Šubha ili dokaz: Negus (Nedžašije) nije primjenjivao Allahov zakon a ipak je bio musliman?

Negus (Ge'ez: ንጉሥ, nəgueś ; cf. Tigrinya: ነጋሲ negus) je na eritrejskim i etiopijskim semitskim jezicima bila vladarska nasljedna titula, sve do pada etiopske monarhije 1975. godine. Zadnji zvanični negus je bio Hajle Selasije. Korijen riječi negus ''ngś'' označava da titula potiče od riječi koja znači vladati. Može se jednostavno prevesti kao ''kralj'' ili ''vladar''. U islamskoj literaturi negus se takođe navodi i kao nedžaši ili nedžašije (النجاشي).

Sljedbenici prohtjeva i strasti koriste priču o Negusu kao dokaz, da daju legitimitet radu njihovih zakonodavaca tāgūta, bez obzira bili oni vladari, poslanici u parlamentu ili drugo.


Oni kažu: ''Negus nije primjenjivao Allāhov zakon, nakon što je primio islām, sve do svoje smrti, pa i pored toga ga je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, nazvao dobrim robom, klanjao mu dženāzu i tražio od svojih ashāba da i oni isto učine.'' Mi u vezi ovoga kažemo, a neka nam je Uzvišeni Allāh na pomoći:


Prvo: 

Onaj koji drži do ove obmanjujuće šubhe prvo mora šerī'atskim tekstom nedvosmislene argumentacije dokazati da Negus nije primjenjivao Allāhov zakon nakon što je prihvatio islām. Ja sam proučavao njihove riječi, ali sam našao samo jalove tvrdnje i otkrića, koje nisu podržane nijednim istinskim argumentom, niti uvjerljivim dokazom, a Allāh je rekao:

قُلْ هَاتُوا بُرْهَانَكُمْ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ

''Ti reci: 'Dokaz svoj dajte, ako je istina to što govorite!' '' (Kur'an 2:111)

Ako oni ne mogu donijeti dokaz za to, oni nisu iskreni ni istinoljubivi. Oni su lažovi.

Drugo:

 I prema nama, a i prema našim protivnicima, činjenica je da je Negus umro prije upotpunjavanja islamskog zakonodavstva. Umro je prije objavljivanja ājeta:

الْيَوْمَ يَئِسَ الَّذِينَ كَفَرُوا مِن دِينِكُمْ فَلَا تَخْشَوْهُمْ وَاخْشَوْنِ ۚ الْيَوْمَ أَكْمَلْتُ لَكُمْ دِينَكُمْ وَأَتْمَمْتُ عَلَيْكُمْ نِعْمَتِي وَرَضِيتُ لَكُمُ الْإِسْلَامَ دِينًا

''Danas sam vam vjeru vašu usavršio, i blagodat Svoju prema vama upotpunio, i zadovoljan sam da vam islām bude vjera.'' (Kur'an 5:3)

Ovaj ājet je spušten za vrijeme Oprosnog hadždža, ali Negus je umro prije toga, kao što su spomenuli hāfidh Ibn Kethīr 76 i drugi. Prema tome, primjena Allāhovog zakona u to vrijeme je bilo – suđenje, slijeđenje i rad po onome što je Negusu bilo poznato od vjere. Da bi upozorenje važilo, mora postojati direktno dostavljanje qur'ānskog teksta. Uzvišeni Allāh je rekao:

وَأُوحِيَ إِلَيَّ هَـٰذَا الْقُرْآنُ لِأُنذِرَكُم بِهِ وَمَن بَلَغَ

''A meni se ovaj Qur'ān objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem.'' (Kur'an 6:19)

Sredstva transporta i komunikacije u to vrijeme nisu bila kao što su danas. Neki zakoni ne bi postali poznati nekome prije nego bi prošlo nekoliko godina, a ponekad on nikako ne bi znao nešto, sve dok ne bi lično došao do Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. 

Prema tome, vjera je u to vrijeme još bila nova, a objavljivanje Kur'āna je i dalje bilo u toku. Stoga i zakonodavstvo još nije bilo kompletirano. Ovo je očigledno i jasno iz onoga što Buhārī bilježi od Ibn Mes'ūda da je on rekao: 

''Selāmili bismo Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, u namāzu, i on bi nam odgovarao; ali nakon što smo se vratili od Negusa, mi bismo ga pozdravili, ali nam on ne bi odgovorio. Rekao je: ''Namaz ima svoju svrhu.'' '' Ashābi koji su bili u Abesīniji blizu Negusa, koji su govorili arapskim jezikom, slijedili su vijesti o Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, ali nisu znali za derogaciju govora i pozdravljanja za vrijeme namāza, i pored toga što je namāz važna stvar, i pored toga što je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, predvodio ljude u namāzu pet puta u toku dana i noći. Pa, šta onda reći za druga djela 'ibādeta, propise i fiksne kazne, koje nisu ponavljane učestalo kao što je to slučaj sa namāzom?

 Može li iko od ovih koji vjeruju u današnji demokratski širk – za sebe tvrditi da do njega nisu doprli Qur'ān, islām, vjera, pa da uporedi svoju laž sa Negusovom situacijom prije upotpunjavanja islamskog zakonodavstva???

Treće: 

Ako se složimo sa tim, mora se znati da je Negus primjenjivao ono što mu je bilo poznato od Allāhovog zakona, i da svako ko tvrdi da nije, nema načina da mu se povjeruje ili da svoju izjavu učini prihvatljivom bez argumenta:

قُلْ هَاتُوا بُرْهَانَكُمْ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ

''Ti reci: 'Dokaz svoj dajte, ako je istina to što govorite!' '' (Kur'an 2:111)

Svi historijski dokazi pokazuju da je on primjenjivao ono što je znao od Allāhovog zakona u to vrijeme.

 1. Jedna od stvari Allāhovog zakona koje je on morao slijediti u to doba je bila: ''Realizacija tewhīda, vjerovanje u poslanstvo Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, i vjerovanje da je 'Isā, 'alejhis-selām, Allāhov rob i Njegov poslanik.'' On je to ostvario, ali da li vi to vidite u njihovim dokazima? Oni koriste kao dokaz Negusovo pismo koje je on poslao Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem. 'Umer Sulejmān el-Eškar je to spomenuo u svojoj knjižici ( حكم المشاركة في الوزارة والمجالس النیابیة ) (str. 71. ove knjižice postoji u djelu ''Zādul-Me'ād'', 3. tom, 60. str. )

2. Njegova prisega na vjernost Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, i hidžra.

U prethodnom pismu, na koje je bilo ukazano, Negus kaže ''...da je on dao prisegu Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, i da je njegov sin primio islām putem Dža'fera i njegovih drugova kojima se obavezao na lojalnost islāmu''. 

U pismu stoji da je on poslao svoga sina Eriha ibn el-Esham ibn Ebdžera Allāhovom Poslaniku, sallāllahu 'alejhi we sellem. Pismo također uključuje i njegove riječi: ''Ako želiš da dođem, ja ću to učiniti, o Allāhov Poslaniče, jer ja svjedočim da je ono što govoriš – istina.'' 

Odmah nakon toga je on umro, ili možda Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, nije želio da on to (hidžru ka njemu) učini u to vrijeme. Sve ove stvari nisu jasne i priča nema stvarni dokaz, niti jasni znak. Zato, neutemeljen sud o nečemu i uzimanje njega za dokaz su nedozvoljeni. Štaviše, to će se kositi sa tewhīdom i principima vjere. 

3. Pomaganje Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i njegove vjere i slijeđenje njega. Negus je pomagao muhādžirima koji su učinili hidžru u njegovu zemlju i primio ih kao goste. On im je obezbijedio sigurnost i zaštitu. On ih nije napustio. Nije ih predao Qurejšijama. On nije dozvolio abesinskim kršćanima da im naude, iako su oni pokazali svoje istinsko vjerovanje u pogledu 'Isā'a, 'alejhis-selām. Postoji također i drugo pismo, koje je Negus poslao Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem ('Umer el-Eškar ga je također spomenuo u svojoj knjižici, na 73. str.), koje sadrži i to da je on poslao svoga sina sa šezdeset ljudi iz abesinskog naroda Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, a sve to predstavlja pomaganje i sljeđenje Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Čak i pored svega ovoga, 'Umer el-Eškar je požurio kada je u svojoj prethodno spomenutoj knjižici (73. str.) rekao da Negus nije primjenivao Allāhov zakon, što je laž i prevara, potvora na tog muwehhida. Ali istina je – reći da je on primjenjivao ono što je znao od Allāhovog zakona u to vrijeme. A svakome ko kaže drugačije od ovoga – neće se vjerovati, sve dok ne pokaže očigledan dokaz. U suprotnom, on će biti lažov:

قُلْ هَاتُوا بُرْهَانَكُمْ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ

''Ti reci: 'Dokaz svoj dajte, ako je istina to što govorite!' '' (Kur'an 2:111)

On nije donio očigledan dokaz, argument za svoju tvrdnju, već je slijedio priče iz historije da pokaže neki dokaz ili ono što misli, a svi mi znamo stanje ovih historija. U djelu ''En-Nunijje'', autor el-Kahtānī el-Andelūsī, Allāh mu se smilovao, veli: 

''Ne prihvataj od historije sve što se prenosi, a ispisano je čovjekovom rukom. Prihvati samo kazivanja pouzdanih poznavaoca, onih oštroumnih i zrelih staraca!'' 

Zato ćemo mi reći: ''Zabetonirajte obelisk, a zatim po njemu klešite!'' 

Četvrto: 

Situacija u priči o Negusu je bila situacija o vladaru koji je bio nevjernik, a onda je prihvatio islām u vrijeme svoje vladavine. On je dokazao iskreno prihvatanje islāma kroz potpunu pokornost naredbama Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Nakon toga je svog sina, sa nekim svojim ljudima, poslao Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, i zatražio dozvolu za činjenje hidžre ka Allāhovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem. 

To je također uključivalo ispoljavanje njegovog pomaganja Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, njegove vjere i njegovih sljedbenika. To je također uključivalo javno napuštanje svake stvari koja se suprotstavljala njegovom vjerovanju i napuštanje sljedbenika vjere predakā. On je pokušao da dođe do istine i da nauči vjeru sve do svoje smrti, smrti koja se desila prije upotpunjavanja zakonodavstva i prije njegovog kompletnog stizanja do njega. Ovo je činjenica koja je potvrđena riječima Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem (hadīthima) i istinitoj predaji koja se tiče njega. Mi izazivamo svakoga ko se sa nama ne slaže da dokaže ono što govori. Ali, on mora imati očevidan dokaz, jer nepotvrđene historiske predaje bez vjerodostojnog lanca prenosioca ne predstavljaju nikakav dokaz. 

Situacija sa kojom ovo upoređuju je potpuno neispravna i različita situacija, to je prikaz grupe ljudi, koji sebe smatraju muslimanima, pa ipak ne napuštaju ono što se suprotstavlja islāmu. Oni sebe smatraju muslimanima, ali praktikuju i ono što se suprotstavlja islāmu, pa se time još i ponose! 

Oni nisu napustili demokratsku vjeru, kao što je Negus napustio kršćansku vjeru. Naprotiv, uporno je hvale i konstantno pozivaju ljude u tu njihovu iskvarenu religiju. Oni sebe čine bogovima koji ljudima propisuju zakone, a Uzvišeni Allāh o tome nije ništa objavio. Oni također sarađuju sa svakim ko se sa njima složi u njihovoj vjeri, kao što su poslanici u parlamentima ili njihovi ministri. Oni im se pridružuju u nevjerničkom propisivanju zakona, što je učinjeno u skladu sa tekstovima laičkih ustavā. Oni ga slijede i mrze svakoga ko ga napada ili odbija. 

Sve ovo je učinjeno nakon upotpunjenja vjere i nakon što je do njih dopro Qur'ān i sunnet. 

Ja te preklinjem, ko god da si: 

Da li je pravično uporediti ovu neistinitu, mračnu, maglovitu situaciju sa stanjem čovjeka koji samo što je prihvatio islām, koji je tragao za istinom i pomagao je prije upotpunjavanja islamskog zakonodavstva, koje nije doprlo do njega?! 

To su dvije potpuno oprečne situacije! 

Tako mi Allāha, 

niti su jednaki, 

niti će se ikad sresti, 

sve dok vrhovi karličnih kostiju ne osjede!

(Ponekad je shvatanje primjera iz arapske poezije pomalo komplikovano zbog razlike u tradicionalnoj upotrebi jezičkih termina i filološke stilistike između arapskog i bosanskog jezika (napomena recenzenta)
 

 Da, oni mogu biti jednaki, ali ne na vagi istine! Takvi zagovaraju zakidanje pri mjerenju i njima je Allāh oduzeo njihovu moć opažanja. Oni za svoju vjeru prihvatiše demokratiju, religiju oprečnu islamskom tewhīdu:

وَيْلٌ لِّلْمُطَفِّفِينَ ﴿١﴾ الَّذِينَ إِذَا اكْتَالُوا عَلَى النَّاسِ يَسْتَوْفُونَ ﴿٢﴾ وَإِذَا كَالُوهُمْ أَو وَّزَنُوهُمْ يُخْسِرُونَ ﴿٣﴾ أَلَا يَظُنُّ أُولَـٰئِكَ أَنَّهُم مَّبْعُوثُونَ ﴿٤﴾ لِيَوْمٍ عَظِيمٍ ﴿٥﴾ يَوْمَ يَقُومُ النَّاسُ لِرَبِّ الْعَالَمِينَ 

''Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar – zakidaju. Kako ne pomisle da će oživljeni biti, na Dan veliki, na Dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići!'' (Kur'an 83:1-6)

Autor: Isam ( عصام) Muhamed Tarik El-Barkavi