Ostavljanje namaza mali ili veliki kufr?

Pitanje:

Da li se može isti razlog, koji čini kufr onoga koji ubije nekoga manjim kufrom (koji ne izvodi iz okvira Islama), koristiti po pitanju kufra onoga koji ostavi namaz tako da i to bude manji kufr?
Odgovor:

Ne, postoji razlika između el-kufr (الكفر) sa elifom i lamom, to je veliki, i kufr (كفر) (kao u ajetu) ”قِتَالُهُ كُفْرٌ” to je manji.
Kažu: ako se spomene kufr u neodređenoj formi onda je manji a ako je u određenoj formi sa elifom i lamom onda je veći.
Ono što je spomenuto u hadisu ”بَيْنَ الْعَبْدِ وَبَيْنَ الْكُفْرِ” – ”Između roba i nevjerstva (الكفر)- (je namaz)”, je li u određenoj formi ili u neodređenoj? U određenoj i zbog toga je veći kufr (koji izvodi iz vjere).

Šejh Salih bin Fauzân el-Fauzân

spomenuti hadis:

عنْ جابر بن عبدالله رضي الله عنهما قال : سمعت رسول الله 

 يقول: ”إنَّ بَيْن الرَّجُلِ وَبَيْنَ الشِّرْكِ والكُفْرِ تَرْكُ الصَّلاَةِ“.

Prenosi Džabir ibn Abdullah, radijallhu anhuma, da je čuo Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Zaista, između čovjeka, širka i El-kufra (nevjerstva) je ostavljanje namaza." 

[Muslim (1/88) broj 82, knjiga o imanu, poglavlje, Nazivanje kafirom onoga koji ostavi namaz]

Biografija ravije:

Džabir ibn Abdullah ibn 'Amr ibn Haram el-Ensari es-Selemi je plemeniti ashab, ensarija, ubraja se među poznate ashabe, radijallahu anhum. Učestvovao je na Bedru i Hunejnu i borio se uz Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, u devetnaest bitki (gazveta). On je od onih ashaba koji prenose mnogo hadisa. Preselio je u Medini nakon 70. god. po Hidžri, radijallahu anhuma.


Kratki komentar hadisa (Safet Suljić):

Hadis je dokaz da je ostavljanje namaza kufr, dalalet (zabluda) i izlazak iz kruga islama. Veoma je mnogo hadisa koji upućuju na obavezu obavljanja namaza u džematu i u džamijama koje se Allahovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime. Svakom muslimanu je vadžib da vodi računa o ovoj obavezi, pristupi njenom izvršenju, da ne bude nemaran i da je preporučuje svojoj djeci, ukućanima i ostaloj braći muslimanima. Zaista, nema udjela u islamu onome ko ostavi namaz.

Pouke hadisa:

Znanje da je namaz stub islama i njegov temelj.

Od najvažnijih stvari kojom se musliman razlikuje od kafira je izvršenje obaveze namaza.

Namaz je najbitniji praktični temelj islama i ne stavlja se ispred njega nijedno drugo djelo.

Namaz je jedno od najvećih djela sa kojim se približava Uzvišenom Allahu.

Namazom se stiču mnoge koristi na dunjaluku i ogromna nagrada na ahiretu.


Što se tiče izjava ashaba, navodimo riječi vladara pravovjernih Omera ibnil-Hattaba, radijallahu anhu, koji kaže: "Nema udjela u islamu onaj ko ostavi namaz!"

zatim, Abdullah ibn Šekik kaže: "Ashabi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu vjerovali da je ostavljanje nekog djela kufr osim ostavljanja namaza."

Što se tiče ipravnosti ovog stava može se reći: da li je normalno da čovjek u čijem srcu ima koliko zrno imana i shvata važnost namaza i da je to naredba od Allaha i zatim ustraje u neklanjanju!? To je prosto nemoguće... Ibn Usejmin

"Ali, ako se budu pokajali i namaz klanjali i zekat davali, braća su vam po vjeri..."

(Kur'an, Et-Tevbe/11)

Savjetujem svima koji ne klanjaju da odmah sada počnu da klanjaju jer niko od nas ne zna kada će umrijeti i da li ćemo dočekati slijedeći vakat a možda je ovaj tekst zadnje upozorenje i poziv nekom od osoba do kojih dođe. Najlakši način da se nauči kako se klanja je od osobe koja klanja, ako se neko stidi ili nema mogućnosti neka upotrijebi internet, zatim neka počne od osnova namaza, a dodatne sunnete i detalje namaza će upotpuniti kada dođe vrijeme za to (postoje ljudi koji klanjaju godinama i tek nakon 10-20 godina dođe do njih hadis o nekom detalju vezanom za namaz, njegov izgled itd)

Nauči klanjati:

https://www.youtube.com/watch?v=gaNARoknpz8

Odnos ljudi prema onome ko im želi dobro

Zar želiš da govoriš narodu o Halâlu i Harâmu; o Sunnetu i novotariji; da govoriš: "To nije dozvoljeno brate moj, boj se Allâha!", a da istovremeno niko ne govori loše o tebi? Ima li to smisla? Pitam vas! Ima li to smisla?

Odgovorite mi; ako govoriš ljudima: "Ovo je dozvoljeno a ovo je zabranjeno", ako onome koga si vidio da griješi kažeš: "Brate moj boj se Allâha i ne čini to! Allâh kaže tako i tako, poslanik صلى الله عليه وسلم kaže tako i tako! To je novotarija, a Sunnah je ovako..." - da li je nakon toga realno očekivati da te vole? Ima li to smisla? To se čak ni Allâhovome poslaniku صلى الله عليه وسلّم nije dogodilo!

Bilo je ljudi koji su ga napadali, koji su se borili protiv njega i ratovali do te mjere da su ga ranili, izbili mu kutnjake i slomili šljem!

To dakle nije moguće. Onaj ko želi da ga svi ljudi vole pravi kompromise (u vjeri). Takva osoba popušta i ništa drugo!

Šejh Muhammed Ibn Hadi

kao što bi šejh Jusuf rahimehullah rekao:" To je Allah propisao , tu nema kompromisa "

ŠERIJATSKI PROPISI prioriteti i stepeni

1. VADŽIB (kod nekih farz; pojedinačni: el-'ajn, i kolektivni: el-kifaje) je obavezno djelo! To je ono što je Allah strogo naredio da se izvrši. Nagrađen će biti njegov počinitelj, a ostavljač će biti kažnjen. Primjer: 5 dnevnih namaza, dženaza...

2. SUNNET (kod nekih mustehab ili mendub; pritvrđeni: el-mu'ekkede, i nepritvrđeni: gajrul-mu'ekkede) je preporučljivo djelo. To je ono na što je Allah podstakao da se učini. Nagrađen će biti njegov počinitelj, a ostavljač neće biti kažnjen. Primjer: sadaka, teravih namaz...

3. MUBAH je dozvoljeno djelo. To je ono što nije ni naređeno niti zabranjeno. Neće biti nagrađen počinitelj, niti će biti kažnjen ostavljač tog djela. Primjer: jesti dozvoljenu hranu, piti dozvoljeno piće, spavati...

4. MEKRUH (kod nekih: tenzihen i tahrimen - mekruh koji je dalje i onaj koji je bliže haramu) je pokuđeno djelo. To je ono što je Allah podstakao da se ostavi i ne čini. Nagrađen će biti ostavljač, a počinitelj tog djela neće biti kažnjen. Primjer: ulazak u WC desnom nogom.

5. HARAM je zabranjeno djelo. To je ono što je Allah strogo zabranio da se učini. Nagrađen će biti ostavljač, a počinitelj tog djela će biti kažnjen. Primjer: ubistvo nedužne osobe, krađa tuđeg imetka...

- U svim ovim propisima postoje prioriteti i stepeni. Odatle, neko djelo je važnije ili opasnije od drugog iako se oba svrstavaju pod isti propis.
- Nekad postoji različito shvatanje o samim propisima ovisno o lingvističkom tumačenju šerijatskih tekstova i pravila: 'da svaka naredba implicira strogu obavezu (vadžib), i da svaka zabrana implicira strogu zabranu (haram)'. Zato je veoma bitno da budemo tolerantni i velikodušni prema muslimanima koji slijede drugačije tumačenje nekih propisa.
- Također, važnu ulogu u propisima ima ljudska namjera (nijjet), te ljudska mogućnost i stanje.
- Sve ove propise musliman treba poznavati jer su oni granice i odrednice njegovih djela, a upravo su djela glavnica našeg imetka koji će nam koristiti u ovom i budućem životu!

izvor: Ebu Abdullah @ facebook

Osamljivanje u vremenu smutnje i razilaženja

Ebu Seid prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da je rekao :“Bliži se vrijeme kada će najbolji imetak čovjeka biti ovce koje će čuvati po obroncima planina u nadi da sačuva svoju vjeru od iskušenja “. (Buhari)

Takođe se od Ebu Seida prenosi da je neki čovjek došao kod Allahova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i upitao ga: „Koji je čovjek najbolji?“ pa mu je Allahov poslanik odgovorio „Onaj koji se bori na Allahovom putu sobom i sa svojim imetkom“. On upita:“ A zatim ?“ „Vjernik koji čuva ovce po obroncima planina i koji je napustio ljude.“

Imam Nevevi u komentaru Muslima kaže: “Pod ovim se ne misli samo na planinske obronke već se misli na osamljivanje i izolaciju a obronci su spomenuti samo kao metafora jer su to najčešće napuštena mjesta.“

Što se tiče drugog hadisa, hafiz ibnul Hadžer je rekao u „Fethu“: “Vjernik koji se osami je odmah nakon mudžahida zato što onaj koji se miješa sa ljudima ne može garantovati da će se sačuvati grijeha i da ti grijesi neće nadmašiti njegova dobra djela koja proizilaze iz druženja sa ljudima.Ali biti izoliran se smatra prečim samo u vremenima smutnje (fitne)“.

Što se tiče osamljivanja u vremenu mimo smutnje od koje se čovjek boji za svoju vjeru učenjaci su se razišli po tom pitanju.Većina ih smatra da je tada preče miješanje sa ljudima od izolacije i to dokazuju hadisom u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kaže:“Vjernik koji se miješa sa ljudima i strpljivo podnosi njihova uznemiravanja imaće veću nagradu od čovjeka koji se ne miješa sa ljudima i ne podnosi njihova uznemiravanja." (Tirmizi, sahih)


San'ani u Subulu-selamu kaže:“Ovaj hadis ukazuje da je miješanje sa ljudima u kojem čovjek naređuje dobro a odvraća od zla i prema njima se odnosi na lijep način bolje od nemiješanja sa ljudima“.

Prenosi se od Huzejfe ibni Jemana - radijallahu anhu – da je rekao: "Ljudi su pitali Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme o dobru, a ja sam ga pitao o zlu, bojeći se da me ne zadesi, pa sam rekao:O Allahov Poslaniče zaista smo bili u džahilijetu i zlu, pa nam je Allah podario ovo dobro, pa da li poslije ovog dobra ima zla?Rekao je: Da.Pa sam rekao: A da li poslije tog zla ima dobra?Rekao je: Da, ali u njemu je dehn.Rekao sam: A šta je to dehn?Rekao je: Ljudi koji će uspostavljati sunnet na način na koji se on ne uspostavlja i koji će upućivat na način na koji se ne upućuje.Pa sam rekao: Da li poslije ovog dobra ima zla?Rekao je: Da, pozivači na vratima džehennema, onaj ko im se odazove bace ga u njega.Pa sam rekao: O Allahov Poslaniče opiši nam ih.Rekao je: Da, to su ljudi naše kože i oni koji govore našim jezicima.Rekao sam: O Allahov Poslaniče šta me savjetuješ ako me zadesi to vrijeme?Rekao je: Drži se džemata muslimana i njihovog imama.Pa sam rekao: Pa šta ako ne budu imali niti džemata niti imama? Rekao je: Kloni se svih tih skupina, pa makar se uhvatio za stablo drveta sve dok te smrt ne zadesi, a ti si na ovom." (Mutefequn alejhi)

Hafiz ibn Hadžer u el-Fethu prenosi od Taberija da je rekao.”Kada ljudi ne budu imali imama i raziđu se na skupine i partije, ne slijedi nijednu od ove grupe, drži se podalje ako si u mogućnosti da ne bi upao u zlo.Ali ukoliko postoji džemat koji istinski slijedi pravi put, onda im se moraš pridružiti kako bi povećao njihov broj i sarađivao sa njima u dobru jer u tom slučaju ta grupa predstavlja džemat muslimana za takvog čovjeka u tom vremenu”. -

Kopirano sa: http://tewhid.blogspot.com/2010/11/osamljivanje-u-vremenu-smutnje-i.html#sthash.TqEooJJ6.dpuf

OGRTAČ i ŠTIT

Ibnul-Kajjim je rekao: "Jutarnji i večernji zikrovi imaju ulogu štita; što je deblji, to je njegov vlasnik bezbjedniji. Čak, njegova jačina može da dostigne taj stepen, da se strijela odapeta na njega vrati onome koji je poslao."

Šejh 'Usejmin je rekao: "Jutarnji i večernji zikrovi su tvrđava čiji su zidovi jači od pregrade Je'džudža i Me'džudža, za onoga kojih izgovara prisutnogasrca."

A Ibn Salah je rekao: "Ko god se pridržava jutarnjih i večernjih zikrova, zikrova nakon namaza i zikra prije spavanja, bit će upisan među one "koji se Allaha mnogo sjećaju.""

Ibn Kesir je rekao: "Nosi ogrtač zikrova kako bi te zaštitio zla ljudskog i džinskog. A svoju dušu prekrij istigfarom kako bi brisao grijehe noći i dana."

Zaštita od uroka

- Urok je stvarnost, spomenut je u Kur'anu i u hadisima.

"Utječem se od zla zavidljivca kada (zavist ne krije) zavidi"

[Prijevod značenja El-Felek, 5.]

Bilježe Muslim, Ahmed i Tirmizi - koji hadis smatra vjerodostojnim - od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, a on od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je kazao:

"Urok okom je istina, a da ima išta što može kader preteći, preteklo bi ga oko, pa ako neko od vas zatraži da se okupate, vi se okupajte."

- Šta se kaže kao prevencija za urok:

*Kada vidimo nešto lijepo kod drugoga zatražimo od Allaha da ga blagoslovi:

dokaz:

Zabilježili su imam Ahmed, Malik, Nesai i Ibn Hibban, koji vjerodostojnim smatra hadis, od Sehla b. Hunejfa, radijallahu anhu, "da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo, a i on sa njim, na put prema Mekki. Kad su stigli do mjesta po imenu Su 'bul-harar kod Džuhfe, okupa se tu Sehl b. Hunejf, a bio je bijele puti i lijepog izgleda i kože, a Amir b. Rebi 'a iz plemena BeniAdijj b. Ka 'ba gledao ga je dok se kupao i rekao: 'Nisam do danas vidio ljepše kože', i Sehl se srušio. Tada su ljudi otišli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći: 'Allahov Poslaniče, imaš li lijeka za Sehla, Allaha nam, ne diže glavu?'Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: 'Da li sumnjate na nekog?'

Rekli su:' Gledao je u njega Amir b. Rebi 'a', pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao Amira ižestoko ga ukorio i rekao:

'Pa zar treba da neko od vas ubije svoga brata!? Kada si vidio nešto što ti se sviđa zašto nisi rekao tebarekellah - Allah te blagoslovio.' Zatim mu je rekao: 'Okupaj se zbog njega.'

Pa je Amir oprao lice, ruke, laktove, koljena, krajeve nogu i unutrašnjost ispod donjeg ogrtača u lonac. Potomje ta voda izlivena na Sehla, a poljevao ju je jedan čovjek stojeći iza njega, po njegovoj glavi i leđima, naginjući lonac iza njega. Kada su tako sa njim učinili, Sehlje nakon toga otišao sa Ijudima potpuno zdrav. "

*Kada vidimo nešto lijepo kod sebe kažemo ''Maša'Allah la kuvvete illa billah''(tako je Allah htjeo, moć je samo u Allaha):
dokaz:
"I reče mu drug njegov,dok je s njim razgovarao: 'Zar ne vjeruješ u Onoga Koji te je od Zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio?"  Što se mene tiče, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga. A zašto nisi, kad si u vrt ušao, rekao: 'Mašallah! Moć je samo u Allaha!' Ako vidiš da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe, pa Gospodar moj može mi bolji vrt od tvoga dati, a na tvoj nepogodu sa neba poslati, pa da ostane samo klizava ledina bez ičega,  ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogneš pronaći nikada.'"
[Prijevod značenja El-kehf  37.-41.]


''Dužnost je čovjeku da zaštiti sebe od šejtana i pokvarenih džinna i Ijudi, snagom svoga imana u Allaha, uzdajući se i oslanjajući na Njega, pribjegavajući Njemu i štiteći se Njime, također koristeći Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, zaštitu, čestim učenjem sura El-Felek, En-Nas, El-Ihlas, El-Fatihe i Ajetul-Kursijje.

Također u zaštitu spadaju i ove dove:

"E'uzu bi-kelimatillahit-tammati min šerri ma halek"- "Utječem se Allahovim savršenim riječima odzla onoga što On stvara";

"E'uzu bi-kelimatillahit-tammati min gadabihi ve 'ikabihi ve min šerri 'ibadihi ve min hemezatiš-šejatin ve en jahdurun" -

"Utječem se Allahovim savršenim riječima od Njegove srdžbe, kazne i od zla Njegovih robova, i od zla šejtanskih podrugivanja i od toga da me snađu ";
kao i Allahove riječi:
"Dovoljan mi je Allah, na Njega se oslanjam i On je Gospodar Arša veličanstvenog" [Prijevod značenja Et-Tevbe, 129.]


Izvor: Izdvojeno i prilagođeno iz (https://www.youtube.com/watch?v=9mMRD5UwpxM) (http://www.nur-islam.com/index.php?option=com_content&view=article&id=801:ta-je-ustvari-urok-&catid=199:lijeenje-kuranom&Itemid=542), (http://kuran.putvjernika.com/index.php?option=com_tefsir&Itemid=72&action=viewayat&surano=18&min=15&show=3&page=6)