Na ovaj datum (3. Septembar 1260.) Sultanat Mamaluka je uspješno pobjedio Mongole u bitci na Ain Džalutu. To je bila prva bitka u kojoj su muslimani pobjedili Mongole i uspjeli da spriječe osvajanje Misra (Egipta).

DA LI SE NAFAKA POVEĆAVA I SMANJUJE

Da li se nafaka povećava i smanjuje?


Mnogi ljudi se pitaju u pogledu nafake da li se ona povećava i smanjuje, ili, ipak, ona ne podliježe tim stanjima uopće.
Da li postoje neke stvari koje čovjekovu nafaku osiguravaju od propasti ili je njegova nafaka, bez obzira na kvalitet života, zagarantirana?
Da li postoje neke pojave koje utječu da kod čovjeka prevlada stanje tvrdičluka?

Neki ljudi, također, govore o kamenju, zapisima i talismanima koji donose sreću i povećavaju opskrbu. Šta možemo reći u pogledu toga, da li je to istina?

Da li, kao što mnogi kažu, rađanje ženske djece u porodici znači i povećanje imetka?

Želim reći da se pod pojmom određenosti i utvrđenosti nafake želi prvenstveno u potpunosti isključiti utjecaj ljudi na nju, jer je ona u cjelini podvrgnuta volji Uzvišenoga Stvoritelja.

Čim On, Uzvišeni, ističe da onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke, to je jasan znak kako je to Njegova apsolutna Volja.

Samo u Njegovoj vlasti je nafaka, može je povećati ili smanjiti ili obustaviti, ako htjedne.

Upravo u tom svjetlu je sljedeći kur’anski ajet:

Ili, ko je taj koji će vas nahraniti, ako On hranu Svoju uskrati?- Ali, oni su uporni u bahatosti i u bježanju od istine. (El-Mulk, 21.)

Ako On nekome obustavi Svoju nafaku, ne postoji drugi darivatelj koji bi mu pružio ruku pomoći.

A kada je riječ o dijelu kur’anskog ajeta iz sure en-Nisa u kojem stoji: a njihov imetak za njihovu ishranu i odijevanje trošite, upotrijebljen je jedan od Allahovih atributa, Darivatelj, za čovjeka kome je povjerena briga oko čuvanja imetka malo­dobne i djece bez roditelja, čime mu je ukazana velika počast. S obzirom da se on trudi oko opskrbljivanja te djece, Allah cijeni taj napor, pa iako je samo Njemu, Uzvišenom, svojstven taj atri­but, on ga je podijelio sa jednim Svojim stvorenjem.

Allah čini da neki Njegovi robovi budu izvor nafake drugima, baš kao što otac osigurava svojoj djeci i ženi opskrbu, pa su oni u potpunosti zbrinuti, ili kao što neki plemeniti čovjek daruje iz svoga imetka nemoćnima i slabima. Važno je da razlučimo da postoji velika razlika između poj­mova osiguravanje nečega što uopće nije postojalo i zbrinjavanje drugoga nafakom koja je u tvojim rukama i koju mu ti daruješ.

Ono što ti daruješ drugome pomažući ga Allah naziva također nafakom, a tebe darivateljem, cijeneći tvoj trud i djelo. I budi siguran da ti On nikada neće nepravdu učiniti.

OVO JE ALLAHOVO STVARANJE

Kada čovjek napravi somun ili neko jelo pa to podijeli siromašnima, to možemo nazvati nafakom jer je neko vidio od toga konkretnu korist. Ali, to je nafaka od onoga ؛to već postoji, što je stvoreno, a to je pšenica, koju je već Allah stvorio i koja prije toga nije egzistirala.

Sve što je u kosmosu rezultat je direktnog Allahovog stvaranja onda kada je stvorio svijet: prvo zrno pšenice, prvo stablo jabuke, prvo stablo u prašumi. Ti koristiš njihove plodove, znači nečega što već postoji, pa onda to prerađuješ i činiš konkretnom nafakom koju daruješ onima koji je nemaju.

Uzvišeni Allah je dao da od tog prvog zrna i ploda na­stane na stotine i stotine klasova i plodova, a tvoje darivanje nafake je ograničeno na somun koji je konačni proizvod i bro­jem je od ređen.

Uzvišeni Allah je Stvoritelj života, Stvoritelj svega što se koristi kao nafaka, dok si ti samo korisnik toga, na način da to upotrijebiš za sebe ili podijeliš drugima.

Golema je razlika između onoga što je Allahovo darivanje i darivanje od strane ljudi, jer Allah iz ničega to izvodi u egzistenciju, koja je tebi tek onda dostupna i ti se njome koristiš.

Druga važna stvar je ta da je ono što Allah prvi put izvodi u postojanje podložno razvijanju i umnožavanju, dok se ono što je u tvojim rukama kao gotova nafaka može uvećavati.

Upravo na ovaj segment Njegovog djelovanja ukazao je u sljedećem ajetu:

...pa neka je Uzvišen .Alah, najljepši stvoritelj! (EI- Mu’minun,13.)

A u hadisi-kudsijji, Uzvišeni Stvoritelj kaže:

"Dosljednost u vjeri neki od Mojih robova sačuvat će isključivo u izobilju, a kada bih ih osiromašio, izgubili bi tu dosljednost. Neki od Mojih robova sačuvat će svoju dosljednost u vjeri isključivo kroz siromaštvo, jer kad bih ih učinio imućnima, ta dosljednost bi se pokvarila. Dosljednost u vjeri neki Moji robovi sačuvat će isključivo u zdravlju, jer kada bih ih učinio bolesnima izgubili bi tu vrlinu. Neki Moji robovi sačuvat će svoju dosljednost u vjeri isključivo kroz kušnju bolesti, jer kada bih ih učinio zdravima, izgubili bi tu dosljednost."

Dakle, nafaka kao i sve druge sudbinom određene stvari, ostvaruje se putem jedne savršene mudrosti koju mi ne možemo dokučiti.

ZAHVALA JE GARANCIJA TRAJNOSTI BLAGODATI

U okviru govora o nafaki treba istaći Ja postoje neki faktori koji joj osiguravaju trajnost i povećanje. Naravno, ovdje treba istaći da ti faktori, i kad budu ispunjeni, ne znače automatski ostvarenje naših želja u pogledu nafake, jer to je i na početku i na kraju samo izraz Allahove apsolutne volje, a naša je obaveza da poduzimamo sve pripreme i da se trudimo.

Prvi od spomenutih faktora je zadovoljstvo Njegovom odredbom i iskazivanje zahvale na njoj: Uzvišeni će nagraditi onoga ko je zadovoljan Njegovom odredbom tako što će mu uvećati blagodati i nafaku.

"Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati...” (Ibrahim, 7.)

Iskazivanje zahvalnosti jamči uvećanje nafake, a zadovolj­stvo u dosuđenoj nafaki osigurava dobro i blagoslov u njoj.

Kroz kur’ansko kazivanje Uzvišeni nas uči kako neiskazivanje zahvalnosti Stvoritelju ništi nafaku, a nezadovoljstvo Njegovom presudom situaciju čini mnogo lošijom i neizvjesnijom u pogledu nafake.

U kazivanju o stanovnicima Sabe nalazimo jasan primjer tome:

Stanovnici Sabe su imali dokaz u mjestu u kom su živjeli; vrtove, zdesna i slijeva. "Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; ikakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prašta!” (Saba’, 15.)

Pogledajte okolnosti u kojima žive stanovnici Sabe: blagodati sa svih strana, potpuno izobilje, mnoštvo različitih blagodati prepušteno njihovom slobodnom izboru i uživanju. Međutim, da li su bili zadovoljni pa iskazivali Stvoritelju zahvalnost na tome?

Ne, u njihovim dušama je ponikao osjećaj nijekanja i odbacivanja osjećaja zahvalnosti na Njegovim blagodatima. I na kraju, šta im se to desilo?

Kur’an kao pouku generacijama koje dolaze iznosi njihovu sudbinu:

Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim. kaznili smo ih tako što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikog drugog do nevjernika, nezahvalnika?! (Sebe’, 16-17.)

Uzvišeni nas želi upozoriti da na blagodatima Njegovim stalno iskazujemo zahvalnost, i da sva životna iskušenja propratimo riječima: Hvala Allahu.Iskazivanje zahvale znak je zadovoljstva, jer On, Uzvišeni, uvijek je hvaljen. Njegova svaka presuda je znak dobrote za čovjeka, jer od Njega ne dolazi ništa osim dobrote. Međutim, čovjek, udovoljavajući svojim prohtjevima i strastima, donosi sudove i iskazuje želje. Tako npr., što njegove strasti žele, smatra dobrom, a ono što odbacuju, smatra zlom.

Ali, strasti ne funkcionišu po principu iznalaženja opće koristi za kosmos, već isključivo radi lične koristi, pa makar to značilo i propast svega drugoga!

Časni Kur’an nam kroz svoje kazivanje skreće pažnju na faktore koji poništavaju čovjekovu nafaku, pa tako navodi primjer vlasnika vrta koji nisu nastavili svijetlu tradiciju svoga oca, a koji je redovno od prinosa godišnje žetve udjeljivao siromašnima i nemoćnima.

Nakon smrti, međutim, njegovi sinovi su odlučili prekinuti ovu praksu, pa je Bog za kaznu uništio njihov posjed:

"Oni krenuše tiho razgovarajući: "Neka vam danas u nju nikako nijedan siromah ne ulazi!" (El- Kalem, 23-24.)

Zbog tog postupka uskraćivanja siromašnima njihovog neotuđivog prava na dio plodova, Bog je u cijelosti poništio nafaku vlasnik vrta.

I dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesreća i ona osvanu opustošena. (El-Kalem, 19-20.)

Jedan od ključnih faktora uvećanja nafake i osiguranja blagoslova u njoj je izvršavanje obaveze prema siromašnima u dijelu nafake koja je njihovo pravo.

Zekat i sadaka čiste imetak, unapređuju ga a ne umanjuju, dok kamata i zloupotrebljavanje teškog stanja siromašnih vode uništenju imetka i gubitku blagoslova.

Iako se čini da sadaka smanjuje imetak, a da ga kamata unapređuje, Allah dž.š., kaže da se on kamatom poništava a milodarom povećava.

Također, uskraćivanje prava onima kategorijama društva koje je Allah dž.š., decidno utvrdio, rezultira gubitkom nafake.

Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: "Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!” A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: "Gospodar moj me je napustio!” A nije tako! Vi pažnju siročetu ne ukazujete, i da se puki siromah nahrani jedan drugog ne nagovarate, a nasljedstvo pohlepno jedete ؛ bogatstvo pretjerano volite. (Rl-Fedžr, 15-20.)

Dakle, otuđivanje prava ljudima, nevođenje računa o načinu stjecanja imovine te prisvajanje imovine  jetima i siročadi faktori su koji poništavaju nafaku.

"AKO BUDETE ZAHVALNI, JA ĆU VAM, ZACIJELO, JOŠ VIŠE DATI"

Ako bismo u našem svakodnevnom životu vodili računa o ovim stvarima, Allah bi sigurno darovao Svoj blagoslov u našoj nafaci, ona bi se konstantno uvećavala, a na Ahiretu bi bila neprocjenljivo velika. Bogobojaznost i osjećaj straha pred Stvoriteljem faktori su, također, koji uvećavaju nafaku. Muhammed, Sallallahu Alejhi ve Sellem u hadisu kaže:

"Ko bude želio da se otvori putevi obilja u njegovoj nafaki i produži život, neka čuva rodbinske veze."

Čuvanje rodbinskih veza jedan je od faktora povećanja nafake i jedan od znakova čistote srca.

Allah, dž.š., želi od nas da držimo rodbinske veze, živimo u ljubavi sa rođacima, pa nas na to i motivira sljedećom porukom:

A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima od ostalih... (Rl-Ahzab, 6.)

Jedan od faktora za uvećanje čovjekove nafake je i traženje oprosta od Gospodara, jer taj čin izražava pokornost i kajanje zbog učinjenih propusta. Traženje oprosta (istigfar) je razgovor sa Gospodarom, priznanje slabosti i nemoći roba pred njegovim Gospodarom, poraz oholosti i umišljenosti u duši, to je i preventivni lijek od vatre te obznanjivanje naše trajne upućenosti i vezanosti za Stvoritelja srcem i djelom.

Čovjek, šta god učini, pred njim je otvoren put traženja oprosta i kajanja za učinjeno, a Allah je moćan oprostiti i izbrisati grijehe.

Poslušaj Allahove riječi koje obznanjuje poslanik Nuh: i govorio je: "Tražite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati." (Nuh, 1 0-12.)

A u hadisu Muhammed, Sallallahu Alejhi ve Sellem kaže:

"Ko bude ustrajan u traženju oprosta, Allah će mu iz svake teškoće naći izlaz, osloboditi ga svake brige i opskrbiti ga odakle se i ne nada." Ovaj hadis prenosi Ibn Abbas.

Odlomak iz knjige: Nafaka
Autor: Muhammed Šarawi

Odabrani hadisi Allahova Poslanika Sallallahu alejhi ve sellem 13 OBAVEZA ČUVANJA EMANETA

OBAVEZA ČUVANJA EMANETA 

وَأَخْبَرَنَا أَبُو الْحُسَيْنِ بْنُ بِشْرَانَ ، حَدَّثَنَا أَبُو جَعْفَرٍ مُحَمَّدُ بْنُ عَمْرٍو الرَّزَّازُ ، ثنا عَبَّاسُ بْنُ مُحَمَّدٍ ، ثنا طَلْقُ بْنُ غَنَّامٍ النَّخَعِيُّ ، ثنا شَرِيكٌ ، وَقَيْسُ بْنُ الرَّبِيعِ ، عَنْ أَبِي حُصَيْنٍ ، عَنْ أَبِي صَالِحٍ ، عَن أَبِي هُرَيْرَةَ ، أَنّ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم ، قَالَ : أَدِّ الأَمَانَةَ إِلَى مَنِ ائْتَمَنَكَ ، وَلا تَخُنْ مَنْ خَانَكَ.


Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Čuvaj emanet onom ko ti ga je povjerio i nemoj iznevjeriti onog ko te je iznevjerio."[1]



Značenje manje poznatih riječi:

emanet – sve ono što je povjereno na čuvanje od imetka, tajni i slično



Biografija ravije:

Abdurrahman ibn Sahr ed-Devsi, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u godini Bitke na Hajberu, tj. 7. god. po Hidžri. Stalno je bio uz Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, nastojeći da što više stekne znanja. Smatra se ashabom koji je zapamtio najviše hadisa. Preselio je 57. god. po Hidžri, s tim da ima i drugih mišljenja o godini njegove smrti.

Kratki komentar hadisa:

Naređuje Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu da se čuva emanet i preda njegovom vlasniku. Emanet obuhvata ono što je posuđeno ('arija), ono što je dato na čuvanje (vedia') i slično. Emanet ima veliko mjesto u islamu, on je pohvalna osobina kojom treba da se okiti svaki musliman.

Ako je osoba povjerljiva, poštuju ju je ljudi i svi imaju u nju povjerenja, a isto tako, ta plemenita osobina mu daje ugled u porodici i rodbini. Učitelj koji savjesno obavlja svoju obavezu smatra se povjerljivim, Allah mu zahvaljuje na radu a takođe su mu zahvalni i svi ljudi, i učenik koji izvršava svoje zadatke i čuva imetak, tajnu ili čast koje su mu povjerene, smatra se povjerljivim i zaslužuje svaku pohvalu. A onaj koji porekne i zataji povjereni emanet i ne vodi brigu o onom što mu je dato na čuvanje, bilo da je to imetak, tajna ili čast, zaista će ga to odvesti u propast i poniženje na dunjaluku. Pa ako je bio službenik biće otpušten iz službe, a ako je bio trgovac napustiće ga ljudi i neće imati povjerenja u njegovu trgovinu.

Zbog toga, treba svaki musliman da je povjerljiv u imetku koji su mu dali ljudi, tako što će ga čuvati da se ne izgubi ili ne pokvari. I treba da vodi računa o tajnama i časti koji su mu povjereni, te da se ophodi prema ljudima onako kako vole da se oni prema njemu odnose, jer nema imana onaj ko nema emaneta.



Pouke hadisa:

1. Vadžib je da se povjereni emanet vrati njegovom vlasniku.

2. Zabranjeno je da se pronevjera uzvrati pronevjerom.



[1] Ebu-Davud (2/290), broj 3535, poglavlje: Čovjek koji uzima svoje pravo iz tuđeg imetka koji je pod njegovom upravom, i Tirmizi (3/564), broj 1264, i kaže: "Ovaj hadis je hasen garib."

IZVOR: Odabrani hadisi Allahova Poslanika Sallallahu alejhi ve sellem; pomoćni ured za da'vu Rijad

KO VJERUJE U ALLAHA I SUDNJI DAN, NEKA GOVORI DOBRO ILI NEKA ŠUTI!

Rekao je Uzvišeni Allah u Kur'anu:

"A reci robovima Mojim da govore samo ono što je najljepše, jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj." (Al-Isra', 53.)


Govori dobro (Kur'an 2:83)
Ne govori bez dokaza (Kur'an 2:111)
Govori časno (Kur'an 2:235)
Govori istinu (Kur'an 3:17)
Govori ljubazno (Kur'an 4:5)
Govori ispravno (Kur'an 4:9)
Govori učinkovito (Kur'an 4:63)
Govori pravedno (Kur'an 6:152)
Govori milostivo (Kur'an 17:23)
Govori lagano (Kur'an 17:28)
Govori na najbolji način (Kur'an 17:53)
Govori blago (Kur'an 20:44)
Ne govori laž (Kur'an 22:30)
Ne govori klevetu (Kur'an 33:58)
Govori istinu stalno (Kur'an 33:70)
Ne ogovaraj (Kur'an 49:12)

Rekao je Muhammed, neka je mir i spas na njega, u hadisu:

"Govori lijepe stvari, širi selam, održavaj rodbinske veze, klanjaj noću dok svijet spava, ući ćeš u Džennet spašen i siguran." (Vjerodostojan hadis kojeg bilježe Ibn Hibban u Sahihu i Ebu Nu'ajm u djelu El-Hilje)

"Nije (pravi) vjernik onaj koji vrijeđa, niti onaj koji proklinje, niti onaj koji se nepristojno izražava, niti onaj koji je bestidan." (hadis bilježe Buhari u Edebul-mufredu, Ahmed, Tirmizi, Hakim i Ibn Hibban)

Rekao je čuveni znalac i pobožnjak Ibnul-Mubarek, Allah mu se smilovao:

"Neka se Allah smiluje Svome robu koji govori dobro pa zaradi Allahovu nagradu, ili se suzdrži od lošeg govora pa bude spašen."

Molim Allaha Milostivog da nam se smiluje i zbliži naša srca,
izvor: http://www.dzemat-sabah.com

POTPOMAGANJE NEVJERNIKA PROTIV MUSLIMANA

"I nisam malouman niti obmanjen, pa da pomislim da će se vlade koje su u islamskom svijetu odazvati islamskom propisu, pa da nakon toga prekinu sve kontakte, bilo to politički, ili ekonomski, ili obrazovni, sa Englezima ili Francuzima, već ja želim da otvorim oči muslimanima kako bi vidjeli svoje mjesto i stanje u kome se nalaze, i ono s čime ih je obavezao Uzvišeni Allah, i ono što im je pripremio od poniženja na dunjaluku a kazne na ahiretu ako oni budu predali sebe i svoje umove Allahovim neprijateljima.

I želim da im pojasnim Allahov propis o pomaganju njihovih neprijatelja, oni koji ih ponižavaju i bore se protiv njih i njihove vjere u njihovim zemljama, i želim da ih upoznam s kakvoćom završetka ovog riddeta u čijem se smrdljivom i prvljavom blatu valjaju svi oni koji ustraju u pomaganju neprijatelja.

I neka svaki musliman zna ma gdje god se on nalazio na zemlji: da ako bude pomagao protivnike i neprijatelje islama one koji porobljavaju muslimane, od Engleza i Francuza i njihovih saveznika i njima sličnim, na koji god način od načina pomaganja, ili da im obeća da se on protiv njih neće boriti shodno njegovoj mogućnosti i da su oni mirni i spokojni od njega, a kamoli ako ih bude pomagao protiv svoje braće u vjeri s jednom riječju ili dijelom, pa doista ako on bude učinio nešto od toga i zatim klanja namaz, pa njegov namaz je BATIL (neispravan), ili ako bude uzeo abdest ili gusul ili tejemmum pa taj njegov taharet (čišćenje) je isto BATIL, ili bude postio obavezan ili dobrovoljan post i post mu je BATIL, ili bude izvršio hadž i hadž mu je BATIL, ili daje obavezni zekat ili dobrovoljnu sadaku i to udijeljivanje mu je BATIL i poništeno, ili koji god ibadet od ibadeta on bude učinio pa taj mu je ibadet BATIL i poništen, i on u bilo kom učinjenom ibadetu nema nikakve nagrade, naprotiv on u svemu tome ima grijeh i gunah.

I neka svaki musliman dobro zna: da ako bude uzjahao ovu mizernu i poniženu jahalicu (čin) da su sva njegova dijela propala, od svih vrsta ibadeta s kojima se približavao i obožavao svog Gospodara prije nego što je upao u prljavom i smrdljivom blatu ovog riddeta s kojim se je zadovoljio, a mazAllah (utječemo se Allahu), daleko od toga da jedan musliman koji kod sebe ima uzvišen opis (iman u Allaha i Njegovog Poslanika) bude zadovoljan s takvim nečim.

To zato što je iman šart (uvijet) za ispravnost svakog ibadeta, i njegovog kabula (primanja), kao što je to nužno opće poznato u vjeri, oko kojeg se ne razilazi niti jedan od muslimana."

 Izvor: knjiga KelimetulHak Šejh Ahmed Šakir rahimehullah (1892-1958) jedan od najvećih muhaddisa dvadesetog stoljeća] 

Odabrani hadisi Allahova Poslanika Sallallahu alejhi ve sellem 12.

Podsticanje na traženje znanja

Kaže Ebu-Derda, radijallahu anhu: Čuo sam Allahovog Poslanika da je rekao:

"Ko se uputi putem tražeći na njemu znanje, Allah će mu olakšati put u Džennet. I zaista, meleci podmeću svoja krila onom ko traži znanje iz zadovoljstva sa onim što radi. Zaista, za učenog traži oprost sve što je na nebesima i na Zemlji, pa čak i ribe u vodi. Vrijednost učenog nad pobožnim je kao vrijednost Mjeseca nad ostalim zvijezdama. Učenjaci su, zaista, nasljednici vjerovijesnika, a vjerovijesnici nisu ostavili u nasljedstvo ni dinare ni dirhme, nego su ostavili u nasljedstvo znanje, pa ko ga uzme uzeo je ogroman udio."

 [Ebu-Davud (3/317), broj 3641, Knjiga o znanju, poglavlje: Podsticanje na traženje znanja, i Tirmizi (5/48), broj 2682, Knjiga o znanju, poglavlje: Ono što je prenešeno o prednosti znanja nad ibadetom. ]

Biografija ravije:

'Uvejmir ibn Zejd ibn Kajs ibn Umejjete el-Hazredži el-Ensari, radijallahu anhu, je plemeniti ashab, bio je fakih, zahid i hafiz Kur'ana. Hrabro se borio u Bici na Uhudu i učestvovao je u svim bitkama poslije Uhuda. Bio je kadija Šama i učenjak Palestine. Preselio je 32. god. po Hidžri.

Kratki komentar hadisa:

Znanje je od najvažnijih temelja islamske civilizacije koja je učvrstila svoje osnove na nauci u svim oblastima života. Pojašnjava nam Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu da onaj ko se trudi u traženju šerijatskog znanja, prisustvuje predavanjima i halkama učenjaka i ponavlja to znanje, Allah će mu učiniti lahkim znanje koje traži i put kojim je kreno. Bude li na putu sticanja znanja tražio Allahovo zadovoljstvo, Allah će mu omogućiti da radi po tom znanju, te će ono biti razlog njegove upute, uspjeha i zadobijanja nagrade Uzvišenog Allaha. Onoga dana kada islamski ummet izvrši svoju obavezu prema korisnom znanju vratiće mu se njegov prvobitni ugled koji je imao među drugim narodima. A među generacijama islamske omladine se nalaze oni koji vode računa o ovoj obavezi, inšaallah. 

Pouke hadisa:

1. Vrijednost traženja znanja i podsticanje na to.
2. Sva stvorenja traže oprost za onog ko traži znanje.
3. Prednost učenjaka koji radi po svom znanju nad pobožnjakom.
4. Razlika između učenjaka i pobožnjaka je poput razlike između punog Mjeseca i ostalih zvijezda.

izvor: Odabrani hadisi Allahova Poslanika Sallallahu alejhi ve sellem; pomoćni ured za da'vu Rijad