Sve jedno da li postili odredjeni dan ili bajramovali, u zadnje vrijeme smo svjedoci čestog korištenja, tumačenja a nerijetko i zloupotrebe predaje koju prenosi Aiša, radijallahu anha, u kojoj stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
الفِطْرُ يَوْمَ يُفْطِرُ النَّاسُ، وَالأَضْحَى يَوْمَ يُضَحِّي النَّاس
-"Bajram (ramazanski) je onda kada ljudi bajramuju, i kurban bajram je kada ljudi bajramuju."
Ovaj hadis bilježi imam Tirmizi u svome Sunenu br.802 (3/156), Darekutni pod brojem 2447 (3/231), Begavi u Šerhus-Sunne br.1725 (6/247) i dr. a vjerodostojnim ga ocijenio šejh Albani u djelu Sahihul-Džami' br.4287 (2/789).
A u drugom rivajetu kod Darekutnija i Bejhekija od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
فطركم يوم تفطرون وأضحاكم يوم تضحون
-"Prestanak posta (bajram) je onda kada bajramujete a kurban je onda kada prinosite žrtve."
Ovom predajom se želi dokazati ispravnost slijeđenja ljudi u početku i kraju mjeseca Ramazana bez obzira da li oni pratili mlađak ili vršili proračun. Da li je ovaj način dokazivanja sa ovim hadisom ispravan?
Svjedoci smo raznih optužbi da čak neki govore: "Muslimani su se u različitim krajevima još od vremena ashaba razilazili oko početka Ramazana i bajrama pa bi u jednom danu bajramovali u Medini a drugog dana u Šamu i nisu to smatrali problemom. Zar su neki danas pametniji i učeniji od ashaba!?"
Razlog pisanja ovih redova je upravo ovakav nastup koji ne priliči jednom islamskom misionaru i vokabular koji ne vodi jedinstvu.
Uzvišeni Allah kaže:
يَسْأَلُونَكَ عَنِ الْأَهِلَّةِ قُلْ هِيَ مَوَاقِيتُ لِلنَّاسِ وَالْحَجِّ
-"Pitaju te o mlađacima. Reci: ”Oni su ljudima oznake o vremenu i za hadžiluk.” (2:189)
Pa je Uzvišeni Allah određene ibadete povezao sa viđenjem mlađaka, poput posta, bajrama, hadža i sl. (Pogledaj tefsir Kurtubija 2/342, tefsir Ibn Kesira 1/522, Advaul-Bejan od šejha Emina Šenkitija 3/57)
Oni koji početak i kraj ovih ibadeta vezuju za nešto drugo moraju doći sa dokazom.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
صُومُوا لِرُؤْيَتِهِ وأفْطِرُوا لِرُؤْيَتِهِ، فإنْ حَالَتْ دُونَهُ غَيَابَة فأكْمَلُوا ثلاثين يَوْماً
-"Postite kada ga vidite (mlađak) i prestanite sa postom (bajramujte) kada ga vidite, a ako se ispriječe oblaci onda upotpunite (Ramazan) trideset dana." (Buhari i Muslim)
A u drugom hadisu od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhu, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
ولا تفطروا حتى تروا الهلال أو تكملوا العدة
-"I nemojte bajramovati dok ga ne vidite (mlađak) ili upotpunite trideset dana."
Bilježi ga Imam Buhari u svome Sahihu br.1906, Imam Muslim u Sahihu br.1080, Imam Malik u Muvetti br.762, Imam Šafija u svome Musnedu br.720, Imam Ahmed u Musnedu br.4488, i drugi.
Ova dva hadisa kao što vidimo bilježe skoro svi imami mezheba i najveći autoriteti hadisa u historiji muslimana uopšteno.
U jednome hadisu je naredba da se posti i bajramuje po viđenju mlađaka a u drugome zabrana da se postupa suprotno gledanju mlađaka.
Šejhul Islam Ibn Tejmijje spominje Idžma' (koncenzus) muslimana da je neispravno raditi i oslanjati se na proračune kada su ibadeti u pitanju poput početka i završetka mjeseca Ramazana, dana Arefata i sl. (Pogledaj Medžmu'ul-Fetava Ibn Tejmijje 25/132) I dodaje da je stav onih koji kažu da čovjek može za sebe raditi po proračunu u situaciji kada je oblačno pa se ne vidi nikako mjesec da sam za sebe radi po proračunu, kaže to je izniman stav koji je suprotan idža'u, a da se to (proračun) stavi na mjesto općeg propisa (الْحُكْمِ الْعَامِّ) to nije rekao niko od muslimana. (Medžmu'ul-Fetava Ibn Tejmijje 25/133)
I današnji učenjaci su ovog stava da se skoro ne poznaje ni jedan koji je rekao drugačije, od onih koji su spomenuli da je ovo idžma' učenjaka je i 'Stalna komisija za fetve' (10/111), zatim šejh Ibn Baz, rahimehullah, govoreći da čak i ako se utvrdi proračunima da je nastupio novi mjesec da to nije dovoljno za šerijatsko nastupanje novoga mjeseca i da se to ne uzima u obzir u ibadetima. (pogledaj Medžmu'ul-Fetava Ibn Baz 15/109-110).
Dakle, dok se mlađak ne bude vidio okom ne može se raditi ni po čemu drugome već se upotpuni 30 dana.
I drugi učenjaci poput šejha Usejmina, Albanija, Munedžida i td. svi su stava da je rad po propačunima neispravan!
Čak šta više ako bi muslimani bili nesigurni da li je viđen mlađak na kraju Ramazana ili ne, po jednoglasnom mišljenju svih učenjaka oni će taj dan postiti. Ovo spominje šejhul-Islam Ibn Tejmijje u Medžmu'ul-Fetava (25/204).
Dakle, ovo nije stav nekih koji su se umislili da su učeniji od ashaba već je ovo stav ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, počevši od njega, alejhis selam, preko njegovih ashaba i onih koji ih slijede!
Da li je ispravno ostaviti rad po ovim hadisima i po idžmau' samo da bi radili onako kako rade ostali ljudi? Da li zaista Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje ummetu da rade po stavu većine ljudi bez obzira na ispravnost postupka? Da li je zaista neko sebi prizvao znanje koje nisu posjedovali ashabi?!
Da bismo odgovorili na ovo i još neka pitanja neophodno je vratiti se na razumijevanje selefa i njihovo shvatanje hadisa u kojem se naređuje slijeđenje 'naroda':
-"Bajram (ramazanski) je onda kada ljudi bajramuju, i kurban bajram je kada ljudi bajramuju."
Rekao je Imam San'ani u komentaru ovoga hadisa: "U ovome je dokaz da je za potvrdu nastupanja bajrama potrebno da se usaglasi stav sa onim na čemu su ljudi, a da je na pojedinacu koji poznaje nastupanje bajrama viđenjem mlađaka, da se usaglasi sa ostalima. I njihov stav o (vremenu) namazu, iftaru i bajramu je i njemu obavezan. U ovom značenju je i hadis Ibn Abbasa, radijallahu anhu, u kojem stoji da mu je Kurejb rekao: "Muavija, radijallahu alnhu, i stanovnici Šama, su vidjeli mlađak i zapostili u petak," – a Kurejb je došao u Medinu krajem mjeseca (Ramazana) pa kada je Ibn Abbas obaviješten o tome rekao je: "Ali mi smo vidjeli mlađak u subotu (dan kasnije) i nećemo prestati sa postom dok ne napunimo trideset dana ili ne vidimo mlađak (29-tog dana)." Zar nije dovoljno to što ga je vidio Muavija i ljudi sa njim? – upitao sam. "Ne, ovako nam je naredio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,"- reče Ibn Abbas. (Muslim br.1087)
Nastavlja Imam San'ani, pa kaže: "Spoljašnjost ove predaje ukazuje da je Kurejb vidio mlađak ali mu je Ibn Abbas naredio da posti iako je to sigurno kod njega bio dan bajrama." (Subulus-Selam 1/425)
Dakle, ono što je spomenuto od razilaženja ashaba po ovome pitanju je da su se razišli po pitanju viđenja mlađaka a ne oko proračuna jer je idžma' na tome da je to neispravno. Tako da, dokazivanje ovom predajom gdje se ashabi razilaze u viđenju mlađaka i prenošenje toga na situaciju gdje imamo razilaženje onih koji prate mlađak i onih koji koriste, po idžmau' neispravnu metodu (proračun) je stavljanje dokaza tamo gdje mu nije mjesto! Pa se postavlja pitanje ko zaista misli da je pametniji od ashaba!?
Kaže Imam Ševkani prenoseći govor El-Hattabija, rahimehullah: "Značenje hadisa je da (sav) narod ne može pogriješiti u stvarima koje su pitanja idžtihada (ulaganje napora da se dođe do istine), pa ako jedan narod uloži sav napor ali ipak ne budu vidjeli mlađak (hilal), osim nakon što su upotpunili trideset dana, i ne bajramuju osim nakon toga pa se ispostavi da je mjesec (Ramazan) imao dvadeset devet a ne trideset dana njihov post i bajram su ispravni i oni nemaju grijeha niti se kude." (Nejlul-Evtar 3/369) Pogledaj i Eš-Šafi Fi Šerh Musnedu Šafi'ij od Imama Ibn Esira, preselio 606 hidžretske god. (2/306)
Dakle, ovaj hadis učenjaci koriste kao dokaz da ako jedan narod prati mlađak pa pogriješe da tada nisu grešni i da im je ibadet ispravan.
Ševkani, rahimehullah, navodi nekoliko značenja na koja ukazuje ovaj hadis pa između ostaloga kaže:
فِيهِ الرَّدُّ عَلَى مِنْ يَقُولُ إنَّ مَنْ عَرَفَ طُلُوعَ الْقَمَرِ بِتَقْدِيرِ حِسَابِ الْمَنَازِلِ جَازَ لَهُ أَنْ يَصُومَ بِهِ وَيُفْطِر دُونَ مَنْ لَمْ يَعْلَمْ.
-"U njemu je odgovor onima koji kažu da onaj koji poznaje kretanje mjeseca putem proračuna može postiti i bajramovati po tome mimo ostalih ljudi."
Dakle, sam hadis koji koriste da bi dokazali ispravnost oslanjanja na proračune i slijeđenje većine koja radi po proračunu je dokaz protiv njih! Jer većina naroda nije u stanju proračunavati, već su pojedinci ovaj neispravan metod utvrđivanja pošetka i kraja Ramazana nametnuli narodu, tako da je ovdje naredba da se slijedi narod, a jedina metoda kojom običan svijet može utvrditi tačno vrijeme ovih ibadeta je ono što je došlo u šerijatskim tekstovima; viđenje mlađaka ili upotpunjavanje 30 dana. Te se slijeđenjm većine naroda želi ukazati na obavezu praćenja mlađaka!
I kaže: "Ako jedna osoba bude vidjela mlađak i kadija ne presudi po tome svjedočenju (ne prihvati to) tada ni taj neće postiti kao ni ostali ljudi."
Iz ovoga postaje jasno da je ovaj hadis dokaz u situacijama kada imamo različita viđenja mlađaka, kao u situaciji Muavije i Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, ili kada se za prestanak posta uslovljavaju dva svjedoka koji su vidjeli mlađak a dođe samo jedan, i niko više ne potvrdi da je vidio mlađak, tada se to svjedošenje odbacuje a po ovome hadisu i sam taj svjedok mora raditi kao i ostali ljudi, iako oko tog pitanja ima razilaženja.
I kaže Imam Ševkani: "U hadisu je obavijest da će se ummet podijeliti u frakcije i da će postupati suprotno sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa će jedni raditi po proračunima i na tome je jedna skupina, jedni će požurivati sa postom i stajanjem na Arefatu i to su učinili svojim simbolom a to su Batinije, i ostat će jedna skupina na sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vidljivi na istini i oni se ciljaju sa riječima "ljudi (narod)" spomenutim u hadisu, i oni su većina makar njihov broj bio mali. (Nejlul-Evtar 3/370)
Dakle, pod terminom "ljudi" u hadisu: "Ramazanski bajram je onda kada ljudi bajramuju, i kurban bajram je kada ljudi bajramuju" se misli na one koji prate mlađak makar njihov broj bio mali, i njih je obaveza slijediti, pa je ovaj hadis dokaz protiv onih koji pozivaju da se slijedi većina makar se oslanjali na proračun! Ne, već se pod ljudima misli na sljedbenike sunneta, one koji prate mlađak.
Rekao je Husejn Ibn Muhammed: "Ono što se želi reći hadisom da suština stvari nije presudna i da dan kada ljudi ispravnom šerijatskom metodom utvrde bajram; svjedočenjem i sl. (tj.viđenjem mlađaka ili upotpunjavanjem 30 dana), takav će se propis i donijeti pa makar kasnije otkrili da su pogriješili."
Islamski učenjaci ovaj hadis spominju u poglavlju koje nosi naziv:
باب ما جَاء لِكُلّ أهْلِ بَلَدٍ رُؤْيَتُهُم
'Poglavlje o tome da svaka država ima svoje viđenje.' To spominje Imam Tirmizi, Muslim, Ibn Kudame u Mugniju, i drugi.
Dakle, ovim hadisom oni dokazuju da ako u jednom mjestu ljudi vide mlađak i proglase da se sutra bajramuje nema čovjek pravo da se izdvaja i kaže ali u tom i tom mjestu nisu vidjeli mlađak i oni sutra poste i ja ću sa njima postiti! Ne, već će raditi sa ljudima (koji su vidjeli mlađak) u njegovom mjestu. I to je jasno iz govora uleme.
Dakle, svi govori uleme da čovjek posti i bajramuje sa svojim narodom su izgrađeni na stavu da svaka zemlja ima svoje viđenje mlađaka, a ne na dozvoli proračuna, i na daijama je da ovo pojasne a ne da prevode govore šejha Albanija, Ibn Baza, rahimehuma Allah, i drugih gdje ovo spominju bez toga da se kaže da je stav ovih šejhova da je proračun batil i neispravan i da se ne smije raditi po njemu već se njihov govor odnosi na situaciju da svaka država gleda mlađak! I ovo je neimanje ilmskoga emaneta kod prenošenja stavova uleme.
Nije nam cilj napadati nikoga, ali nemojte govoriti za one koji nisu vašega stava da sebi prizivaju znanje koje nisu imali ashabi jer ste vi ti koji ste se suprostavili praksi ashaba i umjesto da tražite oprost vi ste počeli napadati sljedbenike sunneta, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i sunneta njegovih pravednih halifa, i prvih generacija muslimana i uleme ovoga ummeta.
A ako niste dobro razumjeli govore učenjaka, mogli ste istražiti ovo pitanje i njemu prići sa naučno – ilmskog aspekta a ne ulaziti u nijjete vaših neistomišljenika, jer i oni mogu to uraditi sa vama pa reći da ste vi od mišljenja današnje uleme koja je podijeljena po ovom pitanju odabrali ono koje odgovara institucijama u kojima djelujete, ali mi to ne kažemo već nijjete ostavljamo Allahu, koji će nam svima suditi, pa nemojte ni vi 'čačkati' po naših nijjeta, nije to vaše zaduženje.
Zašto se ne spomene i ulema koja je zabranila bajramovanje sa onima koji nemaju ispravan metod utvrđivanja početka i kraja određenih ibadeta?! Ili je samo cilj da se neko okarakteriše kao neispravan, žestok i zastario!!
A da ne govorimo kako to da se fetva šejha Mensura Simarija u kojoj kaže da je Kavazović upao u djelo kufra - pomjeranjem ezana za podne namaz pet minuta iz odavanja počasti žrtvama u Francuskoj – odbacuje i ne prihvata se nikako a od jednom se fetva koja nam odgovara srdačno prihvata. Zar se ne gledaju dokazi ?
Kada nas pitaju šta je rješenje, jasno odgovaramo: Da se vratimo Kur'anu i sunnetu. U ajetu u kojem Allah, subhaneh, zabranjuje podjele kaže:
واعتصموا بحبل الله جميعا ولا تفرقوا
-"Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!" (3:103)
Pa je naredba o držanju za Allahovo uže prije zabrane razjedinjavanja, što znači da onoga momenta kada se neko ostavi tog užeta on prouzrokuje podjele i razjedinjavanje!!
Iz spomenutog se da zaključiti sljedeće:
1. Idžma učenjaka je na tome da je proračunavanje početka i kraja Ramazana neispravan metod.
2. Obaveza je muslimanima da se u tome oslanjaju na viđenje mlađaka.
3. Ako se u različitim mjestima u različitom vremenu vidi mlađak svako mjesto će raditi po svome viđenju mlađaka.
4. Dokazivanje sa hadisom slijeđenja većine ljudi je stavljanje dokaza gdje mu nije mjesto, jer većina ljudi posjeduje metodu viđenja mlađaka a ne proračuna.
5. Pod "ljudima" se misli na one koji se drže sunneta gledanja mlađaka.
6. Obaveza je slijediti Kur'an i sunnet onako kako su ga shvatile prve generacije.
7. Od mišljenja uleme uzimamo ono što je bliže dokazu a ne ono što nam odgovara.
8. Tražimo istinu pa ako pogodimo to je Allahova milost ako promašimo to je od nas i šejtana.
9. Ne ulazimo u nijjete drugih ali upozoravamo na emanet ilma i znanja.
10. Molimo Allaha da od nas i vas prihvati ibadete i druga dobra djela a oprosti greške i pređe preko loših postupaka.
Izvor: Senad Zejnilović @Facebook
