja Allahovog imena šejtan kaže: ''Našli smo prenoćište i našli smo večeru.'' (Muslim)

Islamweb.net fetva broj: 225400

Pitanje 2.

Pitanje:
Da li postoje ''uklete kuće'' ? Kakav je dokaz za to?

Odgovor:

Zaista su neke kuće ''uklete'' u smislu da su se džini nastanili u njima ili ih posjećuju. Ebu Hurejre radiallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik Sallallahu Alejhi ve Sellem rekao da džini ne ulaze u kuću gdje se uči sura El-Bekare. (Et-Tirimzi)
...
Takođe se prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu Alejhi ve Sellem zabranio ubijanje kućnih zmija dok se ne upozore tri puta (ili kako je navedeno u prethodno spomenutom hadisu).
Temeljeno na ovome džini se zaista nastanjuju u kućama gdje se ne uči Kur'an.
...
Takođe džini žive u napuštenim mjestima poput pećina, šupljina, rupa i jama. Ebu Kudame prenosi da je Allahov Poslanik zabranio uriniranje u šupljine (ne misli se na namjenski iskopane nego prirodne, životinjske i slično) Ebu Kudame objašnjava da su to kuće od džina. (Ahmed, Ebu Davud, En-nesai, Et-Trimzi i Ibn Madže)
Zaključak. Džini žive u napuštenim mjestima i domovima u kojima se ne uči Kur'an i u kojima se ne spominje Allah.
A Allah najbolje zna.
Iz fetve broj 24671 Islamweb.net

Rad u policiji?

Pravilo – ”Osnova kod tagutskih vojski i njegovih pomagača je kufr” je ispravno.

Valja napomenuti da mi pored toga što negiramo gore spomenuto pravilo ( ”Osnova kod ljudi je kufr jer je država (dar) nevjernička država”), da se naš govor ne odnosi na tagutske vojske i njihove pomagače. Pravilo do kojeg držimo jeste da je osnova kod njih kufr sve dok ne vidimo ono što je oprečno tome. Ovo pravilo je zasnovano na šerijatskim tekstovima i spoljnjim dokazima a nije zasnovano na osnovu propisa države. Jer, ono što je očevidno kod vojski taguta, njihove policije, obavještajne službe i bezbjednosti jeste da su oni štićenici širka i mušrika.

– Oni su budno oko koje nadzire laički, kafirski zakon. Oni ga štite, učvršćuju i sprovode svom snagom.

– Oni su stubovi koji učvršćuju prijesto taguta koji se njima štiti od pridržavanja šerijata i njegova sprovođenja.

– Oni su njegova snaga i pomagači koji ga pomažu u sprovođenju kafirskih zakona i ohalaljivanja harama poput riddeta, alkohola, kamate i tako dalje.

– Oni su ti koji napadaju svakog Allahovog roba koji negira kufr taguta i njihov širk, koji nastoji da potpomogne vjeru koju su ovi odstranili i da uspostavi Allahov šerijat.

To je činjenica njihovih djela a koja se vraćaju na dva jasna uzroka kufra:

– Pomaganje širka (Uzimanjem zakona u svoje ruke i tagutsko kafirskim zakonodavstvom).

– Prijateljevanje sa mušricima i njihovo pomaganje protiv muvehhida.

Puno je šerijatskih tekstova koji ukazuju da su ove dvije stvari jasan i očit kufr o čemu je detaljno bilo riječi u drugim knjigama, stoga o tome nećemo ovdje govoriti već nam je cilj bio da ukažemo na spomenuto pravilo.

Allah, dželle šanuhu, nam je dobro pojasnio osnovu pomagača nevjernika i njihovih štićenika u cjelini. Kaže Uzvišeni:

وَالَّذِينَ كَفَرُوا يُقَاتِلُونَ فِي سَبِيلِ الطَّاغُوتِ

“Nevjernici se bore na putu taguta ” (En-Nisa 76). 

I kaže Uzvišeni:

وَمَن يَتَوَلَّهُم مِّنكُمْ فَإِنَّهُ مِنْهُمْ ۗ

 “A od njih su i oni od vas koji ih uzmu za prijatelje…”(El-Maide 51)

Stoga svaka osoba koja ispolji prijateljevanje sa navjernicima ili ih potpomaže, ili se bori na putu taguta i na njegovoj je strani, i svoju pomoć ispolji jezikom ili rukom, osnova kod takvih je da su oni od skupine onih koji su nevjernici.

I zbog toga je odnos Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, prema nevjernicima sa kojima se ratuje, njihovim pomagačima, štićenicima i saveznicima koji su ih pomagali protiv muslimana bio izgrađen na ovoj osnovi.

Pogledaj na primjer kako se Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, prema Abbasu ophodio kao prema nevjernicima, pored toga što je tvrdio da je musliman, kada je bio zarobljen na dan Bedra u redovima mušričke vojske.

Pogledaj isto tako predaju koju bilježi Muslim 1008 u skraćenoj verziji, od Imrana ibn Husajna radijAllahu anhu o čovjeku iz Beni Akila saveznika Sekifa, kojeg su muslimani zarobili zbog nedjela njegovih saveznika, kada je pleme Sekif prekršilo ugovor sa Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ga nije pustio pored toga što je tvrdio da je musliman već je sa njim postupio kao sa nevjernikom, zaplijenio njegovu kamilu i razmijenio ga za dva muslimana.

Takav je bio i postupak ashaba, radijellahu anhum, nakon njega sa svim onima koji su imali utočište i snagu a koji su izašli iz granica Šerijata.

Pogledaj njihov postupak, za vrijeme Ebu-Bekrova hilafeta, prema pomagačima Musejleme Kezzaba i njima sličnim murtedima, poput pomagača Tulejhe el-Esedija. Protekfirili su sve i prema njima jednako postupali i niko od ashaba se nije tome suprostavio.
Stoga, ulema el muhakkikun općenito dozvoljava krv i imetak onih protiv kojih se bori (muharibin), i u propisu izjednačava saučesnika i onoga koji pruža potporu. U “Mugniju” 8/261, u knjizi o džihadu stoji poglavlje: “Ko bude zarobljen pa ustvrdi da je musliman, neće mu se prihvatiti govor osim sa dokazom, jer tvrdi ono što je oprečno spoljašnjosti.” Zatim je nakon toga spomenuo priču Sehla ibn Bejda’ u bitci na Bedru o kojoj će biti riječi kasnije.

Pogledaj kako je Ibn-Kudame (vlasnik “Mugnija”) uzeo kufr kao osnovu kod osobe koja je ispoljila naklonost nevjernicima i bila zarobljena u njihovim redovima. Njegova tvrdnja se ne uzima u obzir, kao što je isto tako slučaj u priči o Abbasovom zarobljavanju, sve dok ne donese dokaz koji će promjeniti ovu očevidnu osnovu.

Iz tog razloga, kod nas je kufr osnova kod svake osobe koja se pripoji ovim institucijama i poslovima, čija je suština pomaganje širka i njegovih pripadnika. Svakom od njih sudimo propisom kufra i nad njim se sprovode propisi kufra, zbog onoga što su ispoljili od uzroka kufra, sve dok se ne ispostavi suprotno tome, u smislu postojanja prepreke tekfira osobe koja se pripisuje islamu. Takav se izuzima iz osnove. A prethodno smo spomenuli da razmatranje prepreka nije obaveza kada se radi u borcima koji imaju utočišta. Ako nam se nešto od tih prepreka ukaže po pitanju određenih ljudi od njih, nećemo ih protekfiriti, u suprotnom ostaje jasna osnova kufra kod njih a suštinu njihova nutarnja stanja prepuštamo Allahu. To nije na nama, jer nam je naređeno da sudimo shodno vanjštini a nije nam naređeno da porimo prsa ljudi.

S druge strane osnova ovih poslova i njihova vanjština jeste ono što si već saznao, tako da se prema njima ophodimo i donosimo osnovu shodno toj vanjštini sve dok nam se ne ukaže suprotno tome. Što nije isti slučaj i sa ostalim poslovima i djelima čija priroda nije pomaganje širka i njegovih pripadnika. Zato, na primjer, ne kažemo da je osnova kod doktora kufr, sve dok nam se ne ukaže suprotno tome. Niti kažemo da je osnova kod učitelja kufr, niti da je osnova u svim ostalim državnim poslovima kufr. To ne kažemo ni u kom slučaju. Po pitanju ovih poslova ima tefsila (detaljnog pojašnjenja) i nije suština svih tih poslova pomaganje širka i mušrika. Da, može se naći među onim koji se bave ovim poslovima, (čija suština nije pomaganje širka i mušrika), koji su pomagači širka i mušrika ali to nije zbog prirode posla kojim se bave. Kao što, isto tako, ima onih koji su pomagači širka i mušrika a ne bave se takvim poslovima.

Rezime: Ukoliko suština posla ukazuje da se radi o činjenju nekog od očevidnog uzroka kufra, poput pomaganja širka i mušrika ili propisivanje zakona shodno načelima nevjerničkog zakona i tome slično od jasnih i očevidnih mukeffirata (djela kufra), onda se mi ne ustručavamo da na vlasnike ovih poslova spustimo vanjski propis a njihovu nutarnju suštinu prepuštamo Allahu tebareke ve teala.

Autor:أبو محمد عصام المقدسي (Ebu Muhammed El-makdisi)
Izvor: "الرسالة الثلاثينة في التحذير من الغلو في التكفير" (Selasinija, upozorenje na pretjerivanje u tekfiru)

DODATAK:


Na osnovu člana 58. stava 3. Zakona o policijskim službenicima Federacije Bosne i Hercegovine (”Službene novine Federacije BH”, broj 27/05), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donosi
U R E D B U

O TEKSTU I NAČINU POLAGANJA ZAKLETVE

POLICIJSKIH SLUŽBENIKA FEDERACIJE

BOSNE I HERCEGOVINE

Član 2.

Tekst zakletve glasi:
”Svečano izjavljujem da ću se u svom radu pridržavati Ustava i zakona Federacije Bosne i Hercegovine, da ću dužnost i obaveze policijskog službenika vršiti savjesno i odgovorno, da ću svim svojim snagama štititi prava, slobode i sigurnost svih građana i da ću poslove i zadatke policijskog službenika odgovorno izvršavati i u slučajevima kada izvršavanje tih poslova i zadataka dovodi u opasnost moj život”.

Da li je Jusuf Alejhi Selam oženio ''Zulejhu'' ženu upravnika

Pitanje:
Da li je Allahov Poslanik Jusuf Alejhi Selam poslije oženio ženu koja ga je pokušala zavesti, ukoliko jeste koji su izvore tih predaja?

Odgovor:
Zahvala neka je Allahu.
Ne postoji nikakva predaja u Kur'anu niti sunnetu Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem koja bi dokazala ili opovrgla da je Jusuf Alejhi Sellam oženio ženu upravnika Misra. Neki kažu da se zvala Ra'il (راعيل) a neki da se zvala Zulejha (زليخا). El-hafiz Ibn-kesir rahimehullah kaže da je Zulejha ustvari bila njezina titula.

Postoji predaja da je Jusuf Alejhi Selam oženio Ra'il koju prenosi poznati imam sire i historije Ibn Ishak rahimehullah, koji kaže:
''Što se tiče Jusufa kada kaže kralju: 

قَالَ اجْعَلْنِي عَلَىٰ خَزَائِنِ الْأَرْضِ ۖ إِنِّي حَفِيظٌ عَلِيمٌ

"Postavi me" – reče – "da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan."

(Kur'an 12:55)

Kralj je rekao: Učiniti ću to, pa ga je postavio umjesto Itfira i smijenio Itfira sa njegovog mjesta. Allah u Kur'anu kaže:

وَكَذَٰلِكَ مَكَّنَّا لِيُوسُفَ فِي الْأَرْضِ يَتَبَوَّأُ مِنْهَا حَيْثُ يَشَاءُ ۚ نُصِيبُ بِرَحْمَتِنَا مَن نَّشَاءُ ۖ وَلَا نُضِيعُ أَجْرَ الْمُحْسِنِينَ

(Kur'an 12:56)

I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio: milost svoju Mi dajemo onome kome hoćemo i ne dopuštamo da propadne nagrada onima koji dobra djela čine.

Pa kaže: Rečeno mi je da je Itfir umro tokom tih noći i da je kralj El-Rejan ibn El-Velid dao Itfirovu ženu El-Ra'il Jusufu da je oženi, a kada mu je ušla on joj reče: Zar ovo nije bolje od onoga što si ti tražila?
A zatim tvrde da je ona rekla:
''O Siddik, ne krivi me,bila sam žena koja je bila lijepa i koja je uživala u svijetu luksuza a moj muž nije mogao imati intimne odnose sa ženama, a ti si onakav kakvim te Allah stvorio, veoma lijep i ja se nisam mogla suzdržati.''

Također tvrde da je ona bila nevina i da je Jusuf imao odnos s njom i da mu je rodila dva sina Afrima ibn Jusufa i Marjiša ibn Jusufa. Sin Afrima je bio Nuun, otac Jošue ibn Nuuna i Rahme žene Ejjuba Alejhi Selam. '' Kraj citata.
Prenosi Ibn Ebi Hattim u El-tefsir 7/2161, Et-taberi u Džemi'ul bejan 16/151.

Slična predaja je prenesena od Zejda ibn Eslema, tabi'ina i od Vehba ibn Munebiha a predaja je od Israilijata (Predaje prenešene od strane jevreja).
To prenosi i Es-Sujuti u El-dar El-Mensur 4/553.

Ibn Kajjim rahimehullah je rekao:
Poglavlje 27:
Onaj koji odustane od svoje voljene osobe da izbjegne haram pa mu Allah omogući da bude s tom osobom na halal način ili mu je zamijeni boljom poput Jusufa Es-Siddika koji je izbjegao ženu UPRAVNIKA radi Allaha i izabrao zatvor nad nemoralom. Allah mu je to nadomjestio i dao mu da upravlja zemljom i da uzme sebi šta god iz nje htio. Pa mu je ta žena došla ponizno tražeći vezu pa je on oženio pa kada mu je došla on joj reče: ''Zar ovo nije bolje od onoga što si ti htjela?''

Razmisli kako ga je Allah uzvišeni nagradio za poteškoće zatvora i dao mu autoritet na zemlji i šta god je tu htio i potčinio mu ženu upravnika, i ona i druge žene su svjedočile njegovu nevinost. To je ono što je Allah odredio za svoje robove kako u prošlosti tako i u budućnosti sve do Kijametskog dana. Kraj citata oz Revdatul-Muhibbin str. 445.

Ovo ne znači da je ova priča istinita. Nego izgleda da je preuzeta od Ehlul-kitabija a naređeno nam je da im niti vjerujemo niti ne vjerujemo. Allahov Poslanik Sallallahu Alejhi ve sellem je rekao:
''Ne vjerujte Ehlul-kitabijama ali ih i ne utjerujte u laž. Recite: Mi vjerujemo u ono što je objavljeno nama i u ono što je objavljeno vama. Naš i vaš Gospodar ie jedan, i mi mu se pokoravamo.''
Prenosi Buhari 4485. a Albani ocjenio sahihom u Silsiletil-hadis Es-sahiha 422.

A Allah najbolje zna.
Izvor: IslamQA fetva broj:130417