Neću imati pristup blogu nekoliko dana a i zauzeli su me sa drugih strana, tako da blog ide na pauzu na par dana, pišemo se uskoro.

Ne diži glavu sa sedžde dok Allahu ne kažeš sve svoje brige i probleme!

Pletenice (kod muškaraca)

Prenosi se od Ebu-Hurejre radiallahuanhu da je Muhammed sallallahu alejhi we selem rekao: ‘’Ko god ima kosu neka se i brine o njoj ‘' [ bilježi Ebu Davud 4163. hasen/dobar]

Prenosi se od Enesa radiallahuanhu da je kosa Poslanika sallallahu alejhi ve selem dopirala do njegovih ramena. [Prenosi Buhari 5563. Muslim 2338.]

Prenosi se od Ummi Haani radiallahuanhu : ''Poslanik sallallahu alejhi ve selem je došao u Mekku i imao je 4 pletenice''. [Bilježi at-Tirimzi 1781, ebu-Dawud 4191. Ibn Maajah 3631. Ibn-Hadžer kaže da je hasen/dobar, Albani kaže za hadis da je sahih/povjerljiv]

Prenosi se od Katede: Pitao sam ibn Malika radialahuanhu o kosi Poslanika salallahualejhi ve selem, On je odgovorio, kosa Poslanika salallahualejhi ve selem nije bila niti kovrdžava niti prava, i dopirala je do mjesta između njegovih ušiju i ramena.
[Buhari 5565 Muslim 2337.]

Ebu Bekr es-Sidik, radiallahuanhu, je znao svoju kosu isplesti u dvije pletenice, Usama ibn Zijad, Ali ibn-abu-Talib i drugi ashabi, radiallahuanhu su takođe imali običaj da pletu pletenice, tako da je to bila uobičajna praksa. [pogledati šemaa’il muhamediyah od imama at-Tirimzija]

SUNET (NAFILA) NAMAZ kod kuće ili u mesdžidu/džamiji

Razlog zbog kojeg neke ljude uglavnom nećete vidjeti da klanjaju sunnete u džamiji nisu ti, da ti ljudi ne klanjaju sunnete, ili da iz oholosti prkose drugim ljudima, nego moguće je da su ti ljudi u žurbi ili da im je kuća dovoljno blizu da u njoj klanjaju nafile, što je bolje za njih ukoliko se čuvaju licemjerstva ali i ako traže veću nagradu što možemo vidjeti iz slijedećih hadisa:

1. „Najvrijedniji namaz je onaj kojeg čovjek klanja kod svoje kuće izuzev farz-namaza (el-mektuba)''

2. „Da klanjam kod kuće, draže mi je nego li da ga klanjam u džamiji – izuzev ako je u pitanju farz-namaz (mektuba)!“

3.„Ostavite dio od vaših namaza za kod kuće – nemojte od njih (tj. kuća), praviti groblja!“

4.„Vrijednost namaza kojeg čovjek obavi kod svoje kuće u odnosu na namaz kojeg obavlja kada ga ljudi gledaju je poput vrijednosti farz-namaza nad nafila-namazom!“

5. „Kada neko od vas preklanja namaz u džamiji – neka ostavi dio svog namaza i za svoju kuću, jer će Allah dž.š., podati hajra kući zbog njegova namaza!“

A ukoliko vam prave probleme neki ljudi (najčešće imami ili uposlenici u džamijama) koji tvrde da to nije ispravno po hanefijskom mezhebu i neće ni da saslušaju hadise, citirajte im mišljenje Ebu Hanife u kojem kaže:

'' Nafila namaz je vrijednija kod kuće, ali ako se bude klanjala u poslanikovoj  Sallallahu Alejhi ve Sellem džamiji imaće istu nagradu – što bi značilo da je hadis općenitog značenja za sve namaze, s naznakom da je nafila-namaz preklanjan kod kuće vrijedniji od nafila-namaza preklanjanog u poslanikovoj Sallallahu Alejhi ve Sellem džamiji.''
_____________________________________________________
1. [Sahihul-Buhari, njegov br.7290. , Sunen,od el-Nesa'i, br.1599.; Musned, od Ahmeda b. Hanbela, br.21622-21643-21666.; Sahih Ibnu Huzejme, br.1204.]
2. [Sahih. Sunen, Ibnu Madždže, br.1378.; el-Sunen el-Kubra, Bejheki, br.4300.; Musned, Ahmed b. Hanbel, br.19029.]
3. [hadis prenosi Muslim, br.1856.]
4. [el-Mu'udžem el-Kebir, Taberani, br.7170.; Ma'arifetul-Sahabe, el-Asbehani, br.3369.]
5. [Muslim, br.1858.; Musned, Ahmed b. Hanbel, br.11584-11585-14431-14435.; Sahih, Ibnu Huzejme, br.1206.]


izvor: Mirza Nurković @ facebook

TEKFIR par napomena

Kadi Ijad prenosi od Ebul-Mealija (preselio 478. h.) njegove riječi: "Uvođenje kafira u vjeru, (tj. smatranje kafira muslimanom), ili izbacivanje muslimana iz nje je krupna stvar u vjeri." Završen citat.

Iz ovih riječi se vidi da smatranje kafira muslimanom, i neispravno svjedočenje takvom da je musliman, nije ništa opasnije od izvođenja muslimana iz vjere. Stoga, neka onaj koji želi istinu bude oprezan na obije prepreke, jer obije su strme.

- Kadi Ijad (preselio 544. h.) isto tako prenosi u svojoj knjizi "Eš-Šifa",
poglavlje konstatacije po pitanju tekfira mute'evvilina, od uleme muhakkika (dubokih poznavalaca) njihov govor: Da se mora biti oprezan pri tekfiru mute'evvilina, jer je ohalaljivanje krvi klanjača,muvehhida opasna stvar. Greška po pitanju 1000 kafira je lakša nego li greška ohalaljivanja krvi jednog muslimana.

Ove riječi su slične riječima Gazalija (preselio 505. h.) u njegovoj knjizi "Et-tefrika bejne el-imani vez-zendeka". Možda je Kadi išaretom ciljao na njega ali mu nije spomenuo ime zato što Kadi Ijad ima zamjerke na pomenutu knjigu Gazalija.

- Kaže Gazali: "Treba se izbjegavati tekfir dok god tome ima puta. Jer, ohalaljivanje krvi KLANJAČA, koji se Allahu tevhidom približavaju je greška. Pogriješiti i ostaviti 1000 kafira u životu je lakše nego li pogriješiti i proliti krv jednog muslimana." ("Et-tefrika")

- Kurtubi (preselio 671. h.) u "Mufhimu" kaže: "Poglavlje tekfira je opasno poglavlje a selametu (spas, sačuvanost) ništa nije ravno." Završen citat preuzet iz "Fetha" poglavlje o traženju pokajanja od murteda.


dodatak: Ljudi od zikra (spominjanja Allahovog imena) naprave bid'at (ružnu novotariju), haram, a u nekim slučajevima i širk ili kufr kojim izađu iz islama, ali sve jedno ne možemo reći da ćemo odustati od zikra, slično je i sa tekfirom, svaki propis ima svoje granice, bitno ih je izučavati, savjetovati se sa učenim i raditi po naučenom.
Idžma'a (koncenzus) islamskih učenjaka je da ko ne tekfiri kršćane i jevreje da je i sam kafir, zatim ko jede meso zaklano od čovjeka koji za sebe tvrdi da je musliman a u isto vrijeme psuje Allaha ili čini neki drugi kufr/širk takvo meso je haram muslimanu.
Zatim musliman neće tražiti ruku čestite muslimanke od oca koji za sebe tvrdi da je musliman a on to po šerijatu nije, koji u isto vrijeme ne dopušta svojoj kćerci da klanja ili psuje kad ona uči Kur'an niti ona takvog oca može uzeti kao svog velija, a i da ga uzme, pa niti je ispravno a niti će joj ikada dopustiti da se uda za nekog muslimana. I sličnih slučajeva je mnogo gdje vidimo da se riječima ''ne tekfirim ja nikoga'' ljudi uvuku u još veće i gore probleme iako im je nijet najvjerovatnije bio da se izvuku iz njih.

PROPIS IZUČAVANJA FILOZOFIJE

PITANJE:

Kakav je propis izučavanja filozofije? Imajte na umu da je filozofija obavezni predmet kod nas u Alžiru?


ODGOVOR:

Hvala pripada Allahu.


PRVO:

Moramo shvatiti šta je filozofija i koji su njeni temelji prije nego utvrdimo propis njenog izučavanja, jer, spuštanje propisa na nešto obično biva zasnovan na osnovu onoga kako je ta stvar viđena.


El-Gazali kaže u El-Ihja’, 1/22: “Filozofija nije ogranak znanja, već nju zapravo čine četvoro:

1- Geometrija i matematika: i ovo je dozvoljeno, kao što smo već spominjali, i nema razloga zbog čega nebi bilo dozvoljeno izučavati ih, osim ako postoji bojazan da osoba time ne pretjera i zađe u zabranjene ogranke znanja, jer većina onih koji to izučavaju prelazi granicu i zapadaju u novotarije, pa bi slabe trebalo sačuvati od toga.

2- Logika: koja se bavi načinom dokazivanja, uslovima validnog dokazivanja, definicijama koje sadrže dokaze i smjernicama pri korišćenju dokaza. Nešto od toga spada u ‘ilmu-l-kelam (dijalektiku).

3- Teologija: što je govor o biću i svojstvima Allaha, što također spada pod oblast ‘ilmu-l-kelama. Filozofi nemaju neku drugu vrstu znanja specifičnu za njih, već imaju samo neke stavove i ideje koje su za njih specifični, gdje neki od njih bivaju kufr (nevjerstvo) a drugi bida’h (novotarija).

4- Prirodne nauke: među kojima ima onoga što je suprotno šeri’atu, islamu i istini, pa je to neznanje, a ne znanje koje se može pripojiti drugim granama znanja. Nešto od toga uključuje raspravu o svojstvima različitih elemenata i kako se neki od njih može pretvoriti i promijeniti u drugi element. Ovo je slično načinu kako doktor ispituje ljudsko tijelo, kada to čini iz ugla šta ga čini bolesnim a šta mu je lijek. Oni uzimaju sve elemente u obzir gledajući kako se mijenjaju i kreću. Međutim, medicina ima granicu nad tijelom i traga samo za onim što je nužno, dok nema potrebe za izučavanjem ontološkog naturalizma.”


U El-Mevsu’ah el-Mujesserah fil-Adjan vel-Mezahib el-Mu’esirah, 2/1118-1121, se kaže:

“Filozofija je grška riječ sastavljena iz dvije fraze: Philo, što u osnovi znači: altruizam, dok Pitagora to okreće u značenje: ljubav; i fraze Sophia koja znači: mudrost. Riječ filozof je derivirana iz fraze filozofija i znači: zaljubljenik u mudrost, ali je značenje okrenuto u značenje: mudrost.

Zatim su filozofi nazvani mudracima (ar. hakim). U prošlosti, riječ filozofija se odnosila na izučavanje temeljnih principa, gledajući znanje kao nešto prosto zasnovano na razumu, čiji je cilj nalaženje istine. Za njene podržavaoce, filozofija je, kao što Dr. Tavfik el-Tavil opisuje: “Racionalno ispitivanje, lišeno ograničenja i spoljašnjih autoriteta nad tim, i mogućnost putovanja na temeljima logike, propagirajući njene stavove bez obzira na razliku među njihovim (filozofskim) stavovima i što je uobičajeno poznato, vjerskim uvjerenjima i uputama tradicije, bez konfrontiranja, otpora ili kazne od nekog autoriteta. Prema stavu Aristotela, filozof je na većem stepenu od Allahovog Poslanika, jer Poslanici – kako on misli – shvata stvari posredstvom imaginacija, dok filozofi shvataju stvari posredstvom razuma i razmišljanja. Prema njihovom stavu, imaginacija je na manjem stepenu od razmišljanja. El-Farabi se slaže sa Aristotelom u stavu da su filozofi na većem stepenu od Poslanika.

U ovome smislu, filozofija je oprečna mudrosti, što u islamskoj terminologiji čini: sunnet, kao što spominje većina hadiskih-eksperata i islamskih pravnika, i u smislu presude, znanja i vičnosti, pored moralnih smjernica kojima se kontroliraju želje i strasti, čuvajući te od činjenja zabranjenih stvari. Mudrac je onaj koji posjeduje ove osobine, zbog čega filozofija, onakva kako je definišu sami filozofi, biva jedan od najopasnijih zabluda i najopasnijih stvari kojima se bori protiv imana i vjere na temeljima logike, što je vrlo lahko koristiti kako bi time zbunio ljude u ime razuma, tumačenja i metafora kojima se izvrću kur’ansko-hadiski tekstovi.


Imam Eš-Šafi’i kaže: “Ljude nije zadesilo neznanje i oponiranje (istini) sve dok nisu ostavili arapsku terminologiju a prihvatili terminologiju Aristotela.”

Iako je filozofija već postojala u drevnoj Egipatskoj civilizaciji, Indiji i Persiji, svoju slavu je stekla sa Grcima i postala sinonimna sa tom zemljom, a razlog je taj što su Grčki filozofi bili zainteresirani u njenom prenošenju iz zaostavštine idolopoklonika i ostataka iz Božanskih-vjera, okorištavajući se iz svetih knjiga datih Ibrahimu i Musau, ‘alejhimu-s-selam, nakon podbjede Grka nad Hebrejima nakon okupacije Babilona, a i okorištavajući se od vjere Mudrog-Lukmana. Stoga, to je miks stavova koji potvrđuju pravo na obožavanje i Gospodarstvo Stvoritelja koje je zatrovano sa idolatrijom. Zato Grčka-filozofija, na neki način, više oživljava od novotarija.


Ibn ebi-l-‘Izz, komentator Tahavijevog djela o islamskom vjerovanju, sumira pet temeljnih principa vjere unutar škola filozofske-misli na sljedeći način:

Bog postoji ali nema stvarnost ili biće; On ne zna detalje Njegovih stvorenja, dok zna na uopćen način, tako da su zanegirali da On stvara djela stvorenja. Oni ne vjeruju u Božije Knjige, jer – po njima – Bog ne govori, pa je Kur’an prosto nešto što potekne iz aktivnog-razuma u čista ljudska srca, a uzvišen i čist je Allaha od ovoga što govore. Ne postoji Biće koje se uzvisilo iznad stvorenja ili koje se spušta na dunjalučko nebo, već – po njihovom mišljenju – sve su to ideje na umu koje zapravo ne postoje u stvarnosti. Filozofi su oni koji najviše negiraju Sudnji-dan i njene događaje. Prema njihovom stavu, Džennet i Vatra su samo parabole koje se koriste kako bi mase shvatile te koncepte, dok oni nemaju svoju stvarnost izvan umova ljudi.

Grčki-filozofi i dalje imaju jak uticaj na sve zapadne filozofe i ideologije, kako oni drevni tako i moderni. Uistinu, većina kelamističkim skupina (npr. eš’arije i maturidije) su pod njihovim uticajem. Terminologija islamske-filozofije se nije pojavila kao grana znanja koja se izučava na islamskim studijama sve dok to nije uveo šejh Mustafa ‘Abdu-r-Rezzak – Azharski šejh – kao ograničenje napada sa strane zapada na islam na temelju ideje da islam nema filozofiju, dok je stvarnost takva da je filozofija samo strano tijelo unutar tijela islama! Nema filozofije u islamu i nema filozofa među muslimanima u spomenutom devijantnom smislu. Zapravo, u islamu imamo određeno istraživačko-znanje i učenjake istraživače koji su ispitivali ovu stvar, a najpoznatiji među njima koji su se pripisivali islamu bili su El-Kindi, El-Farabi, Ibn-Sina (Avicena) i Ibn-Rušd (Averroes).”


DRUGO:

Većina islamskih pravnika spominje da je haram (strogo zabranjeno) proučavati filozofiju. Neki od komentara o tome vam predstavljamo:


1- Ibn-Nudžejm (hanefija) kaže u El-Ešbah ven-Naza’im:

“Sticanje znanja može biti obaveza svakog pojedinca, što je onoliko koliko je potrebno da bi mu vjersko znanje bilo ispravno; ili može biti kolektivna-obaveza, što je dodatak na prethodno znanje i uči se zbog koristi drugima; ili može biti pohvalno, što je dubiozno proučavanje fikha (islamskog prava) i ‘ilmu-l-kalb (pročišćenja srca); ili može biti haram (strogo zabranjeno), što je učenje filozofije, sihra-obmane (brze ruke), astrologije, geomancije (proricanja), filozofskog naturalizma i stvarnog-sihra.”

El-Ashbah vel-Naza’ir ma’ šerhiha: Gamaz ‘ajun el-Basa’ir od El-Hamavija, 4/125.


2- Ed-Dardir (malikija) kaže u Eš-Šerh el-Kebir, govoreći o vrstama znanja koje su kolektivne-obaveze: “...a primjer tome je učenje dijela šeri’ata koje ne spada u osnovno znanje koje je obaveza svakog pojedinca, ušta su uključeni i fikh, tefsir, hadis i ‘akida, i ono što pomaže pri tome kao što je arapska-gramatika i literatura, tefsir, matematika i usuli-fikh – a ne filozofija i astrologija, ili ‘ilmu-l-kelam, prema najispravnijem stavu.”

Kaže Ed-Dasuki u svojoj Hašiji, 2/174:

“Njegov govor “prema najispravnijem stavu” znači da je zabranjeno čitati knjige od El-Badžija, Ibnu-l-Arebija i Ijada, nasuprot onima koji govore da je nužno izučavati ih po redu kako bi se shvatila ‘akida (islamsko-vjerovanje) i osnovna vjerska pitanja. El-Gazali kaže da onaj koji upozna ‘ilmu-l-kelam time nije stekao ništa od pitanja vjerovanja koje već ne poznaje običan čovjek, dok se takav samo izdvaja po jačini argumentovanja i debatiranja.”


3- Zekerija el-Ensari (šafija) kaže u Esna el-Matalib, 4/182:

“A što se tiče učenja filozofije, sihra-obmane, astrologije, geomancije, filozofskog naturalizma i pravog-sihra, sve je to haram!”


4- El-Bahuti (hanbelija) u Keššaf el-Kina, 3/34:

“Suprotno šeri’atskom znanju je znanje koje je haram (strogo zabranjeno) i mekruh (pokuđeno). Haram znanje je ‘ilmu-l-kelam čiji se sljedbenici raspravljaju čisto na temelju razuma ili govore na način oprečan vjerodostojnim i jasnim predajama. Ako govore samo na temelju predaja, ili na temelju kur’ansko-hadiskih tekstova i onih razumskih stavova koji su kod njih ispravni, onda je to temelj vjere i put ehlu-s-sunneta vel-džema’ata. Ovo je značenje riječi šejhu-l-islama Tekijud-dina (Ibn-Tejmijje), koji je u svome komentaru to još bolje pojasnio. (Haram znanje je) također i filozofija, sihr-obmane, astrologija i geomancija, kao i alhemija i filozofski naturalizam.”


Trebamo napomenuti da imamo izuzetak iz ove zabrane za one koji to izučavaju posebno kako bi pojasnili zabludjelost filozofije i opovrgli i odgovorili na zablude koje isturiše.


TREĆE:

Ako vam je izučavanje filozofije obavezno, (kao što se spominje u pitanju), onda se moraš sačuvati od vjerovanja u sve što je od nje zabluda i od divljenja filozofima. Moraš težiti da stekneš šeri’atsko znanje, a posebno stvari koje se tiču ‘akide (islamskog-vjerovanja), kako bi izgradio imunitet i odbojnost od njihovih kvazi-argumenata. Molim Allaha da te pomogne i uputi na dobro.


A Allah najbolje zna.


izvor: Fetve Šejha Muhammeda Saliha El-Munedžida FETVA BR.88184.
Sa engleskog preveo: Saud Šabović
http://islamqa.info/en/88184