Prenosi se od Omera, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je vidio jednu zarobljenu ženu koja je bila izgubila svoje dijete, pa kada ga je našla, od silne radosti ga je privila uz svoje grudi i dala mu da doji, upitao ashabe: “Šta mislite, bi li ga bacila u vatru?” Rekli smo: “Ne, nipošto ga nebi bacila u vatru.” A onda je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je Allah milostiviji prema Svojim robovima od ove žene prema svom djetetu.” (Buharija i Muslim)
U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada je Allah stvorio sva stvorenja, iznad Njegovog Arša bilo je napisano: ‘Zaista je Moja milost pretekla Moju srdžbu.’” (Buharija i Muslim)
Prenosi se od Enesa, r.a., da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ušao kod jednog mladića koji je bio na samrti i pitao ga: “Kako se osjećaš?” Odgovorio je: “Allahov Poslaniče, nadam se Allahovoj milosti i bojim se zbog svojih grijeha.” Tada mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće se kod muslimana u ovakvoj situaciji naći ove dvije osobine, a da mu Allah neće dati ono čemu se nada, i da ga neće učiniti sigurnim od onoga zbog čega strahuje.” (Tirmizi i Ibn Madže).
Jedanput je neko upitao Ibn Tejmijju o riječima Alije, r.a.: ‘Vjernik se ne nada osim Allahovoj milosti, a ne boji se osim grijeha’, pa je rekao: “Hvala Allahu! Ovo je vrlo nadahnut govor vođe pravovjernih, Alije ibn Ebi Taliba, nešto najljepše, najmudrije i najsadržajnije što sam čuo, jer zaista je nada usmjerena prema onome što je dobro, a zlo i grijesi su uvijek uzrok straha.”
No comments:
Post a Comment