PITANJE:
Esselamu alejkum brate, imam jedno pitanje ako bi bio voljan da mi odgovoris, da li osoba koja nikad nije u životu obavljala namaz a smatrala sebe muslimanom ima ikakvu šansu da nekad uđe u Džennet i da li se smije takvoj osobi obaviti Dženaza i doviti za nju? Da te Allah nagradi i pomogne amin.
ODGOVOR:
Hvala Allahu, azze ve dželle, koji je kazao: “One koji su vjerovali i dobra djela činili, Gospodar njihov će u Džennet Svoj uvesti. To će biti uspjeh očiti.” (Prijevod značenja sura Al-Džasija, ajet broj 30).
Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od koga se prenosi da je rekao: “Rekli smo, O Allahov Poslaniče! Pričaj nam nešto o Džennetu i njegovoj konstrukciji, a on je rekao: “Njegovi zidovi su od zlata i srebra, a sastav građe od miska, kamenje je od bisera, dragog kamenja. Zemlja je mirisna. Ko u njega uđe osjetiće svu ljepotu i neće osjećati tugu. Trajno će živjeti i neće umirati. Njegova odjeća se neće mijenjati niti će njegova mladost prolaziti.” (Hadis bilježe Ahmed i Tirmizi).
Neka je mir i spas na porodicu Allaova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na ashabe, tabine i sve one koji ih slijede do Sudnjeg dana.
Allah je iz svoje pravednosti zapisao da u Džennet neće ući osoba koja nije bila mu’min (vjernik), kao što nas je o tome obavjestio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u mnogim predajama koje su na najvećem stepenu tačnosti i ispravnosti.
Također, svaka ona osoba koja sruši (poruši) Islam nekim od djela koja su od stvari koje čovjeka izvode iz islama (ar. Navakidul Islam) ima isti status tj. njemu biva Džennet zabranjen (ar. Haram), a od najočitih primjera za navedeno jeste OSTAVLJANJE NAMAZA – i svaki onaj koji ostavi namaz namjerno i svjesno njemu je Allah zabranio (oharamio) Džennet i on je KAFIR (nevjernik) shodno konsenzusu (ar. Idžma’u) ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
No, kada je u pitanju citirani dio hadisa, on je ustvari dio jako dugo (velikog) hadisa koji govori o Šefatu (zauzimanju) Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Sudnjem danu.
„Ljudi su u vrijeme Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pitali Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: O Allahov Poslaniče da li ćemo vidjeti našeg Gospodara na Sudnjem danu?
Pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Da“.
A potom još dodao: „Da li ima prepreke (vi se oko toga ne razilazite niti u to sumnjate) da vidite Sunce u vedrom danu bez oblaka kada je jasna njegova svjetlost, ili da li ima prepreke da vidite mjesec u noći Bedra (punog mjeseca) kada je noć vedra bez oblaka?
Pa su kazali: Ne, o Allahov Poslaniče!
Pa je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Također, na Sudnjem danu neće biti prepreke da vidite Allaha Uzvišenoga kao što nije bilo prepreke da vidite ovo dvoje.
Kada nastupi Sudnji dan, oglasit će se glasnik (muezin) i reći će da slijedi svaki Ummet (skupina) ono što je na dunjaluku obožavala, i neće ostati niko ko je obožavao nešto mimo Allaha od kipova, statua a da neće pasti u vatru, tako da će ostati oni koji su obožavali Allaha od dobrih, loši, grešnika i skupina Ehlu Kitabija (sljedbenika knjige).
Potom će se pozvati Jevreji i upitat će se, šta ste vi obožavali?
Pa će reći: Mi smo obožavali Uzejra Ibn-u-Allaha (Uzejra sina Allahova)!
Pa će im se reći: Lažete, nije Allaha uzeo sebi drugu (ženu) niti dijete!
Pa će im se reći, a šta želite? Pa će reći: Ožednjeli smo o Gospodaru naš pa nas napoji!
Pa će im se pokazati prema vatri i reći zar ne želite, pa će biti strovaljeni u vatru koja će im se činiti kao da je fatamorgana (iluzija) pa će gušiti jedni druge i tako padati u vatru!
Potom će biti pozvani Kršćani pa će ih upitati, šta ste vi obožavali?
Pa će reći: Obožavali smo Mesiha Ibn-u-Allaha (Mesiha sina Allahova)!
Pa će im se reći: Lažete, nije Allaha uzeo sebi drugu (suprugu) niti dijete!
Pa će im se reći, a šta želite? Pa će reći: Ožednjeli smo o Gospodaru naš pa nas napoji!
Pa će im se pokazati prema vatri i reći zar ne želite, pa će biti strovaljeni u vatru koja će im se činiti kao da je fatamorgana (iluzija) pa će gušiti jedni druge i tako padati u vatru, tako da neće ostati niko osim onoga ko je obožavao Allaha od dobrih i loši, od vjernika i grešnika i njima će doći Allaha u liku (koji je najmanji vid Njegova lika od onoga što će nakon toga uslijediti) kojeg će vjernici vidjeti.
Pa će im Allah, azze ve dželle, reći: Šta vi čekate, svaki Ummet je otišao za onim što je obožavao!
Pa će reći: Čekamo našeg Gospodara, i mi smo se od ljudi na dunjaluku razlikovali (od onih koji su obožavali nešto mimo Allaha) i nismo sa njima drugovali!
Pa će reći: Ja sam vaš Gospodar!
Pa će reći, Allahu se utječemo od tebe, mi Njemu druga ne pripisujemo, dva ili tri puta!
Tako da će neki htjeti da se okrenu od Njega, pa će reći: Da li vi imate između Njega (vašeg Gospodara) i vas neki ajet (oznaku) kako biste Ga prepoznali?
Pa će reći: Da!
Pa će Allah, azze ve dželle, da otkrije svoju potkoljenicu tako da neće niko ostati da stoji od njih a da neće njima Allah narediti da mu na sedždu padnu, a neće moći da učine sedždu niko od njih ko je to činio na dunjaluku pretvarajući se (iz Rijaluka tj. Ko je bio Munafik), a da mu Allah neće njegova leđa učiniti nepokretnim, pa svaki puta kada pokuša da učini sedždu past će nepokretan. Potom će da dignu svoje glave i vidjet će da se On, azze ve dželle, vratio u lik koji su vidjeli prvi puta pa će im reći: Ja sam vaš Gospodar!
Pa će reći: Ti si naš Gospodar!!!
يَوْمَ يُكْشَفُ عَن سَاقٍ وَيُدْعَوْنَ إِلَى السُّجُودِ فَلَا يَسْتَطِيعُونَ [٦٨:٤٢] خَاشِعَةً أَبْصَارُهُمْ تَرْهَقُهُمْ ذِلَّةٌ ۖ وَقَدْ كَانُوا يُدْعَوْنَ إِلَى السُّجُودِ وَهُمْ سَالِمُونَ [٦٨:٤٣]
“Na Dan kad se otkrije potkoljenica, i pozovu na sedžde – pa ne mognu, Oboreni biće pogledi njihovi, prekriće ih poniženje; a doista su oni bili pozivani na sedžde i bili su oni zdravi.” (Prijevod značenja sura Al-Qalem, ajet broj 41-42).
Pa će se postaviti most preko Džehennema i otpočet će zauzimanje (Šefat) i povikat će: O Allahu spasi, spasi!
Pa je bilo rečeno Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: O Allahov Poslaniče, a šta je taj most?
Pa je rekao: To je mjesto odricanja od svih, u njemu ima tanka linija ispod koje se nalazi dolina koja se zove Es-Sa’dan pa će vjernik da pređe preko nje poput treptaja oka, poput munje, poput vjetra… tako da će biti vjernici spašeni od vatre, i tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša nema niko od vas da će biti u većoj želji i dozivanju Allaha iznoseći istinu za svoju braću koja su u vatri govoreći: Gospodaru naš oni su sa nama postili, klanjali i Hadždž obavljali!
Pa će im se reći: Izvedite iz vatre koga prepoznajete, pa će njihova lica biti zabranjena vatri, pa će biti izbavljeni mnoga Allahova stvorenja koje je već vatra bila dostigla do polovine potkoljenica, do članaka, te potom će reći Gospodaru nije ostao niko od onih za koje si nam naredio da ih izbavimo.
Pa će im reći vratite se i izbavite svakog onoga ko bude pri sebi imao koliko dinar dobra – pa će ih izbaviti!
Pa će tako da mnoga stvorenja izbave i potom će reći Gospodaru nije niko ostao od onih koje si nam naredio da ih izbavimo.
Pa će im reći vratite se pa kod koga nađete pri njemu koliko je pola dinara dobra izvedite ga – pa će ih izbaviti.
Izbaviti će mnoga stvorenja tako da neće niko ostati od njih.
Pa će Allah reći vratite se i izbavite svakog onoga ko bude imao pri sebi koliko trun dobra – pa će ih izbaviti. Pa će ih izvesti i reći Gospodaru ne vidimo više niti trun dobra!“
Abdullah Ibn Seid El-Hudrijj, radijjallahu anhu, imao je običaj da govori, ako mi ne vjerujete onda učite ako želite ovaj ajet: „Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobra djela On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati.“ (Prijevod značenja sura An-Nisa, ajet broj 40).
„Pa će reći Allah Uzvišeni: Zauzimali su se meleki, poslanici, vjernici i niko nije ostao osim Najmilostiviji od Milostivih, pa će da zahvati svojom šakom i izvede iz vatre ljude koji nikada nisu uradili nikakvo dobro a bili su se preplavljeni lavom (vatrom) pa će ih baciti u rijeku koja se zove „rijeka života“ pa će da izađu (niknu) poput sjemena koje izlazi iz natopljene zemlje, a zar ne vidite da to bude na kamenu ili na drvetu i nakon toga pomoću sunca ono požuti ili pozeleni… potom su rekli o Allahov Poslaniče: „Ti kao da si to vidio u dolini ispred sebe, te je dodao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Te će da potom izlaze poput bisera i oko vratova će da imaju ogrlice i po njima će ih da prepoznaju stanovnici Dženneta da su to oni koje je Allah izbavio od vatre i u Džennet ih uveo bez da su uradili djelo ili neko dobro, te će im reći: Uđite i sve što vidite vama pripada!
Pa će reći Gospodaru naš, dao si nam ono što nisi dao nikome od svjetova, pa će im reći: Imam ja za vas nešto bolje od ovoga!
Pa će reći Gospodaru, a šta je bolje od ovoga?
Pa će reći: Moje zadovoljstvo i neću se nikada više rasrditi nakon ovoga! (Hadis je Muttefekun alejhi).
Ono što je bitno i što se razumijem iz ovoga jako dugog hadisa jeste da nakon što Allah džennetlije nastani u Džennetu, a stanovnike džehennema u Džehennemu, Allah će da se smiluje i pomiluje neka od svojih stvorenja, te će biti onih ljudi kojima Allah nije zapisao (u Levhi Mahfuzu) da vječno borave u vatri, i oni će da izađu iz vatre nakon što Allah naredi melekima, poslanicima, šehidima i iskrenima da izvedu te ljude iz vatre.
Također, u istom ovom hadisu se navodi (u nekim predajama hadisa) da je znak tih ljudi koji će biti izvedeni iz Džehennema trag Sedžde (padanja na Sedždu) na njihovim licima i čelu.
Dakle, kako bi znali meleki, poslanici, iskreni i šehidi koga treba izvesti iz vatre od toliko stvorenja koja je Allah nastanio u vatri?
Njihov znak će biti trag (tragovi) sedžde na njihovim licima i čelima, a na ovo upućuje i hadis Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kome je došlo: “Vatra će da proguta (izgori) sve na tijelu sina Ademova osim tragova Sedžde.”
Dakle, iz ovoga razumijemo da ostavljač namaza (ar. Tariku Es-Sala) nije od onih ljudi koji će biti izvedeni iz vatre (jer nema znaka po kome bi se prepoznao), te također on ne potpada pod riječi i značenje citiranog dijela hadisa: “Allah će iz Džehennema izvesti ljude koji nisu uradili niti jedno dobro djelo…”
Također, iz riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah će iz Džehennema izvesti ljude koji nisu uradili niti jedno dobro djelo…”, ne znači da nisu bili od klanjača jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Da li znate ko je muflis (bankrot, koji je ostao bez ičega)?” Rekoše: “Kod nas se muflisom smatra onaj koji nema ni novaca ni robe.” Na to Poslanik reče: “Zaista je muflis onaj koji na Sudnji danu dođe sa namazom i postom i zekatom, a opsovao je ovoga, potvorio onoga, u imetku zakinuo ovog, prolio krv onoga i udario ovoga. Pa će se svakom od njih dati dio njegovih dobrih djela, a ako mu nestane dobrih djela prije nego što se svima oduži, onda će se uzeti od njihovih loših djela i prebaciti na njega, pa će se onda, zajedno s njima, strovaliti u Vatru.” (Hadis bilježi imam Muslim).
Dakle, za ovakog čovjeka se kaže da nije uradio nikakvo dobro djelo, i ako je bio od klanjača, postača onih koji daju Zekat, no nakon što je izmirio prava drugih kod sebe nije ništa od hajra (dobra) ostalo te je stoga imao pri sebi samo loša djela.
Isto tako pod značenje riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah će iz Džehennema izvesti ljude koji nisu uradili niti jedno dobro djelo…”, ulazi i hadis o čovjeku koji je ubio devedeset i devet ljudi, odnosno: Ebu Seid El-Hudri, radijAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, reko: ˝Davno prije vas bio je jedan čovijek koji je ubio 99 osoba, pa je upitan za najučenijeg čovijeka na svijetu, te su ga upitali na jednog rahiba (isposnika). On ode do spomenutog rahiba i kaže mu da je ubio 99 osoba, pa ga onda upita, da li za njega ima oprosta kod Allaha, subhanehu ve te`ala? Na to mu rahib reče da za njega nema oprosta. Čovijek se na to podiže i ubi i rahiba kojim je napunio stotinu ubijenih…..˝
Zatim je ponovo upitao za najučenijeg čovijeka na svijetu, pa ga uputiše na jednog učenjaka kome je on otišao i ispričao da je ubio sto osoba, a zatim ga je upitao da li za njega takvog ima tevbe?
Učenjak mu na to reče: “Svakako, ko te sprečava da učiniš tevbu?! Idi u tu i tu zemlju, u njoj stanuju ljudi koji iskreno Allahu robuju, pa im se i ti pridruži u njihovom robovanju i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu, jer je ona pokvarena.”
Čovijek se uputi ka toj zemlji, ali ga negdje na pola puta zadesi smrt. Oko njega nastade spor između meleka milosti i meleka mučitelja.
Meleki milosti rekoše: “On je došao kao pokajnik od grijeha i srcem svojim okrenut prema Allahu.”
Meleki mučitelja (azaba) rekoše: “On nikada nije učinio nijedno dobro dijelo.”
Tada melekima stiže jedan drugi melek u ljudsokm liku koga uzeše za sudiju koji će im presuditi.
Melek sudija im reče: “Izmjerite rastojanje između jednog i drugog mjesta pa kojem od njih bude bliži njemu i pripada.”
Meleki izmjeriše rastojanje i ustanoviše da je bliži zemlji kojoj je bio krenuo, te ga uzeše meleki rahmeta.” (Hadis je Muteffekun alejhi).
I zar meleki mučitelja nisu kazali: “On nikada nije učinio nijedno dobro dijelo.”?
Zar se nije pokajao?
Zar Tewba (pokajanje) nije djelo, odnosno od djela čovjeka?
Svakako, Tewba je od ponajvećih djela no i pored toga za čovjeka iz prethodna hadisa se kazalo da nije uradio nikakvo dobro djelo.
I mnogi drugi primjeri u kojima se navode slični primjeri i osobe za koje se kaže da nisu nikada uradili nikakvo dobro djelo.
Dakle, ne spominje se u Šerijatu primjer osoba da se kaže za njih da nisu uradili nikakvo dobro djelo od namaza, posta, zekata, sadake… ili nekog drugog dobrog djela, osim jednog primjera u kome je došlo da će takvi ljudi izaći iz vatre a nisu pri sebi imali namaza a niti imana.
Huzejefe, radijjallahu anhu, prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je kazao: „Habat će se islam (nestajati) kao što se haba (cijepa, nestaje) odjeća, tako da se neće znati šta je post, šta je namaz, šta su obredi, a niti šta je Sadaka (milostinja) i Allah će dati da u jednoj noći podigne se Kur’an, tako da na zemlji neće ostati niti jedan ajet.
I ostat će skupina ljudi, oronuli čovjek i starica koji će govoriti zatekli smo naše očeve na ovim riječima LA ILAHE ILLALLAH i mi ih isto govorimo…”
Pa je rečeno Huzejfi Ibn Jemanu: Šta im koristi izgovor riječi LA ILAHE ILLALLAH kada ne znaju za namaz, post, sadaku a niti za obrede?
Pa se Huzejfe, radijjallahu anhu, okrenuo od njega (od tabina koji ga je priupitao), pa je ovaj hadis ponovio tri puta, i svaki puta bi se okrenuo od njega, da bi nakon trećeg puta prišao ovom čovjeku i kazao mu: „To će ih spasiti od vatre, ponovivši ovo tri puta.“
Dakle, pred kraj dunjaluka doći će vrijeme u kome će Allah da podigne Kur’an i općenito znanje, i neće ostati u životu osim najgori ljudi od Allahovi stvorenja (i na njima će nastupiti Sudnji dan) koji neće znati ništa od vjere, a činit će velike i upropaštavajuće grijehe, tako da će se doći starcu koji će biti ponajboljih od njih i reći će mu se: Šta si zapamtio od vjere? Pa će kazati: Zatekli smo naše pretke kako govore ove riječi LA ILAHE ILLALLAH i mi ih govorimo – i ovakvi ljudi će biti spašeni od vatre samo izgovorom ovih riječi jer ništa drugo od vjere njima nije ni ostalo, odnosno ništa drugo nisu ni spoznali mimo ovih riječi.
No, na drugu stranu svaka ona osoba koja sazna za Islam i njegove propise da su obavezni (Farz) poput namaza, zekaza, hadždža, posta, ostavljanje i udaljavanje od zinaluka, alkohola, nemorala… a potom kaže: Ja svjedočim i izgovaram LA ILAHE ILLAHA… i na mene ne utječu ovi grijesi, odnosno ja ne moram da klanjam, postim, dajem zekat… kažemo: Naprotiv, na tebe se odnose sve ove naredbe i sve zabrane, a primjer ljudi koji smo naveli u hadisu od Huzejfe, radijjallahu anhu, je samo primjer koji se veže za takve ljude koji se pojave pred kraj svijeta a nemaju od vjere ništa drugo sačuvano do riječi LA ILAHE ILLAHA i oni će Allahovom voljom da budu sačuvani od vatre samo izgovorom ovih riječi, a ti i svaki onaj koji je saznao za propise Islama si obavezan da sve radiš od naredbi (onoliko koliko si u mogućnosti) i kloniš se svih zabrana shodno Šerijatskim propisima.
Ovdje treba napomenuti da se ljudi po pitanju Akide i Imana (vjerovanja) oslanjaju na činjenicu da je čovjek musliman samo ako kaže riječi Šehadeta i svjedoči riječi LA ILAHE ILLAHA – i ovo je mezheb (pravac) MURDŽIJA, dok je istina na drugoj strani, odnosno ispravan pravac (ubjeđenje) ono na čemu je bio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, radijjallahu anhum, odnosno da je uz iman neophodno da čovjek pri sebi ima i djela, a ashabi Allahova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, SLOŽNI SU DA JE OSTAVLJAČ NAMAZA KAFIR (NEVJERNIK).
Također, neophodno je da znamo, da je osnova u poglavlju o ulasku u Džennet i poglavlju o stalnom prebivalištu u Džehennemu – stvar koja je jasna, kratka, sadržana i obuhvaćena u jednom hadisu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojeg bilježi imam Muslim u svome Sahihu (135) od Džabira, radijjallahu anhu, u kome stoji da je kazao: “Jedne prilike došao je do Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čovjek te ga upitao: O Allahov Poslaniče, koje su to dvije zagarantovane (obavezne) stvari?
Na to Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, reče: “Ko susretne (umre) Allaha ne čineći Mu Širk, ući će u Džennet, a ko Ga susretne čineći mu Širk, ući će u Vatru.”
Rekao je imam Nevevi, rahmetullahi alejhi: “Riječi: Koje su to dvije zagarantovne stvari tj. koja je to stvar koja obvezuje (garantuje) Džennet i koja je to stvar koja obvezuje (garantuje) Vatru.”
Dakle, ovaj hadis je pojasnio da stvar koja garantuje (obvezuje) Džennet jeste čovjekova smrt (susret sa Allahom) na Tewhidu, dok na drugu stranu stvar koja čovjeka baca vječno u Vatru jeste smrt na Širku (pripisujući i pridružujući ortaka Allahu, azze ve dželle).
Ovo je stvar po kojoj nema razilaska niti smije biti, a također ova plemenita vjera prepuna je dokaza koji su mutevatir da stvar biva kako je prethodno pojašnjenja, odnosno da čovjek ukoliko umre kao muwehid biva od dženetelija, dok svaki onaj ko umre na Širku (velikom Širku) biva od džehenhemlija koji će vječno boraviti u njemu.
Rekao je Allah, azze ve dželle: “Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga kome On hoće. A onaj ko drugog Allahu smatra ravnim čini izmišljajuću laž i grijeh veliki.” (Prijevod značenja sura An-Nisa, ajet broj 48).
Također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je u hadisu o Šefatu (zauzimanju), stanje griješnika u Džehennemu i da iz vatre neće izaći osim onaj ko je umro na Tewhidu, koji je imao svjedočenje na jeziku i u svome srcu makar trun iman koji je popraćen djelima: “Iz vatre će izaći onaj ko kaže LA ILAHE ILLAHA a u srcu bude imao imana koliko je jedno zrno pšenice, potom će iz vatre izaći onaj ko kaže LA ILAHE ILLAHA a u srcu bude imao imana koliko je zrno ječma, a potom će iz vatre izaći onaj ko kaže LA ILAHE ILLAHA a u srcu bude imao imana koliko je jedna trunčica (najmanji vid imana). (Hadis bilježi imam Buhari 6861, i imam Muslim 285).
Te shodno ovome možemo da znamo stanja određenih ljudi koji su obuhvaćeni pitanjem:
Onaj ko zapadne u Širk El-Ekber (veliki Širk) sve jedno da li bio u osnovi mušrik poput Jevreja, Kršćana, Buda… ili pak bio musliman a potom se odmetnuo od vjere (učinio Riddet) upavši u veliki Širk – takvom ne koristi njegovo pripisivanje islamu i muslimanima, a niti mu koriste dobra djela koja je prethodno počinio kada upadne u veliki Širk i umre na tome ne učinivši Tewbu (pokajanje).
Rekao je Uzvišeni: “A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: “Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će, sigurno, propasti, a ti ćeš izgubljen biti.” “Nego, Allahu se jedino klanjaj i budi zahvalan!” (Prijevod značenja sura Az-Zumer, ajet broj 65-66).
Ostavljač namaza u potpunosti koji ne klanja ništa od namaza, pa i onaj koji ostavlja većinu namaza je istog propisa kao i prethodni, odnosno da je on tim svojim činom pokvario sva svoja djela shodno riječima Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista, između čovjeka, širka i kufra (nevjerstva) je ostavljanje namaza.” (Hadis bilježi imam Muslim (1/88), broj 82, Knjiga o imanu, poglavlje: Nazivanje kafirom onog ko ostavi namaz).
DA LI JE OSOBA KOJA KLANJA SAMO DŽUMU NAMAZ KAFIR?
Islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje kada je u pitanju broj (količina) namaza ukoliko ih čovjek ostavi on time ustvari biva Kafir (nevjernik), pa je većina islamski učenjaka kazala ukoliko osoba ostavi jedan ili pak dva obavezna (farz) namaza on time biva kafir (nevjernik) koji je napustio ovu plemenitu vjeru. Također, postoji drugi stav po dotičnom pitanju, odnosno druga skupina učenjaka smatra da čovjek ne biva kafirom osim ako ostavi sve namaze.
Prvi stav (osoba koja ostavi jedan ili dva farz namaza biva kafir) prenosi i bilježi Ishak Ibn Rahaveje od ashaba i tabina, radijjallahu anhum.
Rekao je imam Muhammed Ibn Nasr El-Mervezi, rahmetullahi alejhi: “Čuo sam Ishaka kako kaže: Vjerodostojne predaje od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuju da je osoba koja ostavi namaz Kafir (nevjernik), a to je stav učenjaka do čijeg se mišljenja držalo još od vremena Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa sve do današnjeg dana, odnosno osoba koja ostavi namaz bez opravdanog šerijatskog razloga tako da propisano vrijeme dotičnog namaza prođe time dotična osoba biva Kafir.
A pod riječima “tako da propisano vrijeme dotičnog namaza prođe” misli se da recimo odgodi Podne namaz do zalaska Sunca ili pak Akšam namaz do Pojave zore (izlaska Sunca). Ovo sve iz razloga zato što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, namaz prilikom putovanja ili opravdanog šerijatskog razloga klanjao u drugom vremenu spojivši dva namaza (kao recimo što je činio na Arefatu i Muzdelifi), i učinivši vrijeme dva namaza ustvari jedno vrijeme i osobi je dat izbor da klanja namaz u jednom od dva vremena koja su ovom olakšicom ustvari postalo jedno vrijeme, kao što je primjer žene koja nakon što joj prođe hajz u vremen Ikindije namaza biva dužna da klanja i Podne namaza, ili pak ukoliko bi joj hajz prestao u noćnim satima biva dužna da klanja Akšam i Jaciju baš kao osoba koja ima olakšicu spajanja namaza tokom puta ili opravdanog šerijatskog razloga.” (Pogledati Ta’zimu kadru Es-Sala 2/929).
Također prenio je predaju Muhammed Ibn Nasr od imama Ahmeda, rahmetullahi alejhi, u kome je kazao: “Niko ne postaje kafir zbog nekog grijeha osim osobe koja namjerno ostavi namaz tako da dođe vrijeme drugog namaz (uđe u drugo vrijeme predviđeno za drugi namaz), ukoliko tako učini on se tri puta poziva na tevbu (pokajanje).”
A također, prenio je od Ibn Mubareka, rahmetullahi alejhi, da je kazao: “Ko ostavi namjerno namaz tako da uđe u drugo vrijeme predviđeno za drugi namaz bez opravdanog razloga (šerijatski opravdanog razloga) on biva Kafir.” (Pogledati Ta’zimu kadru Es-Sala 2/927).
Rekao je Ibn Hazm, rahmetullahi alejhi: “Preneseno nam je od Omera Ibn Hattaba, Muaz Ibn Džebela, Ibn Mes’uda, i druge skupine ashaba, radijjallahu anhum, kao i od Ibn Mubareka, Ahmed Ibn Hanbela, Ishaka Ibn Rahaveja, rahmetullahi alejhim, kao i od sedamnaest drugih ashaba, radijjallahu anhum, da osoba koja ostavi namaz namjerno i svjesno tako da prođe njegovo predviđeno vrijeme, ta osba biva nevjernik i otpadnik od vjere (ar. Kafiru El-Murted). Ovo također zastupaju Abdullah Ibn El-Madžišun (savremenik imama Malika) i Abdulmelik Ibn Habib El-Endelusi kao i drugih.” (Pogledati Fasl fi Milel vel Ehva ve En-Nihel 3/128).
Također, rekao je Ibn Hazm, rahmetullahi alejhi: “Prenosi se od Omera Ibn Hattaba, Muaza Ibn Džebela, Ebu Hurejre, Abduramhana Ibn Avfa, kao i od drugih ashaba, radijjallahu anhum, da osoba koja namjerno ostavi jedan obavezni (farz) namaz tako da prođe njegovo predviđeno vrijeme biva nevjernik – otpadnik od vjere.” (Pogledati El-Muhala 2/15).
Istim, već prethodno spomenutim stavom odgovorili su i učenjaci Kolegija za islamske decizije (fetve) u Saudijskoj Arabiji (ar. Ledžnetu Ed-Daime Fi Es-Su’udije) na čelu sa bivšim muftijom Abdulazizom Ibn Bazom, rahmetullahi alejhi. (Pogledati fetvu pod brojem 6/40,50).
Također, određeni učenjaci koji zastupaj dotični mezheb dokazivali su hadisom Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko ostavi Ikindiju namaz njegova djela su upropaštena (uništena).” (Hadis bilježi imam Buhari pod brojem 528), da je osoba koja ostavi jedan namaz namjrno tako da prođe njegovo vrijeme, ustvari Kafir jer značenje hadisa i riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; “…njegova djela su upropaštena (uništena)” a uništenje djela i njihova propast ne biva osim ako čovjek učini kufr (nevjerstvo).
Kada je u pitanju drugo mišljenje po pitanju ostavljanja namaza, odnosno da osoba ne biva kafirom sve dok ne ostavi sve (općenito) namaze, na ovome stavu su Šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejhi, s tim da je on dodao: Osoba koja ostavi namaz i bude pozvana od strane vladara (ar. Hakima) da se pokaje i počne obavljati namaz a ona to odbije time biva kafir (nevjernik). Također, on je smatrao da osoba koja ostavlja namaz a ponekada klanja, ukoliko svojim srcem odluči da ostavi potpuno namaz ona svojom unutrašnošću postaje kafir (nevjernik), odnosno postaje nevjernik onim što je između njega i Allaha, azze ve dželle. (Pogledati Medžmu’u Fetava 22/49, 7/615, i Šerh El-Umde 2/94).
Na ovom stavu je i šejh El-Usjemin, rahmetullahi alejhi, shodno riječima: “Šerijatski dokazi ukazuju da osoba ne postaje nevjernik osim ako ostavi namaz zastalno, tj. ukoliko bi ostavio Podne, Ikindiju, Akšam, Jaciju i Sabah – za takvu osobu kažemo da je kafir (nevjernik), no ako bi pak ostavio jedan ili dva namaza od ovih propisani on time ne bih postao kafir (nevjernik), jer za takvu osobu u jezičkom smislu ne bih mogli kazati da je ostavila namaz potpuno, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Između čovjeka i između Širka ili Kufra je ostavljanje namaza.”
A nije Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ostavljanje jednog namaza, tj. određenog specifičnog namaza (ar. Salatun nego je kazao Ar. Es-Salatu). (Pogledati šerh El-Mumtija 2/26).
Rekao je šejh El-Munedžid, hafizehullahu: “Nisam naišao na pisani govor Šejh El-Usejmina, rahmetullahi alejhi, koji govori čovjeku koji klanja samo Džumu namaz tj. kakav je njegov propis, no mi smo ga usmenim putem pitali te nam je kazao u nekoliko navrata da je ta osoba Kafir (nevjernik), jer je namaz Džuma samo jedan namaz od trideset i pet namaza tokom sedmice, i za takavu osobu ne može se reći da nije ostavila namaz (čak i u jezičkom smislu) jer klanja od trideset pet namaza samo jedan.”
OSOBA KOJA KLANJA SAMO PONEKADA DA LI SE SMATRA NEJVERNIKOM?
Islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje kada je u pitanju broj (količina) namaza ukoliko ih čovjek ostavi on time ustvari biva Kafir (nevjernik), i po ovom pitanju imamo dav stava učenjaka:
PRVI STAV: Većina islamski učenjaka kazala je ukoliko osoba ostavi jedan ili pak dva obavezna (farz) namaza ona time biva kafir (nevjernik) koji je napustio ovu plemenitu vjeru.
DRUGI STAV: Druga skupina učenjaka smatra da čovjek ne biva Kafirom (nevjernik) osim ako ostavi sve namaze.
Prvi stav (osoba koja ostavi jedan ili dva farz namaza biva kafir) prenosi i bilježi Ishak Ibn Rahaveje od ashaba i tabina, radijjallahu anhum.
Rekao je imam Muhammed Ibn Nasr El-Mervezi, rahmetullahi alejhi: “Čuo sam Ishaka kako kaže: Vjerodostojne predaje od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuju da je osoba koja ostavi namaz Kafir (nevjernik), a to je stav učenjaka do čijeg se mišljenja držalo još od vremena Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa sve do današnjeg dana, odnosno osoba koja ostavi namaz bez opravdanog šerijatskog razloga tako da propisano vrijeme dotičnog namaza prođe time dotična osoba biva Kafir.
A pod riječima “tako da propisano vrijeme dotičnog namaza prođe” misli se da recimo odgodi Podne namaz do zalaska Sunca ili pak Akšam namaz do Pojave zore (izlaska Sunca). Ovo sve iz razloga zato što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, namaz prilikom putovanja ili opravdanog šerijatskog razloga klanjao u drugom vremenu spojivši dva namaza (kao recimo što je činio na Arefatu i Muzdelifi), i učinivši vrijeme dva namaza ustvari jedno vrijeme i osobi je dat izbor da klanja namaz u jednom od dva vremena koja su ovom olakšicom ustvari postalo jedno vrijeme, kao što je primjer žene koja nakon što joj prođe hajz u vremen Ikindije namaza biva dužna da klanja i Podne namaza, ili pak ukoliko bi joj hajz prestao u noćnim satima biva dužna da klanja Akšam i Jaciju baš kao osoba koja ima olakšicu spajanja namaza tokom puta ili opravdanog šerijatskog razloga.” (Pogledati Ta’zimu kadru Es-Sala 2/929).
Također, prenio je predaju Muhammed Ibn Nasr od imama Ahmeda, rahmetullahi alejhi, u kome je kazao: “Niko ne postaje kafir zbog nekog grijeha osim osobe koja namjerno ostavi namaz tako da dođe vrijeme drugog namaz (uđe u drugo vrijeme predviđeno za drugi namaz), ukoliko tako učini on se tri puta poziva na tevbu (pokajanje).”
A također, prenio je predaju od Ibn Mubareka, rahmetullahi alejhi, da je kazao: “Ko ostavi namjerno namaz tako da uđe u drugo vrijeme predviđeno za drugi namaz bez opravdanog razloga (šerijatski opravdanog razloga) on biva Kafir.” (Pogledati Ta’zimu kadru Es-Sala 2/927).
Rekao je Ibn Hazm, rahmetullahi alejhi: “Preneseno nam je od Omera Ibn Hattaba, Muaz Ibn Džebela, Ibn Mes’uda, i druge skupine ashaba, radijjallahu anhum, kao i od Ibn Mubareka, Ahmed Ibn Hanbela, Ishaka Ibn Rahaveja, rahmetullahi alejhim, kao i od sedamnaest drugih ashaba, radijjallahu anhum, da osoba koja ostavi namaz namjerno i svjesno tako da prođe njegovo predviđeno vrijeme, ta osba biva nevjernik i otpadnik od vjere (ar. Kafiru El-Murted). Ovo također zastupaju Abdullah Ibn El-Madžišun (savremenik imama Malika) i Abdulmelik Ibn Habib El-Endelusi kao i drugih.” (Pogledati Fasl fi Milel vel Ehva ve En-Nihel 3/128).
Također, rekao je Ibn Hazm, rahmetullahi alejhi: “Prenosi se od Omera Ibn Hattaba, Muaza Ibn Džebela, Ebu Hurejre, Abduramhana Ibn Avfa, kao i od drugih ashaba, radijjallahu anhum, da osoba koja namjerno ostavi jedan obavezni (farz) namaz tako da prođe njegovo predviđeno vrijeme biva nevjernik – otpadnik od vjere.” (Pogledati El-Muhala 2/15).
Istim, već prethodno spomenutim stavom odgovorili su i učenjaci Kolegija za islamske decizije (fetve) u Saudijskoj Arabiji (ar. Ledžnetu Ed-Daime Fi Es-Su’udije) na čelu sa bivšim muftijom Abdulazizom Ibn Bazom, rahmetullahi alejhi. (Pogledati fetvu pod brojem 6/40,50).
Također, određeni učenjaci koji zastupaj dotični mezheb dokazivali su hadisom Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko ostavi Ikindiju namaz njegova djela su upropaštena (uništena).” (Hadis bilježi imam Buhari pod brojem 528), da je osoba koja ostavi jedan namaz namjrno tako da prođe njegovo vrijeme, ustvari Kafir jer značenje hadisa i riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; “…njegova djela su upropaštena (uništena)” a uništenje djela i njihova propast ne biva osim ako čovjek učini kufr (nevjerstvo).
Kada je u pitanju drugo mišljenje po pitanju ostavljanja namaza, odnosno da osoba ne biva kafirom sve dok ne ostavi sve (općenito) namaze, na ovome stavu su Šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejhi, s tim da je on dodao: Osoba koja ostavi namaz i bude pozvana od strane vladara (ar. Hakima) da se pokaje i počne obavljati namaz a ona to odbije time biva kafir (nevjernik). Također, on je smatrao da osoba koja ostavlja namaz a ponekada klanja, ukoliko svojim srcem odluči da ostavi potpuno namaz ona svojom unutrašnošću postaje kafir (nevjernik), odnosno postaje nevjernik onim što je između njega i Allaha, azze ve dželle. (Pogledati Medžmu’u Fetava 22/49, 7/615, i Šerh El-Umde 2/94).
Na ovom stavu je i šejh El-Usjemin, rahmetullahi alejhi, shodno riječima: “Ono na što ukazju šerijatski dokazi, odnosno osoba ne postaje nevjernik osim ako ostavi namaz zastalno, tj. ukoliko bi ostavio Podne, Ikindiju, Akšam, Jaciju i Sabah – za takvu osobu kažemo da je kafir (nevjernik), no ako bi pak ostavio jedan ili dva namaza od ovih propisani on time ne bih postao kafir (nevjernik), jer za takvu osobu u jezičkom smislu ne bih mogli kazati da je ostavila namaz potpuno, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Između čovjeka i između Širka ili Kufra je ostavljanje namaza.”
A nije Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ostavljanje jednog namaza, tj. određenog specifičnog namaza (ar. Salatun nego je kazao Ar. Es-Salatu). (Pogledati šerh El-Mumtija 2/26).
Rekao je šejh El-Munedžid, hafizehullahu: “Nisam naišao na pisani govor Šejh El-Usejmina, rahmetullahi alejhi, koji govori o čovjeku koji klanja samo Džumu namaz tj. kakav je njegov propis, no mi smo ga usmenim putem pitali te nam je kazao u nekoliko navrata da je ta osoba Kafir (nevjernik), jer je namaz Džuma samo jedan namaz od trideset i pet namaza tokom sedmice, i za takavu osobu ne može se reći da nije ostavila namaz (čak i u jezičkom smislu) jer klanja od trideset pet namaza samo jedan.”
Kada je riječ o munaficima koji su iz domena Nifaku El-Ekber (velikog nifaka), odnosno oni koji na dunjaluku se predstavljaju (pokazuju) kao da su muslimani a u sebi ( u svojim srcima) skrivaju Kufr (nevjerstvo) – pa oni su gori od mušrika i na lošijem su položaju, te stoga njihova kzna je gora od kazne pripremljene za mušrike a ona je da će biti u najnižim slojevima vatre.
Rekao je Allah, azze ve dželle: “Licemjeri (munafici) će na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći.” (Prijevod značenja sura An-Nisa, ajet broj 145).
Ukolikoje riječ o munaficima koji nisu iz domena velikog nifaka, odnosno oni pri sebi imaju tzv. Nifak Ameli (nifak u djelima) kao što je laž, pronevjera emaneta, ne držanje (ne ispunjenje) obećanja, ili pak oni počinioci koji imaju pri sebi nešto od maloga širka (Širku Asgar) kao što je pretvaranje (ar. Rija’) ili pak zaklinjanje nečim mimo Allaha, azze ve dželle… ovakvi počinoci se ne samtraju Kafirima automatski činjenjem navedenih djela, ne izlaze iz kruga Islama, i neće ostati vječno u Džehennemu ako umru na Tewhidu – naprotiv njihov je slučaj kod Allaha ako želi kaznit će ih zbog njihovi grijeha a potom ih uvesti u Džennet na osnovu onoga što je pri njima od Tewhida.
Ili pak da ih Allah iz svoje neizmjerne dobrote uvede u Džennet bez da ih kazni zbog njihovih grijeha i prijestupa kao što se prenosi od imama Buharije (6933) i imama Muslima (1655) u hadisu od Ebu Zerra, radijjallahu anhu, da je kazao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “…To je bio Džibril koji me se prikazao na toj strani, te mi je kazao: Obraduj svoj Ummet da onaj ko umre ne čineći Širk Allahu (ne pripisujući Mu druga) ući će u Džennet!
Pa sam kazao (Allahov Poslanik): O Džibrile, pa i ako budu činili blud i krali?!
Džibril kaza: Da.
Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opet kazao: Pa i ako budu činili blud i krali?!
Džibril odgovori: Da.
Na to opet Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: Pa i ako budu činili blud i krali?!
A Džibril opet odgovori: Da, pa i ako budu pili alkohol.” (Hadis bilježe imami Buhari i Muslim).
A kada je riječ cijenji brate o drugom djelu vašeg pitanja, odnosno osoba koja nije klanjala nikada a smatra sebe muslinaom da li se smije takvoj osobi obaviti Dženaza i doviti za nju?
Odgovor biva ustvari ono što je kazao šejh AbdulKerim EL-Hudjar, hafizehullahu (jedan od članova vijeća velike Uleme u Saudiskoj Arabiji) kada je upitan o sličnom pitanju pa je kazao: “Kada su u pitanju situacije i slična pitanja poput vašeg, stvar se vraća na to da se gleda u zadnju stvar na kojoj je dotična osoba preselila (umrla), odnosno da li je pri kraju svoga života kada je bio pri svojoj pameti (zdrav) klanjao ili ne?
Pa ako je odgovor pozitivan, odnosno ako je klanjao pri kraju svoga života onda on se uzima (tretira) i ima propis ostalih muslimana – tj. on ima Šerijatski propis muslimana, te stoga tebi je dozvoljeno da obaviš Dženazu za njega, da udjeliš sadaku i da doviš za njega i tome slično.
No, ukoliko je pri kraju svoga života kada je bio priseban i dalje ostavljao namaz kao što si pojasnio, onda za takvu osobu i njemu sličnim nije dozvoljeno da se obavlja Dženaza, niti da se dovi za njega a niti da se udjeljuje sadaka (milostinja) u njegovo ime.
A Allah najbolje zna!
Safet Suljić
Islamski Univerzitet Riyad
izvor: et-taqwa
No comments:
Post a Comment