ŠTA NAM JE CILJ?

Uzvišeni Allah, s.v.t., stvorio nas je na ovome svijetu radi jednog i jedinog uzvišenog cilja i onaj ko to ne ispuni u svom životu zasigurno i bez ikakve sumnje će biti od onih koji su propali i upropašteni na ahiretu.

Cilj zbog kojeg smo se našli na ovom svijetu nije jelo i piće, nije uživanje, jer je ovo prolazno, jer je to nivo životinja.        

Kaže Uzvišeni:”Oni koji ne vjeruju, provode se (tj. uživaju) i jedu kao što jede stoka, a Džehennem je mjesto njihovog boravišta.“ Dakle, oni ne vide na ovome svijetu cilj osim zadovoljenja svojih stomaka, svojih stidnih mjesta i udovoljavanja svojim prohtjevima. Takvi ne shvataju cilj svoga života na ovome svijetu niti razumiju kako su se našli na njemu, niti vjeruju, niti hoće da misle o tome da će jednoga dana biti proživljeni, da se nisu slučajno našli na ovome svijetu i da će biti pitani za sve ono što su uradili na ovom prvom svijetu.

Život jednog muslimana ne smije biti takav. Uzvišeni Allah, s.v.t., uputio nas je na taj uzvišeni cilj rekavši: ”Ni zbog čega drugoga nisam stvorio ni ljude ni džinne osim da Mi ibadet čine.“ I na drugom mjestu kaže u Kur`ani Kerimu: ”I nije im naređeno ništa drugo (da rade u svome životu) osim ibadet Allahu.“

Objašnjavajući značenje ibadeta poznati islamski učenjak Ibn-Tejmijje, rahmetullahi te`ala, kaže: ”Ibadet su sva djela ljudska i riječi, javna i tajna sa kojima je zadovoljan Allah, s.v.t.“ To obuhvata i posebne i opšte ibadete.                

                                                                                                           

Posebni ibadeti su: namaz, zekjat, post, hadždž, žrtvovanje na Allahovom putu i borba, udjeljivanje na Allahovom putu, dobročinstvo prema roditeljima itd. Posebni ibadeti imaju svoje posebno naređenje, dočim opšti ibadeti obuhvataju cjelokupni ljudski život i sve ljudske radnje na ovome svijetu. To znači da nijedan tvoj postupak koji radiš ne smije biti izvan propisa Allahove vjere i Njegova zadovoljstva. Za svako djelo koje činiš u ime Allaha, koje radiš u skladu sa Njegovim propisima kao musliman imaš nagradu i imaš zato sevap kod Allaha,s.v.t.  Za sve drugo tj. za svako djelo i riječi u kojima kršiš Allahove propise i Njegovo zadovoljstvo, odgovarat ćeš pred Uzvišenim Allahom, s.v.t., i to se zove grijesima koje čovjek uradi na ovome svijetu a za njih će odgovarati na ahiretu. Grijesi imaju posljedice i na ovome svijetu a pravu kaznu na ahiretu. To je ustvari ibadet.

Djela koja su unutrašnjeg karaktera kao što je voljenje (da najviše Allaha, s.v.t., voliš na svijetu, više i od samoga sebe i od svojih roditelja, i od svoje djece, od svoje porodice, od svega drugoga), oslanjanje na Allaha, s.v.t., da se oslanjaš na Njega i u Njega pouzdavaš, da se Njega najviše bojiš i da imaš nadu u Uzvišenog Stvoritelja Allaha, s.v.t. To su neka od unutrašnjih djela ljudskoga srca.                                                                                                                                                       

Što se tiče vanjskih djela, to je sve ono što čovjek radi svojim rukama i svojim trudom. I to u prvom redu obuhvata posebne ibadete kao što je namaz, zekat i ostalo a zatim ibadete opšteg karaktera a to su sva djela sa kojima čovjek želi da dobije Allahovo zadovoljstvo i koja su jednostavno u skladu sa Allahovim, s.v.t., propisima.

Ibadet u osnovi znači pokornost. U arapskom jeziku abede znači utrati put, a to u osnovi znači poniziti nešto, nešto utrati, ustvari, ibadet u sebi nosi značenje poniznosti prema Allahu, s.v.t. Onaj koji kada obavi ibadet osjeća oholost, takav kao da ga nije ni obavio. I zato neće ući u Džennet onaj koji bude imao u sebi i najmanji vid oholosti.  Jer je oholost, ustvari, suprotna ibadetu, suprotna poniznosti Allahu, s.v.t., koja dovodi čovjeka do pokornosti.

Šta je učinilo prokletog šejtana-iblisa da bude proklet i da postane nevjernikom. Zar nije razgovarao sa Uzvišenim Allahom. On vrlo dobro zna i poznaje Allahovo bivstvovanje i Njegovo postojanje, zna da je Allah jedan i ne sumnja u to, zna da je Allah najmoćniji, ali je postao nevjernikom.                                                 

 To znači da samo znanje ne može čovjeku biti dovoljno da postane muslimanom i vjernikom. To znanje treba sa sobom da nosi pokornost, jer šta vrijedi kada čovjeku kažeš: ' što to radiš?'  ili 'Što to ne radiš', a on ti odgovori: 'Ja to znam'.  Znači neću, znam, poznato mi je, ali ja po tome ne radim. I zato je bio proklet šejtan. “Odbio je pokornost, uzoholio se i postao je nevjernikom.“ Zato što je odbio da učini jednu sedždu. Jer, to nije pitanje jedne sedžde ili hiljadu sedždi, nego je pitanje pokornosti i principa. Odbio je da Allahu kaže da. I zato nije zapamćeno da može biti musliman onaj ko nema namaza, ko nema ove veze sa Allahom, s.v.t., i te pokornosti, jer ga upravo namaz uči pokornosti Allahu, s.v.t.                                                                                                                                                                                                                 

Na sedždi se ono što je najčasnije na čovjekovom tijelu, a to je čelo, stavlja na zemlju. Kome? Samo Allahu, s.v.t., i nikome drugom! To znači da namaz čovjeka uči svemu ostalom, kao što kaže Uzvišeni Allah: ”Namaz sprječava svaku vrstu nevaljalštine i nemorala“. Dakle, to je Allahov rob, onaj koji je pokoran Allahu,s.v.t.

Mnogi ajeti nam o tome govore, naprimjer, kaže Uzvišeni: ”Nije im naređeno ništa drugo osim da Allahu ibadet čine.“ Jedan musliman ne može biti neopredijeljen. Ne može biti da musliman ne zna svoj cilj. Nikako i nikada! Da bude musliman od bajrama do bajrama, od džume do džume, s vremena na vrijeme i površno kako se ne bi ljudima zamjerio. Tako se ne može biti musliman i to nije poznato ovoj vjeri, premda bi to mnogima odgovaralo, onima koji tako rade ili drugima koji ih na to ne upozoravaju.                                                                                                                                                  

Musliman se može biti samo pokornošću Allahu, s.v.t.

A kako Mu biti pokoran?

Na prvome mjestu da znamo ono šta od nas Allah traži i zahtijeva. Jer, jedan od osnovnih uslova za ibadet jeste da radimo po propisima ove vjere, onako kako je propisano. Nikako po svome nahođenju. Jer, ono što uradimo po svome nahođenju ne zove se ibadetom, makar mi time željeli da se približimo Allahu, s.v.t., makar imali najbolju namjeru. To se ne zove ibadetom. Upravo zbog toga što to nije pokornost Allahu. Kaže Uzvišeni u pogledu ovoga: ”I nije im naređeno ništa drugo osim da ibadet Allahu čine.“ Uz uslov muhlisin lehudin a to je iskrenost prema Allahu, s.v.t., da tim ibadetom ne želiš ništa drugo i ništa od ovoga svijeta, samo zadovoljstvo Uzvišenog, s.v.t., Stvoritelja.                                                                                           

I najveći ibadeti, ako ih čovjek uradi radi drugoga interesa, neće biti primljeni kod Allaha, s.v.t., i to je taj ihlas, i to čini taj ibadet kvalitetnim, ispravnim. I zato namaz onoga koji klanja dolje-gore da se što prije kutariše i da se što prije oslobodi namaza nije ispravan.

 Upravo zbog toga što nema te skrušenosti u sebi, što nema te poniznosti u sebi. Da si došao pred nekoga od ljudi ko ima položaj, osjećao bi neko poštovanje i posebno bi držao do svojih postupaka, a kad staneš pred Gospodara svih svjetova, ne osjećaš skrušenost i to obaviš na brzinu. Hunefa, znači oni koji su daleko od svake vrste neispravnosti, koji su u tome ibadetu čisti i ništa s njim pomiješali nisu. Iskreno Allahu predani.

Na drugome mjestu Allah, s.v.t., kaže: ”Ibadet Allahu činite a nemojte Mu nikoga i ni u čemu pridruživati.“Koliko ima ljudi koji čine ibadet Allahu, koji klanjaju, poste i daju zekjat i drugo čine, ali im to ne vrijedi niti će to kod Allaha, s.v.t., biti primljeno. Zašto? Zato što nisu došli sa vrlo važnim uslovom a to je da nikog ne smatraju Allahu ravnim, nikoga Allahu ne pridružuju, bilo u svom ubjeđenju da misle da neko zna sve ili da je neko moćan da učini šta hoće ili da ima bilo šta od Allahovih svojstava i Njegovih imena.                                                                                                                                              

Dakle, traži se ta iskrenost. Ovdje postavljamo pitanje zašto govorimo na ovu temu i o ovoj temi? Odgovor je upravo zbog toga što sve dok ove temelje naše vjere dobro ne učvrstimo i ne pročistimo i dobro ne uspostavimo među nama, nećemo ni mi imati snage niti ponosa. Nećemo imati uslove da učinimo ono čime nas Uzvišeni Allah, s.v.t., zadužuje a to je uspostavljanje Allahove, s.v.t., vjere kod sebe, na sebi, u svojim porodicama i onda dalje među ljudima.

Bez jasnog ovoga temelja, bez rada po ovome temelju neće biti ni jedinstva muslimana. Sve do tada bit će razjedinjeni, bilo po nacionalnoj, bilo po jezičkoj, bilo po nekoj drugoj interesnoj osnovi, a svako prijateljstvo koje nije i ne bude u ime Allaha, s.v.t., zasigurno da će njegovom posjedniku biti protivnikom i žalošću na Sudnjeme danu.

Svako prijateljstvo koje ne bude u ime Allaha, s.v.t., koje ne bude na interesima ove vjere i njenoga uzdizanja nesumljivo da je kratkotrajno i nesumljivo da će proći i da će nestati.

O ovoj temi govorimo i zato što je naš ummet zahvatila jedna velika slabost iz koje se inša-Allah, sa Allahovom, s.v.t., pomoći, iz dana u dan polahko izlazi, i to, nesumnjivo, neprijatelje ove vjere, oni koji žele da se poigravaju sa ljudima i da ih učine svojim robljem a ne Allahovim, podstiču da rade ono što oni rade. 
Ovaj ummet zahvatila je jedna velika slabost, a ta slabost se ogleda u privrženosti ovom svijetu i tome da čovjek mrzi susret sa Allahom, s.v.t. Voli se ovaj svijet i privrženo se njemu. Nije se shvatio ovaj cilj već je ovaj svijet uzet da bude cilj a ne da bude sredstvo koje čovjeku pomaže u ibadetu Allahu, s.v.t.

Govorimo o ovoj temi zato što naš ummet još uvjek nije spoznao u jednoj mjeri ili jedan dio ovoga ummeta nije spoznao ovaj temelj, pa se čine mnoge novotarije koje samo dijele ovaj ummet. Ništa ne može ujediniti i osnažiti ovaj ummet Resula, s.a.v.s., osim primjena čiste i iskrene vjere Allahu, s.v.t.

Molimo s.v.t., putu za uzdizanje ove vjere i pomoć muslimanima.

Molimo Allaha, s.v.t., da nam se smiluje na dan kada nas zemlja prekrije.

PRIPREMIO: Porča Muhamed