Laž

 „klonite se lažnog govora!“ (El-Hadždž, 30.)

„Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže!“ (Gafir, 28.)

„Neka prokleti budu lažljivci & koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni!“ (el-Zarijat, 10,11.)

Poslanik Salallahu alejhi ve sellem., kaže: „Laž je ta koja vodi u grijeh, a grijesi su ono što vodi džehennemu! Čovjek će se baviti lažima sve dok ga Alah džellešanuhu., ne upiše kod sebe da je lažov!“ (Buharija i Muslim)

Poslanik Salallahu alejhi ve sellem., kaže: „Tri su svojstva licemjera: kada govori – laže, kada nešto obeća – neispuni, i kada mu se nešto povjeri – iznevjeri!“ (Buharija i Muslim)


Poslanik Salallahu alejhi ve sellem., kaže: „Ko se bude pravio da je usnio neki san – a nije ga usnio, biće obavezan da spoji dvije dlake na Sudnjemu danu – što neće moći učiniti!“ (Buhari)

Poslanik Salallahu alejhi ve sellem., je vidio u snu osobu: kojoj se glava zavrće unazad, i brada zavrće ka vratu, i oči mu izlaze otpozadi – to je čovjek koji izađe iz svoje kuće i prospe neku laž koja obiđe zemaljsku kuglu!“ (Buhari)


Poslanik Salallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Dosta je čovjeku grijeha – da priča i prenosi dalje sve što čuje!“ (Muslim)

Poslanik Salallahu alejhi ve sellem., je rekao: „Čuvajte se sumnjičenja, jer su sumnjičenja najveće laži!“ (Buhari)

Poslanik Salallahu alejhi ve sellem., je rekao: „Težite za istinom, a kada vidite da je u njoj propast – tada je u njoj spas, i klonite se laži, a kada vidite da je u njoj spas – tada je u njoj propast!“ (Mekarimil-ahlak, 137.)

Poslanik Salallahu alejhi ve sellem., kaže: „Čovjek će slagati neku laž što će biti razlogom da meleki pobjegnu od njega na udaljenost od jedne milje ili dvije!“ (Mekarimil-ahlak, 146.)

Poslanik Salallahu alejhi ve sellem., kaže: „Čovjek neće upotpuniti svoj iman i vjeru sve dok se ne prođe neke priče – pa makar bio u pravu, i sve dok se ne prođe velkog zbora – iz straha od laži!“ (el-Samt, 139.)


Malik b. Dinar rhm., kaže: „Istina i laž se bore u čovječijem srcu sve dok jedno ne istjera drugo!“ (el-Samt, 512.)

Jezid b. Mejsereh rhm., kaže: „Laž navodnjava granu svakog zla, isto kao što se vodom navodnjava bilje!

Hasan r.a., je rekao: „Laž je zbir cjelokupnog nifaka i licemjerstva!“

Ša'abi rhm., je rekao: „Ne znam šta više baca ljude u džehennem – laž ili cicijaštvo!“

ZUL-HIDŽDŽE? ŠTA JE U OVOM MJESECU?

Zul-Hidždže je dvanaesti hidžretski mjesec i nalazi se između Zul-Ka'ade i Muharrema. InŠaAllah ove godine(2014) prvi dan Zul-Hidždžeta je 25. Septembar u zavisnosti da li mlađak bude viđen ili ne.

Vrijeme činjenje dobrih djela proteže tokom čitave godine, zbog toga zahvaljujemo Uzvišenom Allahu i Njega veličamo. Gotovo da nema jednog odabranog vremena da prođe, a da ga odmah ne slijedi i drugo odabrano vrijeme kojem je činjenje dobrih djela posebno drago Allahu, azze we dželle.

Sa samim prolazkom mjeseca Ramazana nastupaju dani zul hidždžeta koji su najbolji dani u toku čitave godine, a i u ovim danima se obavlja peti islamski šart – hadždž.
Što se tiče onih koji nisu u stanju da izvrše Hadždž, postoje druga djela koja su svakako u mogućnosti da izvrše.

Dobro djelo u deset dana zul hidždžeta je bolje od dobrog djela u drugim danima. Kao što se prenosi od Ibn Abbsa, radijaAllahu anhu, da je rekao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: „Nema dana u kojima je učinjeno dobro djelo Allahu draže od djela učinjenog u deset dana zul hidždžeta.’’ Upitaše: “Zar ni džihad na Allahovom putu?’ Ni džihad na Allahovom putu osim da čovjek izađe sa svojim životom i svojim imetkom pa izgubi i jedno i drugo – reče on, sallAllahu alejhi we sellem.’’ (Hadis bilježi Buharija)

Mnogo je argumenata koji ukazuju na vrijednost ovih dana. Na vrijednost ovih dana ukazuje i hadis Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: ”Ne postoje veličanstveniji dani kod Allaha niti dani u kojima su dobra djela draža Allahu od ovih deset (misli se na deset dana zul hidždžeta). Mnogo u njima Allaha spominjite et-tehlilom (izgovarajući La illahe illAllah), et-tekbirom (veličanje Allaha izgovarajući riječi Allahu ekber), et-tahmidom (zahvaljujući Allahu riječima elhamdulillahi)’’ (Hadis bilježi Imam Teberani sa dobrim lancem prenosioca kao što je potvrdio šejh Albani)

Na vrijednost ovih dana ukazuje i činjenica da se Uzvišeni Allah u Kur’anu zaklinje ovim vremenom “Tako mi zore i deset noći’’(Prijevod značenja, El-Fedžr, 1-2)

Ibn Kesir je spomenuo u komentaru ovog ajeta riječi Ibn Abbasa, radijAllahu anhu, da su to noći prvih deset dana zul hidždžeta. I ovo mišljenje zastupaju Mudžahid, Ed-Dahak, Es-Sudi i El-Kelbi. Ima i mišljenja da se to odnosi na deset zadnjih dana ramazana. Treće mišljenje je da se to odnosi na deset dana mjeseca muharema. Prvo mišljenje je najprihvatljivije.

Kada se Allah zaklinje nekim od Njegovih stvorenja to upućuje (ukazuje) na veličinu tog stvorenja.

Upitan je Šejhul-Islam ibn Tejmijja, rahimehullahu, o deset dana zul hidždžeta. “Da li su bolji od deset dana mjeseca ramazana?’’ Pa je odgovorio: “Dani deset dana zul hidždžeta bolji su od zadnjih deset dana mjeseca ramazana, a noći zadnje trećine ramazana su bolje od noći deset zul hidždžeta.’’

Zamislite, da su ti dani koji su pred nama bolji od dana zadnje trećine ramazana koje mi maksimalno pokušavamo iskoristiti.

Šta je poželjno raditi u tim danima?

- Namaz
 U jednom hadisu u kojem nam prenosi Sewban, radijaAllahiu anhu, Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je rekao: “Padaj što više na sedždu, jer ti nećeš učiniti ni jedne sedžde, a da te Allah neće uzdignuti za jednu deredžu (stepen) i njome ti izbrisati jedno ružno djelo.’’

- Post Prenosi Hunejde bin Halid od svoje žene a ona od žena Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem:“Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je postio Ašuru, devet dana zu-l-hidžeta, i od svakog mjeseca po tri dana (bijele dane).” (Tirmizija)

Imam Nevevi kaže da je postiti ovih devet dana jako poželjno.

- Post na dan Arafata (uoči Kurban-bajrama)
Posebno treba voditi računa o postu na dan Arefata, za onoga koji nije na hadžu. Ebu Katada, radijaAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, bio upitan o postu na dan Arafata, pa je rekao: ”On briše grijehe za prošlu i narednu godinu.” (Bilježi Muslim i četvorica autora Sunena). U Tirmizijevoj se verzi kaže: ”Za onoga ko bude postio na dan Arafata ja se nadam da će mu Allah oprostiti grijehe za prošlu i narednu godinu.”

- Izgovaranje tekbira, tehlila i tahmida
Jako je poželjno izgovaranje riječi Allahu ekber, la illahe illAllah, elhamdulillah. U tom smislu su i riječi Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koje prenosi Abdullah ibn Omer, radijAllahu anhu:“Nema vrijednijih dana kod Allaha, subhanehu we te'ala niti dražih Njemu, od ovih deset dana, pa pojačajte u njima tehlil (izgovaranje – la illahe illAllah ), tekbir (veličanje Allaha riječima – Allahu ekber) i tahmid (zahvale Allahu izgovaranjem riječi -elhamdulillahi)!”(Ahmed)


-  Učenje Kur’ana

Tirmizi bilježi od Abdullaha b. Mes'uda, radijAllahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko prouči harf iz Allahove Knjige, njemu pripada dobro djelo koje se vrednuje do deset puta. Ja ne kažem da je ‘elif-lam-mim’ jedan harf, već je elif harf, lam je harf i mim je harf.”

-  Udjeljivanje sadake

Bilježi Buharija od Mu’aza, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Milostinja (sadaka) poništava loša djela kao što voda gasi vatru.”

-  Klanje kurbana

 Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je rekao:“Nema Allaha dražeg djela kojeg čovjek može učiniti na dan Bajrama od puštanja krvi kurbana. Zaklana životinja će na Sudnjem danu doći sa svojim rogovima, papcima i runom (dlakom). Kurbanska krv stigne do Allaha (bude primljena kod Allaha) prije nego što padne na zemlju. Zato se i vi radujte kurbanu.” (Ibnu Madže i Tirmizi)

Kao i za mnoge druge ibadete, tako i za kurban tačno je određeno vrijeme. Kaže Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: „Prvo čime počinjemo ovaj dan, prvi dan Kurban-bajrama je da klanjamo Bajram-namaz, potom se vraćamo svojim kućama i koljemo kurban. Ko tako uradi, postupio je po našem sunnetu.” (Buharija i Muslim)

Izvor nekih djelova ovog teksta je stranica stazom islama

Propis onih kojima je garantovana sigurnost od strane muslimana

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: „Ko ubije onoga kome su muslimani garantovali sigurnost, neće osjetiti miris Dženneta, i pored toga što se njegov miris osjeti na udaljenosti od četrdeset godina hoda.“ [Buharija]

Ibn Hadžer u svome djelu Fethu-l-Bari' veli: „Mu'ahid je svako onaj koji ima neki ugovor sa muslimanima, bez obzira da li plaćao porez (džizju), ili sklopio primirje sa vladarom ili mu neko od muslimana garantovao sigurnost.“


U riječima Ibn Hadžera: „...ili mu neko od muslimana garantovao sigurnost...“ je naznaka onoga što je poznato među islamskim pravnicima, a to je da nije vladar jedini taj koji može garantovati sigurnost, nego to smije učiniti i neko od (običnih) muslimana.

Ummu Hani', kćerka Ebu Taliba je kazala: „Otišla sam do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u godini oslobođenja Mekke, pa sam zatekla kako ga Fatima, radijallahu 'anha zastire dok se on kupa. Nazvala sam selam, a on je upitao o kome se radi, pa sam kazala: 'Ja sam, Ummu Hani, kćerka Ebu Taliba.' On je kazao: 'Dobro došla o Ummu Hani'!' Kada je završio sa kupanjem, klanjao je osam rekata umotan u jedan komad odjeće. Rekla sam: 'O Poslaniče, sin moje majke, Alija tvrdi da će ubiti Fulana (jednog od sinova) Hubejre, čovjeka kojem sam zajamčila sigurnost.' On je rekao: 'Mi uzimamo pod zaštitu onoga koga si ti uzela pod zaštitu i jamčimo sigurnost onome kome si je ti zajamčila.' UmmuHaniveli: 'To što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao bio je duha namaz.'“ [Buharija i Muslim]

Ibn Kudame veli: „Dozvoljeno je i muškarcu i ženi, a i robu da nekome zajamče sigurnost.

Dakle, kada se napravi dogovor i zagarantuje sigurnost onima koji su sa nama u ratu, u tom trenutku zabranjuje se njihovo ubijanje, uzimanje imetka i nasilje prema njima.
Sigurnost može da zagarantuje bilo koji musliman koji je punoljetan, razuman i koji ima pravo izbora, tj. nije pod prisilom, bez obzira da li bio muškarac ili žena, slobodan ili rob. Ovog stava su Sevri, Evza'i, Šafija, Ishak, Ibnul-Kasim, i većina islamskih učenjaka.“ [El-Mugni, 9/195]

Korist osamljivanja tokom vremena smutnje

Ovo su neke koristi o držanju podalje i odvajanje sebe kad god se smutnja potpali.

Zaštita čovjekove vjere od zloupotrebe, duše od uništenja, narušavanja časti i gubitka imetka.Kako je rijetko da se čovjek upusti u smutnju i da bude spašen od nje.
Neposjedovanje loših osjećanja prema muslimanskim masama.To je bio razlog što je Sa'd, radijallahu anhu naredio svojoj porodici da mu ne govore ništa o stvarima ljudi kada je nastupila smutnja sve dok se oni nisu ujedinili pod jednim glavnim Imamom.

Plamen smutnje se gasi.Ovo iz razloga što kada god ljudi izbjegnu smutnju odvajajući sebe, smanji se broj ljudi koji su uključeni i zlo se takođe smanji ali kada god ljudi sebe izlože njoj, uključe se i stave sebe u nju, onda se broj zlih ljudi povećao i njeno zlo se takođe povećalo.

Treba obratiti pažnju takođe na sljedeće tačke:

1. Osamljivanje nije propisano u šerijatu u apsolutnom smislu već ima posebna vremena kada je preporučeno.Kada god je osamljivanje pohvaljeno u islamskim tekstovima, moguće je da je ono bilo specifično za određene pojedince kojima bi mješanje sa drugima naštetilo njihovoj vjeri ili je specifično za vremena smutnje u kojima je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem naredio da se praktikuje osamljivanje.

2. Osamljivanje tokom vremena smutnje je od dvije vrste shodno njegovim prednostima i koristima, mogućnostima i moći:

-Potpuno odvajanje na mjesto daleko od ljudi

-Djelimično odvajanje gdje osoba ostaje podalje od smutnje i njenih ljudi i ne uzima učešće u njoj čak i ako on boravi među masom

3. Ako se grupa prijestupnika pobuni protiv pravednog i islamski prihvaćenog Imama onda je ispravno pomoći ga protiv njih bez ostavljanja njega pod izgovorom osamljivanja.Imam al-Taberi je rekao: „Osnova fitne je ibtila ( iskušenje/test) a zabranjivanje pogrešnog je obaveza svakoga ko je u mogućnosti.Tako ko pomogne onome ko je u pravu onda je on takođe u pravu a ko pomogne onoga ko je u krivu onda je i on takođe u krivu, a ako je stvar zbunjujuća onda je to stanje u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem zabranio borbu u njoj.“ (Feth al-Bari-Ibn Hadžer)

4. Što se tiče onoga što se desilo između ashaba, radijallahu anhum u pogledu borbe, nije dozvoljeno pripisivati grešku bilo kome od njih naročito zbog toga što su svi oni koristili svoj vlastiti idžtihad.Ono što se desilo je bilo ono što je Allah odredio i svi su oni vođe za nas.

5. Moramo se suzdržati od nesuglasica koje su se desile među njima i nije na nama da ih spominjemo osim sa najljepšim riječima zato što su oni ashabi i što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem zabranio njihovo vrijeđanje.Doista je Allah njima oprostio i rekao da je On zadovoljan s njima.

Izvor: tevhid.blogspot.com

ŽUDNJA ZA DUNJALUKOM

„Maštuluk! Raduj se, dunjaluk ti je otvorio svoje kapije! Halifin sin je zaprosio tvoju kćerku!" To su bile riječi kojima je izaslanik halife, vladara islamske zemlje, htio obradovati poznatog učenjaka iz generacije tabijina Seida ibnu Musejjiba, Allah mu se smilovao, međutim, kako je glasio odgovor ovog alima? Rekao je: «Ako cijeli dunjaluk ne vrijedi kod Allaha koliko krilo jedne mušice, pa šta će halifa meni odvojiti od tog krila!» Napojen svjetlom upute shvata suštinu dunjaluka, o kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: «Kada bi dunjaluk vrijedio kod Allaha koliko krilo mušice, ne bi nevjernika gutljajem vode napojio!» (Tirmizi, br. 2320, sahih)

Imetak i bogatstvo sami po sebi nisu pokuđeni. Naprotiv, neminovno su potrebni ummetu da bi doslovno ispunio zadaću kojom ih je njihov Gospodar zadužio, a onaj ko svoj imetak ispravno usmjeri ostvarit će veliki uspijeh na ovom i budućem svijetu. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je govorio: "Divan li je dobar imetak u rukama dobrog čovjeka!" (Ahmed, br. 17798, sahih)

Pokuđen je čovjekov odnos naspram dunjaluka: pohlepa i silna želja za materijom koja zaslijepi čovjeka tako da ne vodi računa da li će imetak steći putem halala ili harama; ostavljanje vjerskih obaveza radi sticanja imetka; škrtarenje i sustezanje od udjeljivanja zbog pretjerane ljubavi prema imetku; oholenje i uzdizanje nad drugima, rasipanje i trošenje u zabranjeno; pretjerano prepuštanje besposlicama, igri i zabavi.

Predanost dunjaluku i žudnja za njim bila bi razumljiva kada bi dunjaluk bio sve. Kada ne bi bilo proživljenja, zatim polaganja računa, a onda: Džennet ili Vatra! Kazao je Svemogući Gospodar: "Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?" (El-Muminun, 115) Zabludjele mase dezorjentirano tumaraju ovim dunjalukom. Ne razmišljaju od kud su došli ni kuda idu. Šta život na ovom svijetu za njih znači i šta dolazi nakon njega? Kada bi nekog iz te mase na trenutak zaustavili i pitali od kud je došao i kuda ide, odgovor bi glasio: Tu sam, ne znam od kud, ali sam tu! Vidio sam put pred sobom, pa sam krenuo!

Putnik ka Džennetu, vječnoj kući Allahove milosti, mora dobro poznavati prirodu ovog života i cjelokupnog dunjaluka, kako bi se ispravno prema njemu odnosio i sigurnim korakom kročio ka svome cilju. Dunjaluk je postojao puno prije nego smo mi došli na njega i postojat će nakon nas koliko Allah odredi, i budemo li svoj stav o njemu gradili gledano samo iz naše perspektive, bit ćemo obmanjeni i prevareni. Neophodno je, da bi imali pravu sliku o životu na ovom svijetu, da ga upoznamo iz druge perspektive, da čujemo šta o njemu kaže Onaj koji poznaje prošlost i budućnost i Kome ništa skriveno nije.
Mizernost dunjaluka:

Uzvišeni Allah u brojnim ajetima Časnog Kur'ana kazuje o dunjaluku otkrivajući njegovu suštinu i stvarnu prirodu, kako bi se oni koji pouku primaju prema njemu ispravno odnosili i koristili ga kao sredstvo a nikako kao krajnji cilj. Rekao je: "Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanj." (El-Hadid, 20) Kao što bilje nakon kiše izraste, buja i otkriva svoje ljepote, da bi, ubrzo zatim postalo žuto, uvehlo i suho, isto tako dunjaluk, tek što otkrije svoje ljepote, nestaje i prolazi. Užitak na njemu je varljiv, ko mu se prepusti u vječnoj kući ga čeka patnja, i bit će od onih koji su prodali dragocijeno za bezvrijedno.

Sav taj dunjaluk, zbog kojeg se trudi i muči, voli i mrzi, kojem se raduje i zbog kojeg se tuguje, zbog kojeg se ostavljaju namazi i post, zbog kojeg se ubija, krade, laže, škrtari ... sav taj dunjaluk i još toliko uz njega nevjernik bi rado dao samo da se iskupi od patnje na Sudnjem danu: "Kad bi mnogobošci imali sve što je na Zemlji, i još toliko, na Sudnjem danu oni bi sve to dali da bi se teške patnje iskupili; A Allah će ih kazniti kaznom kakvu nisu mogli ni naslutiti:" (Ez-Zunmer, 47)

Jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa skupinom ashaba nailazi pored tržnice, te primjeti leš uginulog jareta srezanih ušiju. Priđe mu, uze ga za uho i povika: "Ko od vas ovo želi za jedan dirhem?" Ashabi na to čudno pitanje kazaše: „Ne želimo da nam pripadne džaba, niti znamo šta bi s njim radili." Poslanik, ponovo reče: "Da li bi voljeli da je vaš?" A ashabi kazaše: „Tako nam Allaha, da je živ pri njemu je mahana jer su mu uši srezane, pa šta da se radi s njim nakon što je uginuo?" Na to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Tako mi Allaha, doista je dunjaluk bezvredniji kod Allaha od ovog kod vas!!!" (Muslim, br. 7607)

Ako je dunjaluk tako bezvrijedan kod Svemogućeg Gospodara nedopustivo je da se zbog njega zapostavi primarna čovjekova uloga na ovom svijetu: "Džine i ljude sam stvorio samo zato da bi Mene obožavali!" (Ez-Zarijat, 56) Nezamislivo je da vjernik zna da je nastupilo namasko vrijeme, a on nema vremena za njega. Vjernik zna da je tu, na ovom svijetu, upravo zbog namaza i obožavanja Svemogućeg Stvoritelja, a sve ostalo je marginalno, drugorazredno i manje bitno. Padanjem na sedždu, u propisanom vremenu, vjernik praktično potvrđuje svoje robovanje Svemogućem i svoju svijest da je sav ovaj život samo sredstvo a Allahovo zadovoljstvo je cilj i krajnja nada.
Dunjaluk nije mjesto nagrade i kazne:

Dunjaluk je manji i tješnji od toga da bi bio prostor za nagradu onih koje Gospodar voli, jer takvima je pripremio Džennet prostran koliko nebesa i Zemlja, u njemu će vječno boraviti, tu ih čeka ono što oko nije vidjelo, niti je uho čulo, niti je palo na um čovjeku!

Kao što je dunjaluk manji i tješnji od toga da bi bio prostor u kojem će Allah kazniti, potpunom kaznom, nevjernike i zlikovce. Možemo primjetiti kako mnogi prkose svojom nevjerom i grijehom, a pored toga, žive i umiru, bez da ih snađe kazna koju zaslužuju. To je zato što dunjaluk nije kuća nagrade ili kazne. Potpuna kazna za njih je u vječnoj vatri u kojoj će smrt priželjkivati, ali neće umirati. Dunjaluk je kuća rada, ispita i kušnje. Dunjaluk je uzorana njiva u kojoj svako sije ono što želi, a plodove svojih usijeva će žeti na ahiretu. Ipak, Uzvišeni Allah ponekad pošalje kaznu i na ovom svijetu, kao što je uništio narod Nuhov, Hudov, Salihov i Lutov, i uništo je pojedince, poput Faraona, Karuna, Ebu Džehla i drugih, kaznio ih je još na dunjaluku a potpuna kazna im tek predstoji.

Obzirom da je dunjaluk bezvrijedan i da ne predstavlja mjesto nagrade ili kazne Uzvišeni Allah ga daje svima, pa i onima koje ne voli, i da u tome nije preveliko iskušenje vjernicima, Allah bi dunjaluk, u cijelosti, podario nevjernicima: "A da neće svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju i vrata kuća njihovih i divane na kojima se odmaraju, i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u životu na ovome svijetu, a onaj svijet u Gospodara tvoga biće za one koji budu Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih zabrana se klonili." (Ez-Zuhruf, 33-35)

Jedne prilike Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu, ulazi kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on naslonjen na skromnu postelju sašivenu od palminog vlakna, a njen grubi obod se ocrtao na njegovom mubarek tijelu. Tijesna i prazna soba, a u njoj najbolji čovjek koji je ikad zemljom prošao. Vidjevši to Omerove oči zasuziše, te kada ga Poslanik, alejhissalatu vesselam, o tome upita, Omer odgovori: Sjetio sam se rimskog i perzijskog kralja. Oni su u raskoši, izobilju, dvorcima, svili i poslugi, a ti, Allahov poslanik u ovom u čemu jesi! Tada Poslanik, alejhissallatu vesselam, odgovara riječima koje ocrtavaju pravu svijest o suštini ovog dunjaluka i želju za onim što istinski vrijedi, rekao je: "Zar nisi zadovoljan da njima pripadne dunjaluk, a nama Ahiret?" (Buharija, br. 4913)

Uzvišeni Allah upozorava vjernike da ih ne obmane to što daje onima koji su Mu nepokorni, jer je to samo dio ovog bezvrijednog dunjaluka, a na budućem svijetu nikakva dobra vidjeti neće, rekao je: "Neka te nikako ne obmanjuje to što oni koji ne vjeruju po raznim zemljama putuju: kratko uživanje, a poslije – Džehennem će biti mjesto gdje će boraviti, a užasno je to prebivalište!" (Al –Imran, 196-197)

Allah daje vremena, ali ne zaboravlja. Zlikovci neće proći nekažnjeno. Ovaj život je samo poput jedne epizode u dugoj seriji. Ako nema smisla da se obični film prekine u samom razvoju radnje, bez raspleta i epiloga, kako onda da Mudri i Sveznani dopusti da budu jednaki vjernici i nevjernici, pokorni i nepokorni, dobri i zlikovci: "A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene." (Ibrahim 43)
Dunjalučke zamke:

Na dunjaluku postoje mnoge zamke i prepreke, a uspješno će ih preći samo onaj ko prati signale i znakove koje odašilja poslanička uputa. Prateći te znakove vidjet ćemo da je čovjekova slabost spram dunjaluka upravo u njegovoj žudnji za njim. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Dva gladna vuka puštena na stado ovaca neće mu nanijeti štetu veću od one koju nanosi čovjekovoj vjeri njegova želja za ugledom i bogastvom!" (Tirmizi, 2376, sahih) A u drugoj predaji je izgovorio riječi, koje kao da kazuje gledajući stanje muslimana današnjice: "Tako mi Allaha, ne bojim se za vas siromaštva, ali se za vas bojim da vam se otvori dunjaluk, kao što se otvorio onima prije vas, pa da se u tome natječete kao što su se oni prije vas natjecali, pa da vas uništi kao što je uništio one prije vas!" (Buharija, br. 3158 i Muslim, br. 7614).

U ovim hadisima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava svoje sljedbenike na opasnost i štetu želje za ugledom i bogatstvom i natjecanja u stvarima dunjaluka, a u drugoj predaji daje praktičan savjet kako savladati tu prepreku. Rekao je: "Gledajte u one koji su ispod vas (u bogatsvu i stvarima dunjaluka) a ne osvrćite se na koje koji su iznad vas!" (Muslim, br. 7619) Ne priželjkuj ono što je u rukama drugih i ne zavidi, jer to je samo dunjaluk kojim Allah kuša Svoje robove. U tom kontekstu je Svemogući Allah rekao: "I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna." (Ta-ha, 131)

Kazuje se da se Isau, alejhisselam, dunjaluk prikazao u liku starice bez zuba, a na njoj svi mogući ukrasi. Isa je upita: „Za koliko si se muževa udala?" „Ne mogu ih izbrojati!" – odgovori, a Isa opet upita: „Da li su oni umrli, a ti ostala udovica, ili su te razveli? „Naprotiv, sve sam ih pobila!" – odgovori, a Isa reče: „Teško li se tvojim budućim muževima, kako ne uzmu pouku iz tvojih bivših muževa, kako ih, jednog za drugim, uništavaš a oni neoprezni!" (Minhadžul-kasidin, Ahmed ibnu Kudame, str. 212)

Ako mudrost znači svaku stvar staviti na njeno pravo mjesto, onda je najveća mudrost dunjaluku dati mjesto koje mu pripada i iskoristiti ga na putu sticanja Allahove milosti. Pravi vjernik svjestan je da je na dunjaluku poput putnika, zastao da odmori u sijenci drveta, a zatim odlazi i ostavlja ga. Kao čovjek koji spava, te vidi u snu i lijepo i ružno, a onda se iznenada probudi i progleda. Tada će vidjeti da je vrijeme rada prošlo i da je pred njim samo polaganja računa. "I svako će doći, a s njim i vodić i svjedok: Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid!» (Kaf, 21-22) Nevjernici će povikati: "Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo, mi, doista, čvrsto vjerujemo!" (Sedžda, 12) Ali tada vjerovanje neće koristiti, jer je kratko vrijeme rada istaklo a predstoji vječnost. Tada će vjernici plodove svog truda ubirati: "Ovo je Dan u kome će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti; njima će džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, pripasti, vječno i zauvijek će u njima ostati. Allah će zadovoljan njima biti, a i oni Njim. To će veliki uspjeh biti!" (El-Maida, 119)

AUTOR: IBRAHIM KANURIĆ

Odakle uzimamo našu historiju (primjer za pouku)

Svjedoci smo stalnih pokušaja falsifikovanja veličanstvene muslimanske historije od strane neprijatelja islama. Jedan od najočitijih primjera ovoga je sultan Sulejman Kanuni, nazvan na zapadu veličanstvenim. Nakon što su ga na televiziji prikazali kao hedonistu, čovjeka utopljenog u svoje strasti, postavlja se pitanje kako to da mu je Allah dao toliki uspjeh u borbi protiv neprijatelja i učinio državu koju je tada vodio, Osmanski hilafet, bez premca najjačom državom tadašnjeg svijeta. Iako vojni uspjesi nekoga ne mogu biti dokazom njegove ispravnosti, jer bi po toj logici Napoleon i Hitler bili među najupućenijim, problem ovdje je taj što se historija ovih velikana uzima uglavnom iz knjiga koji su pisali njihovi ljuti protivnici, a neki od njih su čak otvoreno rekli da je ovaj sultan za njih bio teži od Salahuddina Ejjubija.

A šta o njemu kažu historičari muslimani?

Ahmed ibn Jusuf el-Karmani, savremenik sultana Sulejmana:
Bio je ambiciozan, učen i krajnje hrabar, visok, lijepog izgleda, i bio je od onih koji su se proslavili po svijetu po pravdi i dobru.
Ibn Imad el-Hanbeli, rodio se 32 godine nakon sultanove smrti, kaže u svojoj poznatoj knjizi Šezeratuzzeheb:
Ostao je na vlasti 49 godina, a bio je sultan gazija na Allahovom putu, mudžahid koji je pomagao Allahovu vjeru.
Te je za njega rekao:
Bio je obnovitelj vjere ovog ummeta u desetom stoljeću.

Pa vi gledajte serije čiju produkciju finansiraju sekularisti i iz njih učite historiju.


izvor: Emir Čajić @ facebook

Odabrani hadisi Allahova Poslanika Sallallahu alejhi ve sellem 13. VRIJEDNOST DŽIHADA NA ALLAHOVOM PUTU

حَدَّثَنَا أَبُو بَكْرِ بْنُ أَبِى شَيْبَةَ وَابْنُ نُمَيْرٍ وَإِسْحَاقُ بْنُ إِبْرَاهِيمَ وَمُحَمَّدُ بْنُ الْعَلاَءِ قَالَ إِسْحَاقُ أَخْبَرَنَا وَقَالَ الآخَرُونَ حَدَّثَنَا أَبُو مُعَاوِيَةَ عَنِ الأَعْمَشِ عَنْ شَقِيقٍ عَنْ أَبِى مُوسَى قَالَ سُئِلَ رَسُولُ الله -صلى الله عليه وسلم- عَنِ الرَّجُلِ يُقَاتِلُ شَجَاعَةً وَيُقَاتِلُ حَمِيَّةً وَيُقَاتِلُ رِيَاءً أَىُّ ذَلِكَ فِى سَبِيلِ الله فَقَالَ رَسُولُ الله-صلى الله عليه وسلم- «مَنْ قَاتَلَ لِتَكُونَ كَلِمَةُ الله هِىَ الْعُلْيَا فَهُوَ فِى سَبِيلِ الله ».

Prenosi Ebu-Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Ko se bori da Allahova riječ bude gornja on se bori na Allahovom putu."[1]



Biografija ravije:

Ebu-Musa Abdullah ibn Kajs ibn Sulejm el-Eš'ari je plemeniti ashab, bio je namjesnik Kufe. Preselio je 50. god. po Hidžri.

Kratki komentar hadisa:

Džihad na Allahovom putu je jedno od najboljih djela, pa tako onaj koji se bori na Allahovom putu da bi Allahova riječ bila gornja ima nagradu i sevap kod Allaha. Međutim, ne bori se na Allahovom putu onaj ko se bori radi plijena, ili da bi se čulo o njemu, da bi ljudi govorili: zaista je on hrabar, ili ko udijeli nešto od imetka sa ciljem da zadobije neku dunjalučku korist, kao kada bi htio da se o njemu čuje putem štampe tako da se njegovo ime nađe na listi onih koji su dali dobrovoljne priloge. To je zato što Uzvišeni Allah prima samo ono djelo sa kojim se traži Njegovo lice i koje je čisto od primjesa nastojanja da bi bio viđen i da se o njemu čuje.

Pouke hadisa:

1. Ukazivanje na visoko mjesto džihada na Allahovom putu i njegovoj vrijednosti.

2. Nastojanje čovjeka da ga drugi vide u činjenju ibadeta poništava njegovo djelo.

3. Pokuđenost pretjerane ljubavi prema dunjaluku i borbe radi nečeg drugog mimo Allahovog zadovoljstva.


[1] Buharija (1/58), broj 123, Knjiga o znanju, poglavlje: Ko pita stojeći učenjaka koji sjedi, i Muslim (2/1512), broj 1904, Knjiga o upravi, poglavlje: Ko se bori da Allahova riječ bude gornja on se bori na Allahovom putu.

izvor: Odabrani hadisi Allahova Poslanika Sallallahu alejhi ve sellem grupa autora

Ko su teroristi?

Pitao je jedan njemacki novinar daiju Piere Vogela za vezu izmedju Islama i terorizma, pa je odgovorio:"
-Ko je zapoceo Prvi svjetski rat? Muslimani?
-Ko je zapoceo Drugi svjetski rat? Muslimani?
-Ko je ubio 20 miliona australskih domorodaca? Muslimani?
-Ko je bacio nuklearnu bombu na Hirosihmu i Nagasaki? Muslimani?
-Ko je ubio vise od 100 miliona Indijaca u Sjevornoj Americi? Muslimani?
-Ko je ubio vise od 50 miliona Indijca u Juznoj Americi? Muslimani?
-Ko je zarobio 180 miliona Afrikanca, od cega ih je 88% umrlo i bili su baceni u Atlanski okean? Muslimani?


Ne, nisu bili Muslimani!!!

Prije svega moras znati tacnu definiciju terorizma. Kad nemusliman ucini zlocin tada se kaze kriminal, a kad isti zlocin ucini musliman tada je to terorizam! Gledaj na sve jednako pa ces vidjeti ko je terorist!"

Ženu ne čini lijepom šminka

''Ženu ne čini lijepom šminka! Danas se toliko žene forsiraju i uljepšavaju da više ne razlikuješ da li idu u grad na kaficu ili u diskoteku! Toliko šminke, plastike, pretjerivanja da se meni kao ženi gadi, a ne kako je tek muškarcima!Nijedan muškarac ne cijeni ženu zbog karmina i mnogo šminke! Ljepota je ona koja dolazi iznutra. Skinut ćeš tu šminku pred njim kad tad i šta imaš od toga ako te zavolio samo radi ljepote! Budi pametna, odvažna, mudra, kulturna! Neka te svak voli i cijeni radi sebe! Ljepota je lijepa, ali prolazna!

U braku se sređuj za njega inšallah, a do tada šaputaj mudrošću i bogobojaznošću!''

izvor: Stranica za podršku muslimankama koje žele staviti hidžab @ facebook

Kakav je osjećaj?

- Kakav je imao osjećaj Muaaz ibn Džebel kada mu je Poslanik, salallahu alejhi we selem rekao:
“O Muaaz, tako mi Allaha, ja te volim!”


- Kakav je osjećaj imao Abdullah ibn Abbas, Allah bio zadovoljan sa njim, kada ga je Poslanik, salallahu alejhi we selem, uzeo u naručje i proučio dovu za njega:

“Gospodaru moj, poduči ga Kur anu!”

- Kakav je bio osjećaj Alije ibn Ebu Taliba, radijallahu anhu, nakon što je saznao da je Poslanik, salallahu alejhi we selem, rekao:

“Sutra ću zastavu dati čovjeku koji voli Allaha i Njegovog Poslanika i koga Allah i Njegov Poslanik vole!”

Pa je ispalo da se to odnosi na njega.

- Kakav je bio osjećaj Sa’d ibn Ebu Vekasa, radijallahu anhu, kada mu je Poslanik, salallahu alejhi we selem, govorio:

“Gađaj Sa’de, draži si mi i od oca i od majke!”

- Kakv je bio osjećaj Osmana ibn Afana, radijallahu anhu, kada je Poslanik, salallahu alejhi we selem, o njemu rekao, nakon što je Osman opremio vojsku za Tebuk:

“Neće naškoditi Osmanu ništa što učini nakon ovoga dana!”

- Kakav je bio osjećaj Ebu Muse El-Ešarija, radijallahu anhu, kada mu je Poslanik, salallahu alejhi we selem, rekao:

“Da si me samo vidio kako sam sinoć užvao slušajući tvoje učenje Kur’ana!?”

- Kakav je bio osjećaj Es-Saiba ibn Jezida, radijallahu anhu, kada ga je Poslanik, salallahu alejhi we selem, pomilovao po kosi, pa je Saib dugo živio i sva kosa mu je pobjelila (osjedio je), osim mjesta gdje ga je Poslanik, salallahu alejhiwe selem, pomilovao.

- Kakav je bio osjećaj Ensarija kada je Poslanik, salallahu alejhi we selem, rekao njima:

“Kada bi svi ljudi pošli jednom dolinom, a Ensarije drugom, pošao bih dolinom kojom idu Ensarije!”

- Kakav je bio osjećaj Ensarija, a Poslanik, salallahu alejhi we selem, je rekao o njima:

“Znak imana je ljubav prema Ensarijama, a znak nifaka je mržnja prema Ensarijama!”

- Kakav je bio osjećaj Ebu Bekra Es-Sidika, radijallahu anhu, kada je Poslanik, salallahu alejhi we selem, rekao:

“Kada bih nekog uzeo za El-halila, to bi bio ebu Bekr Es-sidik, radijAllahu anhu.

- Kakav je bio osjećaj Aiše, radijAllahu anha, a Poslanik je, salallahu alejhi we selem, bez oklijevanja spomenu njeno ime kada je bio upitan:

” Ko ti je najdraži insan?”

- Kakav je bio osjećaj Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu, kada je jedne prilike zatražio dozvolu za ulazak kod Poslanika, salallahu alejhi we selem, pa je čuo glas ispred vrata kako Poslanik, salallahu alejhi we selem, kaže:

“Dozvolite mu da uđe i obradujte ga džennetom!”

- Kakav je bio osjećaj svih ashaba zajedno kada su gledali Poslanika, salallahu alejhi we selem, i ujutro i naveče?!

A najljepše od svega toga…..

- Kakav će biti naš osjećaj kada nam Poslanik, salallahu alejhi we selem, bude rekao, kada nas ugleda:

“Vi ste moja braća koju sam željno očekivao da vidim. Vi ste moja braća koji ste mi vjerovali, a nikada me vidjeli niste!”

Gospodaru naš, spusti Svoj selam, salavat i bereket na Tvog roba i Tvog Poslanika Muhameda salallahu alejhi we selem!

izvor: Muslimanska porodica @facebook

IZAZOV ATEISTIMA: spol novorođenčeta

Do skorijeg vremena vladalo je mišljenje da spol novorođenčeta zavisi od majčinih ćelija ili najmanje da je spol u zavisnosti i od muških i ženskih ćelija zajedno.

•Ali nama je data drugačija informacija u Kur’anu, gdje nam je rečeno da muški tj. ženski spol ovisi o spermatozoidima koji dospiju do maternice.

''i da On par, muško i žensko, stvara , od kapi sjemena kad se izbaci ''[p.z. An-Nedžm 45-46.]

KAPLJA KOJA SE IZBACUJE – SPERMATOZOID

•Nauke u poletu napredovanja, genetika i molekularna biologija naučno su potvrdile ove informacije date u Kur’anu. Danas je poznato da spol bebe zavisi od spolnih ćelija muškarca i da žena nema povezanost sa ovim procesom.

•Hromosomi su osnovni elementi u određivanju spola. Dva od 46 hromosoma koji određuju strukturu ljudskog bića su identifikovana kao spolni hromosomi. Ova dva hromosoma su X i X hromosomi kod žene i X i Y kod muškarca zbog toga što oblici ovih hromosoma podjsjećaju na pomenuta slova. Y hromosom nosi gene koji označavaju muški spol dok X hromosom nosi gene koji označavaju ženski spol.

•Formiranje novog čovjeka počinje kombiniranim ukrštavanjem ovih hromosoma koji postoje u muškarcu i ženi u parovima. Kod žene obje komponente spolne ćelije koja se dijeli na dva dijela tokom ovulacije nose X hromosom. S druge strane kod muškarca spolna ćelija proizvodi dvije različite vrste spermatozoida gdje jedna sadrži X hromosome a druga Y hromosome. U koliko se X hromosom žene spoji sa spermatozoidom koji nosi X hromosom također, onda će beba imati ženski spol. Ako se spoji sa spermatozoidom sa Y hromosomom, beba će biti muško.

•Drugim riječima, spol bebe zavisi od toga koji će se hromosom muškarca ujediniti sa jajnom ćelijom.

Ništa od ovoga nije bilo poznato sve do otkrića koje je postigla genetika u 20. stoljeću. Doista su u mnogim kulturama vladala mišljenja da spol djeteta zavisi od tijela žene , zbog čega su žene bile okrivljavane ukoliko bi rodile žensko dijete.

•Međutim, 13 stoljeća prije nego su ljudski geni bili otkriveni , u Kur’anu je objavljena informacija koja obara sumnje i zablude te stavlja do znanja da spol bebe zavisi od muškarca a ne od žene.

Ukoliko nastavimo proučavati činjenice o formiranju čovjeka koje su nam rečene u Kur’anu naići ćemo na još neka važna naučna čuda. Kada se spermatozoidi muškarca spoje sa jajnom ćelijom žene stvara se prvi “djelić” novog čovjeka. Ova ćelija, u biologiji poznata kao zigot, automatski prestaje da se reproducira djeljenjem i postaje djelić mesa. Zigot ne provodi svoje razdoblje razvitka u praznini (sam), nego se PRILIJELPI/ZAKAČI/PRIJANJA uz maternicu baš kao korijenje u zemlji. Kroz tu spojnicu zigot dobiva sve potrebne supstance iz majčinog tijela koje su neophodne za njegov razvoj. U ovoj tački dolazimo do čuda objavljenog u Kur’anu. Naime, u opisivanju stvaranja čovjeka Allah u Kur’anu koristi riječ ALAK .

"Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara",
"stvara čovjeka od ugruška"
"Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj", (pz. Al-alak 1-3.)

Značenje riječi alak u arapskom jeziku jeste STVAR KOJA SE ZAKAČA /LIJEPI/PRIJANJA UZ NEŠTO.

Riječ se doslovno koristi za pijavicu koja se prijanja uz tijelo da pije krv. Sigurno je da korištenje tako pogodne riječi za objašnjenje razvoja zigota unutar materice ne može biti puka slučajnost !

Ovo još jednom dokazuje da je Kur’an Objava Allahova, Gospodara svih svjetova.
______________________________
Korišten prevod značenja Kur'ana od grupe autora iz knjige ''Tefsir-ibn-Kesir''
Izvor:http://el-ilm.com/izazovi-ateistima/spol-novorodenceta.html

Prenosi se od Ibn Abbasa, r.a., da je Vjerovijesnik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: ''Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ne pije alkohol; ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ne sjedi za stolom za kojim se pije alkohol.'' (Taberani)

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem:
Sve što opija jeste alkohol (hamr), a svaka vrsta alkohola je haram! (Bilježi Muslim)

nargila?

''Uzimanje jedne doze nargile jednako je pušenju 20 cigareta, a jedna od stravičnih opasnosti koja prijeti konzumentu nargile jeste zaražavanje tuberkulozom i upalom pluća. Crijevo uz pomoću kojeg se konzumira nargila zadržava u sebi različite vrste mikroba, između ostalog mikrob tuberkuloze, i prenosi ih na konzumente.’’ [Abdul-Hakim Mahmud, šef na Odjelu za plućna oboljenja i alergiju na Medicinskom fakultetu Kairo itd.]

"Šiša-nargila je 400 do 450 puta opasnija od cigareta"
"Nijedan od naših testova nije pokazao ništa drugo do štetnost šiše po zdravlje"
[Hilary Wareing do-direktorica Centra za istraživanje pušenja, direktorica PHCC itd.]

‘’I ne ubijajte sami sebe! Allah je zaista prema vama milostiv.’’ (prevod značenja En-Nisa’, 29.)

'Dozvoljava im lijepe, a zabranuje ružne stvari“ (prevod-značenja El-E'araf, 157)

‘Sve što opija je haram" (prevod hadisa - Buharija i Muslim)

"Ono što opija u velikim količinama i u malim je haram" (prevod hadisa-Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed)

Šejh Abdullah Ali Šejh kaže (hanbelijska pravna škola): ''rema onome što smo spomenuli iz govora Poslanika,Sallallahu Alejhi ve Sellem, i govora uleme, jasno ti je da je tutun (duhan), koji se danas uveliko koristi, haram''

U Eddurul-Muhtar (hanefijska pravna škola) stoji: ''Za tutun (duhan) kažu da ne opija, pa kada bi smo to i priznali, taj duhan u najmanju ruku omamljuje i zato je haram.''

U knjizi Bugjetul-Musteršdin(šafijska pravna škola) stoji: ''Kupoprodaja duhana je haram za onoga ko ga kupuje ili kome se kupuje.''

Šejh Halid b. Ahmed (Malikijska pravna škola) kaže. ''Nije dozvoljeno da uživalac duhana bude imam džema'atu i nije dozvoljeno duhanom trgovati.''

U djelu El-Fevakihul-'dideh, 2/80 se spominju mišljenja učenjaka različitih mezhebskih usmjerenja i svi zabranjuju pušenje

Ponašanje muslimana pri musibetima (poteškoćama)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm, je rekao: "Mnogi ljudi kada vide neko zlo, ili da se dešavanja odvijaju negativno po Islam, tada padaju u očaj i nariču kao što nariču oni koje zadese musibeti. Ali to im je zabranjeno, nego im je naređeno da saburaju i da se oslone na Allaha i ustraju na primjeni Islama, te da vjeruju da je Allah zaista uz one koji Ga se istinski boje i dobra djela čine, i da završetak pripada samo bogobojaznim. A ono što ga zadesi od musibeta, pa to je radi njegovih grijeha, i neka se zato strpi, jer je Allahovo obećanje istinito, i neka traži oprosta za svoje grijehe, i neka veliča i slavi svoga Gospodara noću i jutrom." 

(Medžmu'ul-fetava, 18/295)

SABUR

Sabur je jedan od najvažnijih i najobavezujućih islamskih moralnih principa. Allah, dželle šenuhu, ga je učinio neiscrpnom dobrotom. Njegovo mjesto u imanu je kao mjesto glave u odnosu na tijelo. On je jedna od mučnijih i najtežih stvari za čovjeka. Saburili su samo oni o kojima se Allah, dželle šenuhu, brine i kojima je On ukazao svoju milost

Šta je sabur? U jezičkom smislu sabur znači: suzdržavanje i odustajanje. U vjerskoj terminologiji on znači: obuzdavanje duše od uznemirenosti i srdžbe, jezika od žaljena i tjelesnih organa od činjenja nereda (Ibadatu-l-kalbije, Muhammed ibn Akil Eš-Šerif, str.173).

Ajeti o saburu:

1. Kaže Allah, dželle šanuhu: ”I lijepo obećanje Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno – zato što su trpili.” (Al-A’raf, 137.).

2. Kaže Allah, dželle šanuhu: ”Samo oni koji budu strpljivi biće, bez računa nagrađeni.” (Ez-Zumer, 10.). Allah, dželle šanuhu, nas obavještava kolika je nagrada za sabur. Poznato je kakvo će stanje biti na Sudnjem danu, svi će biti izbezumljeni i bojat će se polaganja računa. Tada, kada će se gledati i vagati trun zla i trun dobra, vjernici će biti nagrađeni bez računa. Bez računa, kako to mufesiri tumače, znači: ”bez granice, bez broja i bez količine.” Dakle, neće im se ni mjeriti ni vagati. (pogledaj Tefsir ibnu-Kesir, str. 1183 i Tefsirus-sadi, str.787.) Naš narod kaže: Strpljen – spašen.

3. Kaže Allah, dželle šanuhu: ”Tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju namaza! Allah, je doista sa izdržljivim.” (El-Bekare, 45.).

4. Kaže Allah, dželle šanuhu: ”I budite izdržljivi (saburli), jer Allah, dželle šanuhu, je zaista, na strani izdržljivih (strpljivih).” Svi ljudi traže pomoć. Međutim, ne slijedeći Allahovu, dželle šanuhu, uputu tu pomoć ne mogu da nađu. Uvjek su nezadovoljni i uvijek im nešto smeta. Stalno ih spopadaju nemiri, a to je zbog toga što se nisu okitili saburom. Allah, dželle šanuhu, kaže da je On sa strpljivima, što znači da ih On potpomaže, podupire i štiti.

5. Kaže Allah, dželle šanuhu: ”One koji su trpljeli Mi ćemo sigurno nagraditi mnogostrukom nagradom za ono što su činili.” (En-Nahl, 96.). Ovaj ajet ima isto značenje kao i prvi ajet koji smo naveli iz sure Zumer, jer i u ovom ajetu Allah, dželle šanuhu, naglašava da će nagraditi strpljive bez granice.

6. Kaže Allah, dželle šanuhu: ”O vjernici budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite.” (Ali-’Imran, 200.). Iz ajeta se da primjetiti da su dva preduvjeta za uspjeh: strpljivost i bogobojaznost.

7. Zatim kaže Allah, dželle šanuhu: ”A Allah voli izdrljžive.” (Ali-’Imran, 146.).

Hadisi o saburu:

1. Suhejb ibn Sinan, radijallahu anhu, pripovjeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Čudan li je primjer vernika! U svakoj situaciji on dobija, ako ga zadesi kakvo dobro, on zahvaljuje Allahu, dželle šanuhu, što mu donosi korist, a ako ga, pak, pogodi kakvo zlo i šteta, on se strpi i postojano se drži, pa mu i to donosi nagradu od Allaha, dželle šanuhu.” (Muslim)

2. Ebu-Malik el-Haris el-Eš’arij, radijallahu anhu, pripovjeda da ja Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: ”Čistota (tjelesna i moralna) je polovica imana, zahvala Allahu (el-hamdulillahi) puni vjerniku vagu dobrih djela, veličanje Allaha (subhanallahi) puni sve između nebesa i zemlje, namaz je svjetlo, sadaka je dokaz (vjere), sabur je sjaj, a Kur’an je dokaz za tebe ili protiv tebe. Svaki čovjek kada osvane, svoju dušu prodaje, pa je otkupi (od kazne) ili je upropasti!” (Muslim)

3. Ebu-Se’id El-Hudrij, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko god se puno suzdrži i trpi, Allah, dželle šanuhu, će mu pomoći da bude strpljiv. Nije nikome dat bolji i značajniji dar od sabura.” (Muttefekun ‘alejhi)

4. Od Mahmuda ibn-Lubejda se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada Allah, dželle šanuhu, zavoli jedan narod stavi ga na kušnju, pa ako se strpi ima strpljivost, a ako se uznemiri ima uznemirenost.” (Hadis je zabilježio Munziri u ”Et-Tergibu vet-terhibu”, 4./283., i Ahmed, a prenosioci su mu pouzdani.)

5. Od ‘Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Nema nesreće koja pogodi vjernika, čak ni kada ga trn ubode, a da mu Allah zbog nje ne oprosti neki grijeh.” (Buharija i Muslim)

Vrste sabura:

Tri su vrste sabura:

1. Strpljivost u izvršavanju Allahovih zapovjedi i činjenju dobrih djela,
2. Strpljivost prema zabranama i grijesima (biti ustajan u ne činjenju grijeha),
3. Strpljivost naspram odredbe i sudbine.

U drugom pogledu strpljivost može biti:

1. Obavezna (vadžib) strpljivost: To je ona strpljivost u pridržavanju zapovjedi i činjenju dobrih djela, izbjegavnjuonoga što je zabranjeno i podnošenju onog što je sudbinom određeno.

2. Pohvalna (mendub) strpljivost: To je strpljivost u izbjegavanju onga što je pokuđeno i činjenju onoga što je pohvalno.

3. Zabranjena (mahzur) strpljivost: Zabranjena strpljivost je npr. trpiti glad ili žeđ do smrti i sl..

4. Dozvoljena (mubah) strpljivost: To je ustrajnost u činjenju ili ne činjenju onih djela koja je podjednako i činiti i ne činiti. (Bistro more pobožnosti i suptilnosti)

Neke napomene:

Žaljenje i jadanje Allahu, dželle šanuhu, ne poništava sabur. Allah, dželle šanuhu, je za Ejuba, ‘alejhiselam, rekao: ”Mi smo znali da je on izdržljiv; divan li je on rob…” (Sad, 44.). I pored toga što je Ejub, ‘alejhisselam, rekao: ”Mene je snašla….” (El-Enbija, 83.). («Šerhu sahihi muslim», 3./7.). Jakub, ‘alejhisselam, je isto rekao: ”Ja tugu svoju i jad svoj Allahu iznosim.” (Jusuf, 86.). Ovo su neki od dokaza da iznošenje jada Allahu, dželle šanuhu, ne poništava sabur.

Strpljivost u izvršavanju Allahovih, dželle šanuhu, zapovjedi i činjenju dobrih djela je najuzvišenija vrsta sabura, i ta vrsta sabura ima tri stanja: Prvo: Strpljivost prije izršavanja dobrog djela i Allahove zapovjedi. Ovo se odnosi na ispravnost nijeta i iskrenost. Drugo: Strpljivost za vrijeme izvršavanja obaveza da nebi postao nemaran prema Allahu, dželle šanuhu, dok je čini i da ne postane lijen pa ne izrši sve njene adabe i sunnete. Treće: Strpljivost poslije izvršenja obaveze kako nebi svoju obavezu i dobro djelo ništavnim učinio.

Kada čovjeka zadesi nedaća, neka se strpi odmah u prvom u prvom naletu. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ”Zaista je sabur kod prvog udarca.” Ove riječi je izgovorio kada mu je jedna žena, plačući na kaburu, rekla: ”Tebe ne zanima moja nesreća”. Kada je čula da je to bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišla mu je i rekla: ”Nisam znala da si to bio ti”. ”Sabur je kod prvog udarca” – poduči je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Priredio:
Esnaf Imamović
Fakultet šerijatskog prava
izvor: http://www.kewser-linz.com/ba/tekstovi/688-sabur

Na ovaj datum (3. Septembar 1260.) Sultanat Mamaluka je uspješno pobjedio Mongole u bitci na Ain Džalutu. To je bila prva bitka u kojoj su muslimani pobjedili Mongole i uspjeli da spriječe osvajanje Misra (Egipta).

DA LI SE NAFAKA POVEĆAVA I SMANJUJE

Da li se nafaka povećava i smanjuje?


Mnogi ljudi se pitaju u pogledu nafake da li se ona povećava i smanjuje, ili, ipak, ona ne podliježe tim stanjima uopće.
Da li postoje neke stvari koje čovjekovu nafaku osiguravaju od propasti ili je njegova nafaka, bez obzira na kvalitet života, zagarantirana?
Da li postoje neke pojave koje utječu da kod čovjeka prevlada stanje tvrdičluka?

Neki ljudi, također, govore o kamenju, zapisima i talismanima koji donose sreću i povećavaju opskrbu. Šta možemo reći u pogledu toga, da li je to istina?

Da li, kao što mnogi kažu, rađanje ženske djece u porodici znači i povećanje imetka?

Želim reći da se pod pojmom određenosti i utvrđenosti nafake želi prvenstveno u potpunosti isključiti utjecaj ljudi na nju, jer je ona u cjelini podvrgnuta volji Uzvišenoga Stvoritelja.

Čim On, Uzvišeni, ističe da onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke, to je jasan znak kako je to Njegova apsolutna Volja.

Samo u Njegovoj vlasti je nafaka, može je povećati ili smanjiti ili obustaviti, ako htjedne.

Upravo u tom svjetlu je sljedeći kur’anski ajet:

Ili, ko je taj koji će vas nahraniti, ako On hranu Svoju uskrati?- Ali, oni su uporni u bahatosti i u bježanju od istine. (El-Mulk, 21.)

Ako On nekome obustavi Svoju nafaku, ne postoji drugi darivatelj koji bi mu pružio ruku pomoći.

A kada je riječ o dijelu kur’anskog ajeta iz sure en-Nisa u kojem stoji: a njihov imetak za njihovu ishranu i odijevanje trošite, upotrijebljen je jedan od Allahovih atributa, Darivatelj, za čovjeka kome je povjerena briga oko čuvanja imetka malo­dobne i djece bez roditelja, čime mu je ukazana velika počast. S obzirom da se on trudi oko opskrbljivanja te djece, Allah cijeni taj napor, pa iako je samo Njemu, Uzvišenom, svojstven taj atri­but, on ga je podijelio sa jednim Svojim stvorenjem.

Allah čini da neki Njegovi robovi budu izvor nafake drugima, baš kao što otac osigurava svojoj djeci i ženi opskrbu, pa su oni u potpunosti zbrinuti, ili kao što neki plemeniti čovjek daruje iz svoga imetka nemoćnima i slabima. Važno je da razlučimo da postoji velika razlika između poj­mova osiguravanje nečega što uopće nije postojalo i zbrinjavanje drugoga nafakom koja je u tvojim rukama i koju mu ti daruješ.

Ono što ti daruješ drugome pomažući ga Allah naziva također nafakom, a tebe darivateljem, cijeneći tvoj trud i djelo. I budi siguran da ti On nikada neće nepravdu učiniti.

OVO JE ALLAHOVO STVARANJE

Kada čovjek napravi somun ili neko jelo pa to podijeli siromašnima, to možemo nazvati nafakom jer je neko vidio od toga konkretnu korist. Ali, to je nafaka od onoga ؛to već postoji, što je stvoreno, a to je pšenica, koju je već Allah stvorio i koja prije toga nije egzistirala.

Sve što je u kosmosu rezultat je direktnog Allahovog stvaranja onda kada je stvorio svijet: prvo zrno pšenice, prvo stablo jabuke, prvo stablo u prašumi. Ti koristiš njihove plodove, znači nečega što već postoji, pa onda to prerađuješ i činiš konkretnom nafakom koju daruješ onima koji je nemaju.

Uzvišeni Allah je dao da od tog prvog zrna i ploda na­stane na stotine i stotine klasova i plodova, a tvoje darivanje nafake je ograničeno na somun koji je konačni proizvod i bro­jem je od ređen.

Uzvišeni Allah je Stvoritelj života, Stvoritelj svega što se koristi kao nafaka, dok si ti samo korisnik toga, na način da to upotrijebiš za sebe ili podijeliš drugima.

Golema je razlika između onoga što je Allahovo darivanje i darivanje od strane ljudi, jer Allah iz ničega to izvodi u egzistenciju, koja je tebi tek onda dostupna i ti se njome koristiš.

Druga važna stvar je ta da je ono što Allah prvi put izvodi u postojanje podložno razvijanju i umnožavanju, dok se ono što je u tvojim rukama kao gotova nafaka može uvećavati.

Upravo na ovaj segment Njegovog djelovanja ukazao je u sljedećem ajetu:

...pa neka je Uzvišen .Alah, najljepši stvoritelj! (EI- Mu’minun,13.)

A u hadisi-kudsijji, Uzvišeni Stvoritelj kaže:

"Dosljednost u vjeri neki od Mojih robova sačuvat će isključivo u izobilju, a kada bih ih osiromašio, izgubili bi tu dosljednost. Neki od Mojih robova sačuvat će svoju dosljednost u vjeri isključivo kroz siromaštvo, jer kad bih ih učinio imućnima, ta dosljednost bi se pokvarila. Dosljednost u vjeri neki Moji robovi sačuvat će isključivo u zdravlju, jer kada bih ih učinio bolesnima izgubili bi tu vrlinu. Neki Moji robovi sačuvat će svoju dosljednost u vjeri isključivo kroz kušnju bolesti, jer kada bih ih učinio zdravima, izgubili bi tu dosljednost."

Dakle, nafaka kao i sve druge sudbinom određene stvari, ostvaruje se putem jedne savršene mudrosti koju mi ne možemo dokučiti.

ZAHVALA JE GARANCIJA TRAJNOSTI BLAGODATI

U okviru govora o nafaki treba istaći Ja postoje neki faktori koji joj osiguravaju trajnost i povećanje. Naravno, ovdje treba istaći da ti faktori, i kad budu ispunjeni, ne znače automatski ostvarenje naših želja u pogledu nafake, jer to je i na početku i na kraju samo izraz Allahove apsolutne volje, a naša je obaveza da poduzimamo sve pripreme i da se trudimo.

Prvi od spomenutih faktora je zadovoljstvo Njegovom odredbom i iskazivanje zahvale na njoj: Uzvišeni će nagraditi onoga ko je zadovoljan Njegovom odredbom tako što će mu uvećati blagodati i nafaku.

"Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati...” (Ibrahim, 7.)

Iskazivanje zahvalnosti jamči uvećanje nafake, a zadovolj­stvo u dosuđenoj nafaki osigurava dobro i blagoslov u njoj.

Kroz kur’ansko kazivanje Uzvišeni nas uči kako neiskazivanje zahvalnosti Stvoritelju ništi nafaku, a nezadovoljstvo Njegovom presudom situaciju čini mnogo lošijom i neizvjesnijom u pogledu nafake.

U kazivanju o stanovnicima Sabe nalazimo jasan primjer tome:

Stanovnici Sabe su imali dokaz u mjestu u kom su živjeli; vrtove, zdesna i slijeva. "Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; ikakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prašta!” (Saba’, 15.)

Pogledajte okolnosti u kojima žive stanovnici Sabe: blagodati sa svih strana, potpuno izobilje, mnoštvo različitih blagodati prepušteno njihovom slobodnom izboru i uživanju. Međutim, da li su bili zadovoljni pa iskazivali Stvoritelju zahvalnost na tome?

Ne, u njihovim dušama je ponikao osjećaj nijekanja i odbacivanja osjećaja zahvalnosti na Njegovim blagodatima. I na kraju, šta im se to desilo?

Kur’an kao pouku generacijama koje dolaze iznosi njihovu sudbinu:

Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim. kaznili smo ih tako što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikog drugog do nevjernika, nezahvalnika?! (Sebe’, 16-17.)

Uzvišeni nas želi upozoriti da na blagodatima Njegovim stalno iskazujemo zahvalnost, i da sva životna iskušenja propratimo riječima: Hvala Allahu.Iskazivanje zahvale znak je zadovoljstva, jer On, Uzvišeni, uvijek je hvaljen. Njegova svaka presuda je znak dobrote za čovjeka, jer od Njega ne dolazi ništa osim dobrote. Međutim, čovjek, udovoljavajući svojim prohtjevima i strastima, donosi sudove i iskazuje želje. Tako npr., što njegove strasti žele, smatra dobrom, a ono što odbacuju, smatra zlom.

Ali, strasti ne funkcionišu po principu iznalaženja opće koristi za kosmos, već isključivo radi lične koristi, pa makar to značilo i propast svega drugoga!

Časni Kur’an nam kroz svoje kazivanje skreće pažnju na faktore koji poništavaju čovjekovu nafaku, pa tako navodi primjer vlasnika vrta koji nisu nastavili svijetlu tradiciju svoga oca, a koji je redovno od prinosa godišnje žetve udjeljivao siromašnima i nemoćnima.

Nakon smrti, međutim, njegovi sinovi su odlučili prekinuti ovu praksu, pa je Bog za kaznu uništio njihov posjed:

"Oni krenuše tiho razgovarajući: "Neka vam danas u nju nikako nijedan siromah ne ulazi!" (El- Kalem, 23-24.)

Zbog tog postupka uskraćivanja siromašnima njihovog neotuđivog prava na dio plodova, Bog je u cijelosti poništio nafaku vlasnik vrta.

I dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesreća i ona osvanu opustošena. (El-Kalem, 19-20.)

Jedan od ključnih faktora uvećanja nafake i osiguranja blagoslova u njoj je izvršavanje obaveze prema siromašnima u dijelu nafake koja je njihovo pravo.

Zekat i sadaka čiste imetak, unapređuju ga a ne umanjuju, dok kamata i zloupotrebljavanje teškog stanja siromašnih vode uništenju imetka i gubitku blagoslova.

Iako se čini da sadaka smanjuje imetak, a da ga kamata unapređuje, Allah dž.š., kaže da se on kamatom poništava a milodarom povećava.

Također, uskraćivanje prava onima kategorijama društva koje je Allah dž.š., decidno utvrdio, rezultira gubitkom nafake.

Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: "Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!” A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: "Gospodar moj me je napustio!” A nije tako! Vi pažnju siročetu ne ukazujete, i da se puki siromah nahrani jedan drugog ne nagovarate, a nasljedstvo pohlepno jedete ؛ bogatstvo pretjerano volite. (Rl-Fedžr, 15-20.)

Dakle, otuđivanje prava ljudima, nevođenje računa o načinu stjecanja imovine te prisvajanje imovine  jetima i siročadi faktori su koji poništavaju nafaku.

"AKO BUDETE ZAHVALNI, JA ĆU VAM, ZACIJELO, JOŠ VIŠE DATI"

Ako bismo u našem svakodnevnom životu vodili računa o ovim stvarima, Allah bi sigurno darovao Svoj blagoslov u našoj nafaci, ona bi se konstantno uvećavala, a na Ahiretu bi bila neprocjenljivo velika. Bogobojaznost i osjećaj straha pred Stvoriteljem faktori su, također, koji uvećavaju nafaku. Muhammed, Sallallahu Alejhi ve Sellem u hadisu kaže:

"Ko bude želio da se otvori putevi obilja u njegovoj nafaki i produži život, neka čuva rodbinske veze."

Čuvanje rodbinskih veza jedan je od faktora povećanja nafake i jedan od znakova čistote srca.

Allah, dž.š., želi od nas da držimo rodbinske veze, živimo u ljubavi sa rođacima, pa nas na to i motivira sljedećom porukom:

A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima od ostalih... (Rl-Ahzab, 6.)

Jedan od faktora za uvećanje čovjekove nafake je i traženje oprosta od Gospodara, jer taj čin izražava pokornost i kajanje zbog učinjenih propusta. Traženje oprosta (istigfar) je razgovor sa Gospodarom, priznanje slabosti i nemoći roba pred njegovim Gospodarom, poraz oholosti i umišljenosti u duši, to je i preventivni lijek od vatre te obznanjivanje naše trajne upućenosti i vezanosti za Stvoritelja srcem i djelom.

Čovjek, šta god učini, pred njim je otvoren put traženja oprosta i kajanja za učinjeno, a Allah je moćan oprostiti i izbrisati grijehe.

Poslušaj Allahove riječi koje obznanjuje poslanik Nuh: i govorio je: "Tražite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati." (Nuh, 1 0-12.)

A u hadisu Muhammed, Sallallahu Alejhi ve Sellem kaže:

"Ko bude ustrajan u traženju oprosta, Allah će mu iz svake teškoće naći izlaz, osloboditi ga svake brige i opskrbiti ga odakle se i ne nada." Ovaj hadis prenosi Ibn Abbas.

Odlomak iz knjige: Nafaka
Autor: Muhammed Šarawi

Odabrani hadisi Allahova Poslanika Sallallahu alejhi ve sellem 13 OBAVEZA ČUVANJA EMANETA

OBAVEZA ČUVANJA EMANETA 

وَأَخْبَرَنَا أَبُو الْحُسَيْنِ بْنُ بِشْرَانَ ، حَدَّثَنَا أَبُو جَعْفَرٍ مُحَمَّدُ بْنُ عَمْرٍو الرَّزَّازُ ، ثنا عَبَّاسُ بْنُ مُحَمَّدٍ ، ثنا طَلْقُ بْنُ غَنَّامٍ النَّخَعِيُّ ، ثنا شَرِيكٌ ، وَقَيْسُ بْنُ الرَّبِيعِ ، عَنْ أَبِي حُصَيْنٍ ، عَنْ أَبِي صَالِحٍ ، عَن أَبِي هُرَيْرَةَ ، أَنّ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم ، قَالَ : أَدِّ الأَمَانَةَ إِلَى مَنِ ائْتَمَنَكَ ، وَلا تَخُنْ مَنْ خَانَكَ.


Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Čuvaj emanet onom ko ti ga je povjerio i nemoj iznevjeriti onog ko te je iznevjerio."[1]



Značenje manje poznatih riječi:

emanet – sve ono što je povjereno na čuvanje od imetka, tajni i slično



Biografija ravije:

Abdurrahman ibn Sahr ed-Devsi, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u godini Bitke na Hajberu, tj. 7. god. po Hidžri. Stalno je bio uz Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, nastojeći da što više stekne znanja. Smatra se ashabom koji je zapamtio najviše hadisa. Preselio je 57. god. po Hidžri, s tim da ima i drugih mišljenja o godini njegove smrti.

Kratki komentar hadisa:

Naređuje Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu da se čuva emanet i preda njegovom vlasniku. Emanet obuhvata ono što je posuđeno ('arija), ono što je dato na čuvanje (vedia') i slično. Emanet ima veliko mjesto u islamu, on je pohvalna osobina kojom treba da se okiti svaki musliman.

Ako je osoba povjerljiva, poštuju ju je ljudi i svi imaju u nju povjerenja, a isto tako, ta plemenita osobina mu daje ugled u porodici i rodbini. Učitelj koji savjesno obavlja svoju obavezu smatra se povjerljivim, Allah mu zahvaljuje na radu a takođe su mu zahvalni i svi ljudi, i učenik koji izvršava svoje zadatke i čuva imetak, tajnu ili čast koje su mu povjerene, smatra se povjerljivim i zaslužuje svaku pohvalu. A onaj koji porekne i zataji povjereni emanet i ne vodi brigu o onom što mu je dato na čuvanje, bilo da je to imetak, tajna ili čast, zaista će ga to odvesti u propast i poniženje na dunjaluku. Pa ako je bio službenik biće otpušten iz službe, a ako je bio trgovac napustiće ga ljudi i neće imati povjerenja u njegovu trgovinu.

Zbog toga, treba svaki musliman da je povjerljiv u imetku koji su mu dali ljudi, tako što će ga čuvati da se ne izgubi ili ne pokvari. I treba da vodi računa o tajnama i časti koji su mu povjereni, te da se ophodi prema ljudima onako kako vole da se oni prema njemu odnose, jer nema imana onaj ko nema emaneta.



Pouke hadisa:

1. Vadžib je da se povjereni emanet vrati njegovom vlasniku.

2. Zabranjeno je da se pronevjera uzvrati pronevjerom.



[1] Ebu-Davud (2/290), broj 3535, poglavlje: Čovjek koji uzima svoje pravo iz tuđeg imetka koji je pod njegovom upravom, i Tirmizi (3/564), broj 1264, i kaže: "Ovaj hadis je hasen garib."

IZVOR: Odabrani hadisi Allahova Poslanika Sallallahu alejhi ve sellem; pomoćni ured za da'vu Rijad

KO VJERUJE U ALLAHA I SUDNJI DAN, NEKA GOVORI DOBRO ILI NEKA ŠUTI!

Rekao je Uzvišeni Allah u Kur'anu:

"A reci robovima Mojim da govore samo ono što je najljepše, jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj." (Al-Isra', 53.)


Govori dobro (Kur'an 2:83)
Ne govori bez dokaza (Kur'an 2:111)
Govori časno (Kur'an 2:235)
Govori istinu (Kur'an 3:17)
Govori ljubazno (Kur'an 4:5)
Govori ispravno (Kur'an 4:9)
Govori učinkovito (Kur'an 4:63)
Govori pravedno (Kur'an 6:152)
Govori milostivo (Kur'an 17:23)
Govori lagano (Kur'an 17:28)
Govori na najbolji način (Kur'an 17:53)
Govori blago (Kur'an 20:44)
Ne govori laž (Kur'an 22:30)
Ne govori klevetu (Kur'an 33:58)
Govori istinu stalno (Kur'an 33:70)
Ne ogovaraj (Kur'an 49:12)

Rekao je Muhammed, neka je mir i spas na njega, u hadisu:

"Govori lijepe stvari, širi selam, održavaj rodbinske veze, klanjaj noću dok svijet spava, ući ćeš u Džennet spašen i siguran." (Vjerodostojan hadis kojeg bilježe Ibn Hibban u Sahihu i Ebu Nu'ajm u djelu El-Hilje)

"Nije (pravi) vjernik onaj koji vrijeđa, niti onaj koji proklinje, niti onaj koji se nepristojno izražava, niti onaj koji je bestidan." (hadis bilježe Buhari u Edebul-mufredu, Ahmed, Tirmizi, Hakim i Ibn Hibban)

Rekao je čuveni znalac i pobožnjak Ibnul-Mubarek, Allah mu se smilovao:

"Neka se Allah smiluje Svome robu koji govori dobro pa zaradi Allahovu nagradu, ili se suzdrži od lošeg govora pa bude spašen."

Molim Allaha Milostivog da nam se smiluje i zbliži naša srca,
izvor: http://www.dzemat-sabah.com

POTPOMAGANJE NEVJERNIKA PROTIV MUSLIMANA

"I nisam malouman niti obmanjen, pa da pomislim da će se vlade koje su u islamskom svijetu odazvati islamskom propisu, pa da nakon toga prekinu sve kontakte, bilo to politički, ili ekonomski, ili obrazovni, sa Englezima ili Francuzima, već ja želim da otvorim oči muslimanima kako bi vidjeli svoje mjesto i stanje u kome se nalaze, i ono s čime ih je obavezao Uzvišeni Allah, i ono što im je pripremio od poniženja na dunjaluku a kazne na ahiretu ako oni budu predali sebe i svoje umove Allahovim neprijateljima.

I želim da im pojasnim Allahov propis o pomaganju njihovih neprijatelja, oni koji ih ponižavaju i bore se protiv njih i njihove vjere u njihovim zemljama, i želim da ih upoznam s kakvoćom završetka ovog riddeta u čijem se smrdljivom i prvljavom blatu valjaju svi oni koji ustraju u pomaganju neprijatelja.

I neka svaki musliman zna ma gdje god se on nalazio na zemlji: da ako bude pomagao protivnike i neprijatelje islama one koji porobljavaju muslimane, od Engleza i Francuza i njihovih saveznika i njima sličnim, na koji god način od načina pomaganja, ili da im obeća da se on protiv njih neće boriti shodno njegovoj mogućnosti i da su oni mirni i spokojni od njega, a kamoli ako ih bude pomagao protiv svoje braće u vjeri s jednom riječju ili dijelom, pa doista ako on bude učinio nešto od toga i zatim klanja namaz, pa njegov namaz je BATIL (neispravan), ili ako bude uzeo abdest ili gusul ili tejemmum pa taj njegov taharet (čišćenje) je isto BATIL, ili bude postio obavezan ili dobrovoljan post i post mu je BATIL, ili bude izvršio hadž i hadž mu je BATIL, ili daje obavezni zekat ili dobrovoljnu sadaku i to udijeljivanje mu je BATIL i poništeno, ili koji god ibadet od ibadeta on bude učinio pa taj mu je ibadet BATIL i poništen, i on u bilo kom učinjenom ibadetu nema nikakve nagrade, naprotiv on u svemu tome ima grijeh i gunah.

I neka svaki musliman dobro zna: da ako bude uzjahao ovu mizernu i poniženu jahalicu (čin) da su sva njegova dijela propala, od svih vrsta ibadeta s kojima se približavao i obožavao svog Gospodara prije nego što je upao u prljavom i smrdljivom blatu ovog riddeta s kojim se je zadovoljio, a mazAllah (utječemo se Allahu), daleko od toga da jedan musliman koji kod sebe ima uzvišen opis (iman u Allaha i Njegovog Poslanika) bude zadovoljan s takvim nečim.

To zato što je iman šart (uvijet) za ispravnost svakog ibadeta, i njegovog kabula (primanja), kao što je to nužno opće poznato u vjeri, oko kojeg se ne razilazi niti jedan od muslimana."

 Izvor: knjiga KelimetulHak Šejh Ahmed Šakir rahimehullah (1892-1958) jedan od najvećih muhaddisa dvadesetog stoljeća] 

Odabrani hadisi Allahova Poslanika Sallallahu alejhi ve sellem 12.

Podsticanje na traženje znanja

Kaže Ebu-Derda, radijallahu anhu: Čuo sam Allahovog Poslanika da je rekao:

"Ko se uputi putem tražeći na njemu znanje, Allah će mu olakšati put u Džennet. I zaista, meleci podmeću svoja krila onom ko traži znanje iz zadovoljstva sa onim što radi. Zaista, za učenog traži oprost sve što je na nebesima i na Zemlji, pa čak i ribe u vodi. Vrijednost učenog nad pobožnim je kao vrijednost Mjeseca nad ostalim zvijezdama. Učenjaci su, zaista, nasljednici vjerovijesnika, a vjerovijesnici nisu ostavili u nasljedstvo ni dinare ni dirhme, nego su ostavili u nasljedstvo znanje, pa ko ga uzme uzeo je ogroman udio."

 [Ebu-Davud (3/317), broj 3641, Knjiga o znanju, poglavlje: Podsticanje na traženje znanja, i Tirmizi (5/48), broj 2682, Knjiga o znanju, poglavlje: Ono što je prenešeno o prednosti znanja nad ibadetom. ]

Biografija ravije:

'Uvejmir ibn Zejd ibn Kajs ibn Umejjete el-Hazredži el-Ensari, radijallahu anhu, je plemeniti ashab, bio je fakih, zahid i hafiz Kur'ana. Hrabro se borio u Bici na Uhudu i učestvovao je u svim bitkama poslije Uhuda. Bio je kadija Šama i učenjak Palestine. Preselio je 32. god. po Hidžri.

Kratki komentar hadisa:

Znanje je od najvažnijih temelja islamske civilizacije koja je učvrstila svoje osnove na nauci u svim oblastima života. Pojašnjava nam Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu da onaj ko se trudi u traženju šerijatskog znanja, prisustvuje predavanjima i halkama učenjaka i ponavlja to znanje, Allah će mu učiniti lahkim znanje koje traži i put kojim je kreno. Bude li na putu sticanja znanja tražio Allahovo zadovoljstvo, Allah će mu omogućiti da radi po tom znanju, te će ono biti razlog njegove upute, uspjeha i zadobijanja nagrade Uzvišenog Allaha. Onoga dana kada islamski ummet izvrši svoju obavezu prema korisnom znanju vratiće mu se njegov prvobitni ugled koji je imao među drugim narodima. A među generacijama islamske omladine se nalaze oni koji vode računa o ovoj obavezi, inšaallah. 

Pouke hadisa:

1. Vrijednost traženja znanja i podsticanje na to.
2. Sva stvorenja traže oprost za onog ko traži znanje.
3. Prednost učenjaka koji radi po svom znanju nad pobožnjakom.
4. Razlika između učenjaka i pobožnjaka je poput razlike između punog Mjeseca i ostalih zvijezda.

izvor: Odabrani hadisi Allahova Poslanika Sallallahu alejhi ve sellem; pomoćni ured za da'vu Rijad