11 MANJE POZNATIH STVARI O BILALU IBN REBAHU r.a.

Najpoznatiji tamnoputi ashab Allahovog Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem. Poznat je po tome što je pretrpio žestoka mučenja u Mekki zatim kao prvi muezin i po učešću u velikim bitkama poput Bedra, Uhuda i Hendeka.

Neke od manje poznatih stvari o Bilalu:

1. Rođen je u Hidžazu a ne u Abesiniji.

2. Njegov otac Rebah je bio zarobljeni rob arapskog porijekla iako je često spomenut kao Bilal El-Habeši (Bilal Abesinac). Njegova majka Hammama je bila porijeklom iz Abesinije.

3. Poslanik Sallallahu Alejhi ve Sellem ga je nazvao prvakom mujezina

4. Bio je čuvar bejtul mala. Djelio je državni imetak siromašnima, siročadi, udovicama i putnicima.

5. Poslanik Sallallahu Alejhi ve Sellem mu je ugovorio brak sa arapkinjom iz plemena Bukhajr

6. Na dan osvajanja Meke, ušao je zajedno sa Poslanikom Sallallahu Alejhi ve Sellem u Kabu i pomogao mu da je očisti od lažnih božanstava (kipova/kumira).

7. Bio je jedini ashab kojem je pripala čast da prouči ezan sa Kabe, po naredbi Allahovog Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem.

8. Allahov Poslanik Sallallahu Alejhi ve Sellem je rekao: ''najbolji od tamnoputih ljudi su trojica: Bilal, Lukman i Mihja'' a u slabijoj predaji se navodi: '' najbolji od tamnoputih ljudi su četvorica: LUkman, Nedžašija, Bilal i Mihja.''

9. Nije učio ezan u vremenu kada je Ebu Bekr bio halifa nakon smrti Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem. kada ga je Ebu Bekr upitaod a prouči ezan Bilal mu je rekao da želi da napusti Medinu. Bilal je kazao: ''Ako si me oslobodio robstav radi sebe, uraditi ću kako ti želiš, ako si me oslobodio Allaha radi, dopusti mi da odem'' onda je napustio Medinu i otišao u Siriju.

10. Bilal je usnio Poslanika Sallallahu Alejhi ve Sellem koji mu je u snu rekao: ''zašto ne dođeš da me posjetiš'' zatim je Bilal otišao u Medinu i došao do Poslanikovog kabura, gdje je zaplakao, El-Hasan i El-Husejn su mu pršli i zamolili da prouči ezan za sabah, Kada je proučio ezan ljudi u Medini su plakali kao što nisu plakali još od dana kada je preselio Allahov Poslanik Sallallahu Alejhi ve Sellem.


11. Usmena predanja govore o tome kako su neki od Bilalovih potomaka otišli u Zapadnu Afriku i da je kraljevska porodica Keita iz Malijske imperije porijeklom od Bilala. A Allah najbolje zna.

izvor: https://dawudwalid.wordpress.com/

kaligrafija: Sami Gharbi (TUnis)

Malcolm X o različitim ulogama tepiha

U 17. poglavlju autobiografije Malcolm X-a dok priča o različitim iskustvima koje je doživio putujući u Mekku da obavi Hadž, Malcolm spominje i različite uloge koje ima tepih za klanjanje.


Iako sam tepih nema nikakvog vjerskog značaja, ovdje se ukazuje na interesantnu paralelu između mesdžida, tepiha za klanjanje i različitih funkcija mesdžida koji prvobitno služi za obavljanje namaza.

Njegov govor ide ovako:
''Uvidjeo sam kakvu bitnu ulogu ima tepih u cjelokupnom životu muslimana. Svaki musliman je imao svoj mali tepih za namaz (sedžadu). Svaki čovjek i žena, ili veća skupina su imali veći zajednički tepih. Muslimani bi klanjali na tip tepisima, zatim preko tih tepiha bi stavili platno i zatim bi jeli na njima, pretvarajući tepihe u trpezariju. zatim bi maknuli platno, hranu i posuđe i sjedili na tom tepihu- dnevna soba. Zatim bi se poredali i legli na tepih i tako zaspali, što bi predstavljalo i spavaću sobu. Tada, prije nego li sam otišao, sinulo mi je zbog čega su ovi tepisi sa istoka imali tako veliku cjenu u Bostonu na crnom tržištu kada sam bio od jedan od kradljivaca. To je bilo zbog truda i pažnje koji su uloženi u ove tepihe u ovim zemljama gdje se koriste u razne svrhe. Zatim, kada sam došao u meku vidio sam još jednu ulogu ovih tepiha. kada bi došlo do bilo kakve nesuglasice, rasprave, osoba koja je poštovana od strane obje suprostavljene strane bi došao i sjeo na taj tepih i zavađene ili osobe koje se ne slažu oko nečega bi sjele pored njega i zatim bi im ta osoba presudila, a mimo toga taj isti tepih je bio još i učionica.''



Malcolm X Rahimehullah je ubijen 21. 2. 1965 u 39. godini života


IZVOR: http://www.doamuslims.org/?p=1714

Ibn Tejmijje o Poslanikovoj porodici i sufijska propaganda

Pitanje: Esselamu alejkum. Želio bih postaviti neka pitanja koja me malo kopkaju, pa se nadam da ćete naći vremena za odgovor. Zašto je to rekao Ibn Tejmijje, to je stav šija. Ja sam mislio da je neka podvala, ali zaista u njegovom djelu ovako piše:

Kaže Ibn Tejmijje: “Ne možemo da slijedimo Aliju, osobu koja ne zna šta je pravda i koja se bori po svojoj sopstvenoj volji.“ (Minhadžu sunneti nebevijjeh, 2/203-204, I 3/156)

Kaže Ibn Tejmijje: “Ne postoji niko od učenjaka četiri mezheba niti od ostalih učenjaka islama koji se osvrću na Alijino mišljenje u fikhu.” (Minhadž, 4/142-143)

Kaže Ibn Tejmijje: “Nije Muavija taj koji je želeo i poticao na rat među muslimanima, već je to bio njegov suparnik Alija.” (Minhadž, 2/219)

Kaže Ibn Tejmijje: “Fatima je imala u svom srcu dijelova nifaka, licemjerstva, kada joj Ebu Bekr nije dao od mirasa Božijeg Poslanika.” (Minhadžu sunneh, 2/169)

Kaže Ibn Tejmijje: “Husejinov izlazak na Jezida je plod njegovog slabog razuma, jer je šteta od tog izlaska mnogo veća od koristi.” (Minhadžu sunneh, 2/241)



Odgovor:



Nema sumnje da je Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, jedan od najvećih učenjaka ehli sunneta vel džemata. To su priznali i bližnji i daljnji, osim zabludjelih sekti poput šija i sufija, obožavalaca grobova, čije je zablude i laži uveliko razotkrio Šejhul-islam, rahimehullahu te'ala. Zbog toga su se prsa spomenutih ljudi stijesnila i kada nisu našli drugi način da se suprostave Šejhul-islamu ili bolje reći istini koju je on nosio i širio, posegli su za potvorama, lažima i izvitoperavanju njegovih riječi kako bi okaljali njegovu čast i ugled kod onih koji nemaju dovoljno znanja i koji ne poznaju dovoljno njegove stavove. Jedna od tih potvora za kojom su posegli jeste i potvora da Šejhul-islam napada i vrijeđa ehlul bejt, Aliju, Fatimu i njihove časne potomke, radijAllahu anhum edžmein.

Ova potvora nije baš tako nenamjerno izabarana. Naprotiv, izabrana je sa velikom lukavstvom, jer oni dobro znaju mjesto ehlul bejta kod ehli sunneta, i dobro znaju da oni koji napadaju ehlul bejt gube ugled i položaj u njihovim očima.



Da sada pojasnimo citate koji se spominju u pitanju i odgovorimo na potvore, laži i izvitoperavanje riječi Šejhul-islama, rahimehullahu te'ala.



Prvi citat: “Ne možemo da slijedimo Aliju, osobu koja ne zna šta je pravda i koja se bori po svojoj sopstvenoj volji.“ (Minhadžu sunneti nebevijjeh, 2/203-204, I 3/156)



Vratili smo se na pomenuti izvor i našli da Šejhul-islam kaže sljedeće (Prije nego li spomenemo riječi Šejhul-islama, napominjemo da je jedna od najbitnijih karakteristika novotara i onih čija su srca bolesna uzimanje jednog dijela šerijatskih tekstova i govora uleme, a zanemarivanje drugih tekstova koji ih pojašnajvaju. Isto tako, uzimanje samo jednog dijela govora bez onoga što mu prethodi ili onoga što dolazi prije ili poslije tih riječi, a koje su jako bitne i bez kojih govor neće imati svoga smisla. Takav je slučaj i sa spomenutom rečenicom koja pored toga što je istrgnuta iz podužeg konteksta, nije ispravno prevedena):



''Takav je slučaj ehli sunneta i rafidija po pitanju Ebu Bekra i Alije. Rafidija ne može pritvrditi iman Alije, njegovu pravdu, činjenicu da je od stanovnika Dženneta, a da ne govorimo o imametu (vođstvu, hilafetu), a da isto to ne pritvrdi i Ebu Bekru, Omeru i Osmanu. Jer, ako želi to pritvrditi samo Aliji, dokazi neće biti na njegovoj strani, isto kao kada kršćanin želi pritvrditi poslanstvo Mesiha (Isa, alejhis-selam), a ne i poslanstvo Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, dokazi neće biti na njegovoj strani.



Pa, kada mu haridžije koje tekfire Aliju, ili nasibije koje ga smatraju fasikom kažu (tj. kažu rafidiji) da je Alija bio zalim, da je želio dunjaluk, da je hilafet želio za sebe i borio za njega svojom sabljom tako da je ubio na hiljade muslimana i nije uspio da uspsostavi samostalnu vlast, već su ga napustili njegovi drugovi i borili se protiv njega. Ako je ovaj govor neispravan (fasid) onda je govor rafidije po pitanju Ebu Bekra i Omera još neispravniji. A ako je njegov govor (govor rafidije) prihvatljiv po pitanju Ebu Bekra i Omera, onda je prethodni govor (tj. govor haridžije i nasibije) još prihvatljiviji, jer je svima poznato da su ljudi Ebu Bekra izabralali svojom voljom i zadovoljstvom, bez da iko bude udaren sabljom ili prutom. Nikome od namjesnika koje je postavio nije dao imetak, složili su se oko njegova hilafeta, a on nije postavio nikoga od svoje rodbine i familije za namjesnika, niti je svojim nasljednicima ostavio muslimanski imetak. Imao je imetak kojeg je potrošio na Allahovom putu i za njega nije uzeo nadoknadu. A ono što je posjedovao od muslimaskog imetka, ogrtač i robinju, oporučio je da se vrati u bejtul mal. Zatim, pored toga, nije ubio muslimana u svom vilajetu (vlasti), niti se sa muslimanima borio protiv muslimana, već se borio protiv murteda i kafira, tako da je otpočeo osvajanja i kao halifu ostavio pametnog i povjerljivog, koji je osvojio države i proširio pravdu i ihsan (dobročinstvo).



Pa, ako rafidija može reći da je on (Ebu Bekr) želio dunjaluk i vlast onda i nasibija može reći da je Alija bio zalim, da je želio imetak i vođstvo, da se borio za vlast tako da su se muslimani međusobno pobili, nije se borio protiv kafira niti su muslimani za vrijeme njegove vladavine videli išta drugo do šer i fitnu u vjeri i dunjaluku.



A ako je ispravno da kažemo da je Alija htio Allahovo zadovoljstvo i da su drugi od ashaba uskratili a ne on, te da je on bio mudžtehid koji je pogodio a drugi pogriješili – onda je još preče reći za Ebu Bekra i Omera da su oni željeli Allahovo zadovoljstvo, da su bili ispravni, a da su rafidije uskratili i da su nemarni u spoznaji njihova prava i da griješe što ih napadaju i kore. To je još preče, jer je šubha da su Ebu Bekr i Omer željeli vlast i imetak mnogo manja od šubhe da je Alija isto to htio i tada bi šubha haridžija koji su kudili i tekfirili Osmana i Aliju bila veća od šubhe rafidija koji kude Ebu Bekra, Omera i Osmana i tekfire ih, a uz to dodaj činjenicu da su neki ashabi i tabi'ini izostali od prisege Aliji ili se, pak, borili protiv njega.



Tada je šubha haridžija veća od šubhe onih koji napadaju Ebu Bekra, Omera i Osmana (tj. rafidija) jer su oni (haridžije i nasibije ) rekli: Mi ne možemo dati prisegu osim onome ko će biti pravedan prema nama, koji će spriječiti da nam se čini zulum i vratiti naše pravo od onoga koji nam čini zulum. Ako te ne uradi onda je nemoćan ili nasilnik, a mi nismo obavezni dati prisegu takvom.



Ako je ovaj govor neispravan (batil), onda je govor onih koji kažu da su Ebu Bekr i Omer bili nasilnici, da su željeli dunjaluk i vlast još neispravniji, i u to neće sumnjati onaj ko ima vid i znanje...''

(Završen citat Šejhul-islama Ibn Tejmije, rahimehullahu te'ala).



Podvučene riječi su upravo riječi koje su oni u čijim je srcima bolest i mržnja prema ulemi ehli sunneta vel džema'ata, uzeli i izvitoperili, iako one ne predstavljaju stav Šejhul-islama, već odgovor šijama i pojašnjavanje njihove zablude i nemoći da odgovore haridžijama i nasibijama u pomenutoj šubhi. Iz konteksta se jasno vidi da Šejhul-islam navodi riječi haridžija i nasibija, a ne svoje riječi. Činjenica je da ovi ljudi koji šire ove laži nisu ni čitali ove knjige Šejhul-islama već su to prihvatili od kolovođa zablude i sektaštva u ovom vremenu poput Kevserija i Sekkafa koji su prepuni mržnje i zlobe prema Šejhul-islamu.



Drugi citat: “Ne postoji niko od učenjaka četiri mezheba niti od ostalih učenjaka islama koji se osvrću na Alijino mišljenje u fikhu.” (Minhadž, 4/142-143)
Kada smo se vratili na spomenuti citat našli smo sljedeće:

Šejhul-islam, rahimehullahu te'ala, kaže: „Poglavlje: Rafidija kaže: A u fikhu, fukaha (pravnici) se vraćaju njemu (tj. Aliji radijAllahu anhu).'' Pa kaže Šejhul-islam: „Ovo je otvorena laž jer među četvoricom imama mezheba niti drugim fekihima ummeta nema onih koji se vraćaju na njega u fikhu. Što se tiče imama Malika, njegovo znanje je od stanovnika Medine, a oni gotovo da ništa nisu uzeli od Alije već su fikh uzeli od sedmorice pravnika kojeg su oni uzeli od Zejda, Omera ibn Omera i drugih ashaba. Što se tiče Šafije, on je fikh uzeo od Mekelija, drugova Ibn Džurejdža poput Seida ibn Salima i Muslima ibn Halida, a Ibn Džurejdž je, opet, fikh uzeo od drugova Ibn Abbasa poput Ata'a i drugih. Ibn Abbas je bio samostalan mudžetid, a kada bi i dao fetvu na osnovu govora ashaba izdao bi fetvu Ebu Bekra i Omera, a ne Alije kojem je osporio neke stvari. Što se tiče Ebu Hanife, njegov šejh je bio Hamad ibn Ebi Sulejman, a Hamad je uzeo od Ibrahima, Ibrahim od Alkame, a Alkama od Ibn Mesuda, radijAllahu anhu. Što se tiče imama Ahmeda, bio je na mezhebu ehlul hadisa (sljedbenika hadisa). Fikh je uzeo od Ibn Ujejne, Ibn Ujejne od Amra ibn Dinara, a on od Ibn Abbasa i Ibn Omera. Isto tako, uzeo je od Hišama ibn Bešira, a on od Hasanovih (Hasan el-Basri) drugova i Ibrahima en-Nehaija. Također, uzeo je od Abdur-Rahmana ibn Mehdija, Vekia ibn Džerraha i njima sličnim. Sjedio je sa Šafijom i uzeo također od Ebu Jusufa. Takav je slučaj i sa Ishakom ibn Rahevejhom, Ebu Ubejdom i drugim imamima. Evzaijev i Lejsov fikh je uglavnom od stanovnika Medine, a ne od Kufljana (gdje je inače bio Alija, radijAllahu anhu).'' (Završen citat Šejhul-islama).



Iz prethodnog citata zaključujemo dvije stvari:



Prva stvar: onaj ko je spomenuo spomenute riječi nije ispravno preveo riječi Šejhul-islama. Ispravan prijevod spomenute rečenice je podvučen crnom linijom. Iz prijevoda koji stoji u pitanju, zaključuje se kao da Šejhul-islam omalovažava fikh Alije, radijAllahu anhu, što nije tačno, kako se to jasno vidi iz prijevoda kojeg sam spomenuo.



Druga stvar, a to je da Šejhul-islam ovim tekstom odgovara rafidiji koji pretjeruje po pitanju Alije, radijAllahu anhu, koristiće se čak i lažima kako bi uzdigao Aliju, radijAllahu anhu, kome nisu potrebne laži kojim bi se dokazao njegov ugled i položaj kod ehli sunneta, jer su njegovo mjesto i položaj i te kako poznati Šejhul-islamu i ehli sunnetu i veliki je broj hadisa Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koji govore o vrlinama ovog plemenitog ashaba i pravednog halife, radijAllahu anhu. Rafidija želi da prikaže situaciju takvom da su svi učenjaci i imami uzeli fikh od njega, što nije istina, i to je upravo ono što Šejhul-islam pojašnjava spomenutim govorom. Šejhul-islam je spomenutim govorom ukazao da četvorica imama nisu imali većih kontakata sa učenicima imama Alije, stoga i nisu uzeli fikh od njega, već od onih učenjaka sa kojima su bili u kontaktu, a koji su znanje uzeli od drugih ashaba mimo Alije, radijAllahu anhu. U daljem nastavku teksta Šejhul-islam spominje kako je jako mali broj rivajeta u Muvetti imama Malika, koji se prenose od Alije, radijAllahu anhu, i njegovih potomaka. Isti je slučaj i sa dva Sahiha, Sunenima i Musnedima, gdje je jako malo rivajeta od Alije, radijAllahu anhu. Šejhul-islam je zatim odgovorio na laž rafidije da je Ebu Hanife uzeo znanje od Džafera es-Sadika, i druge laži pomenutog rafidije.

Odgovorio: Idriz Bilibani, prof.
http://www.stazomislama.com/fetve-i-odgovori/odgovori-na-pitanja/29-ibn-tejmijje-i-ehlul-bejt

PREPORUKA

istina.ba

Toplo preporučujem, stranica ne posjeduje šarene slike ili ''SMIJEŠNE'' islamske video klipove koje bi vam ometali pažnju nego baš predstavlja ono što umetu danas treba, konkretne stvari sa dokazima i  ozbiljnosti u stvarima koje i moraju da se shvate ozbiljno.

Ko ostavi nešto radi Allaha, Allah će mu nadomjestiti boljim od toga

Strasti pokušavaju ovladati dušama, osvojiti ih, i nastaniti se u srcu. Zato je teško strasti ostaviti, mučno je njih se riješiti, ali onaj ko se Allaha boji, Allah mu je dovoljan, a onaj ko od Njega pomoć traži On će ga pomoći i dobrim mu nadoknaditi.

1.  Ko ostavi traženje od ljudi, i moljenje njih i plač pred njima, a svoje potrebe povjeri Allahu Jedinom, Allah će mu nadomjestiti boljim od onoga što je ostavio. Opskrbiti će ga slobodom u srcu, ponosom u duši i neovisnošću o ljudima. Onaj ko traži strpljivost Allah će ga potpomoći da bude strpljiv, a ko traži čednost Allah će ga učiniti čednim i čestitim
2. Ko ostavi protivljenje Allahovoj odredbi i preda se svome Gospodaru u svim svojim stvarima, Allah će ga opskrbiti zadovoljstvom i ubjeđenjem i pripremiće mu lijepu završnicu, koja mu nije mogla ni na um pasti.
3. Ko ostavi odlazak gatarima, sihirbazima i proricateljima, Allah će ga opskrbiti strpljivošću i istinskim osloncem na Allaha i ostvarenjem ubjeđenja u Allahovu jednoću.
4. Ko ostavi čežnju za dunjalukom, Allah će mu olakšati njegove poslove i dati mu bogatstvo, a dunjaluk će mu sam dolaziti.
5. Onaj ko ostavi strah od nekog drugog osim od Allaha, i samo se Allaha Jednog bude bojao, biti će sačuvan slabosti i Allah će ga učiniti sigurnim od svake stvari, te će njegov strah biti zamijenjen sigurnošću, prijatnošću i spasom.
6. Onaj ko ostavi laž i drži se istine, Allah će ga uputiti ka dobročinstvu i kod Allah će biti upisan kao istinoljubiv i biti će opskrbljen istinoljubivim jezikom kod ljudi, te će ga poštovati, njemu se povinovati i slušati njegov govor.
7. Ko ostavi raspravu pa makar bio i upravu, garantuje mu se kuća u sred Dženneta, biti će sačuvan zla raspravljanja, zaštiti će čistoću svoga srca i biti će sačuvan razotkrivanja njegovih mahana.
8. Onaj ko ostavi prevaru u kupovini i prodaji, povećat će se povjerenje ljudi u njega, njihova zainteresovanost za njegovu robu.
9. Onaj ko ostavi kamatu i prljavu zaradu, Allah će mu dati bereket u opskrbi i otvorit će mu vrata bereketa i dobra.
10. Onaj ko ostavi gledanje u ono što je zabranjeno, Allah će mu nadomjestiti istinskom pronicljivošću, nurom, prosvjetljenošću, plemenitošću i slašću koju će naći u svom srcu.
11. Onaj ko ostavi škrtost i da prednost širokogrudnosti i dijeljenju, ljudi će ga voljeti i približit će se Allahu i Džennetu, biti će sačuvan od brige, tuge i teškoće u prsima,te će se penjati ka stepenima savršenstva i vrlina.
12.  Ko ostavi oholost a bude se držao skromnosti,poniznosti povisit će se njegov položaj a neće se umanjiti njegove vrline. U hadisu kojeg bilježi Muslim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ko bude ponizan radi Allaha, On će ga uzdići.“
13. Ko ostavi loše društvo, za koje je mislio da su mu bili krajnje prisni i da je sa njima nalazio sreću, Allah će mu nadomjestiti to dobrim i bogobojaznim prijateljima u čijem će društvu naći zadovoljstvo i korist. U druženju sa njima će naći dobro na dunjaluku i na ahiretu.
14. Onaj ko ostavi mnogo uzimanje hrane, sačuvat će se gojaznosti i drugih bolesti, jer onaj ko mnogo jede, mnogo i pije, a ko mnogo pije, mnogo i spava, pa tako mnogo dobra propusti.
15. Ko ostavi odugovlačenje duga, Allah će ga pomoći i za njega vratiti, čak šta više Allah se obavezuje da će ga potpomoći.
16. Ko ostavi srdžbu sačuvati će svoj ponos i plemenitost i tako se udaljiti od poniženja, pravdanja i kajanja, te će ući u skupinu bogobojaznih.
17. Onaj ko ostavi napadanje na čast drugih ljudi i istraživanje njihovih mahana i njihov prezir i omalovažavanje, Allah će mu nadomjestiti sa sigurnošću od njihova zla i sa opskrbljenošću strpljivosti u sebi.
18. Onaj ko ostavi druženje sa glupacima i kloni se neznalica biti će sačuvana njegova čast, olakšat će sebi a sačuvat će se od slušanja onog što bi ga ezijetilo.
19. Onaj ko ostavi zavist biti će sačuvan od njegovih štetnih posljedica, jer zavist je bolest.
20. Onaj ko ostavi ružno mišljenje o ljudima biti će sačuvan od uznemirenosti srca, zauzetosti misli, jer ružno mišljenje uništava ljubav a donosi zabrinutost i uznemirenost. Zato je Allah na nju i upozorio. Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Čuvajte se lošeg mišljenja (o ljudima), jer je loše mišljenje najlažljiviji govor.“

Šejh Muhammed Ibrahim El-Hamed

Pripremio i preveo: Selmir Hadžić, prof.
izvor: http://www.nur-islam.com/index.php?option=com_content&view=article&id=865:ko-ostavi-neto-radi-allaha-allah-e-mu-nadomjestiti-boljim-od-toga&catid=71:dawa&Itemid=140

Prelazak djece u islam

Svako dijete se rodi u prirodnoj vjeri – islamu, jer su opredjeljenja za druge religije stvar uticaja životne sredine, roditelja i kućnog odgoja. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Svako novorođenče se rodi u prirodnoj vjeri – islamu, pa ga njegovi roditelji učine Jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom.” (El-Buhari, 1292 i Muslim, 2658).
Umrla djeca nemuslimana na ovom svijetu bivaju tretirana kao nemuslimani, a Allah Sveznajući poznaje i javno i tajno, i nikome neće nepravdu učiniti, već će ih na Sudnjem danu iskušati, pa ko se od njih pokori, ući će u Džennet, a ko se ogriješi, ući će u Vatru.

Kada su Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas podario, pitali o umrloj djeci idolopoklonika, on je rekao: “Kada ih je Allah stvorio, On je znao šta će uraditi i šta bi uradili (da su živjeli).” (El-Buhari, 1317).

No, kada ćemo djecu nemuslimana tretirati kao muslimane na dunjaluku?Da bismo utvrdili islam djeteta, ima više situacija:

1. Ako oba roditelja ili jedan od njih prihvati islam, po Šerijatu djeca se tretiraju po vjeri svojih roditelja, odnosno po boljoj vjeri njegovih roditelja.

2. Ako islam prihvati dječak ili djevojčica koji nisu punoljetni, ali su odrasli i raspoznaju stvari tada se uvažava njihov islam, jer je u vrijeme Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, bio dječak Jevrej koji je služio Vjerovjesnika, pa kada se razbolio, Vjerovjesnik ga je obišao i pozvao u islam, a otac mu je rekao: “Poslušaj Ebu-l-Kasima (nadimak Poslanika)!”, što je dječak i učinio. Po izlasku od njega, Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas podario, rekao je: “Hvala Allahu koji ga je izbavio iz Vatre.” (El-Buhari, 1290).

Ukoliko je dijete samostalno prihvatilo i izjavilo prelazak na islam smatrat će se muslimanom ako je razborito i stasalo dovoljno da raspoznaje stvari i zna šta govori. To će mu koristiti i spasiti ga džehennemske vatre, po mišljenju svih islamskih učenjaka (idžma‘).

Uzvišeni poznaje javno i tajno, i nikome neće nepravdu učiniti. Na Sudnjem danu će iskušati djecu nemuslimana, pa ko se pokori, ulazi u Džennet, a ko se o zapovijed ogluši, ulazi u Vatru.

izvor: http://www.newmuslim-guide.com/bs/your-new-life/431